Ehinacea

Ehinacea ili ehinaceja (lat. Echinacea) je višegodišnja biljka i trajnica koja se najčešće koristi za izradu biljnih lijekova. Često se miješa sa rudbekijom, a dolazi iz porodice glavočika (Asteraceae). Podrijetlom je s prostora sjeverne Amerike kada je otkrivena u 18. stoljeću, a kasnije je uvezena u Europu. Ehinacea je uspravna biljka čija je stabljika šuplja i može narasti i do 150 cm visine i 50 - 75 cm širine.

Period cvjetanja joj je od lipnja do rujna pa se često za nju kaže da je ljetna biljka. Voli vlažna i dobro drenirana tla i raste na punom suncu ili djelomičnoj sjeni. Sadi se u proljeće ili jesen i to uglavnom sjetvom sjemena, a međusobna udaljenost između sadnica bi trebala biti oko 45 cm kako bi se spriječilo širenje bolesti odnosno kako bi se mogla osigurati cirkulacija zraka između sadnica.

Ima vlaknasti korijen koji može rasti duboko do otprilike 150 cm i vrsta je biljke koja ne podnosi stalno presađivanje. S vremenom su se stvorili brojni hibridi pa se sada ehinacea može naći u različitim bojama od ljubičaste do narančaste i zelene. Listovi su uski i nazubljeni, hrapavi na dodir i prekriveni sitnim bijelim dlačicama. Površina je tamnozelene boje i gusto su raspoređeni cijelom dužinom stabljike. Najčešće raste u prerijama i otvorenim šumama. Češer oko kojeg se nalaze brojne latice ispupčen je i tamnije boje, a ispunjen je sitnim bodljama.

Biljka najbolje podnosi temperature između 20 - 25°C, a sjetva sjemena se preporučuje otprilike 5 tjedana prije nego noćna temperatura bude 10°C. Preživljava hladne zime kada ulazi u fazu mirovanja da bi se mogla pripremiti za cvjetanje sljedeće sezone. Sadi se sjetvom na dubinu od oko 60 cm i to u pjeskovito ili ilovasto tlo s pH 6,5 - 7,2. Nakon sjetve ne treba se očekivati cvjetanje biljke barem prve 2 - 3 godine. Nije invazivna biljka pa nema straha od nekontroliranog širenja izvan posađenog područja. Nakon što se uspostavi, biljka je jako tolerantna kako na sušu tako i na udare vjetra.

Srodnici

• Afrička ivančica
• Ambrozija
• Arnika
• Artičoka
• Bidens (dvozub)
• Buhač
• Čičoka
• Cikorija
• Crni korijen
• Dalija
• Endivija
• Estragon
• Gerber
• Ivančica ili margareta
• Kadifa ili kadifica
• Kamilica
• Kanarska ivančica
• Krizantema
• Maslačak
• Neven
• Oman
• Pelin
• Radič
• Rudbekija
• Runolist
• Salata
• Sikavica
• Slatki pelin
• Smilje
• Stevia ili stevija
• Stolisnik ili hajdučka trava
• Suncokret
• Tratinčica

Vrste

Ehinacea je biljka koja ima poznatih otprilike oko 40 vrsta od kojih su brojni hibridi, a pojavljuju se u širokom spektru boju. Rastom i oblikom cvjetova su svi isti, a najbolje uspijevaju u toploj klimi i podnose jako oštre vremenske uvjete. Biljka ima veću šansu za prezimljavanje ako je posađena u većoj posudi, a nakon sadnje može trajati i to 10 godina. Iako slovi za ljekovitu biljku nisu sve vrste sigurne za upotrebu. Samo tri vrste se koriste u svrhu liječenja, a to su purpurna ehinacea, svjetlocrvena ehinacea i uskolisna ehinacea. Ostale poznate vrste su žuta ehinacea, ljubičasta ehinacea, glatka ehinacea i Tennessee ehinacea.

Purpurna ehinaceja

Purpurna ehinaceja (lat. Echinacea purpurea) naziva se još i ježeva ehinaceja, a vrsta je koja potječe s prostora Amerike. Može narasti do oko 150 cm visine i oko 25 cm širine, a cvjeta tijekom ljeta pa sve do jeseni. Čine je jajoliki i nazubljeni tamnozeleni listovi, a cvjetna glavica koja krasi vrh stabljike može biti promjera od oko 4 cm.

Prvenstveno je ukrasna biljka koja se razmnožava vegetativno ili sjetvom sjemena, a često se može vidjeti u umjerenim krajevima kako raste uz šetnice i rubove cesta. Preferira relativno vlažna mjesta i raste do oko 1.500 m. n. v. Vrsta se koristi u tradicionalnoj medicini osobito za liječenje prehlade, infekcije dišnih puteva i rana uslijed sporog zacjeljivanja.

Svjetlocrvena ehinaceja

Svjetlocrvena ehinaceja (lat. Echinacea pallida) je vrsta koja izgledom jako podsjeća na uskolisnu ehinaceju. Može narasti do 75 cm iako u nekim slučajevima dostigne visinu i do 90 cm. Također je podrijetlom s prostora Amerike i nerijetko se može vidjeti kako raste slobodno u divljini. Stabljika je duguljasta i tanka, a prošarana je obično kombinacijom ljubičaste i zelene boje.

Listovi su izduženi, a latice su blijedo ružičaste boje koja skoro podsjeća na bijelu. Cvjetna glavica je u promjeru oko 7 cm i cvjeta od svibnja do srpnja. Najbolje uspijeva na punom suncu, a tlo mora biti dobro drenirano. Jednako dobro podnosi uvjete ekstremne vrućine kao i ekstremne hladnoće.

Uskolisna ehinaceja

Uskolisna ehinaceja (lat. Echinacea angustifolia) se često naziva i crna ehinaceja koja je isto podrijetlom s prostora Amerike. Može se vidjeti kako cvjeta od kasnog proljeća do sredine ljeta. Raste u prerijama i livadama u kombinaciji s drugim divljim cvijećem na područjima koja su pjeskovita ili glinena. Stabljika je kao i listovi dlakava, a na vrhu stabljike nalazi se po jedna cvjetna glavica tamnoljubičaste ili ružičaste boje. Listovi su obično dugi 10 - 15 cm dok su cvjetovi otprilike 7 cm. Živi više od dvije godine, a prosječna visina stabljike s cvijetom je 10 - 50 cm pa se često ubraja u patuljaste vrste ehinaceje.

Žuta ehinaceja

Žuta ehinaceja (lat. Echinacea paradoxa) je vrsta koja je dobila ime po boji u kojoj cvjeta i to u periodu od lipnja do kolovoza. Cvijet traje jako dugo, a biljka izgledom podsjeća na tratinčicu dok cvjetna glavica može biti i do 10 cm u promjeru. Često se može naći posađena uz ograde, na livadama i u vrtovima s divljim cvijećem. Stabljika s cvijetom može narasti do 90 cm s oko 30 cm u promjeru. Jako je jednostavna za održavanje jer dobro podnosi veliku količinu sunca, a često se može vidjeti kako raste na dobro dreniranim tlima. Potječe s prostora Amerike.

Ljubičasta ehinaceja

Ljubičasta ehinaceja (lat. Echinacea simulata) je vrsta koja može narasti do 1 m, a cvjeta u blijedo ružičastoj boji u periodu od lipnja do kolovoza. Naziva se još gladna i prerijska ehinaceja, a najbolje podnosi dobro drenirana tla. Cvjeta od proljeća do kasnog ljeta i to u otvorenim šumama i na proplancima gdje je tlo vapnenasto.

Za bolji rast i duže cvjetanje potrebno ju je saditi na mjestu gdje će joj biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost. Stabljika je dlakava i duga 20 - 40 cm, a listovi su izduženi i naizmjenično raspoređeni duljine do 40 cm. Cvjetne glavice su obično ružičaste boje i krase je 8 - 21 latica. Podrijetlom je s prostora Amerike dok je se najčešće može vidjeti na području Arkansasa, Georgije i Missourija.

Glatka ehinaceja

Glatka ehinaceja (lat. Echinacea laevigata) je ugrožena vrsta koja izgledom jako podsjeća na purpurnu ehinaceju. Može narasti do 150 cm s glatkom stabljikom bez lišća, a cvjetovi koji se nalaze na vrhu obično su blijedoružičaste boje sa 7 - 20 latica. Raste uz ceste i na područjima s puno sunčeve svjetlosti. Biljka cvjeta od svibnja do srpnja, a najbolje podnosi dobro drenirana glinena i ilovasta tla. Podrijetlom je s područja Amerike, točnije od Pennsylvanije do Alabame.

Tennessee ehinaceja

Tennessee ehinaceja (lat. Echinacea tennesseensis) je trajnica koja može narasti do 75 cm sa širinom 30 - 45 cm i dlakavim, pravilno raspoređenim listovima. Listovi su prekriveni sitnim dlačicama, uski i dugi oko 15 cm, a cvjetne glavice su promjera oko 8 cm i cvjetaju ružičastom bojom od ranog do kasnog ljeta na punom suncu ili djelomičnoj sjeni kao i u dreniranom tlu.

Čini je više od 20 latica, a vrsta se sadi  na međusobnom razmaku od oko 45 cm. Nakon što se uspostavi korijenje dugo oko 50 cm, može podnositi i sušne periode. Razmnožava se sjemenom, a raste na livadama, prerijama i vrtovima u kombinaciji s drugim divljim cvijećem.

Uzgoj ehinaceje

Ehinacea se sadi na dobro dreniranom tlu dok preferira ilovasto i pjeskovito tlo. Vrijednost pH je 6,5 - 7,2, a idealna je sadnja na sunčanom mjestu s minimalno 8 sati sunca kao i na djelomično sjenovitom mjestu.

Sadi se u ili u proljeće ili u jesen dok period cvjetanja ovisi o vrsti, uglavnom od lipnja do kolovoza. Ako se sadi sjetvom sjemena. prvi cvjetovi se mogu očekivati tek za 2 - 3 godine. Nakon sjetve sjemena proces klijanja može trajati 10 - 20 dana dok je za presađivanje potrebno proći 20 - 28 dana.

Dijeljenje biljke se odvija svakih 3 - 4 godine, a kada prođe sezona cvjetanja biljku treba zaštititi slojem malča u debljini od 5 cm koji se uglavnom sastoji od vrtnog komposta što pomaže u suzbijanju pojave korova. Kao višegodišnja biljka s minimalno njege može iznova cvjetati 10 godina, a vjerojatnost je veća ako je biljka posađena u veću posudu.

Tlo

Biljka preferira suho i dobro drenirano tlo, a iako najbolje uspijeva u ilovastom i pjeskovitom tlu, sadnja na kamenitom tlu isto će biti uspješna. Ne podnosi glinena tla koja imaju sposobnost zadržavanja vlage i prevelike količine vode što dovodi do truljenja korijena i propadanja cijele sadnice. Prilikom sadnje ehinaceji se može dodati malo komposta ili odležanog stajskog gnojiva, ali samo do 30 - 40 cm dubine. Biljka podnosi djelomičnu sjenu pa se osim s kompatibilnim biljkama može saditi i ispod nekih drveća koji ne stvaraju preveliku sjenu što može dovesti do venuća biljke.

Klima

Ehinacea je biljka koja uspijeva u toplim i vrućim klimama, ali može podnijeti i velike temperaturne oscilacije. Sadi se na punom suncu s minimalno 8 sati izloženosti, a upravo je količina sunca ključna za cvjetanje. Biljka je vrlo jednostavna za rast, a kao što podnosi temperature iznad 30°C isto tako odlično podnosi i niže zimske temperature.

Sjeme klija na temperaturi 15 - 18°C u periodu 10 - 20 dana. Ne zahtijeva dodatno zalijevanje tijekom zimskog perioda jedino ako je u pitanju sušna zima bez padalina. Tlo se malčira kako ne bi došlo do isušivanja, ali i do primanja prevelike količine vode.

Vrijeme sadnje

Biljka se sadi u proljeće ili u jesen ako je u pitanju sjetva sjemena dok se presađivanje savjetuje ipak provesti u proljeće. Sadi se na međusobnoj udaljenosti od otprilike 45 cm kako bi se osigurala odgovarajuća cirkulacija zraka između sadnica,  na sunčanom i dobro dreniranom tlu. Neće je uništiti niske zimske temperature, a nakon sezone cvjetanja sadnicu je poželjno skratiti do razine tla kako bi bili sigurni da će preživjeti zimske temperature i hladne oscilacije. Upravo zato ehinaceju je potrebno zaštititi malčiranjem organskim kompostom poput stajnjaka kako bi se spriječilo uništavanje korijenskog sustava.

Slaganje kultura

Zbog toga što zahtijeva dobro drenirano tlo i osunčano mjesto u vrtu poželjna je sadnja ehinaceje s kompatibilnim biljkama koje podnose iste uvjete odnosno koje imaju sposobnost zadržavanja određene količine vode potrebne njenom korijenskom sustavu za rast i razvoj, primjerice sukulenti i kaktusi aloe vera, sanseverija i zelena palma.

