Aronija (lat. Aronia) je rod listopadnog grmlja aronije i pripada porodici ružovki (Rosaceae) koja obuhvaća više od 4.000 vrsta drveća, grmova i zeljastih biljaka, od kojih su najpoznatije jagoda, kupina, malina, marelica, badem, trešnja, šljiva, kruška i jabuka. Porijeklom je iz istočne Sjeverne Amerike, a najčešće se nalazi u mokrim šumama i močvarama. Obično se smatra da rod sadrži dvije ili tri vrste, od kojih se jedna uzgaja u Europi. Četvrti oblik, koji se uzgaja pod imenom Aronia, danas se smatra međugeneričkim hibridom.
Aronija se uzgaja kao ukrasno bilje i kao prehrambeni proizvod. Kisele bobice ili bobice aronije mogu se jesti sirove s grma, ali se češće obrađuju. Mogu se preraditi u vino, pekmez, sirup, sok, namaze, čaj, salsu, ekstrakte, pivo, sladoled i tinkture. Naziv "aronija" dobila je zbog trpkosti plodova koji stvaraju osjećaj kao da se usta skupljaju.
Aronija se često pogrešno naziva aronija, uobičajeni naziv za Prunus virginiana te ju je lako pomiješati s crnom aronijom, koja se obično naziva "crna aronija" ili "aronija". Bobice Prunus virginiana i aronije sadrže polifenolne spojeve, poput antocijanina, no dvije su različite biljke srodne unutar Rosaceae.
Jedna je od najzdravijih biljaka na svijetu jer u svojoj bobici sadrži bogatstvo vitamina i antioksidansa zbog čega je stoljećima na dobrom glasu među bobičastim voćem. U Europu je dovežena u 18. stoljeću iz velikih prostranstava istoka Sjeverne Amerike. Raste u grmolikim stabalcima koja mogu doseći veličinu između 1 i 6 m, a plodovi su male bobice koje se formiraju u grupice povezane peteljkom. Karakteristična je po jednostavnim cvjetovima s 5 radijalno simetričnih latica. Cvjetovi aronije su bijeli, a listovi mijenjaju boju od zelene (u proljeće) do duboko narančaste (u jesen).
Neke vrtove krasi kao ukrasna biljka, no zbog toga što je na dobrom glasu kao eliksir zdravlja popularna je i u komercijalnom uzgoju. Aronija je za uzgoj vrlo zahvalna biljka, otporna na nametnike, zagađenja i bolesti, a zbog izdržljivosti na niskim temperaturama dobila je i naziv "sibirska borovnica" (iako je to zapravo biljka haskap s kojom se često miješa). Upravo se zbog toga najviše počela uzgajati u hladnoj Rusiji gdje su temperature ispod nule, a rasprostranjena je i u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj te Skandinavskim zemljama. Plodovi su vrlo gorki kada se konzumiraju sirovi i mogu ostaviti izrazito suh osjećaj u ustima. Zbog čega se uglavnom nikada ne konzumira prije obrade, no pogodna je za mnoge proizvode. Ima široku upotrebu u kulinarstvu i pogodna je za pečenje, cijeđenje i skladištenje.
Vrste aronije
Poznate su tri različite sorte aronije od kojih je jedna hibridna. Vrste su nazvane prema boji svojih plodova pa se tako razlikuju Crvenoplodna i Crnoplodna aronija dok se Ljubičastoplodna smatra hibridom prve dvije vrste. U uzgoju su popularne četiri različite sorte koje sve spadaju u crnoplodnu aroniju, dok se ostale dvije vrste rijetko kultiviraju i češće su samonikle.
Najpopularnije sorte za uzgoj aronije su Nero, Viking, Aron i Autumn Magic, i sve spadaju u crnoplodnu aroniju.
Crvenoplodna aronija
Crvenoplodna aronija (lat. Aronia arbutifolia) je vrsta aronije karakteristična po svojim jarkim crvenim bobicama prirodno se nastanila na području istočne Kanade te istočnog i središnjeg SAD-a. Ova vrsta nije toliko rasprostranjena po Europi kao druge dvije i rjeđe se koristi u medicini i kulinarstvu. Stablo obično naraste između dva do četiri metra u visinu, a vrlo rijetko doseže šest metara. Može doseći između jednog i dva metra širine. Cvjetovi Crvenoplodne aronije mogu biti bijele ili blijedo roze boje. Veličina plodova varira između 4 i 10 milimetara širine a postojani su i do duboke zime. Iznimno je otporna na bolesti i insekte zbog čega je vrlo neproblematična. Uzgaja se uglavnom u ukrasne svrhe a najčešće je samonikla.
Crnoplodna aronija
Crnoplodna aronija (lat. Aronia melanocarpa) najpopularnija je vrsta aronije, zbog svojih ljekovitih svojstava i primjena u kulinarstvu. Ova je vrsta nešto manja te obično doseže visinu do jednog metra a vrlo rijetko grm može doseći i tri metra. Listovi su također manji i dugački su oko šest centimetara. Cvjetovi su maleni i bijeli. Plod je u početku crven no kada dozre poprima crnu boju. Dozrijeva u kolovozu a za razliku od Crvenoplodne aronije propada u kasnu jesen te može izdržati zimu. Meso ploda ima jarkocrvenu boju i trpki okus s dozom slatkoće i kiselosti. Smatra se iznimno zdravim zbog visokog udjela antioksidansa antocijanina i vitamina P, te je odlična za zdravlje kardiovaskularnog sustava.
Ljubičastoplodna aronija
Ljubičastoplodna aronija (lat. Aronia × prunifolia) naziva se hibridom Crvenoplodne i crnoplodne, no s obzirom na to da je samonikla na staništima gdje nema ni crnoplodne ni crnoplodne vrste (na primjer na području Sjeverne Njemačke) neki je smatraju i samostalnom vrstom. Cvjetovi joj mogu biti bijele ili roze boje dok je plod tamno ljubičast do crn i ne može izdržati zimu. Grm ove vrste raste u prosjeku do 3 metra visine. Mnogi smatraju da ova vrsta aronije nema dobar okus zbog čega nije toliko jestiva kao crnoplodna vrsta. Kao i druge vrste aronije ni ova nema problema sa štetnicima ili bolestima.
Uzgoj aronije
Aronija se najčešće sadi kao samostalni grm bez drugih kultura, no zbog sličnog održavanja zna se naći u vinogradima ili voćnjacima. Potrebno joj je mnogo vode, stoga je redovito zalijevanje neophodno, posebno u vrijeme kada nema mnogo kiše. Iako će dati rezultate i bez gnojidbe, za optimalan urod dobro je vršiti prihranjivanje klasičnim NPK gnojivom.
Slaganje kultura
Aronija nije zahtjevna u pogledu tla, a isto je i s pretkulturama. Za ovu biljku nije potrebna nikakva posebna pretkultura, a niti kulture koje se sade uz nju. S obzirom na to da ima slične zahtjeve za prihranom kao i vinova loza ili većina voćaka, može se posaditi na istom teritoriju zbog jednostavnosti održavanja svih nasada. Biljke koje pripadaju porodici lukovki ili zvanikovkama kao što su luk, mladi luk, češnjak, sunovrat, narcis i drugi, su uglavnom biljke koje će se slagati s biljkama iz porodice ružovki zbog sakupljanja sumpora koji ima fungicidno djelovanje i tako štiti aroniju od nametnika. Nadalje, njihove jake arome tjeraju štetnike, smanjujući pojavu lisnih uši i napade moljaca.
Zalijevanje
Aronija je biljka koja traži mnogo vode i vlage stoga ju je potrebno redovito zalijevati, posebice na početku vegetacije i u razdobljima bez kiše. Više je zalijevanja potrebno i u fazi formiranja ploda. Tada je potrebno uliti i 2 - 3 kante vode prilikom zalijevanja, ovisno o dobi biljke.
Gnojidba
Aronija ima odlične genetske predispozicije i uspjet će i bez prihrane ili održavanja tla. Ipak pokazalo se da daje bolje rezultate uz prihranu. Tijekom sezone rasta, grmovi aronije obično se hrane tri puta. Za najbolji je urod potrebno unositi između 80 i 100 kg dušika, 30 i 60 kg fosfora, te 100 i 120 kg kalija na 1 ha zemljišta. Općenito je odnos N:P:K elemenata u gnojivu 1:0, 4:1,2.
Razmnožavanje
Aronija se može razmnožavati vegetativno, putem izdanaka. Novo razvijeni izdanci do 30 cm visine režu se na kraju vegetacije i prenose u sredstvo za ukorjenjivanje bilja. Tako stoje sve dok ne razviju zadovoljavajuću debljinu i visinu, a nakon toga se mogu presađivati u tlo. Također se može razmnožavati i sjemenom. Oko 100 kg suhog voća daje 8 kg sjemena; 1 kg sjemena sadrži oko 276.000 sjemenki. Voće treba macerirati kako bi se izvadilo sjeme, a sjeme treba odvojiti od pulpe, zatim ga temeljito osušiti prije skladištenja i naknadne sadnje. U ovom slučaju preporučuje se jesenska sadnja sjemena ili 2 - 3 mjeseca hladne stratifikacije.
Razmnožavanje aronije moguće je izravno i iz reznica mekog i polumekog drva. Preporučuj se uzimati reznice mekog drva krajem svibnja i početkom lipnja ili reznice tvrdog drva s pričvršćenim komadom trogodišnjeg drveta.
Aronija se može i klonirati dijeljenjem etabliranih biljaka koje daju čak 25 dijelova po dvogodišnjoj biljci, proces koji se naziva mikropropagacija, nakon čega je biljke potrebno uzgajati u staklenkiku prije konačne sadnje na otvoreno.
Tlo
Tlo se za sadnju obično priprema meliorativnom gnojidbom uobičajenom za voćnjake i vinograde. Dobro je koristiti stajski gnoj uz mineralna gnojiva s povećanim udjelom kalija i fosfora. Sadnice je najbolje posaditi u tlo pH između 5.5. i 6, te izvađenu zemlju pomiješati s humusom i stajskim gnojivom. S obzirom na to da nije zahtjevna biljka dobro ispada na bilo kojoj vrsti tla, pa čak i na siromašnim ili kamenitim poput onog u Istri. Jedino bi se trebala izbjegavati pretjerano pjeskovita i suha, ili pak pretjerano zbijena tla.
Klima
Iako nije zahtjevna biljka, aronija traži puno svijetla stoga plodovi najbolje uspijevaju na staništima gdje ima mnogo sunca tijekom godine. Ako sadite u vrstu ili dvorištu pokušajte odabrati južnu stranu. Za veće i sočnije plodove potrebno je više vlage iako će uspjeti i na manje vlažnim područjima. Najveće doprinose pokazala je na područjima koja imaju između 1.000 i 1.200 mm oborina godišnje. U vrijeme cvata, previše bi vjetra moglo pretjerano osušiti tučak. Dobro uspjeva na područjima s oštrom kontinentalnom klimom.
Sadnja aronije
Aronija je vrlo zahvalna biljka i uzgoj ne zahtijeva mnogo truda i vještine. Ne napadaju je nametnici, voli mnogo sunca a s druge strane crvnoplodne sorte mogu izdržati temperature do čak - 47°C dok crnoplodne sorte mogu izdržati i do - 23°C. Zbog lijepog izgleda mnogi ju biraju kao ukrasnu vrstu zbog čega je pogodna za terase i vrtove, a dobar je izbor i za komercijalni uzgoj zbog svojih ljekovitih svojstava. Obično se sadi u jesen i pušta da prezimi vani. Postupak sadnje iz sjemena je dugotrajan i kompliciran zbog čega se obično presađuju sadnice.
Vrijeme sadnje
Aroniju se preporučuje saditi u jesen. Obično se sade sadnice stare oko dvije godine i trebale bi već imati između 3 i 5 izdanaka. Ova biljka daje plodove nakon tri godine tako da će sadnice presađene u jesen dati plodove već sljedećeg ljeta.
Sadnja iz sjemena
Aronija se može saditi iz sjemena iako je uobičajeni način presađivanje sadnica starih dvije godine. Sjeme se uzima iz zrelih plodova i ispere se na podlozi poput filter papira. Nakon toga ga je potrebno osušiti, a na klijanje se stavlja u listopadu. Kako bi sjeme proklijalo potrebno ga je namočiti, umotati u deblji sloj maramica i staviti u plastičnu vrećicu. Nakon toga se pohranjuje u hladnjaku i tamo čeka do ožujka kada se sjeme sije u sterilne supstrate koji moraju biti na toplome. Sjemenu treba otprilike tri tjedna od kada je stavljeno u supstrat da nikne. Mjesec dana od sijanja, mlade se biljke presađuju u rasadnik (ili veću teglu ako uzgajate male količini za kućnu upotrebu) i tamo ostaju barem godinu dana nakon čega se presađuju na željeno područje uzgoja.
Sadnja iz sadnice
Uobičajen način sadnje aronije je iz sadnica. Sadnice bi trebale biti stare dvije godine i imati razvijeno korijenje te između 3 i 5 izdanaka. Ako ih presađujete i tlo, držite razmak između sadnica od 1,5 - 2 m. Rupe u koje presađujete sadnice trebale bi biti duboke otprilike 20 cm i promjera 30 cm. Oko sadnice je najbolje nasuti trećinu izvađenog tla pomiješanu s trećinom stajskog gnojiva i trećinom humusa. Nakon sadnje, sadnice je potrebno dobro zaliti. Umjesto stajskog gnojiva u gornjem se sloju može dodati jedna kanta humusa pomiješana sa 100 g superfosfata i 60 g kalijevog sulfida.
Uzgoj u vrtu
Grm aronije se inače sadi odmah na otvoreno, u vrt ili dvorište, a svi savjeti u članku objašnjavaju pravilnu sadanju aronije na otvoreno. Lako ju je uzgajati i privlačna je tijekom cijele sezone. Bijeli cvjetovi ukrašavaju vrtove u proljeće, dok tamnozeleni, sjajni listovi ljeti. Bobice aronije dozrijevaju sredinom i krajem ljeta, a nakon toga postaju ljubičaste, dok crvene bobice sazrijevaju u jesen, što također pruža sezonsku ljepotu vrtovima i zbog čega je popularan grm za sadnju u dvorištima i vrtovima.
Uzgoj u stakleniku
Iako je aronija otporna biljka koja se može saditi direktno u zemlju na otvoreno, mikropropagacija je jedan od razloga za uzgoj aronije u stakleniku kako bi se brzo povećao broj biljaka i najčešće se koristi u profesionalnim uzgajivačnicama. Mikroreznice iz kultura se ukorijenjuju i uzgajaju prvo u uvjetima staklenika, a zatim u rasadnicima čime se dokazano postiže 83% uspjeha korjenjivanja in vitro i 96% u nesterilnim uvjetima. Također se na ovaj način biljke lakše privikavaju na manje kontrolirane uvjete i brže razvijaju 30 cm biljke s 5-7 glavnih grana u roku od 3 mjeseca nakon ukorjenjivanja reznica.
Uzgoj u posudama
Aronija se može ugojiti i u tegli, no ona bi trebala biti izrazito velika zbog čegase ovakakv način uzgoja ne preporučuje, no nije nemoguće, posebno ako nemate vrt ili puno mjesta u dvorištu. U teglama se aronija može uzgajati u dekorativne svrhe, ali zbog manjeg prostora za razvoj vrlo vjerojatno neće uroditi s puno kvalitetnih plodova. Potrebno je odabrati tegle koje su dovoljno prostrane za već odraslu biljku. Još jedna važna stvar za imati na umu kod uzgoja aronije u teglama je da se biljci treba osigurati dobra drenaža, a tegle je potrebno postaviti na mjesto na kojem će imati puno izravne sunčeve svjetlosti. Iako se potrebe vrsta razlikuju, većina bobica daje najviše voća ako je izložena barem šest sunčanih sati dnevno. Ako se aronija uzgaja u teglama, navodnjavanje je važno, a možda će joj biti potrebno zalijevanje i nekoliko puta tjedno.
Održavanje i njega
Aronija je vrlo jednostavna za održavanje i uspijeva čak i uz minimalno truda. No, uz obrezivanje i micanje korova dati će najbolje rezultate. Obrezivanje je potrebno ako se želi biljku oblikovati u grm. Bez obrezivanja neke sorte počinju rasti u oblik stabla.
Održavanje nasada
Ova je biljka vrlo jednostavna za održavanje i nisu joj potrebni pesticidi. S obzirom na to da je izrazito pogodna za ekološki uzgoj ne preporučuju se niti uporaba herbicida već mehanička obrada tla, posebice u prve tri godine rasta. Herbicidi se mogu koristiti samo za sprječavanje razvoja korova u redu nasada, dok je između redova dovoljno kositi.
Rezidba i oblikovanje
Sadnice aronije potrebno je obrezivati ako želite da se formiraju u grm. U proljeće se presađene sadnice krate na visinu od 15 - 20 cm. Nakon druge godine se ostavljaju 3 - 4 formirana izdanka dok se drugi u potpunosti uklanjaju. Nakon pete godine uglavnom više nije potrebno uklanjati izdanke koji nisu potpuno formirani. Tada bi biljka već trebala nalikovati na grm s otprilike 15 izdanaka. Nakon pete godine može se raditi rezidba u svrhu rodnosti. Tada se najstariji izdanci u potpunosti uklanjaju kako bi ih zamijenili bujniji jednogodišnji izdanci. U istu se svrhu trebaju ukloniti i oštećeni izdanci te oni koji se nalaze previše blizu tla.
Berba
Aronija prve plodove daje u trećoj godini života, obično odmah u prvoj sezoni nakon presađivanja iz sadnica. Tada se može očekivati doprinos između otprilike 0,3 i 0,5 kilograma plodova po biljci. Prinos se znatno povećava u petoj godini biljke kada se može očekivati između 8 i 10 kilograma plodova, dok nakon devete godine on raste i na 15 kilograma plodova po biljci. Plodovi dozrijevaju u kolovozu a plodovi na biljci mogu izdržati i do sredine jeseni što omogućuje i kasniju berbu.
Sušenje
Plodovi aronije mogu se i sušiti za čaj. U tom je slučaju najbolje brati bobice s peteljkom i ostaviti ih da se suše na suncu ili iznad peći. Trebat će im otprilike tri tjedna da se do kraja osuše. Bobice je potrebno prekriti gazom ili nekim sličnim materijalom kako bi ih se zaštitilo od prljavštine jer se nakon sušenja više ne smiju prati. Može ih se osušiti i u pećnici, a u tom slučaju in nije potrebno ostaviti na peteljkama niti pokrivati. Stavite ih u pećnicu na najmanju temperaturu i ostavite vrata pećnice lagano otvorenima pa ih sušite 8 do 10 sati. Prije pravljenja čaja bobice sušene aronije potrebno je samljeti u mužaru ili mlincu za kavu.
Skladištenje
Svježi plodovi aronije mogu se zamrzavati i tako stajati po nekoliko godina bez da izgube nutritivna svojstva. Ako se koristi za čaj, aronija se može i osušiti te tako stajati jako dugo. Ako se čuva sušena, treba biti na suhom i tamnom mjestu, bez prisustva vlage jer će se u protivnom pokvariti i izgubiti ljekovita svojstva.
Aronija se najčešće odmah prerađuje i tako se čuva. Džem od aronije te sokovi, vino i likeri mogu stajati vrlo dugo, ovisno o korištenim prezervativima. Najčešće je to šećer, no mogu se koristiti i druga sredstva za prezervaciju.
Upotreba aronije
Aronija je vrlo cijenjena u narodnoj medicini. Njena ljekovita svojstva dala su joj veliku važnost kod domorodačkih plemena Sjeverne Amerike odakle potječe. Kao takva je na dobrom glasu i dan danas. Unatoč gorkim i naizgled nejestivim plodovima, omiljena je u džemovima i napitcima jer joj samo malo šećera daruje potpuno novi, slatkasti i božanstveni okus koji se može mjeriti s bilo kojim drugim bobičastim voćem.
Pripravci
Medicina
Smatra se da aronija krije mnoge blagodati za zdravlje, a pripisuje joj se i svojstvo prevencije od raka. Većina ljekovitih svojstava dolazi iz vrlo visokog udjela antioksidansa, naročito polifenola. Odličan je izvor vitamina C, K, A i e, te kalija, magnezija, kalcija, fosfora i cinka. Također odlično djeluje i kao prevencija od oštećenja jetre zbog visokih antioksidativnih svojstava. Osim jetre, jako je dobra i u slučaju oštećenog želuca pogotovo u slučaju oštećenja uzrokovanog oksidativnim stresom.
Aronija je možda najpoznatija po odličnom učinku na zdravlje krvožilnog sustava. Pomaže i u opuštanju tkiva čime pospješuje krvotok i pozitivno djeluje na smanjenje krvnog tlaka. Također joj se pripisuju i protuvirusna i protubakterijska svojstva. Općenito je poznata po svom odličnom utjecaju na jačanje imuniteta, a zbog bogatstva antocijanina ima obrambeno djelovanje na DNK što znači da može usporiti učinke starenja.
Kulinarstvo
Aroniju će rijetko tko pojesti sirovu, no proizvodi od nje vrlo su dragocjeni. U kulinarstvu se može koristiti kao i bilo koja druga bobica, poput na primjer njene dvojnice po izgledu, borovnice. Od nje se mogu praviti kolači i namazi. Vrlo su popularni pekmezi i džemovi od aronije koji imaju slatkasto-kiselo-trpki okus.
Aronija svoju najčešću primjenu nalazi u napitcima. Vrlo su popularni sokovi od aronije koji se smatraju i najvrjednijima za zdravlje. Osim sokova, vrlo su popularni i likeri, a nerijetko se od nje rade i vina.
Osim navedenog, bobice i listovi se koriste za pripremu čaja od aronije, no prethodno ih je potrebno osušiti u pećnici ili na suncu.
Povijest i zanimljivosti
Aronija je bila dobro poznata američkim starosjedilačkim kulturama. Sjevernoamerički su narodi običavali sušiti aroniju te su je koristili kao začin u raznim jelima poput jela poznatog kao "Indijanska pogača". Također su je koristili u ljekovite svrhe te su izrađivali razne ljekovite pripravke od svježih bobica.
Uz ljekovita svojstva aronije veže se i još jedna povijesna anegdota. Naime, zbog svojih je antioksidativnih svojstava bila naveliko korištena u Černobilu, nakon nuklearne katastrofe. Tamo su je davali unesrećenima koji su bili pogođeni štetnim zračenjem kako bi ublažili katastrofalne posljedice na zdravlje nakon izlaganja radijaciji.
Foto: Goran Horvat / Pixabay
Odgovori