Marelica (lat. Prunus armeniaca) pripada porodici ružovki (Rosaceae) koja obuhvaća znatan broj vrsta voćaka, a između ostalih najpoznatiji pripadnici porodice su jabuka, kruška, malina i kupina, badem, trešnja, šljiva i jagoda. Osim pod nazivom marelica, u narodu je poznajemo i pod nazivima kajsija i barakokula.
Vanjsko obilježje biljaka iz roda Prunus je da su to listopadni grmovi ili drveća koja dosežu visinu 0,3 - 30 m. Listovi su im uglavnom raspoređeni na granama, a lisne su plojke ravne i različito oblikovane s obzirom na vrstu.
Marelica, unatoč nazivu Prunus armeniaca ne potječe iz Armenije već iz sjeveroistočne Kine. Putem svile dospjela je u Perziju, a u Armeniji se naveliko uzgajala od antičkih vremena. Oko 70. godine prije nove ere Rimljani su je proširili Mediteranom, a Španjolski istraživači zaslužni su za unos ove voćke u Ameriku.
Marelica najčešće raste kao nisko drvo, u prosjeku visine 6 m, a može doseći i do 12 m. Promjer debla iznosi 40 cm. Boja kore je tamno siva, a kora je ispucala. Uzgaja se u obliku pravilne vaze, piramidalne krošnje, pravilne palmete s kosim granama ili kao grm. Mlade su grane crvenkaste boje. Listovi su ovalnog oblika i nazubljenog ruba i ušiljenog vrška, a duljina im je do 10 cm. Boja cvijeta je bijela do ružičasta.
Cvijet je na kratkoj cvjetnoj dršci pa ima sjedeći izgled. Promjer cvijeta je između 2 i 4,5 cm. Cvjetovi marelice razvijaju se zasebno ili u parovima, najčešće 10 - 14 dana u ožujku i travnju, prije listanja. Sve vrste su samooplodne. Plod je narančaste boje, a strana ploda koja je okrenuta sunčevoj svjetlosti poprima tamniju, crvenkastu boju. U sredini ploda nalazi se koštunica u kojoj je po jedna sjemenka.
Marelica je voćka kojoj odgovara umjerena klima, s dugom toplom sezonom rasta. Osjetljiva je na niske temperature i visoku vlagu zraka. Zahtijeva odgovarajuće zalijevanje, a tlo na kojem uspijeva je neutralno ili blago bazično. Neophodna je i dobra ocjednost tla, posebice na težim zemljištima. Sadnja se ne preporučuje na zemljištima koja su svježe iskrčena. Gospodarski značaj marelice je u tome što brzo ulazi u rodnost (između 3. i 4. godine), a važna karakteristika joj je također i velika otpornost na štetnike i bolesti.
Srodnici
Sorte marelica
Divlje (neudomaćene) populacije marelica danas rastu u vrlo malom broju, a mogu se naći u Kini, Kazahstanu, Kirgistanu i Uzbekistanu.
Uzgojene sorte su se raširile po cijelom svijetu, a razlikujemo oko 350 različitih vrsta. Podijeljene su u četiri ekološko-geografske skupine: srednjoazijska, europska, iransko-kavkaska te džungarsko-zanairska. Osim toga, marelice možemo podijeliti na skupine i prema vremenu dozrijevanja. Prema tome razlikujemo rane sorte, srednje rane sorte, srednje kasne sorte i kasne sorte.
Mađarska najbolja
Sorta Mađarska najbolja (lat. Magyar kajszi) potječe iz Mađarske, a ubraja se u srednje rane sorte. Vrlo je raširena na našem prostoru. Skeletne su grane na stablu povaljene prema osnovi. Obilježja su joj velika bujnost te rodnost koja je redovita i obilna. Za sortu je karakteristična dobra otpornost na smrzavanje. Plod je krupan i okruglast. Zrije oko 10. srpnja. Meso ploda je izuzetno kvalitetno. Pokožica je žućkasto-narančaste boje, dok je meso tamnocrvene boje. Sočno je, slatko-kiselo i aromatično. Vađenje koštice iz ploda je lagano. Plodovi se koriste u svježem obliku, prerađeni ili osušeni.
Velika rana
Velika rana (lat. Grosse Frühe) pripada ranim sortama marelice. Uzgoj je posebno raširen u Francuskoj i Njemačkoj, a proširena je i na našem području. Dozrijeva krajem lipnja. Plod joj je velik, okrugao sa suženjem pri vrhu. Pokožica je narančaste boje, a na strani izloženoj sunčevoj svjetlosti izražena je crvena boja.
Kečkemetska ruža
Sorta Kečemetska ruža (lat. Kecskei rozsa) razvila se u Mađarskoj. Ubraja se u sorte kasne cvatnje te dozrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza. Otporna je na mraz. Vrlo je rodna, a plodovi su manje do srednje veličine. Često znaju biti nesimetrični ili spljoštenog oblika. Boja ploda je svijetlo narančasta s karakterističnim crvenilom na sunčanoj strani. Meso je žućkasto-narančaste boje, dok mu je aroma dosta izražena pa pruža osvježavajuć okus. Koštica se lako odvaja od mesa, a sjemenka je gorka. Za plodove Kečemetske ruže je karakteristično da dobro podnose transport.