Izvrsna je biljka za sadnju u vrtove jer privlače leptire koji sudjeluju u oprašivanju, pa će tako sadnjom uz iris, nešpulu, oman, albiciju, nektarinu, breskvu, borovnicu i orhideje pomoći biljkama u razmnožavanju. Idealne prateće biljke koje je moguće kombinirati s ehinacejom bilo da se sadi u vrtu ili u posudama su vrbovica, svilenica, kokarda, lavanda, zlatnica, kadulja, konjska kopriva, anisov izop i žednjak.

Nije invazivna vrsta biljke koja će smetati drugim biljkama pa se bez problema može saditi u vrtu s vrstama poput patlidžana, brokula, kupusa, rajčice i paprike.

Biljke poput ruža i ljiljana nisu kompatibilne za kombiniranje jer nemaju istu toleranciju količinu svjetlosti, vlage i temperaturu. Biljke koje privlače lisne uši poput bagrema, suncokreta, kukuruza, peršina i rabarbare nisu dobre za kombinaciju s ehinacejom jer uslijed napada ovog štetnika može doći do propadanja ne samo sadnice nego i ostalih sadnica koje su posađene u kombinaciji s ovom biljkom.

Osim ehinaceje, biljke koje također izvrsno podnose niske temperature su: runolist, đurđica, maćuhica, jaglac, mačja metvica, božikovina, heuchera (hajhera), hosta, šimšir, srebrna smreka.

Faza mirovanja

Biljka je tolerantna na hladnoću što znači da relativno dobro podnosi niske temperature, a u fazu mirovanja ulazi dolaskom zime kada ujedno i završava vegetacijski period koji traje najdulje do listopada. Cvjetovi i lišće otpadaju, a tlo oko biljke dodatno se malčira kako bi se zadržala određena vlažnost i ujedno spriječio prodor prevelike količine vode koja može dovesti do truljenja korijena što na koncu dovodi do propadanja biljke.

Sadnja ehinaceje

Ehinaceju je potrebno saditi na mjestu gdje će joj biti osigurano cjelodnevno sunce ili minimalno 8 sati. Može narasti do 150 cm visine i širine oko 75 cm. Sadi se u dobro drenirano i bogato tlo dok na hladnoće i niske temperature nije osjetljiva. Isto vrijedi i za visoke temperature iznad 30 °C.

Sadi se sjetvom sjemena direktno u tlo ili u posudu koja se nalazi u zatvorenom prostoru dok se presađuje u prethodno iskopanu rupu duboku oko 30 cm, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti. Ne preporučuje se sadnja prije svibnja jer je ovo nježna vrsta koja ne podnosi mraz.

Ehinacea nije invazivna biljka koja će za vrijeme rasta zauzeti jako veliku površinu pa se bez straha može kombinirati i s drugim manjim vrstama. Uz odgovarajuću njegu cvjeta od proljeća pa sve do kasne jeseni. Ukrasna je biljka koja se može saditi sama u vrtu i posudi i to u kombinaciji s drugim kompatibilnim biljkama.

Sadnja sjemena

U proljeće i jesen sjeme se sije u posudu ili direktno u tlo na dubinu od 2,5 cm kako bi dobilo određenu količinu svjetlosti koja će ubrzati klijanje i rast. Iako se relativno plitko sade ispod površine zemlje, za nesmetan rast potrebna im je određena međusobna udaljenost. Ako se sadi sjeme, cvjetanje ne treba očekivati prve 2 - 3 godine. Sjeme se nakon skupljanja mora osušiti i spremiti u plastične vrećice na temperaturu 10 - 12°C.

Na otvoreno se sije 12 tjedana prije posljednjeg mraza dok se klijanje može očekivati za 10 - 20 dana. Nakon sjetve, sjeme se pokriva početnom mješavinom u debljini 1 cm. U zatvorenom prostore se sije nešto ranije. otprilike 8 - 10 tjedana prije posljednjeg mraza.

Sadnja sadnice

Prije sadnje sadnice potrebno je izabrati odgovarajuće mjesto koje će imati dovoljnu količinu sunca kako bi ehinacea mogla nesmetano rasti. Mjesto je potrebno prethodno pripremiti i očistiti od korova zatim ukloniti što je moguće više ostataka. U prethodno iskopanu rupu dodaje se organska tvar poput komposta ili istrunulog stajnjaka kako bi sadnica dobila potrebne hranjive tvari.

Savjetuje se sadnja kasno poslijepodne ili za vrijeme oblačnog perioda kada kako biljka ne bi doživjela šok uslijed presađivanja. Kada se biljka posadi ona mora biti u ravnini s tlom nakon čega slijedi malčiranje u debljini od 5 cm. Poslije malčiranja biljku je potrebno obilno zaliti.

Uzgoj u vrtu

Ehinacea se sadi na sunčano mjesto gdje ne mora biti zaklonjena od direktnog udara vjetra na međusobnom razmaku od oko 45 cm. Moguće ju je saditi u vrtu direktno u zemlju ili u vrtne gredice kao rubnu biljku ili u posude. Presađuje se isključivo u proljeće prije sezone intenzivnog cvjetanja i to kada postigne određenu veličinu. Prihranjivanje je moguće, ali nije nužno jer se biljka oslanja na malčiranje tla koje je sasvim dovoljno da bi biljka mogla nesmetano rasti. Neposredno nakon sadnje biljka zahtijeva redovno zalijevanje svaki dan da bi se postupno to zalijevanje smanjivalo i na kraju došlo do 1 - 2 puta mjesečno.

Uzgoj u plasteniku

Biljka se sadi u plasteniku il istakleniku 8 - 10 tjedana prije planiranog presađivanja u vrt, a temperatura prilikom sjetve sjemena mora biti 18 - 21°C. Nakon toga, sjeme se pokriva vrlo tankim slojem početne mješavine, a klijanje se može očekivati u periodu 10 - 20 dana. Kada sjeme krene nicati potrebno mu je osigurati dovoljno svjetlosti pa se preporučuje stavljanje na prozorsku dasku ili ispod fluorescentne svjetiljke minimalno 16 sati dnevno koja će tijekom noći biti isključena 8 sati. Kako biljka raste tako će se potreba za količinom svjetlosti povećavati, ali je jako važno napomenuti da nijedna biljka ne preferira 24 sata svjetlosti.

Uzgoj u posudama

Ehinacea posađena iz sjemena sadi se u posebne male posude iz kojih se može presaditi u nešto veće posude dubine 7,5 - 10 cm i to kada se pojave prvi listovi. Veća sadnica se može posaditi u posudu 7,5 - 11 l, a tada je obično riječ o sadnici koja je spremna za sadnju na otvorenom. Na dno posude stavlja se usitnjeni šljunak koji je odličan za drenažu nakon čega slijedi punjenje zemljom do pola posude. Nakon toga slijedi sadnja sadnice i ponovno punjenje zemlje do vrha.

Kada je sadnja u posudu završena, biljka se mora zaliti, a prilikom izbora posude važno je paziti da ima odgovarajuće drenažne otvore kako bi voda mogla nesmetano otjecati bez nepotrebnog zadržavanja. Zalijevanje biljke posađene u posudu je češće od one posađene direktno u vrt i to radi brzine isušivanja zemlje.

Održavanje nasada

Biljku je potrebno redovito održavati što uključuje redovno zalijevanje posebice sadnice posađene u posudu, okopavanje biljke kako bi se spriječila pojava korova, ali i uklanjanje procvjetalih cvjetova kako bi se produžila sezona cvjetanja. Produžiti sezonu može se i orezivanjem na visinu od oko 70 cm. Prihranjivanje je moguće, ali nije toliko potrebno jer će sve uvjete koji su joj potrebni ispuniti malčiranje tla.

Zahtijeva osunčana mjesta ili ona s djelomičnom sjenom, a jedna je od onih vrsta koja može izdržati i niske temperature i one više s duljim sušnim periodima. Nije invazivna biljka pa se može kombinirati i s manjim vrstama kao i saditi u vrtu s povrćem jer neće doći do gušenja ostalih biljaka u okruženju. Privlači kukce i leptire pa je ujedno i jako korisna.

Održavanje i njega

Nije ju teško održavati jer ne zahtijeva pretjerano zalijevanje ni prihranjivanje. Zahtijeva orezivanje u smislu uklanjanja već procvjetalih cvjetova kako bi se sezona cvjetanja produljila. Jako je otporna vrsta koja bez problema može podnijeti duže sušne periode, kao i vjetar koji je neće oštetiti ako se njen korijen učvrsti. Orezivanjem biljke nakon svakog cvjetanja održava se njezino okruženje čistim i potiče novi rast koji odgovarajućim održavanjem može biti produžen sve do listopada.

U početku kada je biljka mala, orezivanje nije potrebno nego je dovoljno samo čišćenje područja oko biljke, a kasnije za vrijeme mirovanja biljku je potrebno orezati u razini tla, točnije iznad prvog lista. Redovnim orezivanjem kontrolira se biljka i održava željena visina.

