Jedna od najzdravijih biljaka na svijetu u svojoj bobici sadrži bogatstvo vitamina i antioksidansa zbog čega je stoljećima na dobrom glasu među bobičastim voćem.
Njezino veličanstvo - skromna aronija, u Europu je doputovala u 18. stoljeću iz velikih prostranstava istoka Sjeverne Amerike. Raste u grmolikim stabalcima koja mogu doseći veličinu između jednog i šest metara, a plodovi su male bobice koje se formiraju u grupice povezane peteljkom. Spada u porodicu Ružovki karakterističnu po jednostavnim cvjetovima s pet radijalno simetričnih latica. Cvjetovi aronije su bijeli a listovi mijenjaju boju od zelene u proljeće do duboko narančaste kako se primiče jesen.
Neke vrtove krasi kao ukrasna biljka, no zbog svog je dobrog glasa kao eliksir zdravlja popularna i u komercijalnom uzgoju. Aronija je za uzgoj vrlo zahvalna biljka, otporna na nametnike, zagađenja i bolesti, a zbog izdržljivosti na niskim temperaturama dobila je i naziv 'sibirska borovnica’. Upravo se zbog toga najviše počela uzgajati u Rusiji gdje vladaju temperature ispod nule, a rasprostranjena je i u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj te Skandinavskim zemljama. Smatra se jednim od najjednostavnijih sorti za uzgoj, a s njom će se snaći i najmanje vješti vrtlari početnici.
Plodovi su vrlo gorki kada se konzumiraju sirovi i mogu ostaviti izrazito suh osjećaj u ustima. Zbog toga se uglavnom nikada ne konzumira prije obrade, no pogodna je za mnoge proizvede. Ima široku upotrebu u kulinarstvu i pogodna je za pečenje, cijeđenje i prezervaciju. Najpopularniji proizvodi od ove biljke stoga su zasigurno pekmezi, džemovi, sokovi, vina i likeri.
Vrste aronije
Poznate su tri različite sorte aronije od kojih je jedna hibridna. Vrste su nazvane prema boji svojih plodova pa se tako razlikuju Crvenoplodna i Crnoplodna aronija dok se Ljubičastoplodna smatra hibridom prve dvije vrste. U uzgoju su popularne četiri različite sorte koje sve spadaju u crnoplodnu aroniju, dok se ostale dvije vrste rijetko kultiviraju i češće su samonikle.
Najpopularnije sorte za uzgoj aronije su Nero, Viking, Aron i Autumn Magic, i sve spadaju u crnoplodnu aroniju.
Crvenoplodna aronija
Crvenoplodna aronija (lat. Aronia arbutifolia) je vrsta aronije karakteristična po svojim jarkim crvenim bobicama prirodno se nastanila na području istočne Kanade te istočnog i središnjeg SAD-a. Ova vrsta nije toliko rasprostranjena po Europi kao druge dvije i rjeđe se koristi u medicini i kulinarstvu. Stablo obično naraste između dva do četiri metra u visinu, a vrlo rijetko doseže šest metara. Može doseći između jednog i dva metra širine. Cvjetovi Crvenoplodne aronije mogu biti bijele ili blijedo roze boje. Veličina plodova varira između 4 i 10 milimetara širine a postojani su i do duboke zime. Iznimno je otporna na bolesti i insekte zbog čega je vrlo neproblematična. Uzgaja se uglavnom u ukrasne svrhe a najčešće je samonikla.
Crnoplodna aronija
Crnoplodna aronija (lat. Aronia melanocarpa) najpopularnija je vrsta aronije, zbog svojih ljekovitih svojstava i primjena u kulinarstvu. Ova je vrsta nešto manja te obično doseže visinu do jednog metra a vrlo rijetko grm može doseći i tri metra. Listovi su također manji i dugački su oko šest centimetara. Cvjetovi su maleni i bijeli. Plod je u početku crven no kada dozre poprima crnu boju. Dozrijeva u kolovozu a za razliku od Crvenoplodne aronije propada u kasnu jesen te može izdržati zimu. Meso ploda ima jarkocrvenu boju i trpki okus s dozom slatkoće i kiselosti. Smatra se iznimno zdravim zbog visokog udjela antioksidansa antocijanina i vitamina P, te je odlična za zdravlje kardiovaskularnog sustava.
Ljubičastoplodna aronija
Ljubičastoplodna aronija (lat. Aronia × prunifolia) naziva se hibridom Crvenoplodne i crnoplodne, no s obzirom na to da je samonikla na staništima gdje nema ni crnoplodne ni crnoplodne vrste (na primjer na području Sjeverne Njemačke) neki je smatraju i samostalnom vrstom. Cvjetovi joj mogu biti bijele ili roze boje dok je plod tamno ljubičast do crn i ne može izdržati zimu. Grm ove vrste raste u prosjeku do 3 metra visine. Mnogi smatraju da ova vrsta aronije nema dobar okus zbog čega nije toliko jestiva kao crnoplodna vrsta. Kao i druge vrste aronije ni ova nema problema sa štetnicima ili bolestima.
Sadnja aronije
Aronija je vrlo zahvalna biljka i uzgoj ne zahtijeva mnogo truda i vještine. Ne napadaju je nametnici, voli mnogo sunca a s druge strane može izdržati temperature do čak - 47°C za Crvenoplodnu varijantu to jest - 23°C za crnoplodnu. Zbog lijepog izgleda mnogi ju biraju kao ukrasnu vrstu zbog čega je pogodna za terase i vrtove, a dobar je izbor i za komercijalni uzgoj zbog svojih ljekovitih svojstava. Obično se sadi u jesen i pušta da prezimi vani. Postupak sadnje iz sjemena je dugotrajan i kompliciran zbog čega se obično presađuju sadnice.
Vrijeme sadnje
Aroniju se preporučuje saditi u jesen. Obično se sade sadnice stare oko dvije godine i trebale bi već imati između tri i pet izdanaka. Ova biljka daje plodove nakon tri godine tako da će sadnice presađene u jesen dati plodove već sljedećeg ljeta.
Sadnja iz sjemena
Aronija se može saditi iz sjemena iako je uobičajeni način presađivanje sadnica starih dvije godine. Sjeme se uzima iz zrelih plodova i ispere se na podlozi poput filter papira. Nakon toga ga je potrebno osušiti a na klijanje se stavlja u listopadu. Kako bi sjeme proklijalo potrebno ga je namočiti, umotati u deblji sloj maramica i staviti u plastičnu vrećicu. Nakon toga se pohranjuje u hladnjaku i tamo čeka do ožujka kada se sjeme sije u sterilne supstrate koji moraju biti na toplome. Sjemenu treba otprilike tri tjedna od kada je stavljeno u supstrat da nikne. Mjesec dana od sijanja, mlade se biljke presađuju u rasadnik (ili veću teglu ako uzgajate male količini za kućnu upotrebu) i tamo ostaju barem godinu dana nakon čega se presađuju na željeno područje uzgoja.
Sadnja iz sadnice
Uobičajen način sadnje aronije je iz sadnica. Sadnice bi trebale biti stare dvije godine i imati razvijeno korijenje te između 3 i 5 izdanaka. Ako ih presađujete i tlo, držite razmak između sadnica od 1,5 do 2 metra. Rupe u koje presađujete sadnice trebale bi biti duboke otprilike 20 centimetara i 30 centimetara promjera. Oko sadnice je najbolje nasuti trećinu izvađenog tla pomiješanu s trećinom stajskog gnojiva i trećinom humusa. Nakon sadnje, sadnice je potrebno dobro zaliti. Umjesto stajskog gnojiva u gornjem se sloju može dodati jedna kanta humusa pomiješana sa 100 grama superfosfata i 60 grama kalijevog sulfida.
Uzgoj u teglama
Aronija se može ugojiti i u tegli no ona bi trebala biti izrazito velika zbog čega to nije baš preporučljivo. U teglama se aronija može uzgajati u dekorativne svrhe no zbog manjeg prostora za razvoj neće uroditi s puno kvalitetnih plodova.
Tlo
Tlo se za sadnju obično priprema meliorativnom gnojidbom uobičajenom za voćnjake i vinograde. Dobro je koristiti stajski gnoj uz mineralna gnojiva s povećanim udjelom kalija i fosfora. Sadnice je najbolje posaditi u tlo pH između 5.5. i 6, te izvađenu zemlju pomiješati s humusom i stajskim gnojivom.
S obzirom na to da nije zahtjevna biljka dobro ispada na bilo kojoj vrsti tla, pa čak i na siromašnim ili kamenitim poput onog u Istri. Jedino bi se trebala izbjegavati pretjerano pjeskovita i suha, ili pak pretjerano zbijena tla.
Temperatura i stanište
Iako nije zahtjevna biljka, aronija traži puno svijetla stoga plodovi najbolje uspijevaju na staništima gdje ima mnogo sunca tijekom godine. Ako sadite u vrstu ili dvorištu pokušajte odabrati južnu stranu. Za veće i sočnije plodove potrebno je više vlage iako će uspjeti i na manje vlažnim područjima. Najveće doprinose pokazala je na područjima koja imaju između 1000 i 1200 mm oborina godišnje. U vrijeme cvata, previše bi vjetra moglo pretjerano osušiti tučak.
Uzgoj aronije
Aronija se najčešće sadi kao samostalni grm bez drugih kultura, no zbog sličnog održavanja zna se naći u vinogradima ili voćnjacima. Potrebno joj je mnogo vode, stoga je redovito zalijevanje neophodno, posebno u vrijeme kada nema mnogo kiše. Iako će dati rezultate i bez gnojidbe, za optimalan urod dobro je vršiti prihranjivanje klasičnim NPK gnojivom.
Slaganje kultura
Aronija nije zahtjevna u pogledu tla, a isto je i pretkulturama. Za ovu biljku nije potrebna nikakva posebna pretkultura, a niti kulture koje se sade uz nju. S obzirom na to da ima slične zahtjeve za prihranom kao i vinova loza ili većina voćaka, može se posaditi na istom teritoriju zbog jednostavnosti održavanja svih nasada.
Zalijevanje
Aronija je biljka koja traži mnogo vode i vlage stoga ju je potrebno redovito zalijevati, posebice na početku vegetacije i u razdobljima bez kiše. Više je zalijevanja potrebno i u fazi formiranja ploda. Tada je potrebno uliti i 2 do 3 kante vode prilikom zalijevanja, ovisno o dobi biljke.
Gnojidba
Aronija ima odlične genetske predispozicije i uspjet će i bez prihrane ili održavanja tla. Ipak pokazalo se da daje bolje rezultate uz prihranu. Tijekom sezone rasta, grmovi aronije obično se hrane tri puta. Za najbolji je urod potrebno unositi između 80 i 100 kilograma dušika, 30 i 60 kilograma fosfora, te 100 i 120 kilograma kalija na jedan hektar zemljišta. Općenito je odnos N:P:K elemenata u gnojivu 1:0,4:1,2.
Razmnožavanje
Aronija se može razmnožavati vegetativno, putem izdanaka. Novo razvijeni izdanci do 30 centimetara visine režu se na kraju vegetacije i prenose u sredstvo za ukorjenjivanje bilja. Tako stoje sve dok ne razviju zadovoljavajuću debljinu i visinu, a nakon toga se mou presađivati u tlo.
Održavanje i njega
Aronija je vrlo jednostavna za održavanje i uspijeva čak i uz minimalno truda. No, uz obrezivanje i micanje korova dati će najbolje rezultate. Obrezivanje je potrebno ako se želi biljku oblikovati u grm. Bez obrezivanja neke sorte počinju rasti u oblik stabla.
Održavanje nasada
Ova je biljka vrlo jednostavna za održavanje i nisu joj potrebni pesticidi. S obzirom na to da je izrazito pogodna za ekološki uzgoj ne preporučuju se niti uporaba herbicida već mehanička obrada tla, posebice u prve tri godine rasta. Herbicidi se mogu koristiti samo za sprječavanje razvoja korova u redu nasada, dok je između redova dovoljno kositi.
Rezidba i oblikovanje
Sadnice aronije potrebno je obrezivati ako želite da se formiraju u grm. U proljeće se presađene sadnice krate na visinu od 15 do 20 centimetara. Nakon druge godine se ostavljaju tri do četiri formirana izdanka dok se drugi u potpunosti uklanjaju. Nakon pete godine uglavnom više nije potrebno uklanjati izdanke koji nisu potpuno formirani. Tada bi biljka već trebala nalikovati na grm s otprilike 15 izdanaka. Nakon pete godine može se raditi rezidba u svrhu rodnosti. Tada se najstariji izdanci u potpunosti uklanjaju kako bi ih zamijenili bujniji jednogodišnji izdanci. U istu se svrhu trebaju ukloniti i oštećeni izdanci te oni koji se nalaze previše blizu tla.
Berba aronije
Aronija prve plodove daje u trećoj godini života, obično odmah u prvoj sezoni nakon presađivanja iz sadnica. Tada se može očekivati doprinos između otprilike 0,3 i 0,5 kilograma plodova po biljci. Prinos se znatno povećava u petoj godini biljke kada se može očekivati između 8 i 10 kilograma plodova, dok nakon devete godine on raste i na 15 kilograma plodova po biljci. Plodovi dozrijevaju u kolovozu a plodovi na biljci mogu izdržati i do sredine jeseni što omogućuje i kasniju berbu.
Sušenje aronije
Plodovi aronije mogu se i sušiti za čaj. U tom je slučaju najbolje brati bobice s peteljkom i ostaviti ih da se suše na suncu ili iznad peći. Trebat će im otprilike tri tjedna da se do kraja osuše. Bobice je potrebno prekriti gazom ili nekim sličnim materijalom kako bi ih se zaštitilo od prljavštine jer se nakon sušenja više ne smiju prati. Može ih se osušiti i u pećnici, a u tom slučaju in nije potrebno ostaviti na peteljkama niti pokrivati. Stavite ih u pećnicu na najmanju temperaturu i ostavite vrata pećnice lagano otvorenima pa ih sušite 8 do 10 sati. Prije pravljenja čaja bobice sušene aronije potrebno je samljeti u mužaru ili mlincu za kavu.
Skladištenje
Svježi plodovi aronije mogu se zamrzavati i tako stajati po nekoliko godina bez da izgube nutritivna svojstva. Ako se koristi za čaj, aronija se može i osušiti te tako stajati jako dugo. Ako se čuva sušena, treba biti na suhom i tamnom mjestu, bez prisustva vlage jer će se u protivnom pokvariti i izgubiti ljekovita svojstva.
Aronija se najčešće odmah prerađuje i tako se čuva. Džem od aronije te sokovi, vino i likeri mogu stajati vrlo dugo, ovisno o korištenim prezervativima. Najčešće je to šećer, no mogu se koristiti i druga sredstva za prezervaciju.
Upotreba aronije
Aronija je vrlo cijenjena u narodnoj medicini. Njena ljekovita svojstva dala su joj veliku važnost kod domorodačkih plemena Sjeverne Amerike odakle potječe. Kao takva je na dobrom glasu i dan danas. Unatoč gorkim i naizgled nejestivim plodovima, omiljena je u džemovima i napitcima jer joj samo malo šećera daruje potpuno novi, slatkasti i božanstveni okus koji se može mjeriti s bilo kojim drugim bobičastim voćem.
Pripravci
Aronija u medicini
Smatra se da aronija krije mnoge blagodati za zdravlje, a pripisuje joj se i svojstvo prevencije od raka. Većina ljekovitih svojstava dolazi iz vrlo visokog udjela antioksidansa, naročito polifenola. Odličan je izvor vitamina C, K, A i e, te kalija, magnezija, kalcija, fosfora i cinka. Jedna je studija iz 2009. godine pokazala da ekstrakt aronije može umanjiti štetu na stanicama nastalu zbog raka dojke. Druga je studija iz 2004. godine pokazala da ove bobice mogu igrati važnu ulogu u prevenciji raka debelog crijeva.
Mnoge su studije također pokazale povoljna svojstva aronije u borbi protiv dijabetesa. Aronija općenito podiže imunitet te posebno povoljno djeluje na smanjivanje upala povezanih s dijabetesom. Također pomaže kod otpornosti na inzulin i regulira razine glukoze u krvi.
Sok od aronije može pomoći u smanjivanju oštećenja jetre te reduciranju simptoma povezanih s tim oštećenjima. Ona također odlično djeluje i kao prevencija od oštećenja jetre zbog visokih antioksidativnih svojstava. Osi jetre, jako je dobra i u slučaju oštećenog želuca pogotovo u slučaju oštećenja uzrokovanog oksidativnim stresom.
Aronija je možda najpoznatija po odličnom učinku na zdravlje krvožilnog sustava. Ona može spriječiti stvaranja plaka na arterijama i tako čisti krvne žile. Pomaže i u opuštanju tkiva čime pospješuje krvotok. Ovo je važno s obzirom na to da mnoge bolesti srca i krvožilnog sustava nastaju upravo zbog ukrućivanja arterija i nemogućnosti opuštanja krvnih žila. To također znači da djeluje i na smanjenje krvnog tlaka.
Aroniji se pripisuju i protuvirusna i protubakterijska svojstva. Općenito je poznata po svom odličnom utjecaju na jačanje imuniteta a zbog bogatstva antocijanina ima obrambeno djelovanje na DNK što znači da može usporiti učinke starenja.
Aronija u kulinarstvu
Aroniju će rijetko tko pojesti sirovu, no proizvodi od nje vrlo su dragocjeni. U kulinarstvu se može koristiti kao i bilo koja druga bobica, poput na primjer njene dvojnice po izgledu, borovnice. Od nje se mogu praviti kolači i namazi. Vrlo su popularni pekmezi i džemovi od aronije koji imaju slatkasto-kiselo-trpki okus.
Aronija svoju najčešću primjenu nalazi u napitcima. Vrlo su popularni sokovi od aronije koji se smatraju i najvrjednijima za zdravlje. Osim sokova, vrlo su popularni i likeri, a nerijetko se od nje rade i vina.
Osim navedenog, bobice i listovi se koriste za pripremu čaja od aronije, no prethodno ih je potrebno osušiti u pećnici ili na suncu.
Povijest i zanimljivosti
Aronija je bila dobro poznata američkim starosjedilačkim kulturama. Sjevernoamerički su narodi običavali sušiti aroniju te su je koristili kao začin u raznim jelima poput jela poznatog kao "Indijanska pogača". Također su je koristili u ljekovite svrhe te su izrađivali razne ljekovite pripravke od svježih bobica.
Uz ljekovita svojstva aronije veže se i još jedna povijesna anegdota. Naime, zbog svojih je antioksidativnih svojstava bila naveliko korištena u Černobilu, nakon nuklearne katastrofe. Tamo su je davali unesrećenima koji su bili pogođeni štetnim zračenjem kako bi ublažili katastrofalne posljedice na zdravlje nakon izlaganja radijaciji.
Foto: Goran Horvat / Pixabay
Odgovori