Čačansko zlato
Ova se sorta ubraja u stare sorte marelice. Stvorena je u Čačku, na Institutu za voćarstvo. Ima veliku krošnju i bujan izgled. Sazrijeva početkom srpnja. Otporna je na mraz, ali je jako osjetljiva na virus šarke šljive. Plod karakterizira srcoliki oblik, a boja mu je narančasta s karakterističnim crvenilom koje može na dijelu površine biti u točkastom obliku. Meso ploda je aromatično, sočno i čvrsto. Velika koštica se lako odvaja od mesa. Plodovi se koriste za konzumaciju u svježem obliku, a prikladni su i za preradu.
Goldrich
Ova sorta marelice nastala je u Washingtonu, u SAD-u, a u proizvodnji je od 1971. godine. Ubrajamo je u srednje rane sorte, a dozrijeva krajem lipnja i početkom srpnja. Ispoljava veću bujnost s uspravnim rastom grana. Plod joj je vrlo krupan (do 65 g) i ima ovalan oblik. Boja pokožice je narančasta. Meso ploda je crvenkasto-narančasto, srednje slatkastog okusa. U sredini ploda je krupna koštica koja se lako odvaja od ploda. Važno je napomenuti da se kod uzgoja ove sorte mora koristiti oprašivač, s obzirom na to da se sama ne može oprašiti. Oprašivači koji se preporučuju su sorte Portici i Sabbatani.
Uzgoj marelice
Uzgoj marelice možda zahtijeva malo više pažnje nego uzgoj nekih drugih vrsta voćaka, no odabirom odgovarajuće sorte dobit će se očekivani rezultat. Uzgoj uključuje pravilno zalijevanje, gnojidbu te razmnožavanje voćke.
Tlo
Za uzgoj marelice, tlo mora biti dobro drenirano i mora biti duboko kako bi marelica mogla ravnomjerno širiti korijenov sustav u dubinu i prema stranama. Poželjna dubina profila je 80 - 120 cm, a za podlogu sjemenjak marelice ili vinogradarske breskve treba biti i do 150 cm. Idealna tla sadrže sitni i krupni pijesak u mjeri do 65%, a prah i glinu 35 - 40%. Količina humusa ne smije biti manja od 2%. Količina fosfora bi trebala biti 15 - 20 mg na 100 g tla, a preporučena mjera za kalij je 20 mg na 100 g tla. Marelica ne uspijeva na tlima s prekomjernom vlagom.
Klima
Marelica uspijeva u kontinentalnoj klimi. Uzgaja se u Europi, Sjevernoj Americi, Aziji i Africi. Najveća osjetljivost je na niske temperature. Tijekom zimskog mirovanja može izdržati temperature do -25°C s manjim oštećenjima. Ako dođe do prisilnog zimskog mirovanja do -18°C javljaju se velike štete. Kod cvatnje oštećenje mogu izazvati niske temperaturne vrijednosti od -1 do -5°C. Tek zametnuti plodovi su najosjetljiviji i stradavaju pri temperaturi 0 - 2°C, jer da su puni vode.
Tijekom ljetnih mjeseci dobro podnosi visoke temperature. Najbolja temperaturna vrijednost za uzgoj marelice je 19 - 20°C tijekom lipnja i srpnja. Vrlo rano cvate, u kontinentalnom dijelu Hrvatske ranije od većine voćaka pa se može dogoditi smrzavanje cvjetova ili tek zametnutih plodova u slučaju kasnih proljetnih mrazeva.
Vrijeme sadnje
Marelica se sadi u proljeće ili jesen. Jesenska sadnja marelica se preporučuje kako bi se biljka dobro ukorijenila tijekom nadolazećeg perioda, do završetka proljeća te se bolje pripremila. Ako se sadi u proljeće, to treba učiniti u rano proljeće da bi se više iskoristila pričuva vlage u tlu koja je preostala od zimskog perioda, a što opet omogućuje bolje ukorjenjivanje sadnice marelice u tlo. Budući da će voćke ostati na istom mjestu i do 25 godina, potrebno je dobro odabrati sortu, kao i podlogu za kalemljenje.
Slaganje kultura
Prije sadnje marelice, razmislite o dodavanju biljaka koje će koristiti kao zaštita za stablo. Na primjer, metvica, bosiljak, luk, pelin i češnjak su aromatične biljke koja prirodno odbijaju štetne insekte koji se inače hrane plodovima i lišćem marelice. Snažna aroma lukova (češnjak, vlasac, mladi luk, luk, poriluk) odbit će lisne uši koje mogu ozbiljno oštetiti stablo marelice, a srebrnasto, aromatično lišće pelina i mirisna pelargonija posađena u dnu stabla odbijat će voćne muhe. Djetelina se lako prilagođava većini vrsta i uvjeta tla i posađena u blizini marelice pomoći će pretvoriti atmosferski neekološki dušik u organski dušični amonijak.
Također se mogu saditi u blizini grožđa, šparoga, buhača, gaveza, potočarke, pa čak i heljde.
Kulture koje zapravo mogu naštetiti stablu marelice su rajčica, paprika, čili, kadulja i krumpir jer prenose bolesti i gljivice na stablo i plod što može utjecati na slab i spor rast stabla te uzrokovati nedovoljnu proizvodnju ploda i, u ekstremnim slučajevima, ubiti stablo marelice. Također izbjegavajte saditi patlidžan i petuniju u blizini stabala marelice.
Faza mirovanja
Kod marelice faza mirovanja nastupa tijekom zime. Tijekom ove faze ne mogu se primijetiti anatomske promjene, a za razliku od ostalih voćaka, ono što je karakteristično za marelicu je da faza mirovanja završava ranije.
Sadnja marelice
Marelica se sadi na područjima na kojima se ne pojavljuje tuča (ili je rijetka). Također, s obzirom na to da je marelica osjetljiva na olujne vjetrove, neophodno je osigurati joj zaštićene položaje kako bi dobro uspijevala. Nakon što se odabere područje sadnje, potrebno je pripremiti tlo. Ako su na tom području prethodno uzgajane drvenaste biljke, najprije se područje mora raskrčiti kako bi se uklonili svi biljni ostaci iz dubine tla. Navedeno se provodi barem dvije godine prije sadnje voćnjaka. Zatim se tlo ravna a potom ga je potrebno i preorati do dubine od oko 60 cm.
Sadnja sjemena
Da bi se marelica uspješno uzgojila iz sjemena, potrebno je izolirati košticu iz zrelog ili prezrelog ploda. Najprije se koštica osuši i očisti te se čuva do vremena sjetve. Prije postavljanja u zemlju, sjemenka se natopi 24 sata u vodi na sobnoj temperaturi. U zemlju se stavlja na mjestu zaštićenom od vjetra. Postavlja se u proljeće, na dubinu od oko 6 cm i međusobnom udaljenosti sjemenki od 15 cm. Gredica se obilno zalijeva.
Dohrana se vrši kalijem, amonijevim nitratom, stajskim gnojem te drvenim pepelom. Ne očekuje se klijanje svog sjemena već samo najtvrđeg. Presađuje se nakon 2 godine, u jesen, kada može preživjeti zimu na otvorenom. Nakon sadnje sjemena, marelica ne daje plod prije 6. godine.
Sadnja sadnice
Marelica može imati puno više razvijen korijen nego ostale voćke, pa je prilikom sadnje sadnica potrebno iskopati dovoljno veliku rupu. Razmak između sadnica treba biti 5 - 8 m između redova te 4 - 7 metara unutar reda. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje, koji je potrebno ugaziti. Zatim se gnoji s 20 kg stajskog gnoja u sloju iznad korijena. Gnoj se prekrije zemljom, a potom se biljka dobro zalije, s oko 15 - 30 l vode.
Svakako se prije sadnje sadnice provjere, ne smiju se dogoditi da su bile smrznute ili da su osušene. Također moraju biti bez mehaničkih oštećenja. Pregled korijena obuhvaća i njegovo djelomično skraćivanje, a preporučljivo ga je i prije sadnje namočiti u smjesu zemlje, stajskog gnoja, fungicida i vode što će voćki omogućiti bolji start. Između posađenih biljaka mora biti mjesta za dosta svjetlosti jer je ona bitna za kvalitetno dozrijevanje plodova.
Kalemljenje
Marelica nema univerzalnu podlogu jer nisu sve međusobno odgovarajuće. Pravilnim izborom podloge utječemo na rodnost i vijek trajanja voćnjaka. Kod sadnje se bira podloga koja odgovara tlu. Što se tiče razmnožavanja podloga, razlikujemo generativne (sjemenjaci) i vegetativne podloge (dobivene vegetativnim razmnožavanjem). Češće se koriste generativne podloge, a one predstavljaju različite sorte marelica, vinogradarske breskve, šljive ili badem.
Za vegetativne podloge odabiru se klonovi šljiva ili hibridi između badema i breskve. Podloge su prilagođene tlu, a u Hrvatskoj je preporuka koristiti neku od navedenih: INRA Džanarika GF 31, INRA Ringlo GF 1380 ili Marianna 2624.
Uzgoj u vrtu
Standardne marelice najbolje je saditi izravno u zemlju na otvoreno dok je patuljaste sorte idealne za uzgoj u kontejnerima ili posudama, iako se i one mogu saditi u vrtu. Prije sadnje marelice na otvoreno potrebno je pronaći idealno mjesto za sadnju s najmanje 6 - 8 sati sunca dnevno i dobro dreniranim tlom te iskopati rupu za novo drvo. Direktna sadnja sjemena u zemlju je rizična, no ne i nemoguća. Neke marelice se ne ukorijenjuju dobro zbog čega se moraju cijepiti na druge podloge marelice, šljive ili breskve.
S obzirom na to da je ovaj proces sadnje i uzgoja kompliciraniji, preporučuje se kupnja već izrasle sadnice drveta od lokalnog rasadnika.
Uzgoj u stakleniku
Drvo marelice jedno je od najboljih voća za uzgoj u stakleniku jer ne zahtijeva visoke temperature, a tijekom zime biljci je potreban svjež zrak i podnosi niske temperature i do 2°C ili čak i manje. Uvjeti uzgoja se moraju emitirati kako bi biljka uspješno rasla, a zbog veličine drveta, najidealnije vrste za uzgoj u stakleniku su patuljaste sorte.
Uzgoj u posudama
Kod uzgoja marelice u tegli, ne očekuju se veliki prinosi plodova. Potrebno je odabrati posudu dovoljne veličine, dakle promjera 20 - 25 cm, u koju će se posaditi klijanac. Zemlja koja se koristi je pH neutralna, do pH 6,5 i najbolje je koristiti kupovnu smjesu za lončanice. Posuda mora biti smještena na dobro osvijetljenom mjestu, primjerice pored prozora okrenutog prema jugu. Također, potrebno je paziti da se biljka redovito zalijeva.
Održavanje nasada
Korov se unutar reda treba ukloniti primjenom herbicida. Između redova preporučuje se zatravniti površinu, a tijekom vegetacije se ta površina treba kositi i malčirati 6 - 8 puta.
Održavanje i njega
Njega marelice zahtijeva redovito održavanje nasada, rezidbu i oblikovanje krošnje te berbu plodova.
Zalijevanje
Prema otpornosti na sušu, marelica je pri samom vrhu, odmah iza badema. Višak vlage u tlu nepovoljno utječe na uzgoj marelice, posebno ako je nacijepljena na divlju marelicu, badem ili breskvu. Opća mjera za zalijevanje je tri puta godišnje, prvi puta u fazi pred otvaranje pupoljaka, drugo dva tjedna nakon cvjetanja i treće oko tri tjedna prije dozrijevanja plodova. Najveći zahtjevi za vodom su u ljetnim mjesecima (lipanj i srpanj). Navodnjavanje treba uskladiti sa stanjem u kojem su voćke. Najčešći način zalijevanja je sustav "kap po kap" ili sustav mini-raspršivača.
Gnojidba
Gnojidba umjetnim gnojivima preporučuje se tri puta godišnje. Koriste se KAN 27% i NPK gnojiva u omjeru 5:20:30 s 800 kg/ha. Prva trećina se u jesen zatanjura među voćkama, drugi puta se gnoji prije početka vegetacije (u proljeće), a treći puta se gnoji u toku vegetacije. Gnojidba se prilagođava uvjetima nakon pripreme tla, a ako tlo nije dovoljno rahlo, dodaje se i stajski gnoj.
Po potrebi, tijekom vegetacije 2 - 3 puta provodi se i folijarna prihrana koja predstavlja 1 - 2%-tnu otopinu preparata s potrebnim mikro i makroelementima.
Razmnožavanje
Marelica se razmnožava cijepljenjem, košticom (sjemenom) ili odabirom sjemena za proizvodnju podloga. Ako odlučite razmnožavati marelicu iz sjemena imajte na umu da se gotovo nikad ne prenose izvorne osobine "majke". Ako razmnožavate staru sortu marelice, sadite ju krajem jeseni ili početkom proljeća.
Kod jesenske sadnje iskopajte jarak dubine 8 - 10 cm, a ako planirate saditi u proljeće, klijavost će biti ista samo što koštice tijekom zime spremite u hladnjak u vrećice kako bi se stratificirale. Možete ih saditi u isti jarak kao i kod jesenske sadnje.
Ako nemate "divlju" podlogu, za cijepljenje možete odabrati podlogu INRA Džanarika GF 31, INRA Ringlo GF 1380 ili Marianna 2624 (za više informacija o ovom načinu razmnožavanja i sadnje pogledajte dio Odabir podloge za sadnju)
Presađivanje
Stablo marelice iz stanja mirovanja izlazi rano u proljeće, pa se presađuje ubrzo nakon što izgubi lišće u kasnu jesen, radije nego sredinom ili kasnom zimom kada je sigurno presaditi druge voćke.
Jedan ili dva dana prije presadnje stable je potrebno dobro zaliti, a za presađivanje se odabire mjesto koje ima slične uvjete sunca i drenaže kao izvorno mjesto. Oko baze korijena stabla potrebno je iskopati krug odgovarajuće veličine u promjeru prema promjeru debla stabla. Gurnuti oštricu lopate ravno prema dolje i što dublje odsjeći korijenje stabla. Zatim olabaviti stablo kopanjem ispod baze korijena barem do preporučene udaljenosti, ali dublje kako bi se dobilo više korijenskog sustava.
Nakon što je drvo olabavljeno od tla, potrebno ga je nježno izvući iz rupe i položiti na ceradu te korijenje odmah omotati ceradom kako se ne bi osušilo.
Zatim se iskopa novu rupu dovoljno široka da korijenje stabla marelice koje se presađuje ima dovoljno mjesta da udobno stane u rupu i dovoljno duboko da stablo bude posađeno na istoj razini na kojoj je bilo na prethodnom mjestu. Doda voda dok se puni jama za sadnju prirodnim tlom kako bi se prljavština taložila oko korijena, ne ostavljajući zračne džepove. Preporučuje se dodati sloj malča oko baze korijena novoposađenog stabla marelice kako bi se sačuvala vlagu, ostavljajući razmak od 10 cm između malča i stabla marelice kako bi se spriječilo širenje bolesti s malča na stablo.
Pomlađivanje
Za pomlađivanje stabla potrebno je odrezati grane s ljuskavom, promijenjenom bojom ili kašastom korom i trule ili slomljene grane što je moguće bliže deblu ili glavnoj grani kako bi s spriječilo daljnje truljenje. Također je potrebno odrezati sve grane koje rastu prema dolje i sve segmente grana koji blokiraju sunčevu svjetlost s nižih grana, kao i krhke grančice blizu baze debla i kratke grane s vrha stabla kako bi se pospješio zdrav ponovni rast. Početkom zime preporučuje se rezanje krajeva glatkih, čvrstih grana, ostavljajući otprilike 1/4 grane od najbližeg pupa ili čvora pupa.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje marelice je vrlo jednostavno. Višak ploda je potrebno samo nježno uvrnuti i skinuti s grana. Izbjegava se povlačenje ili trzanje ploda jer grubo rukovanje može oštetiti granu. Ostavlja se 5 - 10 cm razmaka između svake marelice, što je dovoljno prostora da se plodovi ne trljaju jedno o drugo kad sazriju.
Rezidba
Rezidba se treba obavljati redovito kako bi se dobilo više plodova dobre kvalitete. Također, dobro je potaknuti vegetativni rast da bi se na biljci produljilo razdoblje cvatnje, budući da će se na taj način napraviti više duljih mješovitih rodnih šiba. Tako se izbjegava veća šteta od proljetnih mrazeva. Rezidba marelice bi se prvi puta trebala provesti pred cvjetanje, a druga početkom svibnja. Treća se provodi početkom kolovoza, kako bi se osigurala bolja prozračnost. Nakon završetka rezidbe preporučuje se prskanje voćki fungicidima.
Uzgojni oblici su pravilna vaza, pravilna palmeta s kosim granama, slobodna palmeta i druge. Nedavno se počela koristiti i tehnika uzgoja u obliku piramide.
Popravljena piramida ima karakteristike i vaze i piramide. U tom obliku deblo je debljine između 50 i 80 cm te se formira u piramidu. Nakon što voćka uđe u punu rodnost, provodnica se skraćuje na gornju postranu granu. Takav je oblik jednostavan za održavanje, a dobar je zbog kraćenja nepotrebnih izbojaka koji zasjenjuju voćku.
Zaštita preko zime
Najveći izazov pripreme marelice za sljedeću sezonu je osigurati pravilnu zaštitu od mraza. Ako vaše stablo nije dobro zaštićeno, šteta od mraza može ozbiljno naštetiti zdravlju vašeg stabla. Naime, ljeti korijen stabla izvlači hranjive tvari i vodu iz tla u drvo, dok se u jesen sve prikupljene hranjive tvari iz lišća i stabla povlače u korijenje za prezimljavanje.
Ako se korijen smrzne, vaše stablo će uvenuti jer neće imati pristup hranjivim tvarima. Hladnoća također može uzrokovati pukotine na krošnjama stabala i slomljene grane, a sve može biti ulazna točka za štetočine i bolesti. Stoga je priprema voćke za zimu nevjerojatno važna.
Pet je jednostavnih načina kako možete zaštiti vaše stablo od zimskih oštećenja.
Ne orezujte stabla na jesen. Ako to učinite, možete potaknuti rast grana, a nježne mlade grane mogu se slomiti pod težinom zimskog mraza.
Tijekom ljeta, obojite deblo vašeg stabla s 50:50 mješavinom bijele boje od lateksa i vode. Pustite da se boja osuši. Ovaj bijeli premaz zaštitit će vaše voćke od sunca jer se tijekom zime sunčeva svjetlostreflektira od snijeg što može rezultirati pukotinom kore na sunčanoj strani vašeg stabla. Ovo oštećenje može biti ulazno mjesto za štetočine i bolesti.
Na jesen temeljito očistite i uklonite sve plodove i lišće oko podnožja vašeg stabla. Ako na voću i lišću primijetite znakova oštećenja od štetočina ili bolesti, potrebno ih je ukloniti.
Drveće malčirajte kako bi korijenje bilo izolirano od zimske hladnoće. Koristite malč koji se razgrađuju polako poput kompostiranih drvenih grančica ili slame. Izbjegavajte upotrebu stajskog gnojiva jer će vašem drvetu dati dodatnu energiju i odgoditi usporavanje razvoja tijekom zime.
Prilikom malčiranja stabla pazite da malč ne dodiruje koru stabla. Stavite ga u krug oko drveta, ostavljajući do 6 cm prostora oko debla. Gomilanje na deblu može dovesti do truljenja kore.
Bolesti
Marelice imaju slične bolesti kao i breskve, ali su po pravilu otpornije i zdravije. Najčešći problem marelice je preuranjeno odumiranje stabla, zbog gljivičnog oboljenja koje je češće u hladnijim predjelima i na previše vlažnom tlu.
Palež cvijeta i trulež plodova
Uzročnik ove bolesti je gljivica Monilia laxa. Prepoznaje se po posmeđenju cvjetova koji potom venu i suše se. Zatim se suše mladice, a popratna pojava je i izlučivanje smole. Plodovi su osjetljivi na moniliju i u voćnjaku i u skladištu. Na plodu se javlja vodena lezija koja je tamnije boje, a plod za nekoliko dana istruli. U slučaju vlažnog vremena u plodu se nakupe spore sivkaste boje, oni se osuše, mumificiraju te ostaju na granama.
Za zaštitu, krajem svibnja prikraćuju se sve zaražene mladice do nekoliko centimetara ispod vidljive zaraze, a ako je cijela zaražena treba je potpuno odstraniti s biljke. Kemijsko prskanje treba provesti početkom cvatnje i dok je cvatnja u punoj snazi, a to se obavlja pripravcima na bazi iprodiona, karbendazima, procimidona te kombinacije boskalida i piraklostrobina.
Apopleksija marelice
Ova bolest predstavlja prijevremeno sušenje stabla i jedan je od većih problema uzgoja marelice. Problematika je samo djelomično razjašnjena, a objašnjava se parazitskim i neparazitskim uzrocima. Mogu je uzrokovati, primjerice, ekstremna temperaturna kolebanja, osjetljivost na niske temperature, neodgovarajuće tlo, slaba kompatibilnost između podloge i plemke te neuravnotežena gnojidba. Navedeni uzroci dovode do slabljenja voćke te se tada nasele razni paraziti, npr. neka od navedenih gljivica Armillaria mellea, Verticillium dahliae, Phytophthora vrste, Eutypa lata, Monilia laxa ili Leucostoma cinctum.
Zaštitnih kemijskih sredstava još nema te se navedena bolest izbjegava samo preventivno, dobrim izborom sadnica te pravilnom pripremom terena i provođenjem tehnoloških postupaka tijekom uzgoja.
Ispucala kora
Uzročnik bolesti je gljivica Phomopsis perniciosa. Uočeni simptomi su pjegavost listova i peteljki te deformacija listova. Veći broj listova sadrži sitne nekrotične smeđe točke. Tijekom srpnja i kolovoza, zaraženi listovi otpadaju sa stabla. Na plodovima se pojavljuju ljubičaste pjege koje posmeđe te imaju neugodan miris i vremenom se smežuraju. Na debljim se suhim granama formiraju piknidi u velikom broju, a unutarnji dio trune.
Jedina i važna mjera zaštite protiv ispucale kore je zimsko prskanje bakrom.
Šupljikavost lista marelice
Uzročnik bolesti je gljivica Stigmina carpophila, a bolest napada list i plod. Na listovima su vidljive pjege crvenkasto-smeđe boje koje se povećavaju i mogu se spojiti. Tkivo unutar pjege nekrozira te ispada. Tako se stvaraju šupljine. Kod kasnijih zaraza izostaje ispadanje tkiva. Ako su listovi jako zaraženi, mogu cijeli ispasti, no to je rijetko u Hrvatskoj.
Infektivni potencijal smanjuje se rezidbom. Zaraženi izboji trebali bi se tijekom zime ukloniti i iznijeti iz voćnjaka. Uz to, potrebno je koristiti i fungicid. Prskanje kasno u jesen fungicidom na bazi bakra štiti od infekcija tijekom zime. Protiv ovog parazita djeluje i iprodion. Sljedeće prskanje provodi se nakon zametanja plodova i ujesen. U kišnom razdoblju prska se fungicidom na bazi kaptana i tolilfluanida.
Uvijenost i sušenje lista marelice
Uzročnik ove bolesti je gljivica Apiognomonia erythrostoma, a napada listove i plodove. Simptomi se prepoznaju po jedva primjetnim svjetlijim zelenim pjegama na plojki lista. Javljaju se najčešće od sredine svibnja do lipnja. Od sredine počinju nekrotizirati. Unutar pjega se početkom srpnja formiraju piknidi. Na plodovima su vidljive crvenkaste kraste.
Mjera zaštite obuhvaća sakupljanje i spaljivanje otpalog lišća, dok je na velikim površinama preporučljivo otpalo lišće zaorati. Prva zaštita provodi se u vrijeme otvaranja pupova, a na bazi je bakra. Sljedeća prskanja provode se organskim fungicidima nakon završetka cvatnje, tri puta u vremenskom razmaku od 12 dana.
Štetnici
Štetnici na marelici su manji problem na zemljištu koje je pravilno održavano i u vrtu ili voćnjaku koji privlači njihove prirodne neprijatelje. Štetnici marelice su pretežito kukci.
Moljci marelice
Moljci marelice (lat. Recurvaria nanella Hb.; Recurvaria leucatella Cl.) napadaju listove i pupove. Štetni oblik je gusjenica koja je duga 6 mm i roze je boje. Odrasli leptiri u lipnju polože jajašca, a još tijekom ljeta se iz njih razviju gusjenice koje će prezimiti. Na proljeće se te gusjenice počinju hraniti pupovima, a kasnije i listovima, najčešće na južnoj strani.
Štetnik se suzbija zimskim prskanjem organofosfornim sredstvima, dok bi u vrijeme jačeg napada trebalo obaviti tretiranje insekticidima na bazi diklorvosa, triklorfona, fosalona ili piretroidima. Moguće je primijeniti i mehaničku metodu skidanja zaperaka u kojima su gusjenice.
Zelena breskvina uš
Štetnik Myzus persicae žuto-zelene je boje s tipičnom crnom pjegom na zatku, dok mu je prsište crne bolje. Veličina mu se kreće 1.2 - 2.3 mm, a beskrilni oblici su nešto manji. Uzrokuje izravne štete sisanjem sokova i kovrčanjem listova. Također uzrokuje i brojne neizravne štete, budući da je prijenosnik preko 100 vrsta virusa, luči mednu rosu s kojom se hrane mravi i na koju se naseljava gljivica čađavica, što potom dovodi do crnila i sušenja listova.
Mjere zaštite podrazumijevaju praćenje brojnosti putem žutih ljepljivih ploča, primjenu insekticida te korištenje njezinog prirodnog neprijatelja-bubamare i zlatooke.
Breskvin savijač
Breskvin savijač (lat. Cydia molesta) primarno napada breskvu, a proširio se po cijelom svijetu. Oštećenja uzrokuju odrasli oblici i ličinke. Posljedica je sušenje i propadanje listova i plodova. On također luči mednu rosu koja privlači gljivicu čađavicu. Tijekom jedne godine imaju 5 generacija, a gusjenice prve i druge generacije buše mlade vrhove izboja i stvaraju hodnike. Izboji su dugi do 20 cm i kasno se zapažaju. Ostale generacije oštećuju plodove.
Suzbija se rezanjem i spaljivanjem zaraženih vrhova izboja koji su uvenuli. U mladim nasadima se više puta koristi insekticid ako je zaraženo više od 5% izboja. U starijim se nasadima zaštićuju samo plodovi. Od kemijskih insekticida dozvoljena su sredstva na bazi klorpirifosmetila, fentiona, fosalona, deltametrina i drugi.
Žilogriz
Žilogriz (lat. Capnodis tenebrionis) jest čest nametnik na području mediteranskih zemalja i jedan je od najopasnijih štetnika koštičavih voćki. Napada korijenje. Tijelo odrasle jedinke dugo je 2 do 3 centimetra, a boja mu je crna. Ličinka može narasti i do 6 cm. Odrasli oblici u proljeće grizu peteljke lišća i mlade izboje što ugrožava samo mlade voćke. Ličinke ulaze u korijenje i njihovim bušenjem dolaze u deblje korijenje odakle prelaze u stablo.
Zaštita je neophodna u obalnim krajevima gdje se podižu nasadi voćaka, a početna preventiva je sprečavanje da ličinke dospiju u korijenje. U lipnju, kada se odlažu jajašca, potrebno je tretirati tlo oko biljke u promjeru od 30 cm do 1 m, s 3 - 5 g aktivne tvari zemljišnog insekticida. Mjere kojima se pokušava uništiti ličinke unutar korijena samo djelomično su uspješne i mogu se provoditi na manjim površinama. Pomaže i mehaničko odstranjivanje odraslih oblika trešnjom stabala i spaljivanjem dijelova stabala koji sadrže ličinke.
Bademov cvjetojed
Bademov cvjetojed, Anthonomus amygdali Hust., napada pupove, lišće i drvo. Odrasli oblik je dužine do 4.2 mm, a boja mu je tamnosmeđa. Ličinka je narančasta i dugačka je 5.5 mm, a uništava pup hraneći se njime. Odrasli oblici hrane se lišćem, a ujesen i pupovima i drvom. Za zaštitu, potrebno je tijekom zime provoditi tretiranje organofosfornim insekticidima.
Upotreba marelice
Plod marelice omiljeno je voće koje se konzumira svježe, a obiluje lako pristupačnim zdravim šećerima. Plodovi su također vrlo cijenjena sirovina za dobivanje sokova, kompota, džemova, želea ili delikatesne rakije. Osim ploda, važnost u preradi ima i sjemenka marelice koja se koristi u konditorskoj i farmaceutskoj industriji.
Berba
Marelice se beru u periodu od lipnja do kraja srpnja i to najčešće ručno. Kad plodovi sazru, lako se odvajaju od grane i meki su na dodir. Svježi su plodovi cijenjeni kao stolno voće i najbolje ih je konzumirati svježe. Potpuno zreo plod odmah je spreman za plasiranje za daljnju preradu, a ako se namjerava prevoziti tada je potrebno plodove brati tjedan dana prije tehnološke zrelosti.
Sušenje
Marelice se mogu skladištiti i sušene, a prije sušenja obavezno ih treba oprati dok guljenje kože voća ovisi o ukusu osobe koja ju priprema. Plodovi se režu na pola i odstranjuje im se koštica. Slažu se na lim ili drvenu podlogu (da se ne preklapaju) i ostave na suncu minimalno 3 dana. Marelice se mogu osušiti i u pećnici, na najnižoj temperaturi otprilike 4 sata. Nakon sušenja, spremite ih u vrećice ili posude s hermetičkim poklopcem i tako ih čuvajte u hladnjaku.
Skladištenje
Marelice ne podnose dobro transport stoga se najčešće skladište konzervirane ili sušene, a prijevoz se vrši hladnjačama. Svježe ih je najbolje iskoristiti u roku od 2 dana te čuvati na hladnom i suhom mjestu.
Također se mogu skladištiti i prerađene ukuhavanjem u sokove, pekmeze, džemove, kompote i rakije.
Pripravci
- džem od marelica
- kompot od marelica
- marmelada od marelica
- pekmez od marelica
- sok od marelica
- sušene marelice
Kulinarstvo
Marelice se mogu kombinirati s drugim svježim voćem i tako čine zdravu voćnu salatu. Mogu se kombinirati i sa zobenim pahuljicama, kao zdrav doručak koji puni energijom za nastavak dana. Često se koriste za pečenje u kolačima budući da nisu pune voćnog soka. Od svježih marelica rade se domaći džemovi, pekmezi i kompoti.
Medicina
Marelica je bogata je folnom kiselinom, vitaminima A, D, E, K i B. Također sadrži željezo, kalcij, kalij, bakar, mangan, magnezij, cink i fosfor. Marelice su bogate karotenoidima i antioksidansima, primjerice likopenom, čije djelovanje štiti od kožu od štetnog sunčeva zračenja i bitno ga je unositi ljeti u organizam.
Vlakna u plodu marelice utječu na pravilan rad crijeva, a osim toga reguliraju visoki krvnih tlak čime održavaju zdravlje srca. Antioksidansi marelice pomažu i u smanjenju štetnog kolesterola.
Ljekovite su i koštice marelice, bogate su vitaminom B17, a dnevno se preporučuje pojesti do 10 sjemenki. Od koštica marelice radi se ulje. Ono se koristi se u liječenju kožnih oboljenja i astme. Osim toga koristi se i kao dodatak kremama, losionima, kupkama i šamponima jer održava zdravlje kose i kože.
Zanimljivosti
Marelica potječe iz sjeveroistočne Kine. Putem svile dospjela je u Perziju, a u Armeniji se naveliko uzgajala od antičkih vremena (otuda njezin latinski naziv Prunus armeniaca).
Mediteranom se širi oko 70. godine prije nove ere, posredstvom Rimljana. Španjolski su je istraživači unijeli u obje Amerike. Danas se ima ukupnu svjetsku proizvodnju od oko 2,6 milijuna tona. Glavni proizvođač je Turska (370.000 t), zatim slijede Iran (285.000 t) i Italija (244.000 t) kao drugi glavni proizvođači.
Do 17. stoljeća nije bila poznata kao zasebna vrsta, već se smatrala "ranom breskvom". Sjemenke marelice pronađene su na lokalitetu Göbekli Tepe koje je nastalo oko 9.000 godina prije nove ere u mezolitiku, a predstavlja najstariju vjersku građevinu na svijetu.
Postoji egipatsko piće poznato kao "amar al-din", koje se radi od marelica. Marelice se prvo osuše, a potom se zaslađenom voću dodaje šećer te se radi napitak.
Antioksidansi u marelicama pomažu u održavanju zdravlja kože. Marelice imaju svojstva protiv starenja i pomažu bržoj obnovi stanica. Tako se od marelice može napraviti vrhunski prirodni piling za kožu koja će postati zdrava i ujednačena. Da bi se napravio pripravak koji uklanja mrtve stanice s kože, sprječava pigmentaciju i otkriva nove i svjetlije stanice kože, koristi se ulje marelice pomiješano sa šećerom. Ovaj pripravak također uklanja i mitesere te čini kožu mekom i glatkom.
Astronauti su tijekom provođenja misije Apollo 15 (četvrta američka misija slijetanja na Mjesec) jeli energetske pločice sa sušenim marelicama, tijekom svog napornog rada na prikupljanju uzoraka s površine Mjeseca.
Foto: 1010888 / Pixabay
Odgovori