Šipak, lat. Rosa canina L., kod nas je poznat pod nazivima pasja ruža, divlji šipak, šip, šipkovina, divlja ruža, šipurika i šipurina. Riječ je o razgranatom, zavinutom, bodljama obraslom grmu koji može narasti i do 3 metra u visinu.
Šipak ima tanke grane koje se savijaju u luk. Listovi su naizmjenični, neparno perasti, sastavljeni od 5 do 7 jajolikih i oštro nazubljenih listića. Šipak ima velike i lijepe cvjetove koji su ugodnog mirisa s pet bijelih ili ružičastih latica koje stoje pojedinačno ili po nekoliko njih zajedno na krajevima grana. Dugi nepravi i crveni plod jajolikog oblika nastaje iz lože koja postaje mesnata.
Biljka cvate u svibnju i lipnju, a plodovi šipka dozrijevaju u rujnu i listopadu. Šipak, najpoznatiji još kao divlja ruža, raste uz živice, pored šuma, uz plotove, na pašnjacima, među grmljem i šikarama, po planinama i na ravnicama. Pojavljuje se u velikom broju i različitim oblicima, a rasprostranjen je po gotovo svim krajevima Hrvatske.
Povijest šipka
Plodovi divlje ruže koristili su se za jelo već od starog vijeka pa ih kao jestive spominje rimski liječnik Galen. Šipak je služio uglavnom kao hrana za široke siromašne slojeve, a još više kao pučki lijek za mnoge bolesti. Isto tako, još od doba Homera veoma je poznata uporaba ružinog ulja. Stari Rimljani su vjerovali da šipak, između ostalog, liječi bjesnoću pasa, a od tuda potječe i latinski naziv biljke.
Uzgoj i berba šipka
Šipak se sadi na jesen ili u rano proljeće, a u vrtu je potrebno izabrati mjesto koje je zaklonjeno od vjetra. Sadnice se sade u iskopanu jamu te u tlo koje je pjeskovito, ilovasto i duboko jer će takvo tlo zadržati dosta humusa. Tlo je potrebno dobro pripremiti odnosno ukloniti postojeću vegetaciju, duboko preorati, poravnati teren, odraditi gnojidbu, frezanje tla i iskolčiti redove i sadne rupe. Šipku najbolje odgovaraju vruća ljeta i blage zime, a najviše se uzgaja i raste na područjima sredozemne klime. Po zimi ne podnosi temperature od -11°C do -15°C, a smrzavati se počne pri temperaturi od -20°C.
Za vrijeme rasta korijena u jesen i proljeće te za vrijeme vegetacije kada rastu mladice i plodovi šipka potrebno je osigurati dovoljno vlage, odnosno vode. Ako ravnomjerne oborine izostanu, potrebno je navodnjavanje i to za vrijeme vegetacije svakih 4 do 5 dana. Ako se šipak ne navodnjava redovito, posebno za vrijeme suše, neće opstati.
Preporučuje se da se nakon sadnje šipak gnoji svake 3 godine sa stajnjakom kao najvažnijim organskim gnojivom. Razmnožava se korijenovim reznicama dvogodišnjih izboja koje su od 20 do 25 cm duge te se režu na početku zime kada lišće otpadne. Zatim se u proljeće u rasadniku pripremi tlo i naprave se brazde na razmaku od 90 cm, a u njih se ukoso postave reznice na razmak od 10 do 20 cm.
Reznice se zatim zatrpaju rahlim tlom kako bi na površini ostao pup koji će prvo dati mladicu, a kasnije sadnicu. Mogu se uzgojiti dvogodišnje i trogodišnje sadnice šipka i ovakav način uzgoja je najsigurniji jer se šipak vrlo rijetko razmnožava sjemenom. Za održavanje i njegu šipka najbitnije je formiranje uzgojnog oblika te održavanje optimalne fiziološke aktivnosti korjenova sistema i ostalih organa voćke kako bi kasnije rodnost bila obilna i plod visoko kvalitetan.
Šipak se bere ručno kada je potpuno sazrio u periodu od kraja kolovoza pa sve do sredine studenog. Zrelost šipka može se odrediti prema boji ploda i uz pomoć kemijske analize. Berba šipka za sušenje obavlja se prije nego šipak potpuno sazre i omekša. Takav šipak potrebno je prerezati i osušiti na suhom i tamnom mjestu te mu izvaditi sjemenke, sitno ga narezati i samljeti.
