Postoje tri vrste aronije, a to su crvenoplodna koja nosi latinski naziv Aronia arbutifolia, crnoplodna koja nosi latinski naziv Aronia melanocarpa i ljubičastoplodna koja nosi naziv Aronia prunifolia.
Crvenoplodna aronija naraste u visinu od 2 do 4 m, a može doseći i 6 metara. Ima listove koji su široki od 5 do 8 cm te cvjetove koji su blijedo ružičasti ili bijeli, širine do 1 cm. Plod je crvene boje, širok je od 4 do 10 mm te je otporan na zimu. Crnoplodna aronija u visinu raste nešto manje od 1 m, a ponekad može narasti i do 3 m. Ima listove koji su 6 cm široki i cvjetove bijele boje koji su široki do 1.5 cm. U početku je plod crvene boje, a kada naraste poprima crnu boju te je veličine od 6 do 9 mm. Ljubičastoplodnu aroniju neki znanstvenici smatraju zasebnom vrstom, a neki hibridom crnoplodne i crvenoplodne aronije. Ima plod tamnoljubičaste do crne boje koji je širok od 7 do 10 mm. Ljubičastoplodna aronija cvjeta od travnja do srpnja.
Aroniju oprašuju pčele i vjetar, a u jesen njezini listovi mijenjaju boju u crvene nijanse. Jednostavni su i poredani naizmjenično. Cvjetovi su maleni te se sastoje od 5 čašičnih listića i 5 latica.
Plodovi aronije dolaze u obliku bobica i nisu jestive svježe, osim od crvenoplodne aronije. Razlog je njihova velika gorčina, no zato se često koriste u pripremi kompota, likera, vina, džemova, sirupa i čaja. Često se koriste i kao prirodna boja i začin u mnogim jogurtima i pićima.
S obzirom na to da se plodovima aronije hrane ptice njene sjemenke rasprostranjuju izmetom. Aronija najčešće raste u močvarama i vlažnim šumama, a nerijetko je ljudi uzgajaju i kao manje ukrasno drvo. Često se naziva sibirskom borovnicom jer je veoma otporna na mraz i može podnijeti zimu i temperaturu od -47°C. Otporna je i na bolesti, zagađenja, sušu i kukce.
Povijest aronije
Aronija je podrijetlom s istoka Sjeverne Amerike odakle je i dospjela u Europu, a poznato je da su se plodovi aronije koristili za ublažavanje zdravstvenih tegoba nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, kod ozračenih osoba.
Naselila se u Finskoj, Švedskoj i Rusiji. Smatra se kako su aroniju kao lijek i hranu prvi počeli upotrebljavati sjevernoamerički Indijanci.
S obzirom na to da plodovi aronije dugo ostaju na grmu i ne kvare se, Indijanci su je nerijetko jeli, ali i sušili i mljeli te miješali s osušenim mesom i životinjskom mašću. Osim plodova koristili su i koru i listove u ljekovite svrhe jer su pripremali čaj koji se upotrebljavao kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja.
Uzgoj i berba aronije
Najbolje vrijeme za sadnju aronije jest jesen i to koristeći dvogodišnje sadnice. Kvalitetne sadnice imaju dobro razvijen korijen koji ima od 3 do 5 izdanaka. Obično se aronija uzgaja kao grm, ali može se uzgojiti i kao drvo. Razmak između redova trebao bi biti od 3 do 4 metra dok bi se između biljaka trebalo ostaviti od 1,5 do 2 metra.
Aronija se sadi na dubinu od 20 cm u jame koje imaju promjer 30 cm. Kako joj se ne bi zaklonila potrebna svjetlost aronija se sadi na mjestima gdje nema visokih zidova ili drveća. Lako se održava jer ne zahtijeva mnogo intervencija te je otporna na štetočine i bolesti pa ju je iz tog razloga veoma lako uzgojiti organski.
Preporučljivo je da se ore dva puta u sezoni jer će se tako spriječiti razvoj korova, a zemlja će se obogatiti humusom. Vrlo je bitno pripaziti na razvoj korova u prve 2 godine. U to vrijeme on se plijevi ručno, a nakon toga biljka će dovoljno ojačati i ugušit će većinu korova.
Prva berba aronije može se obaviti u trećoj godini uzgoja, a prinos bi trebao biti od 0,3 do 0,5 kg aronije po grmu. Od pete do osme uzgojne godine rodnost se povećava i moguće je očekivati prinos i do 10 kg bobica na jednom grmu. Od devete do petnaeste godine rodnost se može povećati i na 15 kg po grmu. Iako dozrijevanje ovisi najviše o vremenskim uvjetima, bobice aronije najčešće dozru krajem kolovoza, a dozrijevanje može varirati i do 2 tjedna.
Sve se bobice aronije beru odjednom, a najbolji pokazatelj zrelosti aronije je peteljka koja drži bobicu. Peteljka mora biti svjetlo crvene boje jer je to znak da bobice imaju dovoljnu količinu šećera i pigmenta te da nisu više gorke. Bobice aronije su gorke samo kada nisu dovoljno zrele.
