Stevia (lat. Stevia rebaudiana) je začinska biljka koja se uzgaja zbog svojih slatkih listova, od kojih se proizvod zaslađivač poznat kao kao stevija. Pripada rodu Stevia, porodici galvočika (Asteraceae, Compositae). Porijeklom je iz Južne Amerike, a u posljednje vrijeme postala je popularna i u drugim dijelovima svijeta, kao zdravija alternativa šećeru.
Stevia je grmolika biljka koja može narasti otprilike 60 - 80 cm u visinu. Karakteriziraju je maleni bijeli cvjetovi skupljeni u cvatove. Listovi su duguljasti, ovalni i nazubljeni, a zbog prisutnosti prirodnih sladila imaju intenzivan sladak okus. Vrlo je otporna biljka i, iako preferira sunčana i topla područja i najbolje uspijeva u područjima s blagom klimom i dovoljnom količinom padalina, može rasti u različitim uvjetima.
Koristi se kao zdravija alternativa šećeru. Steviolni glikozidi su i do 300 puta slađi od šećera, a istovremeno sadrže zanemarivu količinu kalorija, što ih čini popularnim izborom za dijabetičare i onih koji žele izbaciti šećer iz prehrane.
Srodnici
- Afrička ivančica
- Ambrozija
- Arnika
- Artičoka
- Bidens (dvozub)
- Buhač
- Čičoka
- Cikorija
- Crni korijen
- Dalija
- Ehinacea
- Endivija
- Estragon
- Gerber
- Ivančica ili margareta
- Kadifa ili kadifica
- Kamilica
- Kanarska ivančica
- Krizantema
- Maslačak
- Neven
- Oman
- Pelin
- Radič
- Rudbekija
- Runolist
- Salata
- Sikavica
- Slatki pelin
- Smilje
- Stolisnik ili hajdučka trava
- Suncokret
- Tratinčica
Vrste stevija
Postoje dvije vrste stevije koje su najpopularnije kao prirodni zaslađivači - obična stevija i crna stevija.
Stevija
Stevia (lat. Stevia rebaudiana) raste u južnoj i srednjoj Americi, najčešće u Brazilu, Paragvaju i Argentini, a zaslađivač koji se dobija od nje postao je popularan kao zamjena za šećer i umjetne zaslađivače. Cijela biljka je izrazito slatka, ali se najčešće koriste njezini listovi u kojima se nalaze spojevi steviol glikozidi koji su 200 - 400 puta slađi od šećera i sadrže vrlo malo kalorija. Cvjeta kasno u ljeto i ranu jesen, a cvjetovi su mali, bijeli i sakupljeni u grozdove na vrhu stabljike.
Crna stevija
Crna stevija (lat. Stevia serrata) je vrsta koja se najviše koristi u Indiji i drugim dijelovima Azije. Ova vrsta raste u tropskim i suptropskim područjima, a ekstrakti se dobivaju iz listova. Biljka je višegodišnja i može narasti otprilike 30 - 80 cm visine, listovi su joj tamnozelene boje i lagano nazubljeni. Razlikuje se od ostalih vrsta po tamnijim listovima i drugačijem izgledu cvjetova. Cvjetovi su mali i bijeli, a rastu na vrhu stabljike. Cvjeta od srpnja do studenog. Steviol glikozidi iz Stevia serrata nisu toliko slatki od onih iz Stevia rebaudiana, ali su još uvijek oko 30 puta slađi od šećera.
Uzgoj stevije
Uzgoj stevije zahtijeva toplu i vlažnu klimu te zemlju koja je dobro drenirana i bogata hranjivim tvarima. Biljka je osjetljiva na hladnoću zbog čega ju je potrebno zaštititi od mraza.
Tlo
Tlo je važan faktor pri uzgoju stevije jer utječe na rast i razvoj biljke, kao i na okus i kvalitetu. Za uspješan uzgoj potrebno je tlo bogato organskim tvarima, dobro drenirano i pH vrijednosti između 6 i 7,5. Tlo mora biti dovoljno plodno i vlažno, ali istovremeno i dobro propusno kako bi se spriječilo zadržavanje vode i mogući problemi s korijenjem. Priprema tla uključuje razbijanje zemlje, uklanjanje korova i kamenja te dodavanje gnojiva u obliku komposta ili stajskog gnoja.
Klima
Najpogodnija klima za uzgoj stevije je umjereno topla i vlažna, s prosječnom temperaturom od 20 - 30°C. Visoka relativna vlažnost zraka također je važna za uzgoj, stoga su idealna područja za sadnju područja s visokom vlažnošću zraka i obilnim padalinama. Ako se uzgaja u područjima s niskom relativnom vlažnosti zraka, biljka će se osušiti i neće biti kvalitetna.
Sjeme stevije obično klija na temperaturama 20 - 25°C, a mlade biljke najbolje rastu na temperaturama 22 - 26°C. Tijekom rasta, temperature nebi trebale biti niže od 15°C. Za dobivanje slatkih glikozida u listovima, biljka mora biti izložena kratkom razdoblju hladnog stresa, što znači da treba biti izložena temperaturama nižim od 10°C, ali ne dulje od 24 sata.
Stevia ne podnosi jak vjetar i izravnu sunčevu svjetlost, stoga ju je najbolje saditi u polusjenovitim područjima ili na mjestima gdje će biti izložena samo jutarnjem suncu. Osjetljiva na smrzavanje i ne podnosi mraz.
Vrijeme sadnje
Stevia se može saditi tijekom cijele godine, najidealnije u proljeće ili jesen, kada su temperature umjerene. Idealna temperatura za sadnju stevije je 18 - 24°C. Sjetva se obično vrši u posudama, a nakon 30 - 40 dana biljke se sade direktno u tlo.
Slaganje kultura
Stevia se odlično slaže s drugim biljkama i može se uzgajati u kombinaciji s različitim kulturama. Njena slatka aroma djeluje kao repelent za različite štetnike, pa se preporučuje kao susjedna biljka uz paprike, tikve i patlidžane, uz kupusnjače, kao što su kelj, cvjetača i kupus. S druge strane, biljke iz porodice lukova, poput luka i mladog luka, privlače oprašivače i odbijaju štetnike, pa su idealne za sadnju uz steviju.
Biljke koje imaju slične uvjete rasta kao i stevia te ih međusobno nadopunjuju i pomažu u održavanju zdrave i produktivne okoline su mrkva, salata, celer, češnjak, rotkvice, rajčice i krastavci. Primjerice, rajčice i krastavci su osjetljivi na štetnike poput bijele mušice, ali kada se sade uz steviju koja djeluje kao prirodni repelent, štiti ih od štetnika. Također, mrkva i salata mogu poslužiti kao dobra predkultura za steviju, jer poboljšavaju strukturu tla i doprinose općenito zdravoj biljnoj mikroflori u tlu.
Postoji nekoliko loših susjeda za steviju. Jagode, cikla i blitva zahtijevaju više dušika od stevije i ne preporučuje se sadnja u istoj gredici. Krumpir zahtijeva više vode, dok komorač i kopar trebaju više sunca od stevije.
Važno je voditi računa o plodoredu, pa se preporučuje izbjegavati uzgoj stevije na istom mjestu više od jedne sezone kako bi se izbjeglo iscrpljivanje tla. Predkulture poput mahuna, graha i soje pomažu u obogaćivanju tla dušikom, što je korisno za steviju. Međutim, biljke iz porodice trave, poput pšenice i ječma, mogu privući štetnike i bolesti, pa se ne preporučuju kao predkulture za steviju.
Faza mirovanja
Faza mirovanja je prirodna faza rasta stevije koja obično započinje u kasnu jesen i traje kroz zimu. Tijekom ove faze, biljka se priprema za period neaktivnosti i usporava svoj rast, pa je potrebno smanjiti zalijevanje i prestati s gnojidbom. U ovoj fazi, korijenje stevije skladišti hranjive tvari koje će joj biti potrebne za ponovni rast u proljeće.
Važno je paziti da biljke ne dobiju previše vode tijekom ove faze, jer to može dovesti do truljenja korijena. Također je važno održavati dobru drenažu tla kako bi se izbjegli vlažni uvjeti koji bi mogli naštetiti biljci.
Sadnja stevije
Stevija se može uzgajati iz sjemena, no najčešće se koristi vegetativno razmnožavanje pomoću reznica. Uzgoj stevije može se obavljati u staklenicima, plastenicima ili na otvorenom polju, ovisno o klimatskim uvjetima.
Sadnja sjemena
Sjetva se provodi u proljeće, kada se tlo zagrije na oko 20°C. Preporučuje se koristiti kvalitetno tlo bogato hranjivim tvarima te izravnati površinu tla. Sjemenke se siju u tlo na dubinu od 1 - 2 cm nakon čega se prekriju tankim slojem supstrata. Nakon sjetve, tlo treba redovito zalijevati kako bi se osigurala dobra klijavost sjemena, a što obično traje 1 - 3 tjedna, ovisno o temperaturi tla i vlazi.
Sadnja sadnice
Sjeme se sije u posude koje se drže u zatvorenom prostoru na temperaturi 20 - 25°C. Kada se biljke razviju i dostignu visinu od oko 10 cm, mogu se presaditi na otvoreno. Preporučuje se presađivanje kada prođe opasnost od mraza, a temperatura tla se zagrije na oko 20°C. Sadnice treba posaditi na udaljenosti od 30 cm jedna od druge i na dubinu koja je jednaka dubini u koju su rasle u posudama. Nakon sadnje, biljke se trebaju redovito zalijevati i održavati tlo vlažnim, ali ne previše mokrim, kako bi se osigurao uspješan rast i razvoj.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj stevije u vrtu zahtijeva adekvatne uvjete za rast i razvoj biljke, s obzirom na to da biljka potječe iz tropske klime.
Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo koje mora biti rahlo, hranjivo i dobro drenirano, neutralno do lagano kiselo (pH vrijednost između 6 i 7), a što se može postići dodavanjem tresetnog ili kompostiranog materijala. Biljke se mogu saditi izravno u tlo ili u posude, a razmak između biljaka treba biti oko 30 cm. Nakon sadnje, potrebno je redovito zalijevati, ali paziti da se ne stvaraju lokve, kako bi se spriječilo truljenje korijena.
Stevija voli sunčana mjesta, no može podnijeti i djelomičnu sjenu. Uzgoj u vrtu pogodan je za područja s toplijom klimom, gdje se biljka može uzgajati kao višegodišnja biljka. U hladnijim područjima, uzgoj je moguć, no biljka se smatra jednogodišnjom. Nakon cvatnje, biljka se obično reže kako bi se postigao veći prinos te se prvi urod može očekivati nakon 6 - 8 mjeseci od sadnje.
Uzgoj u plasteniku
Stevija je osjetljiva na hladnoću i potrebno joj je puno sunca za uspješan rast. Uzgoj u plasteniku je idealan za uzgoj ove biljke, jer se na taj način može osigurati optimalna temperatura, vlažnost zraka i osvjetljenost, što će pomoći u povećanju prinosa i kvalitete lišća.
Prilikom uzgoja u plasteniku, potrebno je paziti na kvalitetu tla i održavanje vlažnosti zemlje. Tlo bi trebalo biti bogato hranjivim tvarima, a može se obogatiti organskim gnojivima kako bi se potaknuo rast biljaka. Kada je riječ o vlažnosti zraka, potrebno je osigurati dobru ventilaciju u plasteniku kako bi se spriječilo nakupljanje vlage, što može dovesti do pojave plijesni i drugih bolesti. Osim toga, potrebno je redovito navodnjavati biljke, ali i paziti da se ne prelijevaju jer previše vlage također može prouzročiti probleme sa zdravljem biljaka.
Uzgoj u posudama
Steviju je moguće uzgajati u posudama na terasi ili balkonu. Za uzgoj u posudama potrebno je odabrati posudu veličine najmanje 20 cm u promjeru i s dovoljno prostora za rast korijena. Posuda bi trebala imati rupe za odvod viška vode i biti napunjena mješavinom treseta, pijeska i komposta.
Sjeme se sije u posude u rano proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza. Nakon klijanja, biljke treba redovito zalijevati i hraniti organskim gnojivom. Uzgoj u posudama zahtijeva redovito orezivanje kako bi se spriječio rast biljke u visinu, a potrebno je i provjeriti ima li dovoljno sunčeve svjetlosti i je li temperatura dovoljno visoka. Kada biljka naraste do visine od oko 20 cm, moguće je početi s branje listova za upotrebu ili sušenje.
Održavanje i njega
Stevija zahtijeva redovito održavanje koje uključuje zalijevanje, gnojenje, orezivanje i zaštitu od štetnika i bolesti. Učestalost i način održavanja ovise o uvjetima uzgoja i vrsti tla, pa je važno pratiti potrebe biljke i prilagoditi njegu prema potrebi.
Zalijevanje
Zalijevanje stevije je ključan dio njege biljke, zato što stevija treba redovito i dovoljno zalijevanje kako bi ispravno rasla. Potrebno je držati tlo uvijek vlažnim, ali ne i previše natopljenim jer se to može loše odraziti na rast i zdravlje biljke. Najbolje vrijeme za zalijevanje je ujutro ili navečer kada je temperatura niža, kako bi se izbjeglo isparavanje vode.
Količina vode ovisi o veličini biljke, klimatskim uvjetima i vrsti tla, no općenito se preporučuje zalijevanje 2 - 3 puta tjedno u umjerenim klimatskim uvjetima. Važno je izbjegavati prekomjerno zalijevanje, jer to može uzrokovati truljenje korijena i druge probleme, a kada je riječ o sušnim uvjetima, potrebno je češće zalijevati kako bi se spriječilo sušenje i propadanje biljke.
Gnojidba
Stevija je biljka koja ne voli preveliku količinu dušika u tlu, stoga je važno ne pretjerivati s gnojivima koja sadrže ovaj hranjivi sastojak. Najbolje vrijeme za dodavanje gnojiva je u rano proljeće kada biljke počinju s razvojem.
Jedno od najboljih prirodnih gnojiva za steviju je kompost koji može osigurati dovoljnu količinu hranjivih tvari za zdrav rast biljke. Kao alternativa, mogu se koristiti i druga prirodna gnojiva kao što su organska gnojiva koja se dobivaju od biljnih i životinjskih ostataka, poput koprive ili kostiju. Važno je paziti na količinu koja se dodaje jer prevelika količina može dovesti do prekomjernog rasta i smanjenja kvalitete listova i ekstrakta.
Razmnožavanje
Steviju je moguće razmnožavati na tri načina - sjemenom, presađivanjem reznica i podjelom korijena.
Sjeme se najbolje sije u kasnu zimu ili rano proljeće, a prije sjetve preporučuje se namakanje sjemena u vodi na sobnoj temperaturi tijekom 24 sata. Kada se sjeme posije, treba ga lagano pokriti tresetom ili vrlo tankim slojem zemlje i držati na temperaturi od oko 22°C. Sjeme obično klija nakon otprilike 7 dana.
Reznice se režu s vrha biljke i stavljaju u vlažan pijesak ili lagano zemljište. Također, mogu se koristiti vrhovi stabljika koji su uklonjeni kako bi se potaknuo razvoj bočnih izdanaka. Nakon što se pojave korijenje i izdanci, reznice se mogu presaditi na stalno mjesto.
Podjela korijena izvodi se u proljeće ili rano ljeto, a za nju se koriste biljke stare 2 - 3 godine.
Presađivanje
Presađivanje stevije može biti izazovno zbog osjetljivosti korijena, pa je važno pažljivo rukovati biljkom kako bi se spriječilo oštećenje korijena i promjene u rastu. Najbolje vrijeme za presađivanje je u rano proljeće, kada se biljke počinju buditi i rasti. Prije presađivanja, tlo treba dobro pripremiti, ukloniti korov i rahliti ga kako bi korijenje imalo lakši pristup hranjivim tvarima.
Važno je paziti na vlažnost tla tijekom presađivanja i nakon njega, jer se suho tlo može slomiti i oštetiti korijenje. Biljke treba zalijevati redovito nakon presađivanja kako bi se potaknuo rast korijenja i biljke, a preporučuje se i dodatna gnojidba kako bi se osigurala dobra prehrana i zdrav rast biljaka.
Pomlađivanje
Pomlađivanje stevije se provodi kako bi se obnovile starije biljke koje su prestale davati dobar urod ili su počele propadati. Najbolje vrijeme za pomlađivanje je u proljeće, kada biljka počinje sa vegetacijom. Najprije se uklanjaju suhi, oštećeni ili slabi dijelovi biljke. Zatim se skraćuju grane i izdanci za trećinu ili polovinu, čime se stimulira rast novih izdanaka.
Nakon pomlađivanja potrebno je biljci pružiti dovoljno svjetla, vode i hranjivih tvari kako bi se što prije oporavila i nastavila s normalnim rastom i razvojem.
Zaštita od vjetra
Kod uzgoja stevije važno je osigurati adekvatnu zaštitu od vjetra jer ova biljka nije otporna na njegove udare. Vjetar može oštetiti listove, stabljiku i korijenje, što može dovesti do sušenja i u konačnici propadanja biljke. Stoga se preporučuje sadnja u području koje je zaklonjeno od jakih vjetrova, primjerice uz neki zid ili ogradu.
Ako se stevija već nalazi na otvorenom području koje je izloženo vjetru, može se dodatno zaštiti postavljanjem zaštitnih mreža koje će zaštititi biljke od udara vjetra. Također, može se koristiti i privremena zaštita u obliku materijala poput agrotekstila ili drugih sličnih materijala koji će djelomično zaštititi biljku od vjetra. Važno je osigurati da materijal ne dotiče biljku kako ne bi došlo do oštećenja listova i stabljike.
Zaštita preko zime
Zaštita stevije tijekom zime je ključna kako bi se osigurala preživljavanje biljke. Stevija nije otporna na smrzavanje, a dulje vrijeme izložena niskim temperaturama može dovesti do njenog uvenuća.
Jedan od načina zaštite je pokriti biljku kompostom ili slamom. Ako se biljka uzgaja u posudama, potrebno ju je preseliti u zaštićeni prostor poput staklenika ili zatvorene terase. Važno je paziti da biljka ima dovoljno zraka i svjetla kako ne bi trunula od previsoke vlažnosti.
Bolesti
Stevija je općenito otporna biljka, ali neke bolesti mogu utjecati na njezin rast i prinos. Među bolestima koje mogu utjecati na steviju su plamenjača, pepelnica i trulež korijena. Plamenjača uzrokuje propadanje biljaka, a pojavljuje se tijekom vlažnih razdoblja. Pepelnica je gljivična bolest koja se javlja tijekom sušnih razdoblja, a uzrokuje izgled sivog praha na biljkama. Trulež korijena obično se javlja kao posljedica prekomjernog zalijevanja ili tijekom dugotrajnih kišnih razdoblja, a može dovesti do truljenja korijena i uginuća biljke.
Štetnici
Stevia može je podložna šteti od različitih štetnika, pa je potrebno provoditi mjere zaštite kako bi se očuvala njena vitalnost i produktivnost. Tripsi, lisne uši i paukove grinje mogu biti problematični. Tripse i lisne uši je teško vidjeti golim okom, ali mogu uzrokovati znatnu štetu usjevu, dok su grinje pauka vidljivije i uzrokuju propadanje lišća. Postoji nekoliko metoda za suzbijanje ovih štetnika, uključujući prirodne i kemijske tretmane. Međutim, važno je izbjegavati upotrebu pesticida u blizini stevije jer to može narušiti njezinu prirodnu slatkoću i okus.
Upotreba stevije
Stevia je postala vrlo popularna kao prirodna zamjena za šećer. Osim toga, ova biljka ima i brojna ljekovita svojstva, pa se koristi i u medicinske svrhe. Na primjer, ekstrakt stevije može smanjiti razinu šećera u krvi i krvni tlak. Listovi i stabljike se također mogu koristiti u kuhanju, kao prirodni zaslađivač, u salatama i smoothiejima.
Berba
Berba stevije obavlja se kada biljka dostigne visinu 50 - 60 cm, obično 5 - 6 mjeseci nakon sadnje. Berba se obavlja ujutro, prije nego što sunce počne sušiti listove. Listovi se beru pojedinačno ili u grančicama, ostavljajući dio stabljike i nekoliko listova na samoj biljci. Nakon berbe, listovi se suše i dalje obrađuju.
Sušenje
Stevija se može sušiti na nekoliko načina, ovisno o preferencijama i mogućnostima. Najjednostavniji način je prirodno sušenje, gdje se stabljika s listovima okrene naopako i ostavi da se suši na toplom i suhom mjestu, s dovoljno zraka i svjetlosti. Listovi se mogu skinuti s stabljike nakon sušenja, a zatim se pohranjuju u staklenke ili vrećice koje se drže dalje od vlage i svjetlosti.
Drugi način sušenja je sušenje u dehidratoru, što je brži i učinkovitiji način sušenja. Stabljike s listovima se stavljaju u dehidrator na nisku temperaturu, što omogućuje sušenje listova bez uništavanja slatkog okusa. Kada se listovi osuše, slijedi uklanjanje suhih listova sa stabljike, a zatim ih se može pohraniti u staklenke ili hermetički zatvorene vrećice.
Skladištenje
Stevia se čuva na hladnom, suhom i tamnom mjestu, najidealnije u neprozirnoj ambalaži kako bi se spriječio prodor svjetlosti koja smanjuje kvalitetu sladila. Važno je paziti da se stevija ne navlaži jer će to izazvati kvarenje. Također je važno čuvati je dalje od izvora topline.
Pripravci
Kulinarstvo
Stevija se u kulinarstvu može koristiti u raznim oblicima - svježa ili sušena, u prahu, ekstrakt ili tekući koncentrat. Može se koristiti u bilo kojem receptu umjesto šećera, ali treba imati na umu da ima drugačiju slatkoću i okus od šećera pa se preporučuje početi s manjim količinama i prilagoditi okus.
Moguće ju je kombinirati s različitim vrstama voća, kao što su jagode, limun, maline i borovnice, a od povrća se najbolje slaže s mrkvom, tikvicama i tikvama. Može se kombinirati i s aromatičnim biljkama poput metvice, lavande, đumbira, cimeta i vanilije. Kombinacija ekstrakta stevije i mentolnih aroma daje osvježavajući okus, dok vanilija i cimet stvaraju aromatičan i topli okus. Također, odlično se slaže s maslacem od kikirikija, badema i drugim vrstama orašastih plodova.
Stevija se ne karamelizira kao šećer pa se može koristiti u različitim jelima, uključujući umake, marinade, pečenja i slastice - u pripremi sladoleda, smoothieja, čajeva, umaka i džemova.
Medicina
Stevija se tradicionalno koristi u nekim dijelovima Južne Amerike kao lijek za probleme s probavom, prehlade i druge bolesti. U modernoj medicini, istraživanja su pokazala da stevija ima potencijalna ljekovita svojstva, uključujući antioksidativno, protuupalno i antimikrobno djelovanje.
Kozmetika
Stevija se također koristi u kozmetici, uglavnom zbog potencijalne sposobnosti da umanji neugodne mirise. Slatki glikozidi stevije dodaju se u kozmetičke proizvode, uključujući šampone, balzame za usne i zubne paste, kao zdrava zamjena za šećer i umjetne zaslađivače. Stevija se također koristi u proizvodnji prirodne kozmetike za njegu kože, jer ima protuupalna svojstva koja mogu pomoći u ublažavanju upala i iritacija kože.
Kombinacija stevije s drugim biljkama može pružiti još veće prednosti za kožu. Na primjer, kombinacija stevije i kamilice može djelovati kao umirujući i hidratantni tonik za kožu, dok mješavina stevije, aloe vere i zelenog čaja može djelovati kao hidratantna maska za lice koja osvježava i umiruje kožu. Stevija se također može koristiti u mješavinama s drugim esencijalnim uljima kao što su lavanda, ružmarin ili čajevac za izradu sapuna i drugih kozmetičkih proizvoda.
Zanimljivosti
Prva dokumentirana upotreba stevije datira iz 16. stoljeća, kada su je domoroci koristili za zaslađivanje čaja i drugih pića.
Stevija je biljka porijeklom iz Južne Amerike, točnije iz područja današnjeg Paragvaja i Brazila, gdje je vjekovima korištena kao prirodni zaslađivač i ljekovita biljka. Indijanci Guaraní su ju nazivali "kaa he" što znači "slatki list" te su je koristili za zaslađivanje čaja i lijekova, ali i kao zamjenu za šećer u prehrani.
Stevija je širom svijeta postala poznata tek u drugoj polovici 20. stoljeća, kada su njezina svojstva zainteresirala šećernu industriju u SAD-u i Japanu. Danas se uzgaja u mnogim zemljama svijeta.
Jedna čajna žličica šećera sadrži oko 16 kalorija, dok jedna čajna žličica stevije sadrži 0 kalorija.
Foto: Robert / Pixabay
Odgovori