Čičoka

Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) zeljasta je biljka iz porodice glavočika. Osim što je jedan u nizu rodova koji tvore veliku i najrasprostranjeniju biljnu porodicu, bliski je srodnik i suncokreta. Među najpoznatije rodove glavočika ubrajaju se različak, ivančica i maslačak. Znanstveno ime čičoke potječe od grčke riječi helios što znači sunce i anthos što znači cvijet zbog velike sličnosti sunca sa zrakama sunca.

Zanimljivo je englesko ime koje glasi Jerusalem artichoke ili Jeruzalemska artičoka, kako se ponekad naziva i na našem govornom  području. Ipak, biljka ne potječe iz Jeruzalema i nije artičoka. Vjeruje se da je taj naziv dobila zbog pogrešnog izgovora na talijanskom. U našim se dijelovima još naziva i gomoljasti suncokret, trtol, morska repa ili suncogled.

Čičoka je zeljasta trajnica čija je podzemna stabljika gomolj. Bjelkaste je boje i nepravilnog oblika te podsjeća na gomolj đumbira, a na donjim dijelovima ima manje bijele korjenčiće. Zbog tanke kožice, čim se izvadi iz zemlje gomolj se suši. Korijenski sustav može izrasti i do 1 m u dubinu. Stabljika može narasti 2 - 5 m u visinu. Tvrda je i poludrvena, zelenkaste boje i prekrivena dlačicama smeđe ili bijele boje.

Listovi su zelene boje, srcolikog oblika i ušiljeni prema vrhu. Cvjeta tijekom lipnja i srpnja, a cvjetovi su žarke žute boje, izduženih latica i smeđeg ili crnog tučka. Promjera su oko 8 cm, a veoma su privlačni kukcima, pa se brzo širi i lako oprašuje. Plod su crvenkasto smeđe sjemenke koje u toplijim krajevima dozrijevaju svake sezone, a u kontinentalom dijelu samo za vrijeme blagih jeseni.

Čičoka raste uz puteve i na poljima, a najčešće uz rijeke i na praznim poljima, a u nekim se dijelovima svijeta smatra i invazivnom biljkom jer brzo širi i istiskuje druge biljke s polja. Na našem se području invazivna polja čičoke pronalaze diljem Save, ali i uz druge kontinentalne sporije rijeke. Raste u gustim skupinama, a tijekom uzgoja je poželjno paziti na njezino širenje kako se ne bi rasprostrla na susjednim poljima ili područjima. Kontrolirano se uzgaja na klizištima i pustim dijelovima kako bi se spriječilo proklizavanje ili ispiranje tla.

Vrste čičoke

Iako je čičoka podvrsta suncokreta, postoji nekoliko kultivara značajnih za kontrolirani komercijalni uzgoj. Nastali su kao hibridi uzgajivača kojima se željelo osigurati veći prinosi. Većinom se razlikuju prema boji i veličini gomolja te prema uvjetima potrebnim za rast. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih i njihove karakteristike.

Potatoes

Ovaj kultivar je veoma popularan za uzgoj na oranicama u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, a ime je dobio zbog sličnosti s običnim krumpirom. Gomolji su svijetle, blijede žućkaste boje s tankom koricom. Više su okruglasti i lakše ih je kasnije obrađivati ili konzumirati.

Fuseau

Ovaj je kultivar veoma adaptivan i lako ga se uzgaja na raznim mjestima, ali mu je korijen vretenast za razliku od drugih vrsta. Svijetle je ružičaste boje i među zastupljenijim je vrstama za komercijalni uzgoj.

Stampede

Ovaj se kultivar često povezuje s đumbirom zbog sličnog izgleda gomolja. Pogodan je za uzgoj jer rano cvjeta i nižeg je rasta. Gomolji mogu narasti iznimno veliki i ima veliku komercijalnu vrijednost.

Red Rover

Ova vrsta može narasti i do 5 metara u zrak, ali je posebna zbog svog gomolja. On je veoma duguljast i raste i do 30 cm, ali je prepoznatljive crvene boje i žućkaste unutrašnjosti.

Uzgoj čičoke

Čičoka je veoma zahvalna za uzgoj, ali je važno prepoznati njezine potrebe tijekom rasta kako bi se spriječili problem ili slabi urod. U nastavku donosimo koji su to.

Tlo

Čičoka je veoma zahvalna biljka, pa može narasti i na siromašnim tlima, ali se bolji gomolji dobivaju u rahlim i prozračnim tlima. Voli rahla tla, laganog kiselkastog pH. Ne voli bazna i teška tla, a može opstati i na lagano močvarnim tlima. Važno je da u tlu uvijek ima dovoljno vlage.

