Ambrozija

Ambrozija (lat. Ambrosia artemisiifolia) je jednogodišnja biljka rasprostranjena je diljem svijeta pa se tako može vidjeti na prostoru cijele Amerike, Europe, Azije, Afrike i Australije. Jedna je od najraširenijih korovskih biljaka koja je čest uzročnik alergija posebice u kasno ljeto i jesen. Pripada porodici glavočika (Asteraceae, Compositae) čiji su najpoznatiji predstavnici estragon, pelin, cikorija, krizantema, dalija, endivija, buhač, neven, tratinčica i hajdučka trava ili stolisnik, a poznata je pod nazivima limundžik, fazanka, partizanka, američki pelin i crna trava.

Najčešće raste na livadama i poljima ili uz rubove cesta, a može se naći i u močvarnim područjima. Može narasti 70 - 150 cm s jednostavnim i naizmjenično raspoređenim listovima dužine 25 - 90 mm dok su cvjetovi raspoređeni u obliku diska i obično su širine 2 - 3 mm.

Ambrozija ima period cvjetanja od lipnja do kolovoza i to u zelenoj i smeđoj boji. Za rast zahtijeva izravno sunce ili djelomičnu sjenu, a razmnožava se isključivo sjetvom sjemena koje se može i samostalno širiti putem vjetra dok ih na veće udaljenosti prenose ptice. Ovisno o vrsti, godišnje može proizvesti 3.000 - 60.000 sjemenki. Biljka uspijeva pri temperaturama 10 - 26°C dok većina vrsta najbolje uspijeva pri temperaturi 22°C. Najčešće raste na 1.050 m. n. v. dok se u Kaliforniji može naći na 1.750 m. n. v.

Ako se ambrozija sadi onda zahtijeva redovito zalijevanje, posebice tijekom vegetacije, jednom tjedno u početku gdje će se vremenom potrebe za zalijevanjem povećati na 2 - 3 puta tjedno. Najbolje uspijeva na tlu s velikom količinom gline, pijeska i šljunka, čija je pH vrijednost 5 - 7. Na tlu čija je pH vrijednost 7 biljka neće proizvoditi cvjetove i pelud, a rast će također biti sporiji nego kod ambrozije koja je posađena na tlu s pH vrijednošću 5 - 6. Najpoznatija srodna biljka ambrozije je kamilica koja se koristi u obliku čaja posebice listovi, a najčešće se uzima nakon što se pojave alergijske reakcije na ambroziju.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Ehinacea
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste ambrozije

Danas je poznato oko 40 različitih vrsta ambrozije raširenih diljem svijeta. Biljka je jedinstvena po tome što cvjetovi izgledaju kao male mrlje obično žute boje. Zbog potencijalno brzog širenja može se saditi na određenoj međusobnoj udaljenosti od otprilike 50 cm pa i više. Pored dvije najpoznatije vrste divovske ambrozije i zapadne ambrozije ističu se vunasta ambrozija, ambrozija Rio Grande, lancetasta ambrozija i ambrozija San Diego.

Divovska ambrozija

Divovska ambrozija (lat. Ambrosia trifida) ili velika ambrozija je vrsta koja može narasti 1 - 5 m, a najzastupljenija je Kanade, Floride i Kalifornije. Poznata je pod nazivima gorka trava i konjska trska. Invazivna je vrsta koja ima duge cvjetne stabljike i širi se vjetrom. Smatra se višegodišnjom vrstom koja cvjeta zelenim i smeđim sitnim cvjetovima u periodu od lipnja do listopada kada je ujedno koncentracija peluda najveća. Može se naći na livadama, uz rubove cesta i na zabačenim mjestima. Listovi su joj 4 - 15 cm dugi i naizmjenično raspoređeni.

Zapadna ambrozija

Zapadna ambrozija (lat. Ambrosia psilostachya) ili višegodišnja ambrozija je vrsta koja je izvorno podrijetlom iz sjeverne Amerike uključujući Kanadu i Meksiko. Višegodišnja je biljka poznata još i pod nazivom kumanska ambrozija, a može narasti do 2 m. Biljku čini duga stabljika prekrivena listovima dužine do 12 cm, obično ovalnog oblika sa šiljastim režnjevima. Razmnožava se sjemenom, a u sezoni koja traje u periodu ljeta i jeseni cvjeta zelenom bojom. Sadi se na mjestu koja zahtijeva puno sunce i pH vrijednost 5,2 - 8,2, a tolerira temperaturu do -9°C.

Vunasta ambrozija

Vunasta ambrozija (lat. Ambrosia eriocentra) je vrsta podrijetlom s prostora Kalifornije i raste na oko 1700 m. n. v., a može narasti preko 150 cm. Stabljika je smeđe boje i prekrivena je sitnim vunastim vlaknima nalik dlačicama, a krase je listovi koji mogu biti do 9 cm dužine. Za razliku od nekih vrsta sadrži sitan plod koji obično nije duži od 1 cm. Cvjeta u periodu od travnja do lipnja bijelo žutim cvjetovima. Kao i ostale vrste ambrozije, razmnožava se sjemenom i podnosi puno sunce do djelomičnu sjenu.

Ambrozija Rio Grande

Ambrozija Rio Grande (lat. Ambrosia cheiranthifolia) ili ambrozija južnog Teksasa je vrlo rijetka vrsta koja naraste do 40 cm. Često se može vidjeti kako raste na travnjacima i obalnim ravnicama, a podrijetlom je s prostora južnog Teksasa i dijelova Meksika. Višegodišnja je biljka koja ima period cvjetanja od srpnja do studenog nakon čega propada. Izgledom jako podsjeća na kadulju zbog boje i oblika listova koji su sivo bijeli, prekriveni sitnim dlačicama kao i sama stabljika i dugi 3 - 7 cm. Listovi su pri dnu raspoređeni nasuprotno, dok su pri vrhu raspoređeni naizmjenično.

Lancetasta ambrozija

Lancetasta ambrozija (lat. Ambrosia bidentata) je prilično rijetka vrsta podrijetlom s prostora središnje i istočne Amerike i može narasti do 100 cm. Jednogodišnja je vrsta koja raste na livadama i poljima. Iako biljku krase naizmjenično i usko poredani listovi nekad se zna dogoditi da stabljika prekrivena sitnim dlačicama uopće ne bude prekrivena listovima. Listovi su obično dugi 1 - 7 cm, širine 0,4 - 1,0 cm. Cvjetne glavice su jako male i prekrivaju ih sitni cvjetovi kojih može biti 10 - 150, a kao i ostale vrste šire se vjetrom. Cvjeta u periodu od srpnja do listopada i često se može naći na pašnjacima, poljima, uz rubove cesta i željeznica.

Ambrozija San Diego

Ambrozija San Diego (lat. Ambrosia pumila) je vrsta koja raste na prostorima Kalifornije gdje raste u dolinama i uz obalni pojas i to obično na nadmorskoj visini od oko 610 m. n. v. gdje može narasti 50 - 90 cm. Višegodišnja je zeljasta biljka koja raste prilično brzo, a period cvjetanja joj je od proljeća do jeseni. Listovi su sivkasti i dugi otprilike 13 cm, a na vrhu stabljike se nalaze cvjetne glavice gdje obično svaka daje po jedan plod. Cvjetovi su zelene ili bijele boje, a širi se vjetrom i rizomima i prilagođena je suhim staništima, ne podnosi jaku sjenu i isto tako ne zahtijeva često zalijevanje i dodatno tretiranje vodom tijekom ljetnog perioda. Dobro podnosi temperature do -9°C, a idealno ju je kombinirati s vrstama poput pustinjske metle (lat. Baccharis sarothroides), kalifornijske heljde (lat. Eriogonum fasciculatum), slane trave (lat. Distichlis spicata) i golubice (lat. Croton setiger).

Uzgoj ambrozije

Ambrozija je vrsta koja jako dobro tolerira suha područja pa se nerijetko može vidjeti na nepristupačnim livadama, poljima, uz rubove cesta i na naseljenim područjima. Korovska je invazivna vrsta koja se jako brzo širi rizomima i, iako je jednogodišnja biljka, vrlo lako može rasti svake godine na istom mjestu. Nalazi se na mjestima gdje je maksimalna količina sunca i isto tako slabije podnosi sjenovita mjesta koja će spriječiti ili usporiti njen rast. Ne zahtijeva dodatno zalijevanje koje može samo naštetiti biljci što za posljedicu ima također usporen rast. Cvjeta u ljetnom periodu, ponekad sve do listopada, nakon čega propada. Jako je čest alergen pa se stoga jako rijetko sadi u vrtovima.

Tlo

Ova brzorastuća jednogodišnja biljka ne podnosi bilo kakvu vrstu hlada ili sjene nego zahtijeva puno sunce i dobro drenirano tlo. Vrlo lako uspijeva plodnom ilovastom tlu kao i u siromašnom tl. Iako preferira teška tla može se vidjeti na područjima uz obale i strmim padinama. Ponosi pH vrijednosti 5 - 7, iako na neutralnom tlu neće tako dobro rasti kao na tlu gdje je pH 5 - 6. Ambrozija je tolerantna na sušu, a isto tako može vrlo lako propasti ako se pojavi dugi sušni period što se očituje prvenstveno u propadanju listova. Važno je napomenuti da može rasti na prostoru gdje je gruba trava. Istraživanja su pokazala da ambrozija poboljšava tlo uklanjajući teške metale poput olova.

Klima

Ambrozija tolerira više temperature i nije pretjerano otporna na niske odnosno podnosi temperature do -9°C. Mediteranska je biljka koja uspijeva na oko 600 m. n. v. do 1.700 m. n. v. i u području gdje temperatura varira između 10 - 26°C. Ne presađuje se nego se razmnožava sjemenom, a više temperature omogućuju biljci proizvodnju veće količine peludi koja je veliki alergen što povećava i koncentraciju ugljičnog dioksida. Koncentracija peludi povećava se tijekom noći i veća je za oko 60% nego tijekom dana, što se posebice odnosi na period kasnog ljeta i rane jeseni. Biljkama posađenim u područjima s relativno nižim temperaturama oko 10°C koncentracija peludi je znatno manja i ambrozija gubi svojstvo alergena.

Vrijeme sadnje

Ova korovska biljka najbolje raste na siromašnom tlu, a vrijeme sadnje i sjetva sjemena je najčešće rana jesen da bi se prvo nicanje moglo očekivati u proljeće. Sjeme se tijekom zime prilagođava vremenskim uvjetima, miruje i sprema se za razvijanje dolaskom većih temperatura. Nakon sadnje biljka zahtijeva zalijevanje 2 - 3 tjedna inače joj prijeti opasnost od propadanja.

Slaganje kultura

U nekim dijelovima svijeta gdje su uobičajene više temperature ambrozija se smatra invazivnom biljkom i velikim alergenom zbog njene sposobnosti brzog širenja pa nerijetko dolazi do gušenja drugih biljaka u njenom okruženju. Obična ambrozija jako je slična biljci papra pa treba biti pažljiv prilikom identificiranja željene biljke. Nije uobičajena sadnja i kombiniranje s drugim biljkama pa se slabo koristi kao prateća biljka. Poznato je da se jako dobro slaže uz sadnice ehinaceje i paprike jer je štiti od štetnika.

Faza mirovanja

Ova biljka ne treba pretjeranu njegu jer je najčešće samonikla biljka dok se na području Amerike smatra autohtonom. Kada prođe sezona cvjetanja, ambrozija ulazi u fazu mirovanja u periodu od kasne jeseni do ranog proljeća. Iako je prilagodljiva biljka različitim uvjetima i vrstama tla, teško podnosi zimu i temperature ispod -9°C dok temperature u rasponu od 10 - 29°C povećavaju klijavost. Ako se želi spriječiti daljnje širenje ambrozije, nakon sezone tlo se malčira slamom ili se suzbija sjetvom crvene djeteline.

Sadnja ambrozije

Ambrozija je češće samonikla biljka koja raste na mjestu gdje će joj biti osigurano cjelodnevno sunce. Sadi se u dobro drenirano tlo, a ekstremna hladnoća i jako niske temperature mogu je uništiti. Srednje velike sadnice najbolje će uspjeti ako se sade u srednje vlažnom tlu. Prilikom sadnje treba biti jako oprezan jer su sadnice krhke i lako se lome. Prethodno iskopana rupa ne treba biti pretjerano duboka, a dovoljno je osigurati rupu s dubinom od oko 10 - 15 cm. Ako se sadi sijanjem sjemena treba pričekati jesen, a sjeme može ostati u tlu i do 40 godina. Za klijanje je potrebno je tjedan dana hlađenja i temperatura od 5°C.

Sadnja sjemena

Sjeme ambrozije obično je teško 4,4 mg, ali bez obzira na težinu svako sjeme ima vrlo sličnu stopu klijavosti. Ne sadi se na prevelikoj dubini, obično 2 - 3 cm ispod gornjeg sloja zemlje kako bi sunčeva svjetlost mogla lakše doprijeti do sjemena i ubrzati proces klijanja. Ključni čimbenici za uspješno klijanje sjemena su temperatura i količina svjetla. Idealne temperature za klijanje su 25 - 30°C. Sjeme koje je spremno za klijanje treba imati dovoljnu količinu kisika u suprotnom ostaje uspavano. Bilo kakva vrsta sadnje ambrozije je jako rijetka jer se biljka najčešće širi vjetrom i zbog visoke koncentracije alergena izbjegava se saditi u vrtovima.

Uzgoj u vrtu

Dosad nije bila uobičajena praksa da se ambrozija sadi u vrtu kao ukrasna biljka zbog tendencije brzog širenja čime postaje izuzetno invazivna biljka koju je kasnije jako teško iskorijeniti. Poznata je kao česti alergen i nema pratećih biljaka jer je vrlo velika mogućnost gušenja drugih biljaka ako se sade s njom. Iako stvara cvjetove uglavnom zelene boje oni su jako neugledni i sitni pa samim tim nisu ni privlačni za sadnju.

Uzgoj u stakleniku

Biljka može rasti u stakleniku gdje je precizna kontrola temperature, količine svjetla, vlažnosti zraka i vlažnosti tla. Pritom treba uzeti u obzir da je ipak nemoguće oponašati vanjske uvjete pa tako primjerice navodi se slučaj gdje je sjeme ambrozije skupljeno u studenom 1966. godine i na napuštenom polju u Americi nakon čega je očišćeno i stavljeno u platnene vrećice gdje je bilo 4 mjeseca, do ožujka 1967. godine. Sjeme je posađeno u glinene posude promjera 25 cm koje su bile prethodno ispunjene ilovačom. Cijelo vrijeme klijanja temperatura je bila ispod 35°C i za vrijeme tog perioda zaključilo se da je niža stopa fotosinteze bila u stakleniku i to za 38% nego izvan njega u periodu kolovoza. Savjetuje se sjetva sjemena u travnju kako bi se postigla maksimalna klijavost unutar 3 tjedna dok je nakon 6 tjedana sadnice moguće presaditi na otvoreno.

Uzgoj u posudama

Iako je ambrozija samonikla biljka koja se širi sjemeno i iznimno invazivna, sadnjom i uzgojem u posudama se kontrolira njeno širenje. Važno je odabrati dovoljno veliku posudu sa dobrim drenažnim sustavom i koristiti kvalitetnu tresetnu smjesu zemlje za sadnju. Također je važno redovito zalijevati biljku i gnojiti je kako bi se osiguralo njen zdravo rast i cvjetanje.

Održavanje nasada

Kao samonikla biljka ambrozija ne zahtijeva održavanje jer je i sama korovska biljka koja je vrlo invazivna. Potrebno ju je jedino zalijevati i to u vrlo sušnom periodu i nakon sadnje sjemena redovno prva 2 - 3 tjedna čime će se osigurati određena vlažnost koja će pomoći u formiranju biljke. Tlo tijekom zime nije potrebno malčirati jer se u područjima s jako niskim temperaturama ne može opstati. Zahtijeva velike količine sunčeve svjetlosti od minimalno 8 sati sunca i često se može vidjeti kako raste na poljima ili uz rubove cesta i željezničkih pruga udaljena od stabala.

Održavanje i njega

Ambrozija je vrlo jednostavna biljka koju nije potrebno posebno tretirati gnojivom ili redovnim orezivanjem. Uspijeva pri visokim temperaturama i širi se vjetrom pa posebna dodatna njega često nije potrebna.

Zalijevanje

Iako je ustaljeno pravilo da se ambrozija ne treba često zalijevati ipak to ovisi o količini vlage u tlu i u pravilu se provjerava vlažnost prvih 5 - 7 cm tla kako bi se odredilo je li biljci potrebna voda. Obično je idealno oko 7,5 l vode tjedno, a moguće je zalijevanje kišnicom i vodom iz slavine. Biljka u različitim fazama rasta zahtijeva različitu količinu vode pa se tako u početku zahtijeva češće nego u fazi rasta kada je potrebno postupno smanjivati količinu vode. Također tijekom stvaranja cvjetova biljka zahtijeva veću količinu vode kako bi se mogao nastaviti pravilan proces rasta. Biljka koja se nalazi u stakleniku zahtijeva češće zalijevanje nego biljka koja raste na otvorenom. Zemlja u zatvorenom prostoru sklona je bržem isušivanju pa se samim tim količina vode povećava.

Gnojidba

Ambrozija obično ne zahtijeva gnojidbu, no ako se uzgaja ciljano, redovita gnojidba će pomoći njenom rastu i cvjetaju. Potrebno je koristiti odgovarajuće gnojivo namijenjeno za biljke u cvjetnim gredicama i pratiti preporučene doze kako ne bi došlo do prekomjernog gnojenja.

Razmnožavanje

Ambrozija se razmnožava putem sjemena koje se u principu raznosi putem vjetra, ali je također moguće skupljanje istoga i kontrolirano sijanje. Biljka proizvede otprilike 3.000 - 60.000 sjemenki dok neke male sadnice proizvedu svega 1 - 2 sjemenke, međutim to je jako rijetko. Veličine su oko 25 mm i široke oko 20 mm.

Nakon sadnje sjeme će klijati isključivo u proljeće, a ako se sadi plitko ispod gornje površine zemlje ambroziji se omogućuje više klijanja jer na dubini od oko 10 cm sjeme nema mogućnost klijanja. Klijanje se pospješuje ako se osigura dovoljna količina svjetlosti i odgovarajuća temperatura pa će tako slabolisna ambrozija klijati pri temperaturi 28 - 34°C, obična ambrozija pri temperaturi 10 - 16°C dok je uskolisna ambrozija izuzetno prilagodljiva i može klijati pri različitim temperaturama.

Sjeme se sije u posude odgovarajuće veličine, a prije sjetve nije potrebno nikakvo prethodno dodatno tretiranje. Posuda u koju se sije sjeme mora biti ispunjena kombinacijom hortikulturnog perlita, grubog vermikulita i kontroliranog otpuštajućeg gnojiva poput Osmocote u omjeru 14 - 14 - 14.

Presađivanje

Kao i svaka biljka pa tako i ambrozija ima mogućnost presađivanja. Potrebe za presađivanjem su jako male pa se zato i jako rijetko prakticira presađivanje, bilo da se radi o presađivanju u veću posudu ili izravno u tlo zbog njenih otprije poznatih razloga poput visoke koncentracije alergena. Rijetko se sadi u vrtovima jer se ne koristi kao ukrasna biljka, a kao lijek se koristi isključivo u kontroliranim uvjetima. Ako se ipak odluči za presađivanje, ono se radi u periodu kasnog proljeća i ranog ljeta, otprilike 6 tjedana nakon početka klijanja. Sadi se u prethodno iskopanu rupu koja ne mora biti pretjerano duboka, a rupu je poželjno tretirati kombinacijom vermikulita, perlita i gnojiva. Nakon presađivanja savjetuje se umjereno zalijevanje.

Pomlađivanje

Ambrozija ne zahtijeva pomlađivanje nego ju je dovoljno očistiti od žutih i bolesnih listova kako bi se spriječila pojava infekcije uzrokovana različitim patogenima. Prije pomlađivanja kao i prorjeđivanja škare koje se koriste potrebno je dezinficirati kako se bolest ne bi prenijela na druge biljke.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje se može odvijati svaki tjedan ako biljka brzo raste ili svakih 2 tjedna ako je rast umjeren. Savjetuje se s prorjeđivanjem pričekati sunčani period jer orezivanje za vrijeme kišnih perioda uzrokuje skupljanje različitih štetnika i pojavu bolesti na mjestima rezidbe. Zaraženi listovi koji su promijenili boju morat će se u potpunosti ukloniti kako se bolest ne bi proširila na ostale sadnice.

Rezidba

Rezidba se može odvijati u bilo kojem periodu tijekom godine, a orezuje se po potrebi, odnosno koliko dugu želimo ostaviti stabljiku. Iako je jednogodišnja biljka, ona se poslije rezidbe jako brzo oporavi. Kao i kod pomlađivanja i prorjeđivanja važno je pravilo koristiti škare kako bi se spriječilo obolijevanje sadnice.

Priprema za sljedeću sezonu

Iako je poznato da sjeme može ostati u zemlji i do 20 godina pripreme za sljedeću sezonu nisu potrebne jer je biljka jednogodišnja koja nema mogućnost preživljavanja s obzirom na to da dolaskom zime sadnica propada jer ne može podnijeti temperature ispod - 9°C.

Bolesti

S obzirom na to da je biljka koja jako dobro podnosi siromašno tlo i relativno više temperature samim tim je i jako otporna na bolesti, a ona kao biljka izaziva brojne smetnje i pojavu alergija u ljudi što za posljedicu može imati iritaciju očiju, nosa i dišnih puteva.

Štetnici

Situacija s otpornošću nije ista kada su u pitanju štetnici. Jako je privlačna štetnicima poput sjevernoameričkog kukca i lisne zlatice, a poznata je i pojava bijele hrđe.

Sjevernoamerički kukac

Sjevernoamerički kukac (lat. Ophraella communa) je vrsta koja se hrani lišćem i skoro je otkrivena, a mogla bi biti revolucionarno otkriće u smanjenju peludi ambrozije. Smatra se invazivnom vrstom koji se hrani ambrozijom u periodu prije nego počne cvjetati što omogućuje znatno smanjivanje stvaranja cvjetova koji su veliki izvor peludi. Istraživanja su pokazala da ovaj kukac smanjuje pelud za oko 82%. Korištenje ovog kukca u svrhu suzbijanja i smanjivanja pojave alergija smanjit će broj ljudi pogođenih alergijom za oko 2 milijuna.

Lisna zlatica

Lisna zlatica (lat. Zygogramma suturalis) je kukac koji se također hrani lišćem i dolazi isto s prostora sjeverne Amerike. Unesen je u Rusiju prije otprilike 40 godina kako bi pomogao u suzbijanju invazivnih vrsta ambrozije. Lisna zlatica se počinje hraniti ambrozijom krajem travnja odnosno nakon što ambrozija naraste oko 5 cm. Prosječni životni štetnika je oko 67 dana ako je temperatura oko 26°C.

Upotreba ambrozije

Iako je biljka jak i čest alergen uspješno se koristi u kulinarstvu, a sjemenke sadrže i visok postotak bjelančevina. Bile su važan izvor hrane kako ljudima tako i životinjama posebice tijekom dugih zima. Koristi se i kao biljka koja pročišćuje tlo čijom se sadnjom uklanjaju teški metali iz tla. U medicini se koristila od davnina jer je poznata kao biljka koja se koristi kao antiseptik i kao sredstvo za snižavanje temperature.

Berba

Berba se odvija po suhom vremenu obično  u drugoj polovici rujna kada donja strana cvjetova promijeni boju u tamnosmeđu. Bere se škarama tako što se reže biljka pri samom dnu nakon čega ju je moguće dodatno izrezati škarama kako bi se ubrzao proces sušenja.

Sušenje

Ako se ambrozija koristi u nastambama za ptice dovoljno je nakon branja ostaviti cijelu biljku da se suši nekoliko tjedana. Sjeme je moguće pokupiti iz osušenih biljaka nakon čega se stavlja na pladnjeve u tankom sloju i ostavi se tako nekoliko sati na izravnom suncu kako bi kukci i pauci mogli pobjeći.

Skladištenje

Nakon što se sjeme u potpunosti osuši moguće ga je prebaciti u staklenu posudu koja će se čuvati na tamnom i hladnom mjestu do 1 godine. Skladištenje prethodno ubranih zelenih listova odvija se na nešto drugačiji način. Prethodno ubrane listove potrebno je oprati i umotati u ručnik nakon čega se stavlja u posudu s patentnim zatvaračem. Posuda treba imati do otprilike 15 izrezanih rupa kako bi se osigurala cirkulacija zraka i spriječila pojava plijesni. Skladištena ovako, ambrozija se može koristiti svega nekoliko dana.

Kulinarstvo

U kulinarstvu se isključivo koriste sjemenke ambrozije. Energetski je jako važna biljka koja sadrži oko 47% bjelančevina i oko 38% masti. Ulje ambrozije je po kvaliteti jako slično sojinom ulju jer se proizvede otprilike ista količina.

Medicina

Biljka se najviše koristila u tradicionalnoj medicini Indijanaca koja se i danas koristi za ublažavanje mučnine, dezinfekciju kože, snižavanje temperature i kao protuotrov. Čajevi i tinkture pomažu kod mučnine, proljeva, groznice, grčeva i menstrualnih tegoba, a sok od smrvljenog lišća se nanosi na mjesto uboda insekta ili kod osipa.

Zanimljivosti

Ambrozija je zastupljena u svim dijelovima svijeta osim na Aljasci, a u Europu je uvezena tek u 19. stoljeću. Ambrosia je grčka riječ za besmrtnost, a smatra se da je bila omiljena hrana bogova koja ih je činila besmrtnima.

Najveća koncentracija peludi je 5 - 10 sati ujutro i za vrijeme suhih i vjetrovitih dana kad se pelud može širiti kilometrima daleko. Ambrozija je hipoalergena hrana za pse i mačke koja je bogata Omega 3 i Omega 6 mastima kao i velikim količinama antioksidansa.

Foto: Goran Horvat / Pixabay