Priprema čaja od šipka
S obzirom na to da šipak sadrži mnoge minerale, flavonoide, voćne kiselina, fruktozu i pektin, najbolje je sve te elemente izvući sa sljedećim načinom pripreme čaja. Dvije do tri šake suhog ploda šipka preliju se s 1 l hladne vode i pusti se da odstoji preko noći. Ujutro čaj zakuhamo i kuhamo 15-ak minuta sve dok se meso ploda potpuno ne raspadne. Nakon toga se sve dobro ispasira i procijedi kroz cjediljku.
Čaj se može zasladiti medom i spreman je za konzumaciju. Nerijetko dlačice iz ploda mogu smetati prilikom pijenja čaja pa je čaj možda najbolje procijediti kroz gustu tkaninu.
Ljekovitost čaja od šipka posebno se ističe za vrijeme zime jer doprinosi zaštiti imuniteta od prehlade i kao oblik hidratacije za vrijeme povišene tjelesne temperature. Za tu svrhu često se 250 grama šipka i 200 grama lipe preliju 1 litrom zakuhane vode.
Za pripremu čaja od šipka mogu se koristiti i prignječene svježe bobice, ali i osušene. Jednu jušnu žlicu svježeg ili osušenog šipka potrebno je preliti s 350 ml vrele vode i ostaviti oko 5 minuta. Nakon 5 minuta čaj se procijedi i u njega se može dodati 1 čajna žlica meda.
Upotreba šipka
Tradicija pijenja čaja od šipka na našim je prostorima duga, a osobito je poželjan zbog velike količine antioksidansa, poput vitamina C i B skupine i polifenola. Od svih ovih antioksidansa najviše se ističe vitamin C, poznat kao askorbinska kiselina. Količina vitamina C u čaju od šipka može uvelike varirati jer će to ovisiti o brojnim čimbenicima poput načinu pripreme čaja, ali i uvjetima uzgoja šipka.
Iako je mnogima poznat kao djelotvoran lijek protiv proljeva, njegova ljekovita upotreba puno je šira.
Neki od povoljnih učinaka čaja od šipka su:
- antimikrobni učinak
- protuupalni učinak
- antidijabetički učinak
- antioksidacijski učinak
Zbog puninske kiseline djeluje na snižavanje razine triglicerida i koristan je u borbi protiv artritisa i mnogih infekcija koje su uzrokovane bakterijama i gljivicama.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od šipka
Kao i kod svake druge ljekovite biljke, tako i kod šipka, pretjerana konzumacija može uzrokovati neke od sljedećih nuspojava:
- problema sa spavanjem
- povećanog rizika bubrežnog kamenca
- gastrointestinalne probleme
Prije početka redovite konzumacije čaja od šipka, trudnice i dojilje svakako bi se trebale posavjetovati s liječnikom isto kao i svi ostali koji čaj i druge pripravke od šipka žele konzumirati u ljekovite svrhe.
Sušenje i čuvanje šipka
Osušen i sitno izrezan šipak miješa se u različite čajne mješavine koje služe kao zamjena za ruski čaj. Najbolji i najzdraviji napitci priređuju se od samog ploda šipka bez primjene drugog bilja. Takvi napitci veoma su lijepe boje, ugodnog okusa, ali i bogati vitaminima.
Kod nas se šipak naveliko bere i suši prije nego što plodovi potpuno sazru, omekšaju i potamne. Prije nego što se plod šipka stavlja na sušenje, potrebno ga je uzdužno razrezati. Osušeni plodovi trebaju zadržati lijepu crvenu boju, a listove divlje ruže moguće je sušiti i koristiti kao vitaminski čaj jer također sadrže veliku količinu C vitamina.
Na sobnoj temperaturi plod šipka moguće je čuvati i do mjesec dana, ako nije na direktnoj sunčevoj svjetlosti. Ako ga želite duže skladištiti, cijeli plod je moguće pohraniti u hladnjaku i čuvati do 2 mjeseca. Najbolja opcija čuvanja samih zrnaca šipka je u plastičnim vrećicama, u zamrzivaču ili hladnjaku gdje može stajati i do godinu dana.
Plodovi šipka mogu se sušiti i u pećnici tako da se polože na papir za pečenje te u pećnicu na temperaturu od 40 do 50°C. Plodovi se peku oko 3 do 4 sata ili sve dok se šipak u potpunosti ne osuši.
Kada su plodovi pečeni, stavljaju se u papirnatu vrećicu i puste oko tjedan dana da se dodatno osuše.
Kada je šipak u potpunosti suh moguće ga je staviti u procesor hrane i usitniti ga. Zarim se prosijava kako bi se uklonile male dlačice koje su često iritirajuće za grlo. Usitnjeni i suhi šipak pohranjuje se u staklenku i može se koristiti unutar godinu dana.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori