Arnika

Arnika (lat. Arnica) je ljekovita zeljasta trajnica poznata i pod nazivima brđanka, vučji zub i veprovac. Pripada porodici glavočika (Asteraceae, Compositae) čiji su najpoznatiji predstavnici maslačak, suncokret, tratinčica, kamilica i rudbekija. Podrijetlom je s prostora srednje Europe, iako je rasprostranjena i na prostoru sjeverne Amerike kao i u dijelovima Azije.

Najčešće se može vidjeti kako raste u brdskim i planinskim područjima na visinama 1.000 - 3.000 m n. v. kao što su Apenini, Karpati i Alpe. Također se može naći na livadama, pašnjacima i šumskim rubovima. Biljka je koja ima ljekovita svojstva i koja se koristi u tradicionalnoj medicini. Upravo zbog svojih ljekovitih svojstava često se nesavjesno bere i vremenom je postala ugrožena vrsta.

Arnika obično cvjeta u periodu između lipnja i kolovoza žutom ili narančastom bojom. Može narasti između 20 - 60 cm, stabljika je uspravna na čijem se vrhu formira cvijet dok je stabljika prekrivena sitnim listovima koji su obično tamnozeleni i oblikom su ovalni ili kopljasti. Prekriveni su sitnim dlačicama s nazubljenim rubovima.

Preferira umjereno sunčano do polusjenovito okruženje, a može podnijeti nekoliko sati direktnog sunčevog svjetla dok također uspijeva u djelomično zasjenjenim područjima. Idealno je osigurati joj jutarnje sunce i zaštititi je od intenzivnog popodnevnog sunca. Arniku je najbolje saditi u proljeće ili jesen, ovisno o klimatskim uvjetima vašeg područja. U proljeće se može saditi nakon što prođe opasnost od jakih mrazeva i kada se tlo zagrije, a u jesen nekoliko tjedana prije prvih mrazeva kako bi se biljka mogla ukorijeniti prije dolaska zime.

Za sadnju i rast najbolje preferira pjeskovita, ilovasta i humusna tla čija je pH vrijednost između 5,0 - 5,5. Preporučuje se da tlo bude bogato hranjivim tvarima i dobro drenirano. U uzgoju arnike malčiranje tla nije nužno, ali može biti korisno jer se tako može zadržati određena količina vlage, a nanošenjem debljeg sloja malča blokira se svjetlost i smanjuje se rast korova. Također, malčiranjem se štiti korijen biljke od ekstremnih temperatura jer je poznato da je optimalna temperatura za rast arnike između 15 - 20°C tijekom dana.

Biljka je otrovna za konzumaciju, ali se zato svi dijelovi biljke, uključujući i korijen, stoljećima koriste za ublažavanje bolova i liječenje rana u obliku krema i gelova.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste arnike

U svijetu je danas poznato oko 30 - 40 vrsta arnike koje se razlikuju po boji cvijeta, listovima i po području u kojima rastu. Neke od najpoznatijih vrsta su gorska arnika, Chamissonova arnika, uskolisna arnika, srčana arnika, širokolisna arnika, klimava arnika i Rydbergova arnika.

Gorska arnika

Gorska arnika (lat. Arnica montana) je vrsta poznata i pod nazivima moravka, veprovka, njemačka arnika, savojski duhan i veprovac. Višegodišnja je vrsta koja može narasti 20 - 60 cm s tamnozelenim listovima i žutim cvjetovima. Rasprostranjena je u planinskim područjima, a raste na visinama 600 - 3.000 m n. v. Tradicionalno se koristi zbog svojih ljekovitih svojstava, a ekstrakti biljke koriste se u obliku masti, ulja, tinktura ili gelova za vanjsku primjenu. Poznata je po svojim protuupalnim, analgetskim i antibakterijskim svojstvima pa se koristi za ublažavanje bolova, modrica, otoka, upala mišića i zglobova i za poticanje zacjeljivanja rana.

Chamissonova arnika

Chamissonova arnika (lat. Arnica chamissonis) poznata i kao aljaška arnika nalazi se u sjevernim dijelovima sjeverne Amerike. Višegodišnja je biljka s uspravnom stabljikom koja može doseći visinu 10 - 60 cm, a prekrivena je zelenim listovima naizmjeničnog rasta, dok se na vrhu nalazi žuti cvijet. Cvjeta od svibnja do srpnja, a raste na planinskim pašnjacima, livadama i vlažnim staništima. Preferira hladnije klime i često se nalazi na visokim nadmorskim visinama, točnije između 300 - 2.500 m n. v.

Kao i kod drugih vrsta arnike važno je napomenuti da se Chamissonova arnika koristi samo za vanjsku primjenu i ne smije se konzumirati. Treba biti oprezan pri korištenju ekstrakata arnike kako bi se izbjegle moguće iritacije kože ili alergijske reakcije.

Uskolisna arnika

Uskolisna arnika (lat. Arnica angustifolia) poznata i kao arktička arnika prirodno raste na planinskim područjima sjeverne Amerike uključujući dijelove Kanade. Može pronaći na nadmorskim visinama između 1.500 - 3.000 m, a obično se javlja na travnatim padinama, livadama, šumskim rubovima i vlažnim staništima. Ima uske listove i žute cvjetove koji se obično pojavljuju tijekom ljeta, od lipnja do kolovoza i privlače pažnju svojom svijetlom bojom. Biljka naraste 30 - 60 cm, a idealna temperatura za rast je u rasponu 10 - 20°C tijekom vegetacijske sezone, iako može podnijeti kratkotrajne hladne temperature i mrazeve, ali duže izloženost ekstremno niskim temperaturama može joj naštetiti.

Srčana arnika

Srčana arnika (lat. Arnica cordifolia) je endemična vrsta za sjevernu Ameriku i prirodno se javlja na planinskim područjima zapadne i sjeverozapadne Amerike kao i dijelovima Kanade i to na rasponu 900 - 3.000 m n. v. Karakterizira je prisustvo velikih srcolikih listova, a može doseći visinu 30 - 60 cm. Cvjetovi se pojavljuju na vrhovima stabljika tijekom ljeta uglavnom od lipnja do kolovoza i obično su svijetložuti do zlatnožuti i privlače insekte koji ih oprašuju. Najbolje uspijeva u područjima s prosječnim temperaturama između 10 - 20°C tijekom vegetacijske sezone.

Širokolisna arnika

Širokolisna arnika (lat. Arnica latifolia) naziva se još i planinska arnika, a raste na zapadnom dijelu sjeverne Amerike točnije na područjima Kalifornije, Nevade i Oregona. Preferira staništa s dovoljnom količinom vlage pa uglavnom raste na vlažnim livadama, močvarnim područjima, rubovima šuma i obroncima planina. Raste na nadmorskim visinama između 1.800 - 3.300 m i može doseći visinu 15 - 60 cm. Karakterizira je prisustvo širokih listova koji su obično nasuprotno raspoređeni. Stabljika je uspravna i može biti razgranata, a cvjetovi su svijetložuti i nalaze se na vrhovima stabljike dok oblikom podsjećaju na trube. Kao i ostale vrste uglavnom cvjeta između lipnja i kolovoza i podnosi jednake temperature koje se kreću između 10 - 20°C.

Klimava arnika

Klimava arnika (lat. Arnica lessingii) je poznata i kao pustinjska arnika, a kao i širokolisna arnika može se naći na zapadnom dijelu sjeverne Amerike i raste na visinama 500 - 2.500 m n. v. Višegodišnja je vrsta koja raste u obliku niskog grma čije su stabljike uspravne i granaju se, a mogu doseći visinu 15 - 60 cm. Listovi su uski i duguljasti dok su cvjetovi žute boje i pojavljuju se tijekom proljeća i rane jeseni točnije između travnja i lipnja i ponovno tijekom kolovoza i rujna. Najbolje uspijeva u područjima s prosječnim temperaturama između 20 - 30°C tijekom vegetacijske sezone, iako može podnijeti temperature iznad 30°C.

Rydbergova arnika

Rydbergova arnika (lat. Arnica rydbergii) ili subalpska arnika raste na planinskom području sjeverne Amerike uključujući planine Rocky Mountains i Cascade Range, a može se naći i na prostoru Kanade. Ova vrsta se često nalazi na sunčanim padinama, livadama, planinskim travnjacima i stjenovitim obroncima, a usprkos svojoj otpornosti preferira vlažnija staništa i dobro drenirana tla. Raste u obliku niskog grma čija visina obično ne prelazi 35 cm. Listovi su nasuprotno smješteni, duguljasti i blago nazubljeni. Cvjetovi su obično svijetložute boje i formiraju se na vrhovima stabljike, a cvjetanje se obično javlja tijekom ljeta točnije tijekom srpnja i kolovoza. Za rast preferira umjereno do hladnije uvjete gdje su uobičajene temperature između 18 - 27°C.

Uzgoj arnike

Uzgoj arnike može biti izazovan, ali pravilnom njegom i uvjetima rasta moguće je uspješno uzgajati ovu biljku. Arniku možete uzgajati iz sjemena ili presadnica, a za rast preferira sunčana mjesta ili blago zasjenjena područja s dobro dreniranim tlima s blagom kiselošću. Iako arnika zahtijeva redovito zalijevanje tijekom sušnih razdoblja potrebno je paziti da tlo ne postane previše vlažno jer to može dovesti do truljenja korijena. Obično se sadi u proljeće ili rano ljeto kada su temperature stabilne, a idealna temperatura za sadnju je između 10 - 20°C dok je preporučeni međusobni razmak prilikom sadnje 30 - 35 cm.

Tlo

Od svih vrsta tla arnika najviše preferira pjeskovitu ilovaču koja pruža dobru drenažu i omogućuje korijenju da se širi i raste i ilovaču koja je obično bogatija hranjivim tvarima i dobro zadržava vlagu. Tlo bogato humusom i hranjivim tvarima pomoći će biljci u rastu i razvoju. Dodavanje komposta ili dobro razgrađenog stajskog gnoja prije sadnje može poboljšati plodnost tla. Preferira blago kiselo do neutralno tlo s pH vrijednošću između 5,0 - 5,5 što omogućuje optimalnu apsorpciju hranjivih tvari iz tla. Ako je tlo previše kiselo može biti korisno dodati vapno kako bi se pH tla povećala.

Klima

Arnika je poznata po tome da dobro podnosi hladne i umjereno hladne klime. Uobičajeno se nalazi u planinskim područjima s umjerenim do hladnim ljetima i hladnim zimama. Općenito preferira umjerenu vlažnost tla i ne podnosi sušne uvjete, a u pogledu padalina obično raste na područjima s umjerenom do visokom godišnjom količinom padalina koja se kreće 600 - 1.500 mm.

Kada je riječ o vjetru može podnijeti umjereni do snažniji vjetar, ali ekstremno jak vjetar može oštetiti nježne cvjetove ili stabljike. Ako je područje izloženo snažnim vjetrovima preporučuje se zaštita arnike vjetrozaštitnim barijerama ili sadnjom u zaklonjenijim dijelovima vrta. Iako su idealne temperature za rast između 15 - 25°C neke vrste poput Arnica montana podnose i do -25°C.

Vrijeme sadnje

Većina vrsta arnike preferira sadnju u proljeće ili rano ljeto kada su temperature stabilne i tla topla, ali postoje neke vrste koje se mogu saditi u jesen ili zimu poput primjerice uskolisne arnike ili snježne arnike. Sadnja arnike u jesen ili zimu može biti izazovnija jer biljke imaju manje vremena da se uspostave prije dolaska hladnijih uvjeta.

Iako se prilikom sadnje preporučuje razmak između sadnica 30 - 35 cm, on može biti i manji pa se tako neke vrste mogu saditi i na manjem međusobnom razmaku poput dlakave arnike (20 - 30 cm) ili Chamisso arnike (25 - 30 cm).

Slaganje kultura

Arnika se može saditi u kombinaciji s drugim biljkama, ali prilikom sadnje važno je paziti na željenu količinu svjetlosti, vrstu tla kao i brzini širenja i visini. Također ju je moguće saditi s biljkama širokog spektra boja s obzirom na to da je ovo vrsta biljke koja se uglavnom pojavljuje u nijansama žute i narančaste. Moguće ju je saditi s nekim vrstama koje podsjećaju na neuredne grmove poput primjerice nevena, ehinaceje, limunske trave, majčinskog vratića ili vještičje lijeske.

Pored biljaka koje je moguće kombinirati s arnikom prilikom sadnje, postoje i one vrste čija se kombinacija ne preporučuje. Savjetuje se izbjegavati sadnju s biljkama koje imaju brzorastući korijenski sustav i mogu biti konkurencija za vodu i hranjive tvari poput jasena i topole te izbjegavati kombiniranje s biljkama koje zahtijevaju vlažna ili močvarna tla poput nekih vrsta ljiljana ili močvarnih biljaka poput rogoza (Typha) jer previše vlažno tlo može negativno utjecati na rast i razvoj arnike.

Biljke koje su visoke i stvaraju gusto lišće mogu zasjeniti arniku i smanjiti količinu dostupnog svjetla poput astilbe ili krizanteme.

Faza mirovanja

Faza mirovanja nastupa tijekom zime kada su uvjeti nepovoljni za rast. To obično znači da ulazi u fazu mirovanja u kasnu jesen ili početkom zime kada dolazi do pada temperature i smanjenja svjetla. U hladnijim područjima s kontinentalnom klimom faza mirovanja može početi ranije tijekom studenog ili prosinca. Tijekom te faze nije potrebno orezivanje i najbolje je pričekati proljeće. Malčiranje tla može biti korisno u zadržavanju vlage, održavanju stabilne temperature tla i smanjenju rasta korova. Preporučuje se koristiti organski materijal poput suhog lišća, slame ili komposta.

Sadnja arnike

Prije sadnje potrebno je izabrati odgovarajuću vrstu koja će najbolje uspjeti u željenom području. Iako je moguća sadnja putem sjemena, uglavnom se prakticira sadnja gotovih sadnica. Preferira dobro drenirana i umjereno plodna tla koja je prije sadnje potrebno pripremiti tlo uklanjajući korov kako bi se poboljšala drenaža. Ako je tlo jako glineno ili siromašno obično se dodaje kompost ili drugo organsko gnojivo.

Sadnja se može obaviti iz sjemena, presađivanjem ili podjelom postojećih biljaka, a dubina sadnje trebala bi biti takva da korijenje bude potpuno pokriveno tlo, a nadzemni dio biljke trebao bi ostati iznad površine tla. Nakon tog procesa potrebno je temeljito zaliti biljku kako bi se osiguralo da korijenje dobiva dovoljno vode.

Sadnja sjemena

Sadnju sjemena arnike moguće je obaviti u posudi kao i direktno u tlu, a prije bilo kakve sadnje potrebno je pripremiti tlo. Za sadnju u posudu potrebno je pripremiti odgovarajuću kombinaciju tla dok je za sadnju na otvorenom potrebno ukloniti korov. U oba slučaja, sjeme se sije direktno na tlo s laganim pritiskanjem prilikom čega je potrebno biti jako pažljiv budući da se radi o osjetljivoj vrsti sjemena.

Nakon sjetve potrebno je zaliti i redovito uklanjati korov. Klijanje sjemena može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Neki faktori koji mogu utjecati na vrijeme klijanja uključuju temperaturu, vlažnost, svjetlost i prisutnost stratifikacije (postupak hladnog perioda) dok je klijanje u zatvorenom prostoru puno kraće.

Sadnja sadnice

Prije sadnje potrebno je pripremiti tlo na kojem će se saditi uklanjanjem korova kako bi se poboljšala drenaža i olakšalo korijenu biljke da prodire. Nakon ove vrste pripreme potrebno je iskopati rupu dovoljno duboku da sadnica može stati s korijenjem. Nakon sadnje potrebno je pažljivo pritisnuti tlo da bi se osigurao dobar kontakt između korijena i tla. Potrebno je temeljito zaliti sadnicu kako bi se osigurala vlažnost i potaknulo korijenje da se ukorijeni, a redovnim zalijevanjem tlo se održava vlažnim. Također je moguće saditi i u posudu koja može biti smještena na terasi na mjestu gdje će biti zaklonjena od direktnog udara vjetra.

Uzgoj u vrtu

Arniku je moguće saditi u vrtu kao samostalnu biljku ili u kombinaciji s nekim kompatibilnim biljkama s kojima će tvoriti stil neurednog vrta. Za uspješan rast savjetuje se sadnja na prostoru gdje će imati dovoljnu količinu sunčeve svjetlosti tijekom dana ali i na mjestu gdje će u određenom trenutku biti u sjeni. S obzirom na to da se radi o biljci s relativno plitkim korijenskim sustavom, ona se može saditi i kao rubna biljka uz vrtove, staze ili gredice. Općenito se preporučuje da biljka bude udaljena najmanje 30 - 60 cm od temelja kuće, a ako je niža sorta koja neće doseći veliku visinu onda se može posaditi bliže kući.

Uzgoj u stakleniku

Sadnja arnike u stakleniku je moguća i često se savjetuje prije konačne sadnje na otvoreno. Prilikom sadnje potrebno je osigurati neke uvjete poput temperature gdje je optimalna ona između 10 - 25°C, dok bi u periodu zime ona trebala biti između 0 - 10°C. Kao i prije bilo koje sadnje tako je i prije sadnje u stakleniku potrebno pripremiti tlo dodavanjem komposta ili nekog drugog gnojiva. Sadnja je površinska s laganim pritiskanjem u dubinu.

Biljci u stakleniku je potrebno osigurati dovoljnu količinu svjetlosti, a ako to nije moguće postići prirodnim osvjetljenjem onda se koristi umjetno svjetlo. Održavanje vlažnosti u stakleniku ključno je za rast jedne biljke pritom pazeći da gornji dio zemlje nikad nije suh. Klijanje u stakleniku se može očekivati unutar nekoliko tjedana.

Uzgoj u posudama

Prilikom sadnje arnike u posudu jako je važno izabrati odgovarajuću koja će pružiti dovoljno prostora za rast korijenovog sustava i osigurati dobru drenažu. Jednako dobro raste u drvenoj, plastičnoj i keramičkoj posudi, a ono što je bitno naglasiti je da posuda u koju se sadi mora biti duboka najmanje 15 - 20 cm. Posuda bi trebala imati drenažne rupe na dnu kako bi se višak vode mogao slobodno odvoditi što će spriječiti zadržavanje viška vlage u tlu koje dovodi do truljenja korijena. Posađena arnika stavlja se na mjesto gdje će imati najmanje 6 sati sunčeve svjetlosti, a prihranjivanje se preporučuje svaka 2 - 4 tjedna.

Održavanje nasada

Kao i kod svake druge biljke tako je i kod ove važna pravilna njega. Biljka će uspješno rasti ako joj se osiguraju uvjeti za rast poput određene količine vlažnosti, dnevne količine sunca i redovnog prihranjivanja. Sadnjom na određenoj međusobnoj udaljenosti omogućuje se pravilan razvoj sadnice kao i širenje korijenskog sustava sa smanjenom mogućnošću ispreplitanja s korijenjem drugih biljaka. Redovnim orezivanjem smanjuje se mogućnost pojave raznih štetnika kao i pojave bolesti koja vrlo lako može prijeći i na druge biljke u plodoredu.

Održavanje i njega

S obzirom na to da se radi o osjetljivoj biljci pravilnom njegom moguće ju je zaštititi. Prevelika količina sunca može oštetiti latice i listove, a pretjerano zalijevanje može dovesti do truljenja korijena zato se preporučuje umjereno zalijevanje gdje se tlo između zalijevanja dobro osuši.

Malčiranjem tla i orezivanjem kada prođe sezona cvjetanja omogućuje se biljci da razvije kvalitetniji korijenski sustav i da sljedeću sezonu ima bujnije cvjetove obzirom na to da se radi o višegodišnjoj biljci. Malčirati se može korom drveta, lišćem, piljevinom ili slamom. Također se može koristiti kamen ili šljunak kao dekorativni malč koji sprječava širenje korova i zadržava vlagu.

Zalijevanje

Iako arnika preferira vlažna i dobro drenirana tla, prevelika količina vode nije nikako poželjna jer može dovesti do truljenja korijenskog sustava. Nakon sadnje, arniku treba zalijevati umjereno i redovito tijekom prvih nekoliko tjedana kako bi se potaknuo rast i razvoj. Nakon prvih nekoliko tjedana kada se korijenje dobro uspostavi arnika će biti manje zahtjevna za zalijevanje.

Vlažnost u ove biljke najbolje je provjeriti provodeći prst nekoliko centimetara duboko u tlo, a ako je tlo suho vrijeme je za zalijevanje. Preporučuje se zalijevanje 1 - 2 puta tjedno, a najbolje je izbjegavati zalijevanje tijekom vrućih sunčanih dijelova dana. Idealno je zalijevanje obavljati ujutro ili kasno poslijepodne kako bi se izbjeglo izlaganje vode u vrućem periodu tijekom dana.

Gnojidba

Arnika je vrsta biljke koja može rasti u siromašnim tlima, ali ako dođe do slabijeg rasta potrebno je prihranjivanje. Iako se može prihranjivati umjetnim gnojivima s niskim sadržajem dušika ipak se savjetuje da omjer bude 5-10-10 ili 10-10-10. Umjesto toga, gotovo uvijek se savjetuje primjena organskog gnojiva poput komposta, stajskog gnoja ili prirodnih organskih gnojiva koja će pružiti postupno otpuštanje hranjivih tvari i poboljšati strukturu tla. Najbolje je to učiniti u rano proljeće prije nego počne aktivni rast, a primjenjuje se mala količina oko biljke otprilike 2 - 3 cm.

Razmnožavanje

Biljka se može razmnožavati na dva načina, a to je podjelom korijena i sijanjem sjemena koja je ujedno i učestalija metoda jer omogućuje da se razvije velika količina biljaka iz malog broja sjemenki. Obje metode razmnožavanja odvijaju se u rano proljeće ili jesen, a razmnožavanje podjelom korijena se obično koristi u situacijama kada je potrebno presaditi postojeću biljku ili stvoriti više biljaka iz jednog izvora.

Važno je napomenuti da je razmnožavanje arnike putem sjemena prirodan proces, ali može zahtijevati strpljenje jer klijanje može potrajati nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci dok je razmnožavanje podjelom korijena brži način dobivanja novih biljaka, ali zahtijeva prisutnost već odrasle biljke i pažljivo rukovanje korijenjem.

Presađivanje

S obzirom na to da se radi o spororastućoj višegodišnjoj biljci kojoj je potrebno čak 2 - 3 godine da razvije svoj korijenski sustav, a ujedno je tek tada spremna za presađivanje. Ako je još uvijek mlada i nema razvijen korijenski sustav može biti osjetljivija na stres presađivanja i ima manje šansi za uspjeh. Rupa u koju se presađuje treba biti dovoljno velika kako bi stao cijeli korijenski sustav što će ujedno pomoći da se brže ukorijeni u novom okruženju.

Najbolje vrijeme za presađivanje je u rano proljeće ili jesen kada biljka nije u aktivnoj fazi rasta i cvjetanja. Nakon presađivanja, biljka se obilno zalije kako bi se pomoglo u uspostavljanju korijena. Uslijed presađivanja mogu se pojaviti znakovi stresa poput žutih listova ili uvenuća.

Pomlađivanje

Arnika obično ne zahtijeva pomlađivanje kao neke druge biljke, ali povremeno pomlađivanje može pomoći u održavanju zdravlja biljke i poticanju bujnog rasta. Kada se starije grane arnike počinu sušiti ili izgube vitalnost moguće ih je pomladiti kako bi se potaknuo rast novih izdanaka, a to uključuje rezidbu starijih stabljika i izdanaka blizu tla. Uklanjanje suhog, smežuranog lišća i oštećenih stabljika može poboljšati izgled i zdravlje kao i potaknuti rast novih izdanaka i spriječiti širenje bolesti ili infekcija.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje arnike nije uobičajena praksa jer ona obično raste u prirodi i zadržava svoj prirodni izgled, ali u određenim situacijama prorjeđivanje može biti korisno. Tako se primjerice prorjeđivanje može vršiti ako raste vrlo gusto posebice ako se nakuplja na određenom području. Tada je potrebno pažljivo ukloniti nekoliko stabljika ili izdanaka kako bi se stvorio razmak između biljaka.

Prorjeđivanjem se poboljšava prozračnost unutar biljke što može smanjiti rizik od bolesti i poboljšava cirkulacija zraka. To može biti posebno korisno u vlažnim uvjetima ili ako biljka pati od nedostatka zraka. Također prorjeđivanje može potaknuti obilnije cvjetanje, a uklanjanje nekoliko stabljika ili izdanaka može usmjeriti više energije biljke prema preostalim cvjetovima.

Rezidba

Iako ne zahtijeva intenzivnu rezidbu najbolje vrijeme za to je nakon što biljka završi s cvjetanjem obično u kasno ljeto ili rano jesen. To je vrijeme kada biljka ulazi u fazu mirovanja i može se obaviti rezidba bez ometanja njezinog prirodnog ciklusa rasta. Nakon što biljka završi cvatnju moguće je ukloniti suhe cvjetove kao i mrtve dijelove kako bi se potaknuo bolji izgled i spriječilo širenje sjemena. Rezidba arnike se uglavnom obavlja radi izgleda ili održavanja, a prije bilo kakvog uklanjanja potrebno je dezinficirati alat kako bi se spriječilo širenje bolesti ili infekcija.

Zaštita od vjetra

Prilikom sadnje potrebno je odabrati zaštićeno mjesto koje je manje izloženo jakim vjetrovima što može biti blizu zida zgrade, žive ograde ili drugih visokih biljaka koje će pružiti neku vrstu zaštite od vjetra. Ako se nalazi u zoni s jakim vjetrovima moguće je postaviti rešetku, ogradu ili zaštitni materijala oko biljke kako bi se smanjio utjecaj hladnih vjetrova.

Ako je arnika nedavno presađena ili ima plitko korijenje može biti korisno koristiti dodatne mjere za stabilizaciju korijenja što uključuje upotrebu kolčića ili pružanje potpore za korijenje kako bi se osigurala čvrsta osnova i spriječilo isušivanje korijena uslijed vjetra.

Zaštita preko zime

Uklanjanjem osušenih cvjetova i potrebnom rezidbom priprema se biljku za sljedeću sezonu cvjetanja koja nastupa dolaskom proljeća. Uklanjaju se oštećeni dijelovi stvarajući potreban prostor biljci da nesmetano cvjeta kada dođe vrijeme za to. Ujedno takvim načinom održavanja produžuje se životni vijek i omogućuje da biljka što duže traje. Tijekom razdoblja pripreme za sljedeću sezonu može se obaviti prihranjivanje kako bi se pružile dodatne hranjive tvari, a korištenjem uravnoteženog gnojiva koje je pogodno za cvjetnice ili pak organskog gnojiva pružaju se potrebne hranjive tvari za rast i cvjetanje biljke.

Arnika je biljka koja je prilagođena hladnijim klimatskim uvjetima i obično dobro podnosi zimu, ali u nekim područjima s ekstremno niskim temperaturama ili jakim vjetrovima moguće je poduzeti neke mjere kako bi je se zaštitilo preko zime. Prije dolaska zime može se primijeniti sloj malča oko korijenja u obliku suhog lišća, borovih iglica, komposta ili usitnjenog drveta. Malčiranje će pomoći u zadržavanju vlage u tlu, održavanju stabilne temperature korijena i zaštiti od ekstremnih temperaturnih oscilacija. Snijeg može djelovati kao prirodni izolator i pružiti dodatnu zaštitu biljci od niskih temperatura zato se ne preporučuje njegovo uklanjanje.

Bolesti

Važno je napomenuti da su bolesti relativno rijetki kod arnike, posebno ako se biljka uzgaja u odgovarajućim uvjetima, no bolesti poput plamenjače arnike i truleži korijena mogu se ponekad primijetiti. Važno je koristiti metode održavanja biljke koje promiču zdravlje i otpornost, poput dobre drenaže tla, izbjegavanja prekomjernog zalijevanja i osiguravanja dovoljno sunčeve svjetlosti.

Plamenjača arnike

Plamenjača arnike, koja se također naziva i smeđa trulež, je gljivična bolest koja može napasti biljku, a uzrokuje smeđe mrlje ili pustule na listovima, stabljikama i cvjetovima biljke. Etiologija plamenjače arnike uzrokovana je gljivicom nazvanom Septoria arnicae koja se obično razvija u vlažnim i toplim uvjetima. Kada arnika dođe u kontakt s gljivicom, ona prodire u listove kroz sitne pore na njihovoj površini.

Simptomi plamenjače arnike uključuju smeđe mrlje koje se pojavljuju na listovima biljke, a obično počinju kao male, okrugle, smeđe točke koje se postupno šire. Na mjestima gdje se mrlje spajaju, mogu se formirati veće pustule. Inficirano lišće može postati smeđe, suho i opadati. U težim slučajevima, plamenjača može uzrokovati potpuno uvenuće biljke.

Trulež korijena

Bolest truleži korijena arnike je stanje koje utječe na korijenski sustav biljke, a obično uzrokuje određene vrste gljivica koje inficiraju korijene i mogu dovesti do propadanja biljke. Trulež korijena obično je uzrokovana različitim vrstama gljivica, uključujući Phytophthora, Pythium, Rhizoctonia i Fusarium. Ove gljivice često žive u tlu i napadaju korijenje kada su uvjeti za njihov rast i razmnožavanje povoljni, kao što su pretjerano vlažno tlo, slaba drenaža ili nepravilno zalijevanje.

Simptomi truleži korijena mogu varirati, ali uključuju opću slaboću biljke, propadanje korijena i truljenje korijenskog tkiva. Biljka može pokazivati ​​znakove usporenog rasta, lišće žuti, opada ili biljka odumire. Korijeni zaražene arnike mogu postati smeđi, mekani ili vodenasti.

Štetnici

Iako je uglavnom otporna biljka i nema problema s bolestima, neki štetnici ipak mogu oštetiti biljku i smanjiti količinu njenih cvjetova, a radi se uglavnom o puževima i zečevima.

Puževi

Puževi mogu predstavljati ozbiljan problem za arniku jer se hrane lišćem i mladim izdancima. Puževi mogu pojesti lišće što dovodi do smanjenja fotosinteze i slabljenja biljke, a ako se ovaj problem ne riješi to može oslabiti ili dovesti do propadanja biljke. Mladi izdanci su posebno osjetljivi na napade puževa. Ručno sakupljanje puževa može biti učinkovita metoda za smanjenje njihove prisutnosti posebice noću kada su najaktivniji i to ručnim sakupljanjem. Stvaranjem fizičkih barijera oko biljke može se spriječiti puževe da pristupe biljci, a to uključuje postavljanje ograde od mreže ili trake bakrenih vrpci oko biljke.

Zečevi

Gotovo istu štetu na biljci rade puževi i zečevi, a to se odnosi na hranjenje lišćem ili kopanjem korijena što uglavnom dovodi do oštećenja i destabiliziranja. Izgradnja ograde oko područja gdje se uzgaja arnika može spriječiti pristup zečeva, a ona treba biti dovoljno visoka i ukopana u tlo kako bi se spriječilo iskakanje ili iskopavanje zečeva. Sadnjom drugih biljaka koje zečevi preferiraju možemo ih uspješno udaljiti od arnike. Primjenom mirisnih tvari odbija se prisutnost ovog štetnika.

Upotreba arnike

Arnika je biljka koja je od davnina poznata kao ljekovita i upravo je zbog toga često ugrožena vrsta koja je na rubu iskorjenjivanja. Još se uvijek koristi u tradicionalnoj medicini diljem svijeta uključujući europsku, indijansku i kinesku tradicionalnu medicinu. Također ima široku primjenu u kozmetičkoj industriji i fitoterapiji. Ne koristi se u kulinarstvu jer sadrži spojeve poput helenalina i helenina koji se smatraju toksičnima i mogu izazvati neželjene reakcije ako se progutaju u većim količinama.

Berba

Najbolje vrijeme za berbu arnike je tijekom ljetnih mjeseci kada biljka cvjeta, od lipnja do kolovoza. Cvjetovi su najbogatiji aktivnim tvarima kada su u punom cvatu, a berba se obavlja u suhom vremenu kako bi se spriječila kontaminacija i oštećenje biljke. Vlaga može smanjiti kvalitetu i trajnost cvjetova.

Najčešća metoda berbe je ručno kada se uklanjaju samo zreli cvjetovi biljke, izbjegavajući oštećivanje ostalih dijelova biljke. U nekim slučajevima arnika se može pokositi, a nakon kosidbe cvjetovi se ručno odvajaju. Još jedan način branja je čekati da cvjetovi sami otpadnu i sakupiti ih s tla što obično događa u kasno ljeto ili jesen kada cvjetovi sazrijevaju i otpadaju.

Sušenje

Cvjetovi se mogu sušiti kako bi se sačuvali i koristili za različite svrhe kao što su izrada čajeva, tinktura ili ulja. Nakon branja cvjetove je potrebno raširiti na ravnu površinu poput papira za pečenje, gaze ili rešetke za sušenje. Poželjno je da bude na suhom mjestu s dobro cirkulacijom zraka i gdje nema izravne sunčeve svjetlosti. Idealna temperatura za sušenje je oko 20 - 30°C. Kada su osušeni onda su krhki na dodir i lako se mrve.

Skladištenje

Da bi se što dulje očuvala osušena arnika potrebno ju je pravilno skladištiti stavljanjem u čistu, suhu staklenku ili spremnik s dobro zatvorenim poklopcem. Osušenu treba čuvati na hladnom i tamnom mjestu kako bi se spriječila razgradnja aktivnih sastojaka pod utjecajem svjetlosti, vlage i topline. Idealna temperatura skladištenja je između 15 - 25°C. Treba biti zaštićena od vlage jer upravo vlaga može uzrokovati plijesan ili truljenje biljke zato je bitno držati je dalje od sudopera, prozora ili drugih izvora vlage.

Kozmetika

Sadrži različite aktivne spojeve, ali ne sadrži specifične vitamine koji se obično koriste u kozmetičkoj industriji. Glavni aktivni spojevi su seskviterpenski laktoni, flavonoidi i eterična ulja. Seskviterpenski laktoni imaju protuupalna, analgetska i antiedemska svojstva pa se često koristi u obliku masti, gelova ili kreme za ublažavanje bolova, modrica i upala.

Flavonoidi su također prisutni i imaju antioksidativna svojstva koji mogu pomoći u zaštiti kože od oksidativnog stresa i smanjenju znakova starenja. Može se naći u kremama, losionima, gelovima i drugim proizvodima za njegu kože i kose.

Medicina

Arnika se tradicionalno koristi u fitoterapiji za liječenje različitih stanja kao što su modrice, upale mišića i zglobova, uganuća, i reumatskih tegoba. Ekstrakti arnike često se koriste u obliku masti, gelova ili tinktura za lokalnu primjenu.

Također je popularna u homeopatiji gdje se koristi u visokim razrjeđenjima kako bi potaknula tijelo na samoliječenje, a homeopatski pripravci koriste se za ublažavanje modrica, upala, i bolova. Indijanski narodi u sjevernoj Americi koristili su arniku za liječenje bolova u mišićima, uganuća, modrica, ali i za ublažavanje simptoma artritisa. Također su je koristili za liječenje probavnih tegoba i kao opće tonik za poboljšanje cirkulacije.

Zanimljivosti

Naziv Arnica dolazi od grčke riječi arnakis (janjeća koža), a odnosi se na mekane dlačice koje se nalaze na stabljikama i listovima biljke. Prvi zapisi o uporabi arnike u medicinske svrhe potječu još iz doba antičke Grčke, a zbog svojih ljekovitih svojstava koristili su je i stari Rimljani.

Prema povijesnim izvorima arnika je u Europu prvi put donesena iz planinskih područja Balkana. Vjeruje se da ju je u 16. stoljeću u Europu donio švicarski liječnik Paracelsus koji je prepoznao njezina ljekovita svojstva.

Arnika je bila jedna od najvažnijih biljaka vezanih uz blagdan svetog Ivana, a uz gospinu travu i paprat bila je obavezan dio svakog obreda ljetnog solsticija. Također se vjerovalo da ima magične moći i da utječe na vremenske uvjete pa se spaljivala za vrijeme grmljavine.

Foto: Hans Hillewaert / CC