Za berbu je jako važno odabrati povoljan dan, a to je veoma bitno kod strojnog branja jer se samo potpuno zrele bobice mogu lako odvojiti od peteljke. Ručno branje je težak posao i provodi se samo na nasadima gdje grmovi još nisu postigli maksimalnu veličinu ili gdje su premali da bi se brali kombajnom.
Priprema čaja od aronije
Čaj od aronije može se pripremiti od suhog lišća ili osušenih bobica koje se prethodno samelju na isti način kako se to radi i za čaj od šipka.
Ako ste sami uzgojili aroniju onda je lišće prije pripreme čaja potrebno posušiti na zraku. Određena količina lišća nasjecka se nožem te se uzme 1 velika puna žlica suhog lišća koja se prelije vrućom vodom. Čaj se ostavi 10-ak minuta i potom se procijedi. Radi boljeg okusa može se dodati žlica meda. Dnevno se mogu popiti do 3 šalice ovako pripremljenog čaja.
Za pripremu čaja od bobica, bobice se samelju u mlincu za kavu. Za jednu šalicu čaja dovoljna je jedna žličica samljevene aronije. Jedna žličica preljeva se jednom šalicom kipuće vode i ostavi stajati 15-ak minuta. Zatim se čaj procijedi i spreman je za konzumaciju.
U njega se može dodati med ili šećer no najbolje ga je piti bez dodataka. Ako volite jači čaj možete pojačati količinu samljevene aronije, a u čaj se može dodati i nekoliko kapi ruma ili rakije.
Upotreba aronije
Aronija je ljekovita, a sadrži:
- vitamine A, C, P, E i vitamine iz skupine B - B6, B2 i B9
- betakaroten, antocijane i tanine koji se nalaze u njezinim plodovima
- kalij, kalcij, mangan, željezo, jod, fosfor i molibden
Pomaže kod mnogih tegoba poput:
- migrena i glavobolja jer poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama
- nastanka Alzheimerove bolesti i demencije jer zaustavlja razvoj ateroskleroze i stvara snažnu zaštitu od pojave navedenih bolesti
- liječenja gušavosti i bolesti štitnjače jer poboljšava i regulira izlučivanje hormona štitnjače
Dobro djeluje na organizam jer:
- poboljšava cirkulaciju i pročišćava krv
- pomaže u regulaciji krvnog tlaka i smanjuje visoki krvni tlak
- smanjuje količinu šećera u krvi i pomaže kod proširenih vena te upale vena
- smiruje bolove, upalu i grčeve u želucu i crijevima
- pomaže u liječenju želučane nervoze, čira na želucu i zaustavlja proljev
- neutralizira štetne tvari i poboljšava rad jetre
- pomaže kod upale žučnih kamenaca, upale žučnog mjehura i kanala
- dobar je saveznik u uništavanju malignih stanica koje su tipične za tumor debelog crijeva, jetre, mozga i pluća
- nerijetko se koristi kao antioksidans jer sprječava stvaranje slobodnih radikala i degeneraciju zdravih stanica u krvnoj plazmi i zdravih stanica u ljudskom tkivu
Moguće nuspojave konzumacije čaja od aronije
Iako aronija nije poznata kao uobičajeno alergena hrana i nuspojave se pojavljuju samo u rijetkim slučajevima, ipak je potrebno pristupiti s određenom dozom opreza kada se koristi u ljekovite svrhe.
Zbog jake kombinacije kemijskih spojeva svaki organizam može djelovati na nju na drugačiji način, stoga se preporučuje praćenje reakcija tijela prilikom prvog konzumiranja aronije ali i savjetovanje s liječnikom kako ne bi došlo do mogućih nuspojava.
Sušenje i čuvanje aronije
Aronija se može čuvati i osušiti kako bi se kasnije mogla upotrijebiti za čaj. Moguće ju je osušiti u pećnici ili na suncu.
Ako je planirate sušiti u pećnici, plodovi se mogu ubrati bez peteljki, a ako ćete ju sušiti na otvorenom onda je preporučljivo da se ubere s peteljkom jer ćete ju tako moći nanizati na konac i povezati. Bitno je plodove zaštiti gazom kako bi ostali čisti. Proces sušenja aronije na otvorenom traje oko 3 tjedna.
Kada se aronija suši u pećnici, prvo je potrebno omekšati ljusku potapanjem bobica u kipuću vodu barem jednu minutu. Poslije toga bobice se odmah preliju hladnom vodom i suše u pećnici na 60 stupnjeva.
Ako se svježe bobice aronije odmah nakon berbe skladište na hladno mjesto mogu tako stajati i do nekoliko tjedana, a da pritom ne izgube na kvaliteti.
Suhe bobice čuvaju se u čistim i staklenim posudama na hladnom i tamnom mjestu.
Foto: gefrorene_wand / Pixabay
Odgovori