Kamilica (lat. Matricaria) je jednogodišnja biljka s bijelo žutim cvjetovima, koja je, zahvaljujući svojoj ljekovitosti, u narodu najpoznatija u pripremi čajeva, ulja i krema. Vrlo je popularna zbog svoje rasprostranjenosti, jednostavnog uzgoja i pristupačnosti.
Može narasti 15 - 60 cm u visinu. Njeno korijenje je tanko i razgranato, stabljika uspravna, razgranata i gola, a listovi su izduženi, tanki i perasti. Cvijeće raste u glavicama na dugim stapkama i cvate od kraja travnja do rujna.
Matricaria chamomilla najpoznatija i najviše korištena kamilica, a potječe iz porodice biljaka glavočika (lat. Asteraceae). S obzirom na to da se kamilica također koristi za ublažavanje menstrualnih tegoba, po tome potječe i njen latinski naziv (lat. matrix = maternica). “Chamomilla”, pak, potječe od grčke riječi khamaimēlon, odnosno khamai + mēlon, što bi u prijevodu bilo "zemljana" + "jabuka". Njen se naziv prvi puta spominje u 13. st. i smatra se da potječe iz Azije, iako se vrlo rano koristila i u Egiptu, a bila je poznata i Rimljanima i Grcima.
Kamilica je u principu samonikla biljka, ali može se uspješno i uzgajati, iako je poželjno da bude na većim površinama ako se uzgaja za proizvodnju. U prirodi raste na livadama i uz puteve i pruge, obično u blizini naselja. Voli pjeskovita, neobrađena i, za većinu biljaka, neplodna zemljišta.
Vrste kamilice
Ima nekoliko vrsta kamilice, od kojih su dvije ljekovite:
Obična kamilica
Već spomenuta Matricaria chamomilla, poznata kao obična kamilica, još se ponekad naziva njemačka kamilica, mađarska kamilica, divlja kamilica ili plava kamilica. Kod nas su uvriježeni neki domaći nazivi poput titrica, bijeli žabljak, kamomila ili bijeli hermanek. Rasprostranjena je na svim kontinentima svijeta i koristi se u mnoge ljekovite svrhe, od kojih je najpoznatije ublažavanje probavnih i želučanih tegoba, menstrualnih tegoba, kao sredstvo za umirenje, kod poteškoća sa spavanjem, te kod problema sa kožom. Dokazano je da ima protuupalno djelovanje, kao i da pomaže kod snižavanja kolesterola. Obično cvjeta 2 - 3 puta godišnje, u periodu 50 - 65 dana.
Rimska kamilica
Chamaemelum nobile, poznata kao rimska kamilica, još se naziva engleska ili vrtna kamilica. Kod nas je moguće čuti nazive jarmen, kamomila, romanika i bijela rada. Cvjetovi su joj pojedinačni i po tome se razlikuje od obične kamilice. Također, višegodišnja je biljka, nešto niža od obične kamilice (20 - 30 cm) i raste u vrtovima i obrađenim poljima u Europi, Sjevernoj Americi i Argentini.
Ova vrsta kamilice cvate u lipnju i srpnju i ima slatkast miris zbog čega se često, osim u čajevima, koristi u izradi parfema i druge kozmetike. Ima i ljekovita svojstva, poput umirenja želučanih i probavnih tegoba, a vrlo je rasprostranjena u aromaterapiji i koristi se za smanjenje stresa i pomoć pri nesanici.
Ostale vrste kamilice su:
Poljska kamilica
Anthemis arvensis, koja se još naziva kukuruzna ili poljska kamilica, raste pretežito u Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Australiji, Novom Zelandu, dijelovima Europe i dijelovima Azije. Njena visina je otprilike 30 cm i jednogodišnja je biljka. Izgledom podsjeća na tratinčicu, sa većim žuto bijelim cvjetovima. Ova vrsta nema mirisa i većinom se koristi kao ukrasna biljka, iako je samonikla i raste na zapuštenim zemljištima, kao i obična kamilica.
Smrdljiva kamilica
Anthemis cotula ili smrdljiva kamilica je cvjetajuća jednogodišnja biljka, karakterističnog, jakog i neugodnog mirisa (odakle je i nastao naziv "smrdljiva"). Prisutna u većem dijelu Europe, Africi i Rusiji, raste na livadama, poljima i pokraj puteva. Grčka riječ cotula znači "mala šalica" i opisuje oblik cvjetova ove vrste kamilice. Na stabljici raste po jedan cvijet, a sama biljka može narasti 30 - 60 cm. Ne samo da nema ljekovita svojstva, već može biti otrovna za neke vrste životinja, primjerice pse, mačke i konje. Izaziva dijareju, povraćanje, dermatitis i alergijske reakcije.