Primarna obrada tla može biti u jesen kada ga je potrebno preorati na 40 cm te površinski sloj usitniti. Ako je obrada tla u proljeće, prije sadnje, važno je ukloniti korjenčiće od prijašnjih biljaka i preorati barem 30 dana prije sadnje. Ipak, time se isušuje donji sloj, pa je poželjno obradu završiti u jesen.

Klima

Čičoka voli umjereno toplu klimu s vrućim i vlažnim ljetima te blagim jesenima. Odgovara joj hladnije vrijeme u proljeće kada hladnije tlo pomaže nicanju gomolja. Tijekom ljeta voli topla i osunčana područja, a na brdima raste na prisojnoj strani, iako preferira ravnija područja. Ne smeta joj ni vjetroviti položaj, a može biti i u laganoj sjeni.

Vrijeme sadnje

Čičoka se sadi kada i krumpir, u kasnu jesen ili rano u proljeće, najkasnije do sredine travnja u kontinentalnom dijelu. Gomolj je veoma otporan i može izdržati temperature do -20°C, ali nadzemni dio strada i pri -2°C. Optimalno je saditi u jesen kako bi gomolj prezimio u zemlji te ranije krenuo s klicanjem i vegetacijom što pospješuje urod.

Slaganje kultura

Čičoka je veoma ustrajna biljka koja na jednom području može preživjeti i nekoliko godina zahvaljujući gomolju koji se brzo širi i kojega je teško izvaditi u potpunosti iz zemlje. Iz tog razloga se često uzgaja i do nekoliko godina na istoj površini.

Poželjno je izbjegavati suncokret kao pretkulturu, većinom zbog istih bolesti koje se lako prenose. Osim toga, veoma je invazivna vrsta koja raste u gustim grupama i istiskuje ostale vrste. Kada se uzgaja na njivama, ne smije se saditi uz rajčicu i krumpir jer smanjuje njihov rast.

Uspijeva uz krastavce, špinat, cvjetača, kupus i lubenicu. Grah puzavac je odlična kombinacija jer ju koristi za penjanje. Od ostalog bilja, odgovara joj blizina kamilice, mente, cikorije, ehinaceje, zlatnice i kokarde koja je porodica suncokreta.

Faza mirovanja

Čičoka je jednogodišnja biljka, pa se u jesen suši. U fazu mirovanja ulazi samo gomolj koji u zemlji tijekom zime ne koristi hranjive tvari ili vodu, već čeka proljeće i novo vegetacijsko razdoblje.

Sadnja čičoke

Čičoka se diljem našeg i susjednog područja sadi kao komercijalna biljka, a kontinentalna klima odgovara njezinom uzgoju. U nastavku donosimo sve savjete koji će vam u tome pomoći.

Sadnja sjemena

Sjetva čičoke najčešće je za osobne potrebe i puno duže traje nego sadnja gomolja. Ipak, moguće ju je i tako razmnožiti. Sjeme je duguljasto i najbolje ga je posijati u posude za presadnice u rahlu zemlju. Uz dovoljno vlage i temperaturu iznad 12°C biljka niče i za 10 dana. Nakon nicanja ju je potrebno držati na svjetlom i osunčanom mjestu. Nakon opasnosti od mraza, presađuje se na otvoreno. Tako dobivene biljke sporije rastu i dozrijevaju, pa je taj uzgoj pogodan za dobivanje ukrasnog grma.

Sadnja gomolja

Sadnja gomolja najučinkovitiji je način uzgoja za veće površine. Koristi se zdrav i očišćeni gomolj, bez porezotina ili odrezanih dijelova. Sadi se ručno ili mehanički sadilicom za krumpir. Na hektar površine potrebno je posaditi oko 1.000 kg gomolja. Najčešće se polaže u plitke brazde i zatrpava rahlim slojem zemlje. Poželjni razmak između biljke je 40 cm te 50 - 70 cm između redova. Zasađeni gomolji će se s vremenom razmnožavati, pa je poželjno saditi na osamljeno mjesto na kojem neće smetati kasnija nicanja.

Uzgoj u vrtu

Kod sadnje u vrtu važno je paziti na udaljenost od drugih biljaka i na poseban prostor na kojem se gomolji mogu nastaviti razmnožavati. Vole osunčana mjesta, ali im odgovara i polusjena. Osim toga, dobro ih je kombinirati kao biljke za hlad drugim kulturama, kao što su krastavci ili salata. U vrtu se može uzgajati kao ukrasna biljka zbog cvijeća i u zamjenu za suncokrete ili za gomolje.

