Lovor višnja ili lovorvišnja (lat. Prunus laurocerasus) je brzorastuća ukrasna biljka koja pripada porodici ruža (Rosaceae), a podrijetlom je s prostora jugoistočne Europe i dijelova Azije dok je danas rasprostranjena diljem svijeta. Poznata je i pod nazivima zelenčica i zelenče, a najpoznatiji srodnici u rodu Prunus ove biljke su breskva, trešnja, višnja i marelica.
Zimzelena je vrsta biljke koja najbolje uspijeva u umjerenim klimama s dovoljno vlage dok može uspješno rasti i u sušnijim područjima sve dok se redovno zalijeva. Temperatura u kojoj najbolje uspijeva je između 15 - 20°C, dok može podnijeti i do - 15°C, ali samo ako se radi o kratkotrajnim, a što je karakteristično za neke dijelove sjeverne Amerike. Uglavnom se sadi kao živa ograda iako postoji mogućnost samostalne sadnje, a zbog brzine njenog rasta jako je popularna vrsta. Obično godišnje naraste 30 - 60 cm, a za 5 - 10 godina može se pretvoriti u visoku živu ogradu.
Životni vijek lovorvišnje može biti vrlo dug, u nekim slučajevima čak i preko 100 godina. Međutim ono ovisi o mnogim čimbenicima uključujući uvjete rasta, brigu o biljci i okolišne uvjete. Stoga je važno održavati biljku zdravom i održavati optimalne uvjete rasta kako bi se produljio njen životni vijek. U Europi se uzgaja na nižim i srednjim planinskim područjima točnije na 300 - 1.500 m n. v. dok se u toplijim područjima može naći i na morskoj obali.
Obično se sadi na međusobnoj udaljenosti 30 - 60 cm, ali i većoj, oko 60 - 90 cm. Uobičajena godišnja količina padalina koja je potrebna za uzgoj lovorvišnje je oko 500 - 800 mm. Biljka je otrovna zbog prisutnosti cijanogenih glikozida u lišću i plodovima pa se ne smije konzumirati jer izaziva povraćanje, gušenje i smrt.
Listovi su tamnozeleni i pravilno raspoređeni, duguljastog oblika koji su nazubljeni na rubovima. Obično su široki 5 - 10 cm s duljinom od oko 20 cm. Svoje lišće zadržava tijekom cijele godine dok se može dogoditi pojedinačno odbacivanje listova što je prirodno čišćenje svake biljke. Ima relativno plitak korijenski sustav koji se može nekad nalaziti ispod gornjeg sloja zemlje, a ako je tlo suho formira se korijenje koje može biti i dublje jer je u potrazi za vodom.
Iako nije poznata po obilnom cvjetanju može proizvoditi sitne bijele cvjetove koji su gusto raspoređeni i pojavljuju se u proljeće točnije u periodu od travnja do svibnja, a zadržavaju se obično 2 - 3 tjedna. Cvjetovi su zanimljivi pčelama i drugim insektima koji se hrane nektarom i polenom.
Srodnici
Vrste lovorvišnje
Lovorvišnja je biljka koja pripada rodu Prunus koji broji više od 400 vrsta dok je točan broj vrsta konkretno lovorvišnje teško utvrditi zbog brojnih sinonima i vrsta iako se okvirno uzima da je ih do sada poznato oko 40, a među najpoznatiji predstavnicima su Rotundifolia, Schipkaensis, Zabeliana, Otto Luyken i Novita.
Rotundifolia
Rotundifolia je vrsta koja se najvjerojatnije razvila u Europi točnije u Velikoj Britaniji, a jedna je od najpopularnijih vrsta zbog brzog rasta i formiranja gustoće i širokog raspona primjene u vrtovima. Zimzeleni je grm koji može narasti 6 - 8 m i 4 - 5 m širine, a čine je tamnozeleni listovi koji su sjajni i okruglog oblika duljine 6 - 12 cm i širine 4 - 10 cm s nazubljenim rubovima. Cvjeta u proljeće bijelim cvjetovima skupljenim u grozdove. Neugledni su i obično se ne uzgajaju zbog cvjetova, a plodovi su bobice koje se također nalaze na biljci crne ili crvene boje i sadrže jednu sjemenku. Obično se uzgaja u umjerenim klimatskim uvjetima i uspijeva na temperaturama od 10 - 27°C, a ne voli ekstremne temperature i može se oštetiti pri temperaturama nižim od - 10°C.
Schipkaensis
Schipkaensis je rašireni grm koji je dobio naziv po mjestu na kojem najčešće raste, a riječ je o planinskom perivoju Schipka. Naziva se još i ljubičasti lovor, a naraste do visine od oko 3 - 4 m i širine 1,5 - 2 m. Otporna je vrsta koja može podnijeti temperature do - 25°C dok su idealne između 18 - 25°C. Listovi su tamnozeleni, sjajni i kožasti, a cvjetovi su bijeli i pojavljuju se u proljeće. Plodovi su crne boje i privlačni su pticama. Otporan je na sušu i tolerantan na različite vrste tla pa se može uzgajati u različitim klimatskim uvjetima, a zahtjeva minimalno održavanje. Ima životni vijek 50 ili više godina, a najbolje uspijeva na punom suncu ili djelomičnoj sjeni kao i u prosječno vlažnim tlima.
Zabeliana
Zabeliana je spororastuća vrsta koja može narasti do oko 1,5 m visine s oko 3,5 m širine, a najbolje uspijeva na suncu ili djelomičnoj sjeni i prosječno vlažnim tlima čija je pH vrijednost u rasponu 4,5 - 7,5, a neće tolerirati stajaću vodu. Raste u područjima s umjerenom klimom i temperaturama 10 - 20°C, a podnosi i do -15°C. Ova kao i prethodna vrsta Schipkaensis rastu na visinama do 1000 m n. v. Nije pretjerano kompliciran za održavanje i obrezuje se tek nakon cvjetanja, a dobar je za privlačenje ptica. Lišće je usko i tamnozeleno koje ostaje tijekom cijele godine.
Otto Luyken
Otto Luyken je vrsta niskog rasta koja se često koristi u krajoliku, a može narasti 1 - 1,5 m. Podrijetlom je iz Europe i Azije dok preferira umjerenu klimu s temperaturama do - 15°C. Najbolje uspijeva u tlu s pH vrijednosti između 6,5 - 7,5, a često se može vidjeti posađen u parkovima ili kao rubna biljka. Ima uske sjajne listove tamnozelene boje i stvara gusti, kompaktni grm.
Preferira tla koja su umjereno vlažna, ali ne previše mokra kao i tla koja su izložena djelomičnoj sjeni do sunčanoj poziciji. Biljka proizvodi bijele cvjetove u proljeće, a kasnije se formiraju tamno crvene bobice koje su privlačne pticama.
Novita
Novita je hibridna vrsta biljke nastala u Njemačkoj krajem 19. stoljeća križanjem vrsta Caucasica i Zabeliana. Može rasti na različitim nadmorskim visinama, a može narasti 2 - 4 m sa širinom 1,5 - 2 m. Iako podnosi temperature do oko -23°C, ako se uzgaja u krajevima s ekstremno hladnom klimom, preporučuje se da se biljka zaštiti od mraza s malčem ili drugim materijalima. Listovi su tamnozeleni i kožnati s dužinom 10 - 15 cm i širinom 5 - 10 cm, a često su raspoređeni u spiralni uzorak na granama biljke. U obliku su elipse čiji su rubovi ujednačeni i blago valoviti. Gusto su raspoređeni po granama stvarajući gustu krošnju, a ostaju zeleni tijekom cijele godine.
Uzgoj lovorvišnje
Vrsta je zimzelenog drveta koje se lako uzgaja i održava, a idealna je vrsta za uređenje zelenih površina, vrtova i parkova. Sadi se na sunčano ili polusjenovito mjesto koje mora biti dobro drenirano. Iako se može saditi tijekom cijele godine idealno vrijeme za sadnju je proljeće ili jesen kada su umjerene temperature, a to dovoljno toplo za razvoj korijena.
Traži umjereno zalijevanje posebno u vrijeme suše ili ako je posađena u suhom tlu. Ne treba previše gnojiva jer to može dovesti do prekomjernog rasta i slabijeg kvalitete biljke. Umjereno gnojenje jednom ili dvaput godišnje je dovoljno. Lako se oblikuje i reže kako bi se održala željena visina i oblik, a najbolje vrijeme za rezidbu je u proljeće prije nego što biljka počne intenzivno rasti.
Tlo
Tlo bi trebalo biti dobro drenirano i bogato organskim tvarima, a može rasti u različitim vrstama tla dok najbolje uspijeva u ilovastom ili pjeskovitom tlu. Idealna pH vrijednost tla za lovorvišnju je između 6,0 - 7,5 što je blago kiselkasto do neutralno.
Ako je pH vrijednost tla previsoka ili preniska može doći do problema s apsorpcijom hranjivih tvari što može uzrokovati usporavanje rasta i slabiji razvoj biljke. Ako je pH vrijednost tla preniska dodavanje vapna može pomoći u podizanju pH vrijednosti, a dodavanje sumpora može smanjiti pH vrijednost ako je previsoka.
Klima
Najbolje uspijeva u područjima s blagim ljetima i blagim zimama, ali može podnijeti i hladnije klimatske uvjete ako je tlo dobro drenirano. Idealne temperature za rast i razvoj lovorvišnje su umjerene temperature između 15 - 20°C. Prilično je tolerantna na ekstremne temperature i može podnijeti temperature ispod nule tijekom zime te temperature iznad 30°C tijekom ljeta.
Međutim, iznimno visoke temperature mogu dovesti do isušivanja tla i oštećenja biljke dok preniska temperatura može uzrokovati oštećenje ili smrt biljke. Stoga je važno izbjegavati ekstremne temperature i paziti na lovorvišnju tijekom vrućih ljetnih mjeseci ili hladnih zimskih razdoblja. Može biti osjetljiva na jak vjetar i mraz pa se preporučuje sadnja na zaštićenim položajima.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju je u kasnu jesen ili rano proljeće kada su temperature tla i zraka umjerene. Obično je to u periodu od ožujka do travnja i od listopada do studenog. U tom razdoblju biljka će imati dovoljno vremena za uspostavljanje korijena prije dolaska toplijeg vremena što će joj omogućiti da se bolje prilagodi novim uvjetima rasta.
Važno je izbjegavati sadnju u ekstremno vrućim ljetnim mjesecima ili u kasnu jesen kada se temperature počinju smanjivati. Također treba izbjegavati sadnju u razdobljima kada je tlo previše mokro ili previše suho jer to može negativno utjecati na rast i uspjeh sadnje.
Slaganje kultura
Različite se biljke preporučuju saditi prije lovorvišnje kako bi se pružila zaštita, poboljšala plodnost tla ili povećala estetska vrijednost vrta. Neki od primjera biljaka koje se mogu saditi prije lovorvišnje su listopadno drveće poput javora, hrasta, jasena ili brijesta, a može pružiti zaštitu od sunca i vjetra te sjenčanje za lovorvišnju koja preferira djelomičnu sjenu, zatim razne vrste grmova, kao što su rododendroni, azaleje, forzicije, šimširi ili viburnumi kako bi pružili zaštitu i stvorili zaklon od vjetra.
Biljke cvjetnice kao što su hoste, ljubičice, tratinčice, gerberi ili perunike mogu se saditi prije lovorvišnje kako bi dodale estetsku privlačnost vrtu te privukle korisne kukce kao što su pčele i leptiri. Razne vrste trava kao što su ljulj, perje, ostrijeg ili košenica mogu se saditi prije lovorvišnje kako bi poboljšala plodnost tla, smanjila erozija i stvorila zelena podlogu u vrtu, zatim biljke pokrivači tla poput vinove loze, borovnice, bršljana ili maćuhica mogu se saditi prije lovorvišnje kako bi prekrile tlo, smanjile korov i zadržale vlagu u tlu.
Lovorvišnja je brzorastuća vrsta koja za jako kratak period može doseći željenu visinu. Zimzelena je vrsta koja u kombinaciji s drugim kompatibilnim biljkama čini vrt idealnim. Budući da je riječ o jako prilagodljivoj biljci koja može izdržati relativno veliku temperaturnu razliku moguće ju je saditi s vrstama poput japanskog javora, visibabe, glatke hortenzije, kukurijeka, vatrenog grma i rododendrona.
Postoje neke biljke koje se ne preporučuju za sadnju u blizini lovorvišnje zbog potencijalnih problema koji mogu nastati zbog hranjivih tvari, vode i svjetlosti kao i različitih potreba za uvjetima rasta. Širok je spektar biljaka koje se ne preporučuju saditi u kombinaciji, a neke od vrsta su tuja, hrast lužnjak, divlji češnjak, bijela breza, kavkaska smreka, jabučni geranium, pasjakovina i planinska jarebika.
Faza mirovanja
Faza mirovanja obično traje od studenog do veljače, ovisno o području u kojem se nalazi. Tijekom ove faze, biljka ulazi u period mirovanja i usporava rast. Listovi koji se obično zadržavaju na biljci tijekom cijele godine u fazi mirovanja usporavaju rast. Tada biljka ne zahtijeva puno vode i hranjivih tvari, a osjetljivija je na štetnike i bolesti. Međutim ako su uvjeti pogodni, lovorvišnja može proizvesti cvjetove i plodove tijekom faze mirovanja.
Tijekom ove faze preporučuje se da tlo oko biljke bude prekriveno malčem kako bi se spriječio rast korova i održala vlaga u tlu. Za malčiranje tla može se koristiti različiti materijali poput kore drva, piljevine i suhog lišća.
Sadnja lovorvišnje
Najčešće se sadi u jesen ili proljeće kada su temperature tla i zraka prihvatljive za sadnju i kada su uvjeti za rast biljke optimalni. Najbolje ju je saditi pri temperaturi između 15 - 20°C, a sadi se u prethodno pripremljeno tlo sama ili u kombinaciji s drugim ili biljkama iste vrste na unaprijed određenoj međusobnoj udaljenosti.
Najidealnije je saditi sadnice veličine između 30 - 150 cm, a mogu se saditi i manje sadnice, ali prilikom sadnje takvih potrebno je posebno paziti na zalijevanje jer su manje sadnice jako osjetljive na stres, a sama brzina ukorjenjivanja ovisi o različitim faktorima, uključujući vrstu biljke, uvjete okoline, vremenske uvjete i način sadnje i održavanja pa samo vrijeme stvaranja i razvijanja korijenskog sustava može trajati od 6 mjeseci do 2 godine.
Sadnja sjemena
Iako se može razmnožavati iz sjemena, uobičajeni načini razmnožavanja ove biljke su iz reznica ili presadnica. Vrsta koja se najčešće razmnožava ovako je Schipkaensis ili ljubičasti lovor, a uzgoj iz sjemena može rezultirati različitim varijacijama u boji, obliku i veličini lišća. Sjeme se skuplja u jesen s plodova koji su zreli i smeđe boje te mekani na dodir. Nakon sakupljanja, sjeme se može očistiti od mesa i očistiti u hladnoj vodi kako bi se uklonili ostaci. To se naziva proces stratifikacije odnosno, proces hlađenja sjemena na temperaturi između 1 - 5°C u vlažnom supstratu tijekom 60 - 90 dana kako bi se potaklo klijanje.
Nakon stratifikacije, sjeme se sije u posude s pripremljenim supstratom i sadi se na dubinu od 1 - 2 cm, a posude se postavljaju na toplo i osvijetljeno mjesto. Klijanje sjemena obično se događa u roku od 2 - 3 tjedna. Mladu biljku treba redovito zalijevati i održavati u svijetlim i zaštićenim uvjetima. Kada bude 10 - 15 cm velika, može se presaditi na otvoreno.
Sadnja sadnice
Sadnica lovorvišnje se sadi u tlo čija je pH vrijednost isključivo u granicama 6,0 - 7,5 i u tlo koje je bogato hranjivim tvarima. Prije sadnje, treba ga dobro pripremiti kopanjem rupe koja je dublja 2 - 3 puta od korijenskog sustava. Tlo je potrebno pomiješati s organskim gnojivom kao što su ostaci biljaka, trava, lišće, granje, stajski gnoj i ostali organski otpad koji se razgrađuje. Prije sadnje, biljku treba pažljivo izvaditi iz posude u kojoj se nalazi ili ako se kupuje u korijenu odrezati suhe i oštećene dijelove.
Biljka se stavi u rupu i popuni okolo sa smjesom tla i gnojiva nakon čega je potrebno zemlju oko biljke dobro pritisnuti kako bi se uklonili zračni džepovi. Zalijevanje nakon sadnje je iznimno važno, posebno dok se ne uspostavi korijenski sustav.
Kalemljenje
Lovorvišnja se može razmnožiti kalemljenjem, ali je to jako kompleksan postupak, a isključivo se kaleme kultivari lovorvišnje koji se uzgajaju zbog svojih željenih osobina kao što su gustoća i veličina lista, brzina rasta, otpornost na bolesti i štetnike ili dekorativne karakteristike. Među vrstama koje se najčešće i najlakše kaleme su Rotundifolia, Schipkaensis, Zabeliana, Otto Luyken i Caucasica. Najčešći način kalemljenja lovorvišnje je kalemljenje pomoću pupova ili reznica.
Kalemljenje pupovima uobičajena je tehnika u kojoj se uzima pupoljak s jedne biljke i spaja s drugom biljkom i obično se provodi u proljeće u vrijeme kada je lovorvišnja u aktivnoj fazi rasta. Tada se biljke lako kaleme jer su tkiva biljke meka i lako se spajaju. Uz to, proljetni uvjeti pružaju optimalne uvjete za brzo ozdravljenje i rast biljke. U nekim slučajevima kalemljenje se može izvoditi i u kasnu jesen ili zimu kada se biljka nalazi u stanju mirovanja.
Međutim ovo nije najidealnije vrijeme za kalemljenje jer se tkiva biljke mogu lako oštetiti i biljke će trebati duže vremena za ozdravljenje. Za kalemljenje lovorvišnje najbolje je koristiti supstrat koji je lagane strukture i dobro zadržava vlagu. Najčešće se koristi mješavina pijeska, treseta i perlita u omjeru 1 - 1 - 1. Ovaj supstrat ima dovoljno drenaže i zraka za brzo ukorjenjivanje reznice, a istovremeno dovoljno zadržava vlagu da održi reznice hidratizirane dok ne razviju korijenje.
Supstrat se stavlja u posudu za sadnju, a zatim se u njega stavlja reznica koja se kalemila. Važno je da se reznica prije kalemljenja dobro pripremi odnosno očisti od lišća, izreže u kutnu formu, te se na nju stavi kalemska traka. Nakon toga reznica se umetne u supstrat i dobro pritisne kako bi se osiguralo dobar kontakt između tkiva reznice i podloge.
Nakon kalemljenja supstrat oko reznice treba držati vlažnim, ali ne previše natopljenim kako bi se osigurao dobar rast i ukorjenjivanje biljke. Također je važno držati kalemljene biljke na toplom i osigurati dobru razinu svjetlosti kako bi se potaknuo brzi rast i ukorjenjivanje.
Uzgoj u vrtu
Lovorvišnja se može uzgajati u vrtu kao samostojeće drvo ili kao grm, a sadi se na sunčana i polusjenovita mjesta s dobro dreniranim tlima koja bi trebala biti blago kisela do neutralna i bogata hranjivim tvarima. Može se saditi u jesen ili proljeće kada je rizik od mraza minimalan. Preporučena udaljenost između sadnica lovorvišnje u vrtu iznosi 30 - 60 cm, a ista je kada je u pitanju udaljenost od objekata i cijevi što na koncu ovisi o veličini sorte i planiranom obliku uzgoja.
Kod sadnje u vrtu treba paziti na izloženost vjetru jer ako je vrt izložen jakim vjetrovima savjetuje se saditi lovorvišnju u zaštićenim dijelovima vrta ili postaviti neki oblik zaštite poput ograde ili zida koji će smanjiti utjecaj vjetra na biljku.
Uzgoj u stakleniku
Lovorvišnja se može uzgajati u plastenicima pogotovo u područjima s hladnom klimom gdje bi joj zimi nedostajalo sunčeve svjetlosti i topline. Potrebno je osigurati dobru ventilaciju u plasteniku kako bi se spriječilo stvaranje visoke vlažnosti koja bi mogla prouzročiti probleme s bolestima. Kod sadnje u plasteniku potrebno je obratiti pažnju na razmak između biljaka i osigurati dovoljno prostora za rast i razvoj biljke. Temperatura unutar staklenika bi trebala biti između 15 - 25°C.
U zimskim mjesecima, kada je temperatura niža može biti potrebno dodatno grijanje dok je ljeti važno osigurati dobru ventilaciju kako bi se spriječilo pregrijavanje plastenika. Također je važno odabrati dobro drenirano tlo koje će spriječiti nakupljanje viška vode u korjenovom sustavu, a preporučuje se upotreba kvalitetnog supstrata za uzgoj u plastenicima.
Uzgoj u posudama
Lovorvišnja se može uzgajati u posudama, a za sadnju je potrebno odabrati dovoljno veliku posudu s drenažnim rupama na dnu kako bi se spriječilo zadržavanje nepotrebne količine vode. Može se držati na balkonima, terasi ili u vrtu, a najbolje ju je saditi u posude od terra cotte, plastike ili keramike. Važno je da posuda bude najmanje 30 cm promjera.
Prije sadnje, zemlju je najbolje pomiješati s tresetom, perlitom, vermikulitom, pijeskom ili kokosovom zemljom u omjerima koja su potrebna određenoj biljci. Važno je izbjegavati uporabu teških zemljišta koja se teško zadržavaju na korijenima biljke i koja nisu prikladna za uzgoj u posudama. Vrste koje se najčešće koriste za sadnju u posudama su primjerice Novita, Zabeliana, Herbergii, Schipkaensis i Otto Luyken.
Održavanje nasada
Postoji niz aktivnosti kojima se vrši održavanje nasada u kojima je posađena lovorvišnja, a neke od aktivnosti su redovno zalijevanje posebice u suhim ljetnim mjesecima, prihranjivanje koje je uglavnom jednom godišnje kao i orezivanje koji je dio redovnog održavanja i kontroliranja visine biljke. Biljka najčešće rastet u plodoredu sa sadnicama iste vrste koje čine živu ogradu, a ono što također uključuje redovno održavanje je uklanjanje suhih i oštećenih grana kao i onih grana pri dnu.
Često je lovorvišnja unutar sadnice šuplja, pa uklanjanje unutarnjih grana radi bolje cirkulacije zraka nije potrebno osim ako se radi u grana koje su bolesne pa je povećana opasnost od prijenosa bolesti na druge sadnice.
Održavanje i njega
Lovorvišnja obično dobro podnosi rezidbu što je ključno za održavanje zdrave vegetacije, a rezidba se odvija odgovarajućim alatom. Da bi imali lijepu i zelenu sadnicu lovorvišnje, potrebna je pravilna njega, zalijevanje i prihrana, kao i sadnja na odgovarajućem mjestu gdje će biti zaštićena od direktnog udara vjetra i gdje neće biti u potpunoj sjeni jer to može utjecati na rast biljke koji je sporiji nego uobičajeno pa onda godišnji prosječni rast neće biti 60 - 90 cm i trebat će puno više vremena da se postigne njena maksimalna visina 4 - 5 m.
Zalijevanje
Preferira dobro drenirana tla i umjereno zalijevanje, a zalijeva se kada se gornji sloj zemlje osuši. Kako bi se spriječilo prelijevanje preporučuje se zalijevanje ujutro ili navečer kada su temperature niže. Općenito, lovorvišnju treba zalijevati jednom do dva puta tjedno tijekom razdoblja rasta. Tijekom ljeta biljku treba zalijevati češće dok tijekom zime biljku treba zalijevati rjeđe. Sadnica koja je posađena u posudu zalijeva se češće nego ona posađena direktno u tlo zbog brzine isušivanja tla, a one sadnice posađene u stakleniku imaju rjeđi raspored zalijevanja zbog velike koncentracije vlage u zraku.
Gnojidba
Gnojidbu je najbolje provesti u proljeće kada je biljka u fazi rasta s tim da je s prihranom najbolje nastaviti tijekom ljeta. Za umjetna gnojiva najbolje je koristiti ona koja sadrže dušik, fosfor i kalij te sastojke koji su važni za rast i cvatnju biljke. Najčešće se koriste u omjeru 3 - 1 - 2 ili 4 - 1 - 2 s tim da je uvijek veća količina dušika i kalija nego fosfora. Organska gnojiva uključuju stajsko gnojivo ili gnojivo od morskih algi koja mogu poboljšati kvalitetu tla i potaknuti rast i cvatnju lovorvišnje.
Tlo oko lovorvišnje se može malčirati kako bi se zadržala vlaga u tlu, smanjila erozija, suzbile korovske biljke i poboljšala kvaliteta tla, a za to se najčešće koristi kompost, lišće, slama, piljevina, kamenje, kora, šljunak i hidrogel. Bez obzira o kojoj vrsti materijala se radi nanosi se u sloju 5 - 10 cm.
Razmnožavanje
Iako se može razmnožavati sjetvom sjemena, daleko učestalije metode razmnožavanja su cijepljenjem i reznicama. Razmnožavanje cijepljenjem se može odvijati na dva načina i to cijepljenje reznica i korijena.
Cijepljenje reznica na podlogu
Ovaj način razmnožavanja odvija se tako da se najprije izabere zdrava reznica koja će se izrezati u obliku slova T oko 2 - 3 cm iznad zemlje na podlozi. Zatim se izreže mali V oblik na donjem dijelu reznice lovorvišnje. Pripremljena reznica se umetne u T oblik na podlozi pazeći da se kora podudara s kore na reznici lovorvišnje. Nakon toga potrebno je čvrsto zavezati oko cijelog spoja da se drži reznice na mjestu.
Nakon nekoliko tjedana reznica bi se trebala povezati s podlogom i početi rasti. Važno je da se cijepljenje obavlja u pravo vrijeme godine kada su biljke u fazi aktivnog rasta, a to obično znači krajem proljeća ili početkom ljeta.
Cijepljenje korijena
Također je važno prije cijepljenja korijena izabrati zdravu sadnicu, a prethodno je potrebno izrezati malu rupu u sredini podloge. Uzima se dobro razvijeni korijen lovorvišnje i stavlja se u rupu na podlozi pazeći da se kora korijena podudara s korom na podlozi. Također je potrebno čvrsto zavezati oko cijelog spoja da se drži korijen na mjestu. Vrijeme početka rasta je nekoliko tjedana.
Razmnožavanje reznicama
Reznice se uzimaju u proljeće ili rano ljeto iz zdravih izdanaka biljke. Trebale bi biti duljine oko 10 - 15 cm i sadržavati najmanje 2 - 3 zdrava pupoljka. Lišće na dnu reznice se uklanja, a reznice se sade u vlažnu mješavinu tla i pijeska. Nakon što se ukorijeni, reznice se mogu presaditi u stalni spremnik. Vrijeme ukorjenjivanja je 4 - 12 tjedana nakon što su posađene u tlo. Ako se reznice uzgajaju u stakleniku ili drugom kontroliranom okruženju mogu se koristiti različite tehnike kako bi se potaknulo brže ukorjenjivanje uključujući primjenu hormona rasta i korištenje grijaćih prostirki.
Presađivanje
Može se presaditi tijekom godine u kojem biljka nije u fazi mirovanja, a to je u proljeće ili rano ljeto. Prije presađivanja važno je pripremiti tlo i odabrati novo mjesto, a tlo u koje se presađuje treba biti dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima kako bi se osiguralo dobro ukorjenjivanje i rast biljke. Prilikom presađivanja važno je paziti da se što više sačuva korijenov sustav biljke što se može učiniti pažljivim iskopavanjem zemlje oko biljke i pažljivim uklanjanjem biljke iz zemlje.
Također je važno paziti da se biljka ne ošteti tijekom transporta i presađivanja. Preporučuje se presađivanje sadnica koje su starije od jedne godine i koje su visoke najmanje 30 cm. Ove sadnice imaju dovoljno korijenovog sustava da prežive proces presađivanja, a istovremeno su dovoljno male da ih se lakše rukuje i presađuje.
Pomlađivanje
Lovorvišnja se obično pomlađuje kada postane previše velika, gola ili kada izgubi svoj oblik. Može se obaviti u bilo koje vrijeme tijekom vegetacijske sezone, ali je najbolje izbjegavati vruće ljetne mjesece i razdoblja jakog sunca kako bi se izbjeglo oštećenje biljke. U ovom periodu savjetuje se izabrati oblačnije dane, rano jutro ili kasno poslijepodne kada je temperatura niža.
Pomlađivanje se može odvijati skraćivanjem grana na željenu duljinu pritom pazeći da se ne skrati previše grana jer to može dovesti do prevelike ekspozicije unutrašnjih dijelova biljke na sunčevu svjetlost i uzrokovati oštećenja. Ako biljka ima previše izdanaka, potrebno ih je ukloniti. Također je isti postupak i s izdancima koji rastu iz korijenskog sustava ili iz podloge.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanjem se uklanjaju suvišni izdanci i grančice kako bi se potaknuo ravnomjeran rast, a obično se izvodi u rano proljeće prije aktivnog rasta ili u jesen nakon što završetka vegetacijske sezone. Postoje različite tehnike prorjeđivanja koje se mogu primijeniti, a jedna od najčešćih je uklanjanje izdanaka i grančica koje rastu preblizu ili unutar glavne krošnje.
Ovaj postupak pomaže u poboljšanju protoka zraka i svjetlosti u krošnji što može smanjiti rizik od bolesti i štetnika. Također se mogu ukloniti stare i oštećene grane, a kod prorjeđivanja se može koristiti oštar rezač ili škare za grane dok se uklonjene grane moraju odbaciti kako bi se spriječila mogućnost zaraze.
Rezidba
Lovorvišnja se obično prvi put reže u drugoj ili trećoj godini nakon sadnje kada se postigne željena visina i širina biljke. Najbolje vrijeme za rezidbu je u kasnu zimu ili rano proljeće jer će se tada smanjiti stres na biljku i poboljšati njezina sposobnost za oporavak. Prilikom rezidbe koriste se škare, a uklanjaju se mrtve i oštećene grane kako bi se poboljšao izgled biljke i smanjila mogućnost širenja bolesti i štetnika.
Zaštita od vjetra
Lovorvišnja je obično vrlo otporna na vjetrove i u većini slučajeva ne zahtijeva posebnu zaštitu od vjetra. Međutim, u slučaju izloženosti jakim vjetrovima ili u područjima s ekstremnim vremenskim uvjetima, zaštita lovorvišnje od vjetra može biti korisna kako bi se spriječili potencijalni negativni utjecaji na biljku.
Pravilna lokacija sadnje može biti ključna za zaštitu lovorvišnje od vjetra. Pokušajte odabrati mjesto u vrtu koje je zaštićeno od jakih vjetrova, kao što su strane zgrada, visokih stabala ili prirodni zakloni. Također se mogu postaviti i zaštitne barijere oko biljke, primjerice postavljanje ograde, zida ili živice duž vjetrom izložene strane lovorvišnje kako bi se smanjila jačina vjetra koji doseže do biljke.
Zaštita preko zime
Da bi aktivno rasla, sljedeću vegetacijsku godinu dolaskom jeseni i neposredno prije ulaska u fazu mirovanja biljka se mora odgovarajuće pripremiti. Vrši se prihranjivanje biljke kako bi se potaknuo razvoj korijenovog sustava i pripremila biljka za zimu, a može primijeniti gnojivo i u granuliranom obliku. Prorjeđivanjem se uklanjaju oštećene grane i potiče rast novih izdanaka.
U područjima s niskim temperaturama može se primijeniti zaštita od mraza poput pokrivanja biljke zaštitnom tkaninom kako bi se spriječila šteta od niskih temperatura i vjetra. Dolaskom jeseni preporučuje se pregled biljke radi otkrivanja mogućih štetnika i bolesti i primjena potrebnih mjera za suzbijanje problema.
Bolesti
Biljka je općenito prilično otporna na bolesti ali poput svih biljaka podložna je napadima različitih bolesti i štetnika u uvjetima koji su povoljni za njihov razvoj. Neke od bolesti na koje lovorvišnja nije otporna su pjegavost lišća, peronospora, pepelnica i gljivična rupičastost lišća.
Pjegavost lišća
Pjegavost lišća uzrokovana bakterijom Pseudomonas syringae pv. syringae je bolest koja se očituje u obliku tamnih ili smeđih mrlja na lišću, a koje na kraju mogu dovesti do opadanja lišća. Bakterija se širi putem kiše ili vjetra, a može se razviti u uvjetima visoke vlage i niskih temperatura.
Kako bi se spriječilo širenje bolesti preporučuje se uklanjanje zaraženog lišća i primjena fungicida, a tijekom zime preporučuje se primjena bakrenih fungicida kako bi se spriječilo širenje bolesti. Također je važno izbjegavati prekomjerno navodnjavanje i osigurati dobru ventilaciju oko biljke. Postoje i prirodni fungicidi koji se mogu primijeniti za rješavanje ove bolesti poput sode bikarbone, bijelog octa, ulja čajevca, koprive i češnjaka.
Peronospora
Peronospora je gljivična bolest koja može napasti lovorvišnju, a uzrokuje je vrsta gljivica iz roda Peronospora. Ova bolest se često naziva i pepeljasti plijesan, a može se pojaviti na lišću, stabljikama i plodovima. Simptomi uključuju bijelu ili sivu praškastu prevlaku na lišću i stabljikama, a zaraženo lišće se može uviti i sušiti dok plodovi mogu postati deformirani. Obično se javlja u uvjetima visoke vlage i niskih temperatura.
Za suzbijanje peronospore preporučuje se primjena fungicida koji sadrže bakar, a uz to jako je važno održavati dobru cirkulaciju zraka oko biljke i smanjiti vrijeme vlažnosti lišća zalijevajući biljku ujutro umjesto navečer. Prirodni fungicidi poput mješavine sode bikarbone i vode, otopine octa, češnjaka i eteričnih ulja mogu se primijeniti na biljke kako bi suzbili razvoj gljivica.
Pepelnica
Pepelnica je česta gljivična bolest koju uzrokuje Podosphaera, a očituje se pojavom bijele pahuljaste naslage na lišću, granama i plodovima biljke. Ako se ne liječi može dovesti do smanjenja rasta kao i smanjenja otpornosti biljke na druge bolesti i štetnike.
Postoje neke prirodne metode za suzbijanje pepelnice na lovorvišnji poput smanjivanja gustoće biljke, uklanjanja zaraženih dijelova, pravilnog održavanja tla i korištenja prirodnih fungicida poput mješavine sode bikarbone i vode. Prirodne metode neće uvijek riješiti problema s pepelnicom pa je u nekim slučajevima potrebno primijeniti kemijske fungicide poput bakrenog fungicida, benomila, dodina, kaptana i propikonazola.
Gljivična rupičastost lista
Gljivična rupičastost lišća uzrokovana je gljivicom Stigmina carpophila koja napada listove uzrokujući pojavu sitnih, okruglih rupica koje se postupno povećavaju. U kasnijim fazama lišće može otpadati, a stablo postati slabije i manje otporno na druge bolesti i štetnike.
Važno je provoditi redovno uklanjanje zaraženih listova, osigurati dobru cirkulaciju zraka kao i izbjegavati pretjerano zalijevanje. Za suzbijanje gljivice preporučuje se primjena fungicida kao što su kaptan, benomil, propikonazol ili druge aktivne tvari, a prirodne metode kojima se može pokušati riješiti problem je korištenjem bjelanjka, octa, sumpora i ulja čajevca.
Štetnici
Lovorvišnja nije potpuno otporna na štetnike, ali je otpornija na napade nekih vrsta štetnika u usporedbi s drugim biljkama. Listovi lovorvišnje sadrže otrovne tvari koje odbijaju većinu štetnika, ali neki štetnici poput moljaca, tripsa, lisnog rudara i drugih insekata mogu se pojaviti i uzrokovati štetu.
Moljac
Moljac (lat. Epiphyas postvittana) je štetnik koji polaže jaja na lišće, stabljiku i plodove lovor-višnje, a nakon što se izlegu, gusjenice se hrane tkivom biljke. To može dovesti do deformacije listova, gubitka prinosa, infekcije i slabljenja biljke. Za suzbijanje moljca mogu se primijeniti različite vrste insekticida ali također postoje i prirodne metode. Insekticidi koji se najčešće koriste su piretroidi, insekticidi na bazi spinosada i insekticidi na bazi Bacillus thuringiensis. Prirodni insekticidi koji se koriste su ulje nima, pyrethrum dobiven iz biljke Chrysanthemum cinerariaefolium i rotenon.
Tripsi
Tripsi (lat. Thrips flavus) su mali insekti koji se hrane sokovima iz lovorvišnje i mogu uzrokovati oštećenja poput smanjenja rasta i plodnosti, uvijanja listova, stvaranja smeđih mrlja na listovima i plodovima kao i propadanja plodova. Metode suzbijanja tripsa na su ručno uklanjanje, korištenje predatora poput grinja kao i primjenom kemijskih insekticida. Neki od kemijskih insekticida koji se učestalo koriste u borbi protiv tripsa su avermectin, spinosad i acetamiprid. Prirodni insekticidi koji imaju pozitivno djelovanje su ulje nima, pyrethrin, esencijalna ulja i dijatomejska zemlja.
Lisni rudar
Lisni rudar (lat. Lyonetia clerkella) je mali leptir koji polaže jaja na donju stranu lišća lovorvišnje. Nakon što se izlegu gusjenice se hrane mesom lišća i stvaraju uzak tunel koji je vidljiv kao bjelkasta linija na lišću. Oštećenja su često vidljiva na mladim izdancima i gornjoj strani lišća. Insekt se može ručno uklanjati dok postoje brojni kemijski i prirodni insekticidi koji mogu biti od velike koristi pa tako neki od kemijskih insekticida koji se koriste su organofosfati, karbamatni insekticidi, piretroidi i neonikotinoidi. Prirodni insekticidi koji se mogu koristiti su ulje nima, češnjaka, mentola, gljivični insekticidi (lat. Beauveria bassiana i Metarhizium anisopliae) i prirodni predatori poput bubamare i grinje.
Upotreba lovorvišnje
Zbog svoje izuzetne otrovnosti uslijed konzumiranja biljka se uglavnom koristi kao ukrasna biljka u obliku žive ograde, a kod osjetljivih osoba sami kontakt s biljkom može izazvati iritaciju kože. Lišće se koristi u cvjećarstvu kao rezano zelenilo. Postoje brojni ekstrakti koji se mogu dobiti iz biljke i koristiti se u kozmetičkoj industriji.
Kozmetika
Ekstrakti dobiveni iz lovorvišnje mogu se koristiti za proizvodnju krema, šampona i losiona, a riječ je o ulju lovorvišnje koji se dobiva iz sjemenki, hidrolatima, glicerolnom ekstraktu i ekstraktima u obliku praha koji se koriste kao prirodna bojila u kozmetici.
Medicina
S obzirom na to da je riječ o otrovnoj vrsti, korištenje u medicinske svrhe se ne preporučuje. Ipak postoje neke medicinske primjene koje se provode pod nadzorom stručne osobe. Primjerice neki izvori navode da se ekstrakt lovorvišnje može koristiti za ublažavanje bolova, za zaustavljanje proljeva kao i za smanjenje upala i infekcija.
Zanimljivosti
Latinski naziv za lovorvišnju Prunus laurocerasus potječe od grčke riječi prunum (šljiva), laurus (lovor) i kerasos (trešnja). Biljka je poznata još od antičkih vremena, a navodi se da ju je uzgajao rimski car Tiberije u svojim vrtovima na Capriju.
Iako u kontroliranim uvjetima može narasti do oko 5 m, ako se orezivanje ne vrši redovito može narasti do 12 m. Plodovi biljke nisu jestivi jer sadrže brojne toksine, a nazivaju se crni trešnjevac.
Foto: ulleo / Pixabay
Odgovori