Bršljan

Bršljan (lat. Hedera helix) biljka je iz porodice brestanjevki ili bršljanovki (Araliaceae) kojoj pripada 17 vrsta zimzelenih penjačica i puzavica. U Hrvatskoj je prisutna samo jedna vrsta, obični bršljan, a druge su vrste raširene po cijeloj Europi i svijetu. Ime dolazi od grčke riječi hedra što znači podloga ili tlo jer je korijenjem čvrsto pripita uz tlo. Bršljan se u narodu još zove i baršćon, barsijan ili bršćan. Vjeruje se kako biljka može doživjeti i tisuću godina, a poznata je po tome da se širi i može narasti do 30 m.

Bršljan je trajna i vazdazelena biljka. Stabljika joj je ispočetka mekana i podatna, ali se rastom odrvenjuje. Može imati promjer do 20 cm. Korijen mu je razgranat i raste plitko, a korjenčići nastaju na svakom dijelu stabljike koja se dodiruje s tlom. Tim se sitnim korjenčićima pričvršćuje za tlo ili stijene po kojima puže. Mladi pupovi su zelene boje i dlakavi, a kada stabljika odrveni postaje pepeljasto-sive boje. Listovi rastu naizmjenično, nazubljeni su i imaju 3 do 5 režnjeva. Stabljika im je kratka i mogu narasti najviše do 6 cm. Lice je tamnozelene boje i može biti prošarano bijelim crtama, dok je naličje svjetlije.

Bršljan cvjeta kasno, od rujna do studenog. Cvijeće mu je sitno, bijele do zelenkaste boje i raste u grupicama na dužoj stabljici. Plod je tamnoplava bobica koja sadrži bijelosive sjemenke i dozrijeva kasno, tijekom zime. Bobice su dobar izvor hranjiva za ptice.

Iako su se neke vrste naviknule na druge klime, najviše voli umjerenu i vlažniju klimu, pa ga se na takvim područjima najčešće i pronalazi. Iako se prirodno mogu naći u šumi, na stijenama ili tlu, bršljan se prilagodio i gradskom životu, pa puže po zidovima i napuštenim područjima. Dobro podnosi onečišćena područja i ne smetaju mu različite površine za rast.

Vrste bršljana

Bršljan je europska biljka koja se postepeno širila svijetom i poprimala karakteristike i otpornost na neku klimu. Tako se neke od najčešćih vrsta zovu upravo po područjima u kojima su nađeni. Na području Hrvatske raste samo engleski bršljan, jedan od najkarakterističnijih u svijetu. Osim njega, postoji još 17 vrsta koje se razlikuju izgledom. Uzgajivači bršljana uzgojili su i mnogo kultivara koji se uzgajaju iz estetskih razloga. Navodimo neke od najpoznatijih vrsta i neke od najpoznatijih kultivara.

Engleski bršljan

Engleski bršljan je najpoznatija i najraširenija vrsta od svih bršljana. Listovi su mu zelene do tamnozelene boje, prošarani bjelkastim šarama. Najrašireniji je na europskom području gdje se uzgaja kao ukrasna biljka i pokriva neugledne dijelove vrta. Bobice su gorke i otrovne, ali listovi imaju ljekovita svojstva.

Irski bršljan

Irski bršljan je vazdazelena penjačica koja ima veće listove i dobro pokriva površinu na kojoj raste. Dobro podnosi i svjetla i sjenovita područja i ne traži posebne uvjete za rast. Otporna je na smrzavanje i ne traži stalno prihranjivanje. Biljka može narasti do 8 metara, a pogodna je za oblikovanje živice i zidova.

Alžirski bršljan

Alžirski bršljan je ukrasna biljka velikih listova. Listovi su obrubljeni zelenom bojom, a veliki dio površine je svjetlije boje, od bež, žućkaste do bijele. Stabljika mu je crvenkasta i može narasti do 7 metara. Penje se zračnim korijenima i može oblikovati ogradu. Voli humusno i plodno tlo te osunčane položaje.

Kavkaski bršljan

Kavkaski bršljan rasprostranjen je po Aziji, većinom po Kavkazu. Listovi mu mogu narasti do 20 cm i vazdazelena je biljka. Voli osunčana područja, ali može rasti i u sjeni. Dobro podnosi višu nadmorsku visinu i nalazi ga se i u planinskim predjelima. Osim po puno većim listovima, razlikuje se i zbog bržeg rasta.

Conglomerata

Ovaj kultivar bršljana je patuljaste forme i malih listova namijenjen za uzgoj u teglama ili kao kućna biljka. Na početku je uspravan i stabljika raste u vis, ali kasnije puzi. Listovi su gusto smješteni u dva reda i tamnozelene boje, bez dodatnih boja ili šara.

Aureovariegata

Ovaj kultivar je također manjih listova i uzgaja se kao ukrasna vrsta. Listovi su mu bijele boje po rubu i puzi pomoću zračnog korijenja. Često se uzgaja za vrtne skulpture jer se lako obrezuje i oblikuje.

Uzgoj bršljana

Uzgoj bršljana nije zahtjevan i ne traži puno rada, a s obzirom na to da je vrlo otporna biljka, uzgaja se i na nepristupačnim područjima. Donosimo nekoliko savjeta koji mogu pomoći kod uzgoja bršljana.

Tlo

Bršljan nema velika potraživanja kod tla. Može rasti i na kiselijim i siromašnim tlima. Također, odgovaraju mu i humusna tla, a kod kojih može biti bogatiji i brži rast uroda. Dobro podnosi i pjeskovita tla jer se korijen lakše grana i razvija.

Klima

Bršljan je veoma otporna biljka i dobro podnosi promjene u klimi. Jedna je od rijetkih biljaka koja se prilagodila gradskom onečišćenju i dobro podnosi betonizirane površine. Odgovara mu umjerena klima s vlažnim proljećima i jesenima. Dobro raste do 1.500 m nadmorske visine. Voli šume i polusjenovita područja, ali nije česta u suhim i vrućim klimama.

Vrijeme sadnje

Najbolje vrijeme za sadnju bršljana je u proljeće ili jesen. Bršljan dobro podnosi niske temperature, pa se sadnja može obavljati čim se zemlja otopi i bude spremna za obradu. U kontinentalnom dijelu sa sadnjom se može započeti u ožujku, a može se posaditi i u rujnu. Za sadnju reznica u zemlju odgovara mu temperatura od 15°C.

Slaganje kultura

Bršljan je biljka koja se sadi kao ukras i najčešće uz druge biljke kako bi se penjao po njima ili rastao uz njih. Nije zabilježeno da mu smeta blizina biljaka za rast ili uzgoj i može se uzgajati skoro nakon svake pretkulture. Bršljan ponekad može biti i invazivan te uništiti druge biljke, stoga treba imati na umu potrebe koje zahtjeva kako ne bi prisilno crpio i tako uzrokovao uvenuća drugih biljaka pored kojih se sadi. Ne preporučuje se sadnja s kaktusima i papratima jer će ih bršljan ugušiti prije nego se razviju.

Puzava ivica je slična biljka i, osim niske temperature, također voli visoku vlažnost, pa se preporučuje sadnja uz engleski bršljan. Među najpopularnijim biljkama koje se također mogu saditi uz bršljan su rododendron, azaleje, planinski lovor i japanska andromeda. Sve biljne vrste su šarolike i pružaju kontrast velikim zimzelenim grmovima bršljana.

S obzirom na to da ga često napadaju gusjenice, preporučuje se sadnja prirodnih repelenata kao što su metvica ili menta, lavanda, pelin i kadulja koje imaju izvrstan miris i jestive su. No, kada je u pitanju crveni pauk, mažuran, majčina dušica, ružmarin, kamilica i limunska trava će ih držati podalje od bršljana.

Faza mirovanja

Bršljan u fazu mirovanja ulazi tek u prosincu. S obzirom na to da cvjeta tek oko rujna, plodovi kasno dozrijevaju i padaju. Faza mirovanja traje dok su temperature ispod nule i u tom periodu bršljan ne raste. Tijekom ostatka godine uz dovoljno vode, bršljan raste bez problema. U fazi mirovanja on će ostaviti svoju zelenu boju i čvrstoću stabljike, ali nema potrebe za hranjivim tvarima i rastom. Miruje do kraja veljače kada ponovno nastavlja rast.

Sadnja bršljana

Bršljan je jedna od biljaka koja se u divljini lako nalazi samonikla i brzo se širi. Za osobne se svrhe sadi kao ukras i za prekrivanje neugledne površine. U nastavku donosimo neke od savjeta kako bi sadnja bila što uspješnija.

Sadnja sjemena

Bršljan se za uzgoj rijetko uzgaja iz sjemena. Sjeme je malo i raste u plodu, pa ga najčešće prenose ptice koje se njime hrane. Svaki plod sadrži do 5 malih sjemenki koje ostaju u sluzi kako bi se zaštitile od razlaganja. Također, najčešće je potrebno više sjemenki kako bi iznikla biljka koja će se kasnije razviti.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnice je najčešći način uzgoja bršljana. Sadnica se kupuje u kontejnerima kako bi bili sigurni da se korijen razvio. Takva se sadnica sadi direktno u zemlju. Prije sadnje s korijena se skine višak zemlje i oprezno se razgrana kako bi se bolje primio u zemlji. Zemlja u koju se sadi treba biti obrađena, što znači da je rahla i oplijevljena od korova i drugog korijenja. Sadnicu je najbolje posaditi u proljeće kao bi se primila i bolje pripremila za hladnije razdoblje.

Kalemljenje

Bršljan je biljka koja niče iz zemlje, pa kalemljenje ili rast na drugoj biljci nije često. Kalemljenje biljke najčešće se izvodi kod uzgoja kultivara kako bi biljka postigla drukčije karakteristike ili se održao rast neke vrste. Ipak, ta je tehnika izuzetno rijetka.

Uzgoj u vrtu

Bršljan se često uzgaja na otvorenom kao ukrasna biljka na krajevima vrta ili kao ograda. Kod uzgoja na otvorenom, voli osunčana ili polusjenovita mjesta, a teže podnosi potpuno sjenovita mjesta. Bršljan se ukorjenjuje za tlo ili površinu na kojoj raste, pa treba biti siguran da kasnije to neće biti problem.

Ostavlja tragove od korjenčića na zidovima ili drugim površinama, pa može oštetiti izgled. Također, prilikom sadnje na otvorenom računajte na to da će se bršljan potencijalno širiti i posadite ga na mjestu gdje će se njegov rast moći kontrolirati.

Za pozelenjavanje neke površine ili zida, dovoljna je jedna sadnica na 2 m2 kako bi se dobio željeni efekt. Kada se želi oblikovati kao ograda ili skulptura, potrebno mu je osigurati željeznu potporu i grančice omatati u željenom smjeru. Grančice se omataju dok se ne pokrije cijela željena struktura, a kasnije se može obrezivati i oblikovati željeni izgled.

Uzgoj u stakleniku

S obzirom na to da bršljan nije osjetljiv na mraz ni na niske temperature, uzgoj u stakleniku nije potreban tijekom rasta. Također, bršljan često traži dovoljno prostora za rast. U stakleniku se uzgaja za daljnju prodaju ili uzgoj kako bi se već i prije proljeća korijen razvio i bio spreman za daljnje presađivanje.

Kod uzgoja u stakleniku reznica se sadi tijekom rujna i treba održavati temperaturu od 15°C. Svaka se biljka sadi u zaseban kontejner kako bi se pravilno razvio korijen. Biljke je najbolje zalijevati špricanjem kišnice 3 puta tjedno. Biljke koje su posađene u rujnu bit će spremne za daljnju distribuciju već u veljači.

Uzgoj u posudama

Bršljan se često uzgaja u posudama i teglama kao kućna biljka. Može se uzgajati u podnim ili visećim teglama, a zahtjeva jedino humusno tlo i malo sunca. Više voli neizravno svjetlo koje ne može oštetiti lišće.

Biljku u zatvorenom treba zalijevati dva puta tjedno, a ako se u prostorije grije, preporučuje se podizanje razine vlage ovlaživačima. Uzgoj bršljana u zatvorenom se preporučuje jer čisti zrak i otklanja negativne toksine iz zraka. Bršljan koji se uzgaja u zatvorenom se čisti od nakupljene prašine puhanjem ili špricanjem vodom.

Održavanje nasada

Održavanje nasada bršljana uključuje kosidbu okolnog korova i rahljenje zemlje. Okolni korov može uništiti mladu biljku, pa joj prilikom sadnje treba davati dovoljno zraka. Također, bršljan će biti bujniji ako se zemlja povremeno rahli i pomaže u dovodu kisika. Bršljan može živjeti i stotinu godina, a čim njegova glavna stabljika odrveni, biljka nema puno zahtjeva prema održavanju, koliko samom oblikovanju.

Održavanje i njega

Bršljan je biljka koja ne traži puno oko samog uzgoja, već se većina truda ulaže u oblikovanje biljke. Ipak, iznimno je zanimljiv za aranžmane i zbog zimzelenog svojstva je stalni ukras u vrtu. Donosimo neke savjete kako mu pomoći da ostane bujan i zdrav.

Zalijevanje

Bršljan je veoma otporna biljka i mnoge vrste mogu rasti u teškim uvjetima. Ipak, ako želite dobiti gust i pravilan rast, potrebno ga je više zalijevati tijekom ljetnih mjeseci. Bršljan ne podnosi dobro sušu, pa je tijekom vrućih mjeseci potrebno osigurati navodnjavanje prskanjem koje je najučinkovitiji način. S obzirom na to da stvara mnogo malih korijena, dobro upija vodu koja se raspršuje po biljci. Biljku je poželjno zalijevati i tijekom nicanja, najčešće tijekom proljeća, a zalijevanje se smanjuje tijekom jeseni. Tijekom dužeg sušnog razdoblja mora se prskati svaki dan.

Gnojidba

Bršljan ne traži stalnu gnojidbu, ali je tlo potrebno pognojiti prije sadnje i tijekom vegetativnog rasta. Postoje neke vrste koje mogu uspjeti i na siromašnim tlima, ali najbolje uspijevaju na bogatim i humusnim tlima. Prije sadnje u tlo, dodaje se organsko gnojivo za koje je najbolje da odstoji tijekom zime u zemlji kako bi je obogatilo. Nakon sadnje biljke, gnojivo se dodaje u proljeće kako bi se potaknuo gušći rast lišća. Najbolje je koristiti mineralna gnojiva na bazi dušika, a odgovara mu i unos kalija.

Razmnožavanje

Bršljan se razmnožava sjemenom i vegetativno. Sjemenom se najčešće razmnožava u divljini. Ptice jedu dozrele plodove koji sadrže sjemenke te ga razmnožavaju u divljini. Za uzgoj se rijetko razmnožava sjemenom. Vegetativno se razmnožava reznicama prilikom kojeg se uzimaju mlađe reznice do 10 cm duljine koje se sade u humusnu zemlju. Mogu se tjedan dana držati i u vodi da puste korijenje. Nakon 2 do 3 tjedna, biljka pušta korijenje i nastavlja rast.

Presađivanje

Bršljan se presađuje ovisno o želji za uzgoj. Najčešće se presađuje ako se želi brže pokriti veća površina. Za presađivanje se koriste zrele sadnice koje imaju razgranat korijen, najčešće duge do 1 metar. Presađivanje u zemlju je najbolje obaviti tijekom proljeća dok je zemlja vlažna kako bi se biljka brže primila.

Pomlađivanje

Bršljan veoma voli pomlađivanje koje mu odgovara za rast i razvoj. Pomlađivanje se vrši odstranjivanjem svih starijih grančica i stabljiki s osušenim listovima. Dobro reagira na pomlađivanje jer tako pušta mlađe grančice i raste gušće, što je posebno dobro za ograde od bršljana ili ukrasne skulpture.

Prorjeđivanje

Bršljan nije potrebno prorjeđivati jer je cilj dobiti što gušći pokrov. Ako raste na nekom mjestu gdje nije poželjan, treba ga redovito i temeljito odstranjivati kako bi ga se riješili. Ako se na nekom mjestu zasadi jedna biljka na 2 m2, nije potrebno dodatno prorjeđivati korov.

Rezidba

Bršljan je jedna od rijetkih biljaka koja voli i dobro podnosi rezidbu. Rezidbom se odstranjuju sve stare grane koje zamjenjuju mlađe i bujnije. Također, bršljan se obrezuje kako bi se dobi željeni izgled skulpture ili ograde. Može se i kratiti i održavati kako bi pokrivao samo određeni dio. Nema određeno vrijeme kada se reže, nego se može obrezivati sve do sezone mirovanja.

Bolesti

Bršljan je biljka otporna na vanjske uvjete, ali nije u potpunosti otporna na sve bolesti. Donosimo neke od najčešćih bolesti koje mogu napasti bršljan i uzrokovati štetu.

Xanthomonas

Ovdje se radi o bakterijskoj bolesti koja je jedna od najčešćih bolesti bršljana. Simptomi se pojavljuju kao smeđe točkice na lišću koje se s vremenom šire. Može uzrokovati i kovrčanje stabljike ili opuštanje biljke. Bolest se može spriječiti sadnjom zdravih biljaka i odstranjivanjem bolesnih dijelova.

Rhizoctonia

Ovo je gljivična bolest koja uzrokuje posvjetljivanje lišća. Bolest se prvenstveno pojavljuje na korijenju koje smeđi i s vremenom trune. Biljka postaje slaba i sporo raste, a s vremenom može odumrijeti. Pogoduje joj toplo i vlažno vrijeme. Kako bi se spriječila bolest, zemlju treba tretirati fungicidom i koristiti svježu zemlju prije sadnje.

Antraknoza

Antraknoza je jedna od čestih biljnih bolesti koju uzrokuje nekoliko gljivica. Posebno se lako širi za vrijeme vlažnog i toplog vremena, a prvi simptom su točkice na lišću. Mrlje se mogu širiti i na krajnje dijelove lišća. Kako bi se spriječio nastanak bolesti, potrebno je koristiti zdrave sadnice i biljke tretirati fungicidom. Osim toga, preporučuje se briga o odvodnji prevelike količine vode.

Štetnici

Bršljan je biljka koja puzi po zemlji, pa je tako i lakša za oštećenje od nekog štetnika. Donosimo koji štetnici mogu napraviti najveću štetu.

Gusjenice

Gusjenice su poznati štetnici bršljana jer se hrane njegovim sokovima i veća najezda može naštetiti biljci. Hrane se lišćem i ostavljaju rupe koje mogu lakše omogućiti protok bolesti. Mogu biti zelene, ružičaste ili žućkaste boje.

Puževi

Puževi su velika napast za bršljan jer se hrane njegovim lišćem i veća najezda puževa može uništiti manju biljku. Puževi ostavljaju i sluzav trag po lišću te prenose nametnike i bolesti. Boriti protiv njih se može korištenjem pužomora.

Crveni pauk

Crveni pauk je mali paučić koji plete svilenkaste mreže između listova. Teško je vidljiv bez korištenja povećala, ali je iznimno opasan za bršljan. Proizvodi velike kolonije koje žive unutar biljke i njihova s prisutnost vidi po žutim flekama na lišću. Riješiti ih se može korištenjem insekticida.

Upotreba bršljana

Kao što je već spomenuto, bršljan se najviše koristi kao prekrivač tla ili za ukrašavanje vrtova. Njegove su bobice otrovne i treba ih izbjegavati, ali zato su korisne za prehranu ptica. Ipak, donosimo nekoliko načina na koje se on može upotrijebiti.

Berba

Od bršljana se beru samo listovi koji se koriste za kozmetičke ili ljekovite pripravke. Listovi se mogu brati tijekom cijele godine, do sezone mirovanja. Preporučuje se berba ovogodišnjih listova. Za preradu se najčešće koriste listovi ubrani u svibnju ili lipnju.

Skladištenje

Bršljan se prerađuje ili se koristi s uljima ili u kremama, pa ga je najbolje koristiti odmah, dok se nije osušio. Kao ukras, može se osušiti na suncu i koristiti tijekom cijele godine. Svježi se bršljan čuva u raznim preparatima.

Kozmetika

Od bršljana se često rade ulja i kreme koje se koriste u kozmetičke svrhe. Pripravci od bršljana djeluju na unutarnje tkivo, pomažu u topljenju masnih naslaga i kod celulita te izbacuju višak vode. Najčešće se od bršljana radi uljni macerat koji se dobiva ostavljanjem lišća u ulju. Koristi se kao ulje za mazanje kod problema s celulitom.

Dodavanjem eteričnih ulja, od njega se mogu raditi i kupke. Bršljan se koristi i u kupkama i kao ulje za mazanje. Ipak, potrebno je paziti kod upotrebe jer neki ljudi mogu razviti kontaktni dermatitis. Tada je potrebno prestati s korištenjem i isprati ostatke sredstva.

Medicina

Za bršljan se oduvijek smatra da ima ljekovitu moć zbog sposobnost da se penje i drži za podlogu. Stari Grci su smatrali da posjeduje iscjeliteljske duhove. Bršljan se prvenstveno koristi kao pomoć kod kašlja i bolesti dišnih puteva. Njegovu moć kod pomoći kod kašlja otkrio je doktor tijekom 16. stoljeća kada je primijetio da djeca koja piju mlijeko iz posuda od bršljana nemaju problema s dišnim putevima. Danas se koristi u sirupima i tabletama kod kašlja ili bronhitisa.

Zanimljivosti

Bršljan je biljka koja ima dugu povijest na europskom kontinentu. Zbog dekorativnog uzroka su ga voljeli koristiti Rimljani. Prvenstveno se koristi kao ukrasna biljka i čest je motiv u narodnim vezovima ili slikarijama.

Tijekom kolonizacije je preseljena dalje po svijetu kako bi se njome ukrašavao krajobraz. U raznim se klimama prilagođavao i stvorile su se mnoge vrste koje se koriste za ukrašavanje. Posebno je postao popularan u Viktorijansko doba kao ukras kada se proširio u sve britanske kolonije.

Bršljan je biljka za koju se tvrdi da živi tisuću godina. Ipak, prava je istina da on ima dugi životni vijek, ali nema potvrde o tolikoj starosti. Najstariji primjerci bršljana imaju oko 500 godina.

Cvjetovi bršljana su mirisni i često pozivaju i pčele, koje od njih rade med. Iako je medonosna biljka, njegov med nije tolik čest jer cvjeta relativno kasno. Med od bršljanovog cvijeta ima intenzivan okus i tamniju boju, a jači okus dolazi od gorčine biljke.

Zanimljivo je promotriti simboliku bršljana. Bršljan se pripija uza tlo, pa se smatra simbolom vjernosti u braku. Često se koristi kao dekoracija na vjenčanju. Zbog omatanja oko predmeta oko kojeg raste, smatra se i simbolom ženstvenosti.

Bršljan je imao i simboliku u kršćanskoj tradiciji. Kršćani su svoje mrtve polagali na bršljanovo lišće, a on je čest motiv u ranokršćanskim crkvama. Osim toga, često je spominjan i kao simbol plodnosti i besmrtnosti zbog zelene boje.

Foto: Alexas Fotos / Pixabay