Zalijevanje

Zalijevanje ehinaceje je različito i ovisi o mjestu sadnje. Tek posijano sjeme zahtijeva redovnije zalijevanje što će pomoći u formiranju biljke dok biljka posađena direktno u zemlju vremenom traži manje zalijevanja dok se na koncu ne zadovolji kriterij zalijevanja 1 - 2 puta mjesečno. Zalijevanje biljke posađene u posudu nije isto kao navedeno jer je u ovom slučaju zalijevanje češće zbog brzine isušivanja zemlje u koju je posađena. Bez obzira na to radi li se o biljci posađenoj u posudu ili direktno u zemlju, kada se zalijeva onda se savjetuje da to bude navečer kada je temperatura zraka i tla niža od dnevne.

Gnojidba

Ehinacea je biljka koja zahtijeva prihranjivanje isključivo organskim gnojivom. Nema velike potrebe za čestim prihranjivanjem pa je gnojidba jednom godišnje, osobito u rano proljeće, sasvim dovoljna. Ne podnosi sintetička gnojiva pa se savjetuje koristiti uravnoteženo ili organsko gnojivo poput komposta, stajnjaka ili višenamjenskog gnojiva u omjeru 6 - 4 - 5. Primjena gnojiva moguća je u slučaju da se želi utjecati na boju ehinaceje, slično kao i kod hortenzije. Ako je tlo previše kiselo ili alkalno, primjenom određene količine gnojiva mijenja se pH vrijednost bliže neutralnoj pa je veća vjerojatnost da će boja cvijeta prijeći u ljubičastu.

Razmnožavanje

Iako je moguće razmnožavanje dijeljenjem, daleko je jednostavnija i učestalija metoda sjetva sjemena. Sjeme se skuplja iz cvijeta nakon što biljka završi svoj vegetacijski period, najčešće u kasnu jesen. Čuva se u plastičnoj vrećici do proljeća kada će se saditi. Sjeme će najbolje klijati ako je podvrgnuto metodi hladne stratifikacije što ujedno i ubrzava sami proces klijanja. Sjeme se može hladiti stavljanjem u hladnjak 8 - 10 tjedana nakon čega se sadi u posudu uobičajenom metodom. Nakon nicanja, sadnici je potrebno osigurati dovoljno dodatnog svjetla kako bi se ubrzao rast.

Presađivanje

Ehinacea je vrsta biljke koja ne voli presađivanje i stalno mijenjanje sredine. Ako je navikla na određene uvjete ne treba je se micati nego u samom početku uvjete prilagoditi. Potrebno joj je osigurati dovoljno svjetlosti i određenu količinu vode kao i održavanje tla oko biljke čišćenjem korova.

Biljku je jako teško presaditi zbog korijenskog sustava koji ide jako duboko i kojeg je skoro pa nemoguće u potpunosti izvaditi. Ako se, unatoč svemu, ipak mora presaditi ono mora biti odmah neposredno nakon vađenja sadnice kako bi prošao što kraći period od vađenja do presađivanja i kako biljka ne bi doživjela preveliki stres. Ovaj proces savjetuje se raditi za vrijeme oblačnog perioda ili navečer.

Rezidba

Biljka nije invazivna i ne zahtijeva orezivanje u smislu kontroliranja širenja. Biljka se na početku ljeta, najidealnije u lipnju, može odrezati na visinu od oko 70 cm kako bi se produljila sezona cvjetanja, a redovnim uklanjanjem cvjetova koji prolaze također se osigurava dulji period cvjetanja i zdraviji izgled biljke. Kada prođe vegetacijski period, biljku se reže skoro do dna, točnije do prvih listova nakon čega se malčira tlo oko biljke pripremajući je tako za period faze mirovanja.

Pomlađivanje

Biljka se pomlađuje isključivo uklanjanjem procvjetalih glavica i oslobađanjem prostora za stvaranje novih cvjetnih pupova kako neprestane cvjetale i sezona trajala sve do listopada. Pomlađivanje je moguće raditi nakon svakog cvjetanja.

Prorjeđivanje

Ovo nije invazivna vrsta biljke koja se nekontrolirano širi pa ju je potrebno s vremena na vrijeme prorjeđivati. Ne prijeti gušenjem susjednih kompatibilnih biljaka. Biljka se prorjeđuje samo u slučaju ako se pojavi neka vrsta bolesti ili ju je napao štetnik koji je uništio biljku i prijeti uništavