Aronija (lat. Aronia) je rod listopadnog grmlja aronije i pripada porodici ružovki (Rosaceae) koja obuhvaća više od 4.000 vrsta drveća, grmova i zeljastih biljaka, od kojih su najpoznatije jagoda, kupina, malina, marelica, badem, trešnja, šljiva, kruška i jabuka. Porijeklom je iz istočne Sjeverne Amerike, a najčešće se nalazi u mokrim šumama i močvarama. Obično se smatra da rod sadrži dvije ili tri vrste, od kojih se jedna uzgaja u Europi. Četvrti oblik, koji se uzgaja pod imenom Aronia, danas se smatra međugeneričkim hibridom.
Aronija se uzgaja kao ukrasno bilje i kao prehrambeni proizvod. Kisele bobice ili bobice aronije mogu se jesti sirove s grma, ali se češće obrađuju. Mogu se preraditi u vino, pekmez, sirup, sok, namaze, čaj, salsu, ekstrakte, pivo, sladoled i tinkture. Naziv "aronija" dobila je zbog trpkosti plodova koji stvaraju osjećaj kao da se usta skupljaju.
Aronija se često pogrešno naziva aronija, uobičajeni naziv za Prunus virginiana te ju je lako pomiješati s crnom aronijom, koja se obično naziva "crna aronija" ili "aronija". Bobice Prunus virginiana i aronije sadrže polifenolne spojeve, poput antocijanina, no dvije su različite biljke srodne unutar Rosaceae.
Jedna je od najzdravijih biljaka na svijetu jer u svojoj bobici sadrži bogatstvo vitamina i antioksidansa zbog čega je stoljećima na dobrom glasu među bobičastim voćem. U Europu je dovežena u 18. stoljeću iz velikih prostranstava istoka Sjeverne Amerike. Raste u grmolikim stabalcima koja mogu doseći veličinu između 1 i 6 m, a plodovi su male bobice koje se formiraju u grupice povezane peteljkom. Karakteristična je po jednostavnim cvjetovima s 5 radijalno simetričnih latica. Cvjetovi aronije su bijeli, a listovi mijenjaju boju od zelene (u proljeće) do duboko narančaste (u jesen).
Neke vrtove krasi kao ukrasna biljka, no zbog toga što je na dobrom glasu kao eliksir zdravlja popularna je i u komercijalnom uzgoju. Aronija je za uzgoj vrlo zahvalna biljka, otporna na štetnike, zagađenja i bolesti, a zbog izdržljivosti na niskim temperaturama dobila je i naziv "sibirska borovnica" (iako je to zapravo biljka haskap s kojom se često miješa). Upravo se zbog toga najviše počela uzgajati u hladnoj Rusiji gdje su temperature ispod 0°C, a rasprostranjena je i u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj te Skandinavskim zemljama. Kada se konzumiraju sirovi, plodovi su vrlo gorki i mogu ostaviti izrazito suh osjećaj u ustima, zbog čega se uglavnom nikada ne konzumira prije obrade, ali pogodna je za preradu. Ima široku upotrebu u kulinarstvu i pogodna je za pečenje, cijeđenje i skladištenje.
Srodnici
Vrste aronije
Poznate su tri različite sorte aronije od kojih je jedna hibridna. Vrste su nazvane prema boji svojih plodova pa se tako razlikuju crvenoplodna i crnoplodna aronija dok se ljubičastoplodna smatra hibridom prve dvije vrste. U uzgoju su popularne četiri različite sorte koje sve spadaju u crnoplodnu aroniju, dok se ostale dvije vrste rijetko kultiviraju i češće su samonikle.
Najpopularnije sorte za uzgoj aronije su Nero, Viking, Aron i Autumn Magic i sve spadaju u crnoplodnu aroniju.
Crvenoplodna aronija
Crvenoplodna aronija (lat. Aronia arbutifolia) je vrsta aronije karakteristična po svojim jarkim crvenim bobicama prirodno se nastanila na području istočne Kanade te istočnog i središnjeg SAD-a. Nije toliko rasprostranjena po Europi kao druge dvije i rjeđe se koristi u medicini i kulinarstvu. Stablo obično naraste između 2 - 4 m u visinu, a vrlo rijetko doseže 6 m. Može doseći između 1 i 2 m širine. Cvjetovi crvenoplodne aronije mogu biti bijele ili blijedo roze boje. Veličina plodova varira između 4 i 10 mm širine, a postojani su i do duboke zime. Iznimno je otporna na bolesti i insekte zbog čega je vrlo jednostavna za uzgoj. Uzgaja se uglavnom u ukrasne svrhe, a najčešće je samonikla.
Crnoplodna aronija
Crnoplodna aronija (lat. Aronia melanocarpa) je najpopularnija vrsta aronije zbog svojih ljekovitih svojstava i primjena u kulinarstvu. Ova je vrsta nešto manja te obično doseže visinu do 1 m, a vrlo rijetko grm može doseći i 3 m. Listovi su također manji i dugački su oko6 cm. Cvjetovi su maleni i bijeli. Plod je u početku crven no kada dozre poprima crnu boju. Dozrijeva u kolovozu, a za razliku od crvenoplodne aronije propada u kasnu jesen te može izdržati zimu. Meso ploda ima jarkocrvenu boju i trpki okus s dozom slatkoće i kiselosti. Smatra se iznimno zdravim zbog visokog udjela antioksidansa antocijanina i vitamina P.
Ljubičastoplodna aronija
Ljubičastoplodna aronija (lat. Aronia × prunifolia) naziva se hibridom xrvenoplodne i crnoplodne, no s obzirom na to da je samonikla na staništima gdje nema ni crnoplodne ni crnoplodne vrste (na primjer na području Sjeverne Njemačke) neki je smatraju i samostalnom vrstom. Cvjetovi joj mogu biti bijele ili roze boje dok je plod tamno ljubičast do crn i ne može izdržati zimu. Grm ove vrste raste u prosjeku do 3 m visine. Mnogi smatraju da ova vrsta aronije nema dobar okus zbog čega nije toliko jestiva kao crnoplodna vrsta. Kao i druge vrste aronije, ni ova nema problema sa štetnicima ili bolestima.
Uzgoj aronije
Aronija se najčešće sadi kao samostalni grm bez drugih kultura, no zbog sličnog održavanja zna se naći u vinogradima ili voćnjacima. Potrebno joj je mnogo vode, stoga je redovito zalijevanje neophodno, posebno u vrijeme kada nema mnogo kiše. Iako će dati rezultate i bez gnojidbe, za optimalan urod dobro je vršiti prihranjivanje klasičnim NPK gnojivom.
Tlo
Tlo se za sadnju obično priprema meliorativnom gnojidbom uobičajenom za voćnjake i vinograde. Dobro je koristiti stajski gnoj uz mineralna gnojiva s povećanim udjelom kalija i fosfora. Sadnice je najbolje posaditi u tlo pH između 5,5. i 6 te izvađenu zemlju pomiješati s humusom i stajskim gnojivom. S obzirom na to da nije zahtjevna biljka dobro raste na bilo kojoj vrsti tla, pa čak i na siromašnim ili kamenitim poput onog u Istri. Jedino bi se trebala izbjegavati pretjerano pjeskovita i suha ili pretjerano zbijena tla.
Klima
Iako nije zahtjevna biljka, aronija traži puno svijetla stoga plodovi najbolje uspijevaju na staništima gdje ima mnogo sunca tijekom godine. Ako se sadi u vrstu ili dvorištu savjetuje se odabrati južnu stranu. Za veće i sočnije plodove potrebno je više vlage, iako će uspjeti i na manje vlažnim područjima. Najveće doprinose pokazala je na područjima s 1.000 - 1.200 mm oborina godišnje. U vrijeme cvatnje, previše bi vjetra moglo pretjerano osušiti tučak. Dobro uspjeva na područjima s oštrom kontinentalnom klimom.
Vrijeme sadnje
Aroniju se preporučuje saditi u jesen. Obično se sade sadnice stare oko dvije godine i trebale bi već imati između 3 i 5 izdanaka. Ova biljka daje plodove nakon tri godine tako da će sadnice presađene u jesen dati plodove već sljedećeg ljeta.
Slaganje kultura
Aronija nije zahtjevna biljka kada je u pitanju tlo, a isto je i s pretkulturama. Za ovu biljku nije potrebna nikakva posebna pretkultura, a niti kulture koje se sade uz nju. S obzirom na to da ima slične zahtjeve za prihranom kao i vinova loza ili većina voćaka, može se posaditi na istom teritoriju zbog jednostavnosti održavanja svih nasada.
Biljke koje pripadaju porodici lukovki ili zvanikovkama kao što su luk, mladi luk, češnjak, sunovrat ili narcis i drugi su uglavnom biljke koje će se slagati s biljkama iz porodice ružovki zbog sakupljanja sumpora koji ima fungicidno djelovanje i tako zaštititi aroniju od nametnika. Nadalje, njihove jake arome tjeraju štetnike, smanjujući pojavu lisnih uši i napade moljaca.
Cvjetne biljke poput krizantema i vrbovca pomoći će u privlačenju insekata i održavanju biološke ravnoteže u zemljištu. Leguminoze poput graha, graška, soje, kikirikija, boba i rogača također pomažu u jačanju tla, a istovremeno daju dodatne hranjive tvari aroniji. Listopadne biljke poput šimšira i javora pomažu u zaštiti aronije od vjetra i održavanju tla u ravnoteži, kao i jela i breza koje istovremeno pomažu u jačanju tla, privlače korisne insekte, a istovremeno pružaju zaštitu aroniji od vjetra.
Biljke koje se ne bi trebale saditi uz aroniju zbog njihovog negativnog utjecaja na rast aronije i kvalitetu tla uključuje biljke s velikim korijenjem poput graba, javora i bukve koji također mogu konkurirati za hranjive tvari i vodu, kao i oduzeti sunčevu svjetlost aroniji i ometati njen rast, zatim invazivne biljke poput duhana i korova koje se brzo šire, a uzrokuju probleme sa suzbijanjem.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblici aronije uključuju standardni grm aronije koji raste u obliku ravnog grma visokog 1 - 2 m, patuljasti grm gdje aronija raste u obliku niskog, širokog grma, što ga čini idealnim za korištenje u kamenjarima i pejzažnom dizajnu, kaskadni grm gdje aronija raste u obliku širokog grma s razgranatim vrhom te sablasti uzgojni oblik gdje aronija raste u obliku visokog, uzdignutog stabla, što ga čini idealnim za korištenje u pejzažnom dizajnu kao samostalnu biljku ili kao dio šume.
Odabir odgovarajućeg uzgojnog oblika ovisi o željenoj funkciji u pejzažnom dizajnu i mjestu gdje će se biljka uzgajati.
Faza mirovanja
Faza mirovanja kod aronije je period u godini kada biljka počinje usporavati svoj rast i priprema se za zimu, što se obično događa u listopadu i studenom, kada temperature padaju i dolazi do kraćih dana. Faza mirovanja pomaže biljci da preživi zimu, usporava se rast čime se štite stabljike i pupoljci od mraza (ne pupa) i sprječava se gubitak vode.
Sadnja aronije
Aronija je vrlo zahvalna biljka i uzgoj ne zahtijeva mnogo truda i vještine. Ne napadaju je štetnici, voli mnogo sunca, a s druge strane crvnoplodne sorte mogu izdržati temperature do čak -47°C dok crnoplodne sorte mogu izdržati i do -23°C. Zbog lijepog izgleda mnogi ju biraju kao ukrasnu vrstu zbog čega je pogodna za terase i vrtove, a dobar je izbor i za komercijalni uzgoj zbog svojih ljekovitih svojstava. Obično se sadi u jesen i pušta da prezimi vani. Postupak sadnje iz sjemena je dugotrajan i kompliciran zbog čega se obično presađuju sadnice.
Sadnja sjemena
Aronija se može saditi iz sjemena iako je uobičajeni način presađivanje sadnica starih dvije godine. Sjeme se uzima iz zrelih plodova i ispere se na podlozi poput filter papira. Nakon toga ga je potrebno osušiti, a na klijanje se stavlja u listopadu. Kako bi sjeme proklijalo potrebno ga je namočiti, umotati u deblji sloj maramica i staviti u plastičnu vrećicu. Nakon toga se pohranjuje u hladnjaku i tamo čeka do ožujka kada se sjeme sije u sterilne supstrate koji moraju biti na toplome. Sjemenu treba otprilike tri tjedna od kada je stavljeno u supstrat da nikne. Mjesec dana od sjetve, mlade se biljke presađuju u rasadnik (ili veću posudu ako se uzgajaju male količini za kućnu upotrebu) i tamo ostaju barem godinu dana nakon čega se presađuju na željeno područje uzgoja.
Sadnja sadnice
Uobičajen način sadnje aronije je iz sadnica. Sadnice bi trebale biti stare dvije godine i imati razvijeno korijenje te između 3 i 5 izdanaka. Ako se presađuju na otvoreno, preporučuje se razmak između sadnica od 1,5 - 2 m. Rupe za sadnice bi trebale biti duboke otprilike 20 cm i promjera 30 cm. Oko sadnice je najbolje nasuti 1/3 izvađenog tla pomiješanu s trećinom stajskog gnojiva i trećinom humusa. Nakon sadnje, sadnice je potrebno dobro zaliti. Umjesto stajskog gnojiva u gornjem se sloju može dodati jedna kanta humusa pomiješana sa 100 g superfosfata i 60 g kalijevog sulfida.
Kalemljenje
Aronija se može cijepiti ili kalemiti što može pomoći u oblikovanju biljke i poticanju novog rasta. Preporučuje se cijepiti ju u rano proljeće, nakon što biljka završi s cvatnjom. Potrebno je odabrati zdrav, snažan rez koji će se koristiti za kalemljenje, zatim ukloniti sve grane i lišće s odabranog reza, osim nekoliko dlačica lista na vrhu reza, odabrati mjesto za rez i obrisati ga antiseptičkim sredstvom za zaštitu od bolesti.
Rez se cijepi na željenu dužinu, pazeći da nož ili alat budu oštri i čisti, a zatim se stavi u tlo ili posudu, pazeći da se korijeni ne oštete. Biljku je potrebno zaliti i staviti na sunčano mjesto te pratiti rast biljke pazeći da tlo ostane vlažno, ali ne mokro.
Uzgoj u vrtu
Grm aronije se inače sadi odmah na otvoreno, u vrt ili dvorište, a svi savjeti u članku objašnjavaju pravilnu sadanju aronije na otvoreno. Lako ju je uzgajati i privlačna je tijekom cijele sezone. Bijeli cvjetovi ukrašavaju vrtove u proljeće, dok tamnozeleni, sjajni listovi ljeti. Bobice aronije dozrijevaju sredinom i krajem ljeta, a nakon toga postaju ljubičaste, dok crvene bobice sazrijevaju u jesen, što također pruža sezonsku ljepotu vrtovima i zbog čega je popularan grm za sadnju u dvorištima i vrtovima.
Uzgoj u plasteniku
Iako je aronija otporna biljka koja se može saditi direktno u zemlju na otvoreno, mikropropagacija je jedan od razloga za uzgoj aronije u stakleniku kako bi se brzo povećao broj biljaka i najčešće se koristi u profesionalnim uzgajivačnicama. Mikroreznice iz kultura se ukorijenjuju i uzgajaju prvo u uvjetima staklenika, a zatim u rasadnicima čime se dokazano postiže 83% uspjeha korjenjivanja in vitro i 96% u nesterilnim uvjetima. Također se na ovaj način biljke lakše privikavaju na manje kontrolirane uvjete i brže razvijaju 30 cm biljke s 5 - 7 glavnih grana u roku od 3 mjeseca nakon ukorjenjivanja reznica.
Uzgoj u posudama
Aronija se može ugojiti i u posudi, no ona bi trebala biti izrazito velika zbog čega se ovakakv način uzgoja ne preporučuje, no nije nemoguće. U posudama se aronija uzgaja u dekorativne svrhe, ali zbog manjeg prostora za razvoj vrlo vjerojatno neće uroditi s puno kvalitetnih plodova. Potrebno je odabrati posude koje su dovoljno prostrane za već odraslu biljku i dobru drenažu te mjesto na kojem će imati puno izravne sunčeve svjetlosti. Iako se potrebe vrsta razlikuju, većina bobica daje najviše voća ako je izložena barem 6 sunčanih sati dnevno. Ako se aronija uzgaja u posudama, navodnjavanje je važno, s potrebama za zalijevanje i do nekoliko puta tjedno.
Održavanje nasada
Ova je biljka vrlo jednostavna za održavanje i nisu joj potrebni pesticidi. S obzirom na to da je izrazito pogodna za ekološki uzgoj ne preporučuje se upotreba herbicida već mehanička obrada tla, posebice u prve 3 godine rasta. Herbicidi se mogu koristiti samo za sprječavanje razvoja korova u redu nasada, dok je između redova dovoljno kositi.
Održavanje i njega
Aronija je vrlo jednostavna za održavanje i uspijeva čak i uz minimalno truda. No, uz orezivanje i micanje korova dat će najbolje rezultate. Orezivanje je potrebno ako se želi biljku oblikovati u grm. Bez orezivanja neke sorte počinju rasti u oblik stabla.
Zalijevanje
Aronija je biljka koja traži mnogo vode i vlage stoga ju je potrebno redovito zalijevati, posebice na početku vegetacije i u razdobljima bez kiše. Više je zalijevanja potrebno i u fazi formiranja ploda kada joj je potrebno i 2 - 3 kante vode prilikom zalijevanja, ovisno o dobi biljke.
Gnojidba
Aronija ima odlične genetske predispozicije i uspjet će i bez prihrane ili održavanja tla. Ipak, pokazalo se da daje bolje rezultate uz prihranu. Tijekom sezone rasta, grmovi aronije obično se hrane 3 puta. Za najbolji je urod potrebno unositi između 80 i 100 kg dušika, 30 i 60 kg fosfora te 100 i 120 kg kalija na 1 ha zemljišta. Općenito je odnos N:P:K elemenata u gnojivu 1:0, 4:1,2.
Razmnožavanje
Aronija se može razmnožavati vegetativno, putem izdanaka. Novo razvijeni izdanci do 30 cm visine režu se na kraju vegetacije i prenose u sredstvo za ukorjenjivanje bilja. Tako stoje sve dok ne razviju zadovoljavajuću debljinu i visinu, a nakon toga se mogu presađivati u tlo. Također se može razmnožavati i sjemenom. Oko 100 kg suhog voća daje 8 kg sjemena; 1 kg sjemena sadrži oko 276.000 sjemenki. Voće treba macerirati kako bi se izvadilo sjeme, a sjeme treba odvojiti od pulpe, zatim ga temeljito osušiti prije skladištenja i naknadne sadnje. U ovom slučaju preporučuje se jesenska sadnja sjemena ili 2 - 3 mjeseca hladne stratifikacije.
Razmnožavanje aronije moguće je izravno i iz reznica mekog i polumekog drva. Preporučuje se uzimati reznice mekog drva krajem svibnja i početkom lipnja ili reznice tvrdog drva s pričvršćenim komadom trogodišnjeg drveta.
Aronija se može i klonirati dijeljenjem etabliranih biljaka koje daju čak 25 dijelova po dvogodišnjoj biljci, proces koji se naziva mikropropagacija, nakon čega je biljke potrebno uzgajati u staklenkiku prije konačne sadnje na otvoreno.
Presađivanje
Presađivanje aronije je proces zamjene starih ili gušćih sadnica u novi, veći spremnik ili na novo mjesto u vrtu. Ovaj postupak može pomoći u poticanju rasta i zdravlja biljke. Preporučuje se presaditi ju u rano proljeće, prije početka novog rasta ili u jesen, nakon što biljka završi cvjetanje.
Uklanja se korov, provjerava je li tlo dovoljno kvalitetno i obrađuje zemlja. Nakon toga se lopatom ili motikom pažljivo vadi biljka iz zemlje, pazeći da se ne ošteti korijen. Uklanjaju se svo staro i oštećeno korijenje i briše ostalo zdravo korijenje antiseptičkim sredstvom. Biljke se sade na novo mjesto ili u veću posudu pazeći da je korijenje potpuno prekriveno tlom. Biljku je potrebno zaliti i dodati sloj malča oko biljke za dodatnu zaštitu korijena.
Pomlađivanje
Pomlađivanje aronije nije obavezno, ali se preporučuje kako bi se održalo zdravlje i produktivnost biljke. S godinama može postati gušća i starija, što može dovesti do smanjenja produktivnosti i kvalitete plodova, stoga se pomlađivanje obično obavlja uklanjanjem starih i suhih grana.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje aronije nije obavezno, ali se može preporučiti kako bi se održalo zdravlje i produktivnost biljke i trebalo bi se u određenim razdobljima, ovisno o uvjetima i potrebama biljke. Podrazumijeva uklanjanje nepotrebnih, starih ili bolesnih grana s ciljem povećanja protoka svježeg zraka i svjetlosti do mladih, zdravih grana. Također može pomoći u smanjenju rizika od širenja bolesti i štetnika te učinkovitije iskorištavanje resursa biljke.
Rezidba
Ako se uzgaja kao grm, sadnice aronije je potrebno orezivati. U proljeće se presađene sadnice krate na visinu od 15 - 20 cm. Nakon druge godine se ostavljaju 3 - 4 formirana izdanka dok se drugi u potpunosti uklanjaju. Nakon pete godine uglavnom više nije potrebno uklanjati izdanke koji nisu potpuno formirani. Tada bi biljka već trebala nalikovati na grm s otprilike 15 izdanaka. Nakon pete godine može se raditi rezidba u svrhu rodnosti. Tada se najstariji izdanci u potpunosti uklanjaju kako bi ih zamijenili bujniji jednogodišnji izdanci. U istu se svrhu trebaju ukloniti i oštećeni izdanci te oni koji se nalaze previše blizu tla.
Zaštita od vjetra
Aronija je uglavnom otporna na vjetar, ali u nekim slučajevima, osobito kada su biljke mlade ili u razdoblju brzog rasta, može biti potrebno zaštititi ju od jakog vjetra kako bi se spriječilo oštećenje grana. Vjetar može oštetiti mlade grane, stvarajući pukotine čineći biljku nestabilnom i podložnom krhkosti. Zaštita od vjetra može se obaviti uz pomoć žičanih okvira, vjetrobrana ili drugih mehanizama koji pomažu u smanjenju utjecaja vjetra na biljku.
Zaštita preko zime
Aronija je uglavnom otporna na mraz i zimu, ali u nekim slučajevima, osobito u područjima s vrlo hladnim i oštrim zimama, može biti potrebna zaštita od mraza. Zaštita može uključivati uklanjanje snijega oko biljke, korištenje malča za zaštitu korijena i prekrivanje biljke netkanim materijalom ili agro-tekstilom kako bi se osiguralo da ne bude izložena jakom smrzavanju.
Bolesti
Aronija, kao i većina drugih biljaka, može biti izložena različitim bolestima koje utječu na zdravlje i produktivnost biljke. Bolesti aronije obično se javljaju uslijed neadekvatne njege, neodgovarajućih uvjeta za rast ili zaraze štetnim gljivama ili bakterijama.
Virusna zaraza aronije
Virusna zaraza aronije je bolest koja uzrokuje virus koji se širi kroz krvotok biljke. Simptomi ove zaraze obično uključuju izdužene, žućkasto-zelene mrlje na listovima, zakrivljene i savijene stabljike i cvjetne pupoljke. Kukci, poput krpelja, najčešći su prenositelji virusa.
Liječenje virusne zaraze aronije uključuje brzi i sistematični odabir i uklanjanje bilo kojih oboljelih dijelova biljke. Također je važno spriječiti kukce da se hrane na zdravim dijelovima biljke koristeći insekticid. Prevencija također uključuje održavanje zdrave okoline u kojoj biljka raste.
Plamenjača
Plamenjaču uzrokuje gljivica koja napada listove aronije. Simptomi uključuju žute i crne mrlje na listovima koje s vremenom postaju crne Kako se bolest razvija, listovi se suše i odumiru.
Liječenje ove bolesti uključuje redovito pregledavanje biljke kako bi se uočili znakovi oboljenja i brzo uklanjanje bilo kojih oboljelih dijelova biljke. Također, može se koristiti fungicid za sprečavanje širenja bolesti na zdrave dijelove biljke.
Prevencija uključuje održavanje dobre drenaže u tlu kako bi se spriječio dugotrajni kontakt listova s vlažnim površinama, kao i održavanje dobre cirkulacije zraka oko biljke kako bi se spriječilo sušenje listova.
Siva plijesan
Siva plijesan na aroniji uzrokuje gljivica koja stvara bijele, plijesni-poput formacije na površini biljke, a najčešće se javlja u vlažnim i vrućim uvjetima. Simptomi uključuju bijele, praškaste mrlje na listovima, granama i cvjetovima, kao i sušenje i odumiranje tih dijelova biljke. Kada se bolest širi, može dovesti do ozbiljnog oštećenja biljke i učestalog sušenja listova i grančica.
Liječenje sive plijesni uključuje brzo uklanjanje oboljelih dijelova biljke i tretiranje zdravih dijelova fungicidom. Također je važno kontrolirati rast vlažnosti i temperature u okruženju biljke i održavati dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječilo stvaranje vlažnih površina. Prevencija uključuje održavanje čistog okoliša oko biljke, uključujući uklanjanje trulih lišća i ostalih materijala u blizini.
Štetnici
Aronija je jedna od najpopularnijih i cijenjenih vrsta grmlja za uređenje vrta, ali nažalost, poput mnogih biljaka, često se suočava s napadima štetnika. Štetnici poput paukovih grinja i muha mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja na biljci, što može dovesti do smanjene produktivnosti, pa čak i uvenuća cijele biljke. Kako bi se spriječio takav scenarij, potrebno je prepoznati znakove napada štetnika i poduzeti mjere za njihovo suzbijanje.
Paukove grinje
Paukove grinje su mali štetni insekti koje se hrane lišćem, cvjetovima i mladicama biljaka sišući sokove iz biljke, što dovodi do sušenja i deformacije lišća, a kod težih infekcija može doći i do gubitka cvjetova i plodova. Paukove grinje su česti štetnici aronije, a njihova štetna djelovanja se obično počinju primjetiti kao žućkaste ili smeđe mrlje na lišću.
Prevencija uključuje redovito pregledavanje biljke kako bi se uočili znakovi napada i odgovarajuće tretiranje fungicidima, insekticidima ili kemijskim sredstvima. Također, važno je održavati čist i suh okoliš oko biljke kako bi se smanjila populacija insekata.
Muhe
Muhe su insekti koji mogu uzrokovati štetu na aroniji, posebno na mladim izdancima i cvjetovima. Hrane se sokovima biljke i prodiru u tkivo, što dovodi do deformacije i sušenja tih dijelova. Cvjetovi i mladice su posebno osjetljivi na napade muha, što može dovesti do oštećenja plodnosti i smanjenja ukupne produktivnosti biljke. Prevencija uključuje redovito pregledavanje biljke i uklanjanje oboljelih dijelova.
Ličinke
Ličinke su mladunci insekata koji se hrane biljnim tkivom, što može dovesti do oštećenja i sušenja lišća, cvjetova i mladica. Najčešće se hrane unutrašnjim tkivom biljke, što dovodi do sušenja i deformacije dijelova biljke. Kada ličinke postanu odrasle, one se preobraćaju u insekte koji se hrane sokovima biljke i nastavljaju štetno djelovanje.
Prevencija uključuje redovito pregledavanje biljke i uklanjanje oboljelih dijelova kako bi se smanjila populacija ličinki. Također, upotreba insekticida može pomoći u suzbijanju ličinki, a dobra cirkulacija zraka i čist okoliš također su važne mjere za prevenciju.
Upotreba aronije
Aronija je vrlo cijenjena u narodnoj medicini. Njena ljekovita svojstva dala su joj veliku važnost kod domorodačkih plemena Sjeverne Amerike odakle potječe. Kao takva je na dobrom glasu i dan danas. Unatoč gorkim i naizgled nejestivim plodovima, omiljena je u džemovima i napitcima jer joj samo malo šećera daruje potpuno novi, slatkasti i božanstveni okus koji se može mjeriti s bilo kojim drugim bobičastim voćem.
Berba
Aronija prve plodove daje u trećoj godini života, obično odmah u prvoj sezoni nakon presađivanja iz sadnica. Tada se može očekivati doprinos između otprilike 0,3 i 0,5 kg plodova po biljci. Prinos se znatno povećava u petoj godini biljke kada se može očekivati između 8 i 10 kg plodova, dok nakon devete godine on raste i na 15 kg plodova po biljci. Plodovi dozrijevaju u kolovozu, a na biljci mogu izdržati i do sredine jeseni što omogućuje i kasniju berbu.
Sušenje
Plodovi aronije mogu se i sušiti za čaj. U tom je slučaju najbolje brati bobice s peteljkom i ostaviti ih da se suše na suncu ili iznad peći. Trebat će im otprilike 3 tjedna da se do kraja osuše. Bobice je potrebno prekriti gazom ili nekim sličnim materijalom kako bi ih se zaštitilo od prljavštine jer se nakon sušenja više ne smiju prati. Može ih se osušiti i u pećnici, a u tom slučaju in nije potrebno ostaviti na peteljkama niti pokrivati. Stavite ih u pećnicu na najmanju temperaturu i ostavite vrata pećnice lagano otvorenima pa ih sušite 8 - 10 sati. Prije pripreme čaja, bobice sušene aronije potrebno je samljeti u mužaru ili mlincu za kavu.
Skladištenje
Svježi plodovi aronije mogu se zamrzavati i tako stajati po nekoliko godina bez da izgube nutritivna svojstva. Ako se koristi za čaj, aronija se može i osušiti te tako stajati jako dugo. Ako se čuva sušena, treba biti na suhom i tamnom mjestu, bez prisustva vlage jer će se u protivnom pokvariti i izgubiti ljekovita svojstva.
Aronija se najčešće odmah prerađuje i tako se čuva. Džem od aronije te sokovi, vino i likeri mogu stajati vrlo dugo, ovisno o korištenim prezervativima. Najčešće je to šećer, no mogu se koristiti i druga sredstva za prezervaciju.
Pripravci
- čaj od aronije
- džem od aronije
- liker od aronije
- pekmez od aronije
- sirup od aronije
- slatko od aronije
- sok od aronije
- vino od aronije
Medicina
Većina ljekovitih svojstava dolazi iz vrlo visokog udjela antioksidansa, naročito polifenola. Odličan je izvor vitamina C, K, A i E, kalija, magnezija, kalcija, fosfora i cinka. Aronija je možda najpoznatija po odličnom učinku na zdravlje krvožilnog sustava. Pomaže i u opuštanju tkiva čime pospješuje krvotok i pozitivno djeluje na smanjenje krvnog tlaka. Također joj se pripisuju i protuvirusna i protubakterijska svojstva. Općenito je poznata po svom odličnom utjecaju na jačanje imuniteta, a zbog bogatstva antocijanina ima obrambeno djelovanje na DNK.
Kulinarstvo
Aroniju će rijetko tko pojesti sirovu, no proizvodi od nje vrlo su dragocjeni. U kulinarstvu se može koristiti kao i bilo koja druga bobica, poput na primjer njene dvojnice po izgledu, borovnice. Od nje se mogu praviti kolači i namazi. Vrlo su popularni pekmezi i džemovi od aronije koji imaju slatkasto-kiselo-trpki okus.
Aronija svoju najčešću primjenu nalazi u napitcima. Vrlo su popularni sokovi od aronije koji se smatraju i najvrjednijima za zdravlje. Osim sokova, vrlo su popularni i likeri, a nerijetko se od nje rade i vina.
Osim navedenog, bobice i listovi se koriste za pripremu čaja od aronije, no prethodno ih je potrebno osušiti u pećnici ili na suncu.
Zanimljivosti
Aronija je bila dobro poznata američkim starosjedilačkim kulturama. Sjevernoamerički su narodi običavali sušiti aroniju te su je koristili kao začin u raznim jelima poput jela poznatog kao "Indijanska pogača". Također su je koristili u ljekovite svrhe te su izrađivali razne ljekovite pripravke od svježih bobica.
Uz ljekovita svojstva aronije veže se i još jedna povijesna anegdota. Naime, zbog svojih je antioksidativnih svojstava bila naveliko korištena u Černobilu, nakon nuklearne katastrofe. Tamo su je davali unesrećenima koji su bili pogođeni štetnim zračenjem kako bi ublažili katastrofalne posljedice na zdravlje nakon izlaganja radijaciji.
Foto: Goran Horvat / Pixabay
Odgovori