Estragon

Estragon (lat. Artemisia dracunculus) je biljka iz porodice glavočika (lat. Asteraceae). Izvorni latinski naziv u prijevodu znači "zmaj" zbog čega se još naziva i "zmajevom travom", a druga su narodna imena još i estragonski pelin, tarkanj, taragon i troskotnjača.

Kao grmolika biljka estragon ima razgranat i snažan korijenov sustav koji se uglavnom širi vodoravno u površinskom sloju tla. Stabljika je također razgranata i može narasti do 150 cm. Rizomi su zmijoliki i dugi, a listovi su uski i cjelovitih rubova. Sjajno zeleni listovi dužine su od 2 do 8 cm te širine od 2 do 10 cm. Mali i žuto-zeleni cvjetovi su dvospolni i okrugli, a oprašuju se vjetrom te cvatu od lipnja do rujna.

Riječ je o višegodišnjoj aromatičnoj biljci koja potječe iz Rusije, točnije Sibira, ali je danas prisutna diljem Europe kao poznati i cijenjeni začin. Danas estragon na područjima gotovo svih europskih zemalja raste kao samonikla biljka.

Vrste estragona

Razlikuju se dvije vrste estragona u skladu s geografskim područjem, a to su francuski i ruski estragon. Ponekad se spominje i treća vrsta, tzv. meksički estragon kao vrsta nevena koja se uglavnom koristi u južnim državama i ima osobitiji slatki okus.

Francuski estragon

Francuski estragon naziva se još i njemačkim estragonom. Iznimno je cijenjen jer sadrži otprilike 3 % eteričnog ulja. Izgledom je zelene boje te dugih i uskih listova snažne arome zbog kojih se koristi kao začin diljem svijeta. Najčešće naraste do 1 m visine i tijekom ljetnih mjeseci rodi glavicama u skupinama. Ne može se uzgojiti iz sjemena, nego se najbolje uzgaja reznicama ili rizomima.

Ruski estragon

Drugi je ruski estragon koji je oblik divljeg estragona. Kao takav slabije je arome i uglavnom se izbjegava u kulinarstvu jer i aromom i kvalitetom zaostaje za francuskim estragonom. Može narasti nešto više od 1 m. Njegovi su listovi također dugi, ali grublje teksture i svjetliji. Budući da potječe iz Sibira, iznimno je otporan na hladnoću. Kao i francuski estragon, rodi tijekom ljeta u sitnim glavicama te se može razmnožavati sjemenom.

Sadnja estragona

Estragon se može saditi i na većim i na manjim površinama, stoga nikako ne trebate odustajati od sadnje ove začinske biljke. U odnosu na sadnju, potrebno je proučiti vrijeme i načine sadnje te zahtjeve u odnosu na tlo i temperaturu.

Vrijeme sadnje

Sadnja estragona odvija se u proljeće ili jesen tako da se na otvorenome prostoru pripreme brazde dubine od 10 do 12 cm te na razmaku između redova od 60 do 70 cm.

Sadnja iz sjemena

Sjetva se na otvorenom prostoru obavlja u rano proljeće ili, pak, u jesen prije pojave prvog snijega. Treba sijati u redovima u vlažnom tlu. Također, preporučuje se prekrivanje usjeva filmom koji se potom uklanja nakon klijanja biljke. Prvi izbojci pojavit će se nakon otprilike pola mjeseca na temperaturi od otprilike 20°C.

Sadnja sadnice

Smatra se da je sadnja sadnice pouzdanija od sadnje iz sjemena. Ako se odlučite na ovaj način sadnje, ona se treba obaviti početkom ožujka. Treba osigurati lagano i propusno tlo te optimalnu količinu vlage. Kada se pojave dva lista, sadnice treba razrijediti, a razmak između preostalih klica treba biti najmanje 6 cm. Sadnja na otvorenom prostoru obavlja se kada stigne toplo vrijeme, uobičajeno u lipnju. Može se sijati poštujući razmak od 30 x 60/70 cm, a po jednoj bušotini mogu se posaditi dvije klice.

Uzgoj u teglama

Estragon se kao začinska biljka može vrlo lako uzgojiti u obiteljskim vrtovima ili čak balkonima. Dovoljna je samo jedna teglica i plodna zemlja pH vrijednosti od 6,5 do 7,5. Sadnja se svakako treba obaviti na zatvorenome, i to u proljeće. Teglu treba smjestiti na mjesto s malo svjetla jer estragon treba rasti na sobnoj temperaturi. Biljku je potrebno redovito, ali umjereno zalijevati. Mjera za orijentaciju može biti količina vlage u zemlji - tek kada je zemlja gotovo potpuno suha, biljku treba ponovno zaliti. Sjeme će početi rasti poslije 10 ili 14 dana i tada teglu treba iznijeti na otvoreno jer će tako moći nesmetano upijati svijetlo. Visina biljke od otprilike 6 cm znak je da se sadnice mogu prorijediti na jednu stabljiku. Za otprilike 7 tjedana kada biljka bude visine od 30 do 90 cm spremna je za berbu.

Tlo

U odnosu na tip tla, estragon se može uzgajati na svježim i rahlim humusnim tlima koja su hranjiva i glinasta. Može uspjeti i na zemlji od naplavina. Međutim, najveći prinos estragon postiže na aluvijalnim tlima. Kao višegodišnja kultura, na istoj se površini može uzgajati od 5 do 10 godina.

U odnosu na pripremu tla za sadnju estragona, potrebno je neposredno prije sadnje ukloniti prethodni usjev. Ako su prethodno bile posađene strne žitarice, najprije treba obaviti prašenje, a onda krenuti s oranjem tla na dubinu od 30 cm krajem rujna ili početkom listopada.

Klima

Estragon uspijeva na toplim i vlažnim područjima te je otporan na hladnoću, kao i na mraz. Najbolje mu odgovaraju svijetla i polusjenovita mjesta. Izbojci počinju nicati pri temperaturi od otprilike 17-20°C.

Uzgoj estragona

Iako estragon nije pretjerano zahtjevan što se tiče uzgoja, potrebno je poznavati pravilnu gnojidbu, dobre pretkulture, a možda i najvažnije, način i količinu optimalnog zalijevanja.

Slaganje kultura

Najbolje pretkulture za estragon su one koje iza sebe ostavljaju čisto tlo bez korova te tlo bogato hranjivim tvarima. Najbolje su pretkulture gnojene okopavine te jednogodišnje leguminoze (grah, grašak, soja, bob, leća i sl.).

Zalijevanje

Estragon treba redovito, ali umjereno zalijevati. To znači da ne treba pretjerivati s dodavanjem vode jer u suprotnom biljka može uvenuti. To je posebice važno pri pojavi prvih klica. Njih treba pažljivo zalijevati kako se ne bi slomili izbojci i kako se ne bi nagrizalo tlo, stoga se to može učiniti s pomoću spreja. Općenito, može se zalijevati jednom tjedno, ali treba pratiti vlažnost zemlje. Ako primijetimo da je zemlja još vlažna, zalijevanje treba odgoditi sve dok ne bude potpuno suha.

Gnojidba

Ako tlu za uzgoj prethodne godine nije bilo dodavano stajsko gnojivo, tada u jesen za vrijeme oranja treba dodati oko 50 t/ha zreloga stajskog gnojiva. Što se tiče osnovne gnojidbe, treba primijeniti mineralno NPK gnojivo (od 70 do 90 kg/ha fosfora, od 120 do 140 kg/ha kalija i 70 kg/ha dušika prije početka vegetacije te od 30 do 40 kg/ha poslije svake žetve). Nadalje, za prihranjivanje koriste se dušična gnojiva. Najprije se prihranjivanje obavlja sredinom travnja i tada se koristi od 150 do 200 kg/ha dušičnog gnojiva. Drugo prihranjivanje obavlja se nakon prve žetve, i to s istom količinom gnojiva.

Razmnožavanje

Francuski estragon razmnožava se vegetativno, tj. stolonima (puzajućim izdancima), a ruski estragon razmnožava se generativno, tj. sjemenom. Za proizvodnju stolona najbolje će koristiti biljke koje su stare 2 ili 3 godine. Stoloni se izoravaju i zatim čiste od nadzemnih drvenastih dijelova. Potom se režu na komade koji trebaju biti dugački od 15 do 20 cm te se istog dana sade. Na površini od 1 ha može se dobiti od 3.000 do 5.000 kg stolona.

Vegetativno razmnožavanje može se obaviti i rizomima i pritom se koriste dijelovi biljaka koje su stare od 2 do 3 godine. Razmnožavanje kreće tako da se rizomi vade i čiste od nadzemnih drvenastih dijelova i tada se režu na komade koji trebaju biti dugački od 15 do 20 cm. Treba imati na umu da ih je potrebno posaditi isti dan na međurednom razmaku od 60 do 70 cm te u brazde duboke od 10 do 12 cm. Brazde je potrebno zatvoriti neposredno nakon sadnje, nakon čega ih je potrebno povaljati glatkim valjkom.

Održavanje i njega estragona

Održavanje i njega estragona obuhvaćaju okopavanje, međuredno kultiviranje te prihranjivanje. Kako bi se osigurala rastresitost tla i zaštita od korova, potrebno je nekoliko puta godišnje obavljati međuredno kultiviranje i okopavanje. Prvo međuredno kultiviranje i okopavanje obavlja se u rano proljeće te se treba ponoviti od 10 do 25 dana poslije. Ponavljanje ovih radnji obavlja se kasnije prema potrebi, ali svakako odmah nakon prve žetve.

Berba i sušenje

Listove i mlade izdanke estragona potrebno je ubrati prije prve pojave mrazova. Korijen se može sačuvati posađen u običnu teglu za cvijeće i tako stavljen u prozor stvorit će zelenilo tijekom cijele zime. Obično se u našim klimatskim uvjetima estragon bere dva puta godišnje - krajem lipnja ili početkom srpnja prije cvjetanja te krajem rujna.

Ne preporučuje se sušiti estragon jer će sušenjem izgubiti svoju specifičnu aromu koja je, primjerice, vrlo karakteristična u salatama. Ako se ipak odlučite na sušenje, svežanj grančica možete objesiti na prozračno i mračno mjesto.

Skladištenje

Mlade grančice estragona mogu izdržati od 4 do 5 dana u plastičnoj vrećici u hladnjaku. Osušeni estragon može se u pravilnim uvjetima skladištiti od 1,5 do 2 godine.

Bolesti i štetnici

Estragon ne obolijeva od previše bolesti, ali ipak je moguća pojava hrđe i kloroze. Suzbijanje se odvija tako da se uklone zaraženi listovi, biljke se iskopaju i opere im se korijenje te se ponovno potom posade u teglu ili vrt. Naravno, to će biti moguće napraviti ako uzgajate estragon u manjim količinama.

Što se tiče štetočina, mogu se pojaviti žičnjaci koji uništavaju korijen i nadzemni dio biljke, a koji se mogu suzbiti pregledom tla i primjenom odgovarajućeg insekticida.

Upotreba estragona

Estragon je vrlo poznata biljka s jakim svojstvima te se kao takva često koristi u medicinske svrhe, a u kulinarstvu je estragon jedan od najvažnijih začina.

Estragon u medicini

Estragon je odličan za ublažavanje, ali i liječenje želučanih i probavnih problema. Pozitivan utjecaj ima i na zdravlje kardiovaskularnog sustava jer njegovi sastojci sprječavaju razvoj tromboze i embolije.

Eterična ulja općenito potiču prirodne probavne sokove pa je zahvaljujući njima estragon izvrstan pomagač probave. Također, eterična ulja estragona posjeduju iznimna antibakterijska svojstva, tako da ova biljka pomaže i kod obrane protiv dviju poznatih i opasnih bakterija - zlatnoga stafilokoka i E. coli.

Estragon je od velike pomoći ženama jer može pridonijeti ujednačavanju neredovitoga menstrualnog ciklusa.

Tradicionalno se koristi kao lijek za zubobolju i općenito za oralnu higijenu.

Estragon u kulinarstvu

Nadzemni dijelovi biljke, najčešće listovi, skupljaju se sve do jeseni i koriste se svježi ili osušeni kao začini. Estragon je uobičajeni, ako ne i glavni, sastojak francuske kuhinje. Lijepo se slaže u zelenim salatama, a dobar je i u marinadama za divljač i meso.

Diljem Europe u restoranima je moguće naručiti "piletinu s estragonom", a zapravo je riječ o piletini koja se peče na cijelim grančicama ove biljke koje joj čine podlogu. Estragon se koristi u senfovima i maslacu, a dobro se kombinira s lovorom, bosiljkom, koprom, peršinom i sl.

Od estragona se može napraviti ljekoviti čaj za živčani sustav koji potiče dobar i miran san. Za čaj je dovoljna jedna čajna žlica svježih listova estragona te šalica vruće vode. Tako pripremljen čaj treba se popiti prije spavanja.

Povijest i zanimljivosti

Estragon u izvornom latinskom nazivu sadrži riječ zmaj jer mu korijen nalikuje na zmaja, a nekada se vjerovalo da "zmajske biljke" štite od otrovnica tako da su ga ljudi znali nositi skrivena u odjeći.

Podrijetlom je iz Sibira, a drži se da su za njegovo širenje svijetom zaslužna mongolska osvajanja Europe. Smatra se da su upravo Mongoli estragon upotrebljavali kao najvažniji začin u svojim jelima, ali i kao osvježivač daha.

Također, stari Grci prvi su primijetili i zabilježili pozitivne učinke estragona na bolesti zubi i desni.

Foto: Nathan Elliot / Pixabay