Uzgoj u plasteniku

Čičoka je jednogodišnja biljka, otporna na teže uvjete, stoga uzgoj u staklenicima nije čest. U prirodi je većinom samonikla biljka, što potvrđuje njezinu izdržljivost. U zatvorenom se uzgaja samo iz sjemena jer se sije u hladnijim mjesecima kako bi što prije dobili zrelu presadnicu.

Potrebno joj je osigurati 6 sati dnevnog svjetla jer je biljka kratkog dana. Može opstati na temperaturama do 5°C, ali ispod toga usporava razvoj. Osim toga, potrebno ju je redovito zalijevati ili navodnjavati sistemom kap po kap.

Uzgoj u posudama

U posudama se uzgajaju minijaturne vrste čičoke, pa postoje kultivari posebno prilagođeni ograničenom prostoru. Potrebno ih je posaditi u dublje i teže posude kako bi održavale prevagu zbog visine biljke. Osim toga, važno je koristiti rahlu i prozračnu zemlju, a supstrat redovito vlažiti, ljeti i do dva puta tjedno. Držite ju na istočnoj ili južnoj strani balkona, a otporna je na jače nalete vjetra. Kod gušćeg uzgoja mogu izostati veći gomolji.

Održavanje nasada

Održavanje nasada uključuje uklanjanje korova i ogrtanje zemljom. Uništavanje korova potrebno je provesti tijekom prve godine uzgoja kako ne bi ugušio mlade biljke, ali tijekom druge godine se nasad popuni i biljka počinje samostalno gušiti korov. Kod pravilne sadnje korov je moguće uništavati mehanički, međurednom kosidbom. Tijekom ljeta je moguće između biljaka pobacati malč ili ostatke od košenja što će suzbiti rast korova i održavati vlažnost u tlu.

Ogrtanje zemlje oko korijena čičoke omogućuje bolji razvoj gomolja koji se nalaze neposredno ispod površine. Najčešće se obavlja ručno i za to se koristi okolna rahla zemlja koju je isprala kiša.

Održavanje i njega

Održavanje nasada čičoke je prilično jednostavno, pa ju mnogi odabiru kao drugu ili treću kulturu za uzgoj. Osim što oduzima malo vremena, zahtjeva i jednostavne alate ili ručno održavanje, pa nije skupa za početnike.

Zalijevanje

Čičoka voli vlažna tla, pa u prirodi raste na djelomično vlažnim i močvarnim tlima, najčešće uz rijeke. Otporna je na manjak vode, ali će to uzrokovati stagnaciju biljke. Tijekom sušnih ljetnih mjeseci potrebno je osigurati navodnjavanje, što može biti i prskanjem vode. Manjak vode u tlu najlakše se vidi po uvenulim listovima. Može uspjeti i na vodonepropusnim tlima.

Gnojidba

Kod gnojidbe je potrebno paziti na količinu minerala koji se unose u tlo. Potrebno joj je više kalija, pa ga je kroz mineralno gnojivo potrebno dodati prije sadnje. Dušik se dodaje tijekom rasta kroz tekuće gnojivo. Osim toga, može ga se nadomjestiti ako se kraj njega sadi grah čiji je korijen bogat dušikom. Prevelika količini može uzrokovati preveliki rast nadzemnog dijela i slabiju kvalitetu gomolja.

Razmnožavanje

Čičoka se može razmnožavati dijeljenjem gomolja ili sjemenom. Najčešći način je gomoljem, ali se sjemenom dijeli za uzgoj kao ukrasna biljka. Sjeme dozrijeva tijekom blagih jeseni jer cvjeta tek oko rujna. Važno ga je sakupiti nakon otpadanja latica te čuvati na suhom i hladnom mjestu. Gomolji se vade iz zemlje u studenom te se drže na hladnom i čistom mjestu do proljeća kada se ponovno sadi u zemlju. Gomolj se tijekom vremena razmnožava pa ga je moguće dijeliti i time dobiti više presadnica.

Presađivanje

Čičoka loše reagira na presađivanje s obzirom na to da razvija slabe korjenčiće na gomoljima. Ovo je jedino moguće kada je se sije iz sjemena, pa je niknule presadnice potrebno prepikati na željeno mjesto rasta.

Pomlađivanje

Gomolj čičoke je teško u potpunosti izvaditi iz zemlje, pa se biljka u prirodi samostalno pomlađuje. Najčešće je jednogodišnja biljka, stoga ju nije potrebno pomlađivati ako ne želite ponovno održavati nasad čičoke.

Prorjeđivanje

Čičoka je biljka koja raste veoma brzo i tvori guste grupe koje uguše biljku koja raste među njima, pa ju je potrebno povremeno prorjeđivati. Prorjeđivanje se vrši ručno ili otkopavanjem gomolja. Na taj se način kontrolira njezino širenje i sprječava pregust rast što dovodi do malih i nekvalitetnih gomolja. Iskopavanje je optimalno obaviti u jesen, kako bi se gomolje pripremilo za sljedeću sezonu.

Priprema za sljedeću sezonu

U jesen se iz zemlje vade gomolji koji se pripremaju za sljedeću sezonu. Važno je ostaviti pravilne i zdrave gomolje bez oštećenja, optimalno oko 30 - 50 g težine. Spremaju se na hladno i vlažno mjesto te se sljedeće godine koristi kao sjeme. Izvađeni gomolj je potrebno držati u kombinaciji pijeska i zemlje tijekom zime kako se ne bi posušio jer su za rast optimalni samo svježi gomolji.

Bolesti

Čičoka je veoma otporna na bolesti, pa u zdravoj zemlji teško se zarazi bolešću. Najčešće ju uzrokuje loše vrijeme i klima ili korištenje nezdravih gomolja. Čest uzrok bolesti je uzgoj nakon suncokreta ili sličnih kultura. U nastavku donosimo najčešće bolesti i kako ih se riješiti.

Virus mozaika duhana

Mozaični virus samo je jedan od virusnih oboljenja koji napada čičoku, ali je najčešći. Lako se prenosi među biljkama, a veoma je otporan na fungicide, pa ga se riješiti može jedino uklanjanjem i spaljivanjem cijelog nasada. Virus je karakterističan zbog obrazaca koje tvori na lišću. Može uzrokovati značajne gubitke usjeva.

Palež lista

Palež lista uzrokuju mnoge gljivice, a među najpoznatijima je peronospora. Gljivica se širi tijekom vlažnog vremena i lako se širi i s drugim kultura, a posebno je opasna kod gustog nasada. Važno je dugogodišnji nasad prorjeđivati i koristiti fungicide kao prevenciju bolesti. Prvi simptomi su žute pjege koje se tijekom vremena šire i suše.

Nematode gomolja

Ova crvasta nematode jedna je od najčešćih na svijetu i napada gomolje raznih vrsta, pa lako ostaje u zemlji. Napada gomolj i uzrokuje znatne štete koje su vidljive tek kada uvene cijela biljka. Na gomoljima uzrokuje oštećenja i crne pjege po kojima se raspoznaje stupanj bolesti. Ako su otklonjena sva stanja koja mogu uzrokovati venuće biljke, najbolje je provjeriti stanje gomolja i one zaražene ukloniti iz zemlje.

Hrđa suncokreta

Ovo je najčešća i najopasnija bolest za čičoku, pa je zato preporučljivo izbjegavati suncokret kao pretkulturu. Prvi simptom su crvenkasto smeđe pjege na naličju lista koje uzrokuju njegovo otpadanje i venuće cvijeta što može dovesti do slabije kvalitete gomolja. Liječi se upotrebom fungicida.

Štetnici

Čičoka je prilično otporna na štetnike, a rijetko ju napadaju lisne uši ili crveni pauk koji su česti nametnici vrtnih biljaka. Ipak, postoje dva štetnika koji rade dovoljnu štetu i zbog kojih je potrebno uvesti mjere opreza.

Puževi

Tijekom kasnog proljeća i ljeta, velika opasnost za mlade listove su puževi. Hrane se cijelim nadzemnim dijelom biljke i uzrokuju smanjenje površine za fotosintezu, ali i ostavljaju sluzav trag koji je često meta nametnicima. Riješiti ih se može na nekoliko načina, što uključuje prirodne metode, kao što su klopke s pivom ili palentom. Agresivnije metode uključuju upotrebu pužomora.

Voluharica

Voluharica je čest nametnik upravo zbog gomolja kao glavne ishrane. Veću štetu može napraviti na jesenskoj sadnji jer tijekom zime ima ograničene resurse hrane. Kod većeg napada može pojesti i manji nasad. Njezino prisustvo vidljivo je po mnogo malih rupica na površini. Najbolje je gomolje prilikom sadnje zaštititi žicom koju ne može pregristi jer nema efektivnijih načina kasnije zaštite.

Upotreba čičoke

Upotreba čičoke je veoma razgranata, ali je u moderno doba zanemarena. Najčešće se koristi gomolj za prehranu ljudi, dok se nadzemni dijelovi koriste u prehrani životinja. Osim toga, ima i značajnu upotrebu u narodnoj medicini. U nastavku donosimo sve načine na koje ju možemo upotrebljavati.

Berba

Čičoka je, za razliku od krumpira, gomoljasta biljka koja se u potpunosti koristi, pa ima razne faze branja. Ako se bere za hranjenje stoke, kosidba se obavlja kada je lišće dovoljno veliko za potrebe hranjenja životinja. Biljke se mogu vezati u snopove kojima se hrane kokoši ili manja stoka, kao što su koze. Cvijet se često koristi za hranjenje kunića. Imajte na umu da se kod takve upotrebe ne mogu dobiti veliki i kvalitetni gomolji.

Ako se biljka uzgaja za gomolje, mogu se vaditi od listopada do početka sljedeće sezone, isključivši razdoblje zamrznutog tla. Ako se planiraju vaditi zimi, nakon košnje je potrebno zemlju zaštititi slamom koja će spriječiti smrzavanje. Prije vađenja stabljike se pokose, a gomolji se otkopavaju ručno ili mehanizacijom za vađenje krumpira. Imaju jako tanku kožicu koja se lako ošteti, pa ih je potrebno oprezno vaditi ili količinu po potrebi. Jesenski urod je slabiji okusom, dok preko zime dozrele i imaju slađi okus.

Skladištenje

Različito se skladišti gomolj za tržište ili za sadnju. Ima tanku koricu i veoma brzo se suši, pa se za konzumaciju koristi samo svjež, netom izvađen  korijen. Za daljnju prodaju se pakiraju čisti i zdravi gomolji, oprani i pakirani u plastične vrećice s rupama za zrak. Kratko vrijeme se može skladištiti u hladnjačama na -1°C ili u podrumu u posudama s pijeskom.

Kulinarstvo

Čičoka ima veoma nizak glikemijski indeks i ne sadrži inulin, pa se njezin gomolj koristi kao zamjena krumpiru. Mogu se jesti sirovi, kada su hrskavi i imaju sladak okus, ili kuhani kao dodatak jelu. Najbolje ih je konzumirati odmah, svježe, jer se brzo suše i gube okus. Bogati su vitaminom, ali i puno zdraviji i s manje kalorija, pa se preporučuje njihova konzumacija za smanjenje masnoće u krvi.

Osim toga, jestivi su i mladi izdanci koji se često dodaju varivima ili salatama. Od njih se rade i pripravci za dijetalnu prehranu, a popularni su i za proizvodnju alkohola fermentacijom.

Prehrana životinja

Čičoka je veoma važna za prehranu životinja. Zbog velikih i mirisnih cvjetova, pogodna je za pčelinju pašu, a medonosna je biljka i značajna za proizvodnju livadnog meda. Njezin se gomolj kuhan ili sirov može davati životinjama kao dio ishrane, najčešće svinjama umjesto krumpira.

Stabljika i listovi se koriste u ispaši kunića i primijećeno je da potpomažu rast dlake. Zelena silaža je odlična kao dohrana svoj stoci, a posebno nesilicama. Najbolje ju je dodavati svježu, kao dodatak ishrani, iako se može sušiti i skladištiti kao sijeno.

Medicina

Čičoka ima značajnu upotrebu i u narodnoj medicine. Najčešće se koristi kao oblog protiv reume. Značajna je i za modern farmaceutsku industriju zbog izrade zaslađivača, a potvrđeno je da konzumacija čičoke od mlade dobi smanjuje mogućnost karijesa i pomaže u reguliranju alergija.

Zanimljivosti

Čičoka potječe s područja srednje Amerike, a poznavali su je domoroci i koristili kao zimsku namirnicu. Zbog raširene upotrebe među Indijancima, zainteresirala je misionare te su je Francuzi prenijeli u Europu. Na područje Europe je došla oko 17. st., dok su prvi zapisi o prisustvu u Hrvatskoj tijekom 19. st.

Zanimljivo je da se čičoka sadi uz prugu jer tako smanjuje opasnost od nanosa snijega, a njezin se pepeo koristi kao gnojivo jer je izrazito bogat kalijem. Veoma je značajna njezina upotreba u Europi, gdje se najviše konzumira kao jestiva namirnica. Vjeruje se kako će se daljnjim istraživanjima uspjeti izdvojiti kao zaslađivač koji neće podizati razinu šećera u krvi i pomoć ljudima kod zdravijeg načina života.

Foto: allispossible.org.uk / CC