Marokanska kamilica
Cladhantus mixtus, odnosno marokanska kamilica, je mediteranska cvjetajuća biljka koju možemo naći u Sjevernoj Africi te rjeđe na Mediteranu (Španjolska, Italija, Grčka, Francuska i Albanija). Smatra se korovom, ali se ponekad koristi za dobivanje ulja, obično za smirenje ili ublažavanje problema s kožom, iako nije potvrđeno da je ljekovita. Ima nešto deblju stabljiku od ostalih vrsta kamilica, pa vrlo dobro zadržava vodu i ne treba joj puno vlage. S druge strane, ne podnosi ostale biljke u blizini. Unutrašnjost cvijeta je tamno žuta do narančasta, a latice bijele, te cvjeta tijekom kišne sezone.
Žuta kamilica
Cota tinctoria je vrsta žute kamilice, pri čemu su i unutrašnjost i latice žute boje, koja zapravo spada u porodicu suncokreta. Višegodišnja je biljka, ali kratkog života, pa se ponegdje navodi da može biti i jednogodišnja. Raste u Europi, na Mediteranu i u Zapadnoj Aziji. Ima svijetlo zelene, paperjaste i aromatične listove i može narasti do 60 cm. Žuti cvijet izgledom podsjeća na tratinčicu i raste na dugačkoj stabljici, a cvjeta ljeti. Isključivo je ukrasna biljka, bez poznatih ljekovitih svojstava.
Eriocephalus punctulatus
Eriocephalus punctulatus je manje poznata vrsta kamilice koja raste u malim, razgranatim grmovima, obično do metar visine. Listovi su joj aromatičnog mirisa, a cvjetovi bijele boje. Upotrebljava se rijetko u kulinarstvu, te joj se pripisuju i ljekovita svojstva u pomoći kod nesanice, depresije i oslobađanja od stresa. Cvjeta u proljeće u Južnoj Africi i ponegdje na Mediteranu, a blagog je mirisa.
Divlja kamilica
Matricaria discoidea, poznata i kao divlja kamilica, je jednogodišnja mesnata biljka koja raste u nekim predjelima Azije i u Sjevernoj Americi, te na sjeveru Europe. Raste na poljima, kraj puteva i u blizini vrtova, pa čak i u pukotinama u zidovima i između betona. Cvjetovi mirisom podsjećaju na ananas, te su jestivi i koriste se u salatama. Pripisuje joj se i pozitivno djelovanje pri želučanim tegobama, upali zglobova, vrućici i anemiji. Vrlo je neobičnog izgleda, sa ispupčenim žuto zelenim središtem i bez latica, a glavice su vidljive od lipnja do rujna. Može narasti do 40 cm.
Lažna kamilica
Tripleurospermum inodorum nazivaju i lažnom kamilicom, najvjerojatnije zato što nema nikakav miris. Jednogodišnja je biljka, koja raste u Euroaziji, Sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi, također na poljima, putevima i u blizini vrtova. Može narasti između 20 i 80 cm, obično s jednim cvijetom na jednoj stabljici, te malim, špicastim listovima. Klasične je žute boje sa bijelim laticama i cvjeta između lipnja i listopada. Smatra se korovom i vrlo je otporna na herbicide.
Uzgoj kamilice
Iako je kamilica samonikla i vrlo raširena, može se uzgajati za osobne ili komercijalne potrebe, s obzirom da je raspon njene upotrebe veoma širok. A može biti i vrlo lijep dodatak vašem cvjetnjaku.
Slaganje kultura
Obje vrste kamilice su gusti pokrivači tla i odlične su za sprječavanje rasta korova. Najbolje se slaže sa lukom, kupusom, zelenom salatom, špinatom, korijanderom i mentom. Dobar je prijatelj krizantemama i nevenu. Zbog svog jakog mirisa odličan je repelent i ostale biljke imaju razne prednosti od njene prisutnosti.
Zalijevanje
Kamilica dobro podnosi suhoću i vrlo slabo zalijevanje, iako će pri ekstremnim vrućinama biti zahvalna za više vode, te će to produžiti cvatnju. Potrebno ju je obilnije zalijevati ako ju uzgajate u posudama, te u periodu od klijanja do rasta.
Gnojidba
Što se gnojidbe tiče, i tu kamilica pokazuje svu svoju jednostavnost uzgoja, te ju ne treba prihranjivati. Neke vrste kamilice čak se smatraju invazivnima zbog svog brzog razmnožavanja i mogućnosti da opstanu u svakojakim uvjetima. Ako se ipak odlučite na gnojidbu, neka to bude gnojivo bogato nitrogenom, zato što kamilica nema jako korijenje i u razvoju joj fosfat neće biti od mnogo koristi.
Razmnožavanje
U svom prirodnom okruženju kamilica se sama razmnožava, a uzgaja se iz sjemena. Sjeme je vrlo sitno i obično se prenosi vjetrom u prirodi.
Presađivanje
Kamilica ne voli presađivanje nakon što im se korijenje uspostavi i počnu cvjetati, stoga se radije sije sjeme izravno u vrt. U vrtu ili kao zamjena za travnjak, sjeme kamilice treba samo rasuti po tlu i lagano nabiti kako bi se korijen kasnije što bolje učvrstio.
Tlo
Najbolje će rasti na suncem okupanom i ne prezasićenom, organskom tlu. Kamilica može rasti i na siromašnom tlu, ali njene stabljike i lišće će tada biti nešto slabije. Nije zahtjevna ni po pitanju pH, te joj odgovara sve između 5,6 i 7,5. Može se uzgajati 2 - 3 godine uzastopno na istom zemljištu, iako se ne preporučuje uzgoj na istom mjestu više od dvije godine.
Klima
Zbog svoje izuzetne tolerancije na sušu, kamilica može preživjeti i ekstremne temperaturne uvjete, te ne zahtijeva stalnu vlažnost. Najviše joj odgovaraju temperature između 20 i 25°C. Mlade sadnice lako podnose proljetne mrazeve i mogu preživjeti zime u blagim klimatskim uvjetima, a najlakše ju je uzgajati u hladnim klimama.
Svjetlost
Kamilica voli sunce ili barem djelomično sunčane pozicije. Mnogo sunca doprinosi njenom rastu, iako ova biljka i sama od sebe raste vrlo brzo i uspješno se uzgaja. Sjemenke neće proklijati bez svjetlosti, a u kasnijim stadijima njena kvaliteta opada ako ne dobiva dovoljno sunca.
Sadnja kamilice
Postupci sadnje njemačke i rimske kamilice su gotovo identični i vrlo lako se uzgajaju iz sjemena i još lakše iz sadnica. Voli umjerenu klimu i temperature, iako odlično podnosi sušu, te se lako prilagođava čak i najekstremnijim uvjetima. Kamilica je zaista nezahtjevna biljka, jednostavna za uzgoj.
Vrijeme sadnje
Ako uzgajate više kultura na istom tlu, odaberite ono sa kojeg možete ukloniti usjeve u kolovozu, jer je potrebno napraviti pripreme za kamilicu krajem kolovoza. U Hrvatskoj se obično jesenska sjetva vrši sredinom rujna, pa najkasnije do kraja listopada. Može se sijati u proljeće, no prednost se daje jesenskoj sjetvi jer su prinosi veći i berba ranija, u proljeće. Proljetna sjetva se vrši najkasnije do kraja veljače.
Priprema tla za sadnju
Priprema tla za sadnju kamilice ovisi o tome koju ste kulturu sadili prije nje, te ga je svakako dobro plitko izorati (nije potrebno dublje od 25 cm). Dobro pripremljeno tlo će uvelike utjecati na rodnost i kvalitetu kamilice, stoga ga nakon oranja trebamo odmah zatvoriti kako se ne bi isušilo i stvorilo grude.
Sadnja iz sjemena
Kamilica se obično i sadi iz sjemena. Obično se počinje sa sjetvom sjemena u zatvorenom prostoru oko šest tjedana prije posljednjeg očekivanog mraza. Sjeme kamilice treba svjetlost kako bi proklijalo, pa ga raspršite i čvrsto utisnite u tlo, ali nemojte prekrivati zemljom. Redovito ih zalijevajte, a trebale bi proklijati za 7 - 14 dana.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnica, potrebno je uzgojiti mlade sadnice koje se zatim sade na trajno mjesto. Sjeme se sije u kasno proljeće u posude i ostavlja da proklijaju. Kada su sadnice dovoljno velike za rukovanje, rasporedite ih u pojedinačne posude. Dobro ukorijenjene presadnice ili kupljene biljke sadite u lagano, dobro drenirano tlo na sunčanom mjestu.
Uzgoj u vrtu
Kod sadnje kamilice direktno na otvorenom preporučuje se učiniti to na jesen, kako bi sjemenje odležalo kroz zimu i bilo spremno za proljetnu berbu. Ako se, pak, odlučite pustiti sjeme da proklija unutra prije sadnje, učinite to 6 - 8 tjedana prije zadnjeg očekivanog mraza. Postupak je isti kao i kod sadnje u tegle, a kad sadnice narastu 10 cm odaberite najsnažnije i najzdravije, a ostale odsijecite kako bi se odabrane biljke mogle bolje razvijati. Preporučuje se stavljati sjemenje u manjim grupama, pa kad eliminirate slabije biljke, najsnažnija bi trebala ostati sama u jednom odjeljku ili posudi.
Kada prođe mogućnost mraza, presadite svoju kamilicu na odabrano mjesto u vrtu, sa razmakom od 20 - 30 cm. Zalijevajte sadnice redovno sve dok se ne udomaće i počnu rasti, što se obično događa nekoliko tjedana nakon presade.
Uzgoj u stakleniku
Iako može rasti i u lošim uvjetima, kamilici će zaista odgovarati takva vrsta uzgoja sa bogatim tlom, dobrom odvodnjom i redovitim zalijevanjem, iako nije uobičajeno da se uzgaja u stakleniku i plasteniku, s obzirom na to da su joj za komercijalnu proizvodnju potrebni veliki prostori. Staklenik ili plastenik više su pogodni za uzgoj sadnica iz sjemena.
Uzgoj u posudama
Kamilica može postati vrlo bujna i preporuča se veća tegla ili posuda, pogotovo njemačka, kako bi se mogla širiti i rasti slobodno. Rimska kamilica se može snaći i u nešto manjoj posudi. Takva vrsta sadnje možda će zahtijevati podrezivanje ako postane prevelika i preteška.
Sjemenu kamilice je potrebno svjetlo da bi proklijalo, pa ih samo pospite i lagano utisnite na površinu (u tegli) i nemojte ih prekrivati zemljom. Lagano ih ovlažite, po mogućnosti raspršite vodu umjesto direktnog zalijevanja. Potrebno im je između 7 i 14 dana da proklijaju.
Najbolje će uspijevati na sunčanom prozoru, ali može rasti i pod umjetnim svjetlom, i to fluorescentnim. Tada se pobrinite da nema više od 16 sati svjetla dnevno, odnosno minimalno 8 sati "odmora". Ukoliko ih uzgajate na prirodnom svjetlu, rotirajte posude svakih nekoliko dana.
Važno je da posuda ima dobru odvodnju, a s obzirom na manju površinu zemlje zalijevat ćete ju češće nego pri uzgoju na otvorenom.
Održavanje i njega
Kamilica se pri uzgoju na otvorenom treba zalijevati jednom tjedno, dok je u posudama to nešto češće. Ukoliko padne kiša, nije ju potrebno zalijevati dokle god je tlo vlažno, čak je i poželjno pustiti ga da se isuši.
Održavanje nasada
Korov obično ne predstavlja veliki problem kod kamilice, te ga je potrebno povremeno oplijeviti, a može se prskati sredinom ožujka. Osim toga, kamilica ne zahtijeva previše održavanja.
Prorjeđivanje
Potrebno ju je podrezati nakon svake cvatnje, kako bi se osigurao ponovan rast i cvat. Reže se na približno jednu trećinu svoje ukupne visine. Nakon što biljka počne odumirati, u kasnu jesen ili ranu zimu, potrebno ju je odrezati na par centimetara iznad zemlje. Korijen ćemo kasnije izvaditi kako se u tlu ne bi razvile bolesti ili insekti.
Berba
Tipično je branje cvjetova za čaj i druge pripravke, iako se rjeđe može iskoristiti i list kamilice. Cvjetovi ne cvjetaju u isto vrijeme, pa ih je potrebno iznova ubirati, što može predstavljati izazov (ako imate veće količine) s bzirom na to da svaki cvijet treba ubrati na vrhuncu njegova cvjetanja ako želimo najbolju kvalitetu.
Berbu je najbolje obavljati ujutro, čim svane i prije nego sunce bude visoko. Ako ima rose, pričekajte da se osuši. Odaberite cvjetove koji su se tek otvorili i odstranite ih odmah ispod glave cvijeta. To ćete najbolje učiniti prstima jedne ruke, dok drugom rukom pridržavate stabljiku.
Ako ne stignete ubrati neke biljke na vrhuncu cvata, uvijek ih možete iskoristiti za sjemenje.
Skladištenje
Kamilica se obično suši i sprema u staklenke u koje ne može ući zrak, a ako imate mogućnosti koristiti neprozirne staklenke, to će joj još više odgovarati. Držite staklenke na tamnom i hladnom mjestu.
Sušenje
Kamilica se može koristiti svježa i sušena. Najbolje ju je sušiti na toplom i prozračnom mjestu, ali nikako na direktnom suncu. Preporučuje se mračno mjesto. Dobro je prostrijeti gazu ispod nje, jer olakšava prozračnost, ali i neka druga vrsta platna će poslužiti. Raširite kamilicu preko njega i ostavite ju tako dok se cvjetovi skroz ne osuše, otprilike 1 - 2 tjedna. Prije cijelog postupka uklonite eventualne nečistoće ili insekte.
Bolesti
Kamilica je poprilično otporna na različite bolesti i štetočine, stoga se čak koristi i za zaštitu drugih biljaka u vrtu. Ponekad se mogu pojaviti smeđe mrlje na lišću što može biti znak nekoliko gljivičnih bolesti biljaka, kao što je botrytis, a liječi se tretiranjem biljke nekim fungicidnim uljem.
Ako primijetite da lišće postaje smeđe i otpada, to znači da možda dobiva previše vode. Smanjite vodu i pratite hoće li se biljka oporaviti.
Štetnici
Većina insekata bježi od kamilice, pa se tako sadi pored mnogih biljaka kako bi služila kao prirodni repelent. Međutim, ponekad ju mogu napasti lisne uši i tripsi, ali oba štetnika se mogu jednostavno isprati s biljke ili tretirati insekticidnim sapunom. Od kamilice se također može napraviti sprej, koji je zapravo odstajali čaj, te se njime prskati ostale biljke i tako postići efekt herbicida.
Upotreba kamilice
Dvanaest aktivnih spojeva u cvijetu kamilice ima široku primjenu u medicini i liječenju, kao i u farmaceutskoj industriji, proizvodnji kozmetike, pa i u kulinarstvu.
Kulinarstvo
Najpoznatiji i najrasprostranjeniji je čaj od kamilice, koji se izrađuje od sušenih cvjetova. Može se kupiti u svakoj trgovini prehrambenim artiklima u formi vrećica čaja, ali često i rinfuzne cvjetove. Također postoje i mnogi drugi pripravci od kamilice, od krema i eteričnih ulja, do kapsula i sl.
Medicina
Apigenin je jedna od kemijskih tvari koje se nalaze u kamilici i smiruje središnji živčani sustav, te omogućuje lakše spavanje. Zbog toga se čaj i eterično ulje koriste kao lijek za depresiju, umanjenje stresa i nesanicu.
Bisabol sa još nekoliko drugih kemijskih spojeva djeluje na opuštanje probavnih mišića i maternice, pa je stoga u narodu dobro poznata i kao lijek za probavne tegobe, kao i menstrualne tegobe. Može umanjiti negativan učinak na želudac kod ljudi koji kontinuirano uzimaju lijekove.
Kamilici se pripisuju i protuupalna i antiseptička svojstva, pogodno djelovanje na kožu, posebice kao pomoć kod opeklina i osipa (kao oblog).
Zanimljivosti
Iako smo navikli gledati na nju kao uobičajenu biljku u našoj okolini, te ju čak doživljavamo kao korov, kamilica je prilično nezahtjevna, otporna, skromna i zanimljiva biljka. Vrlo malo joj je potrebno da opstane, a vrlo mnogo daje zauzvrat.
Osim brojnih ljekovitih svojstava i blagotvornih učinaka na ljudski organizam, poznata za liječenje preko čak stotinu poremećaja, kamilica ima i nekoliko neobičnih primjena tokom povijesti. Primjerice, upotrebljavana je pri procesu mumifikacije u drevnom Egiptu. Ili, da se čajem od kamilice može posvijetliti kosa.
Ono što se ne zna i što se ne događa često jest da može izazvati alergijske reakcije, da njeno djelovanje može izazvati nuspojave pri kombinaciji sa nekim lijekovima, pa čak i da simulira grčeve maternice što može dovesti do preuranjenog porođaja.
Foto: Thanasis Papazacharias / Pixabay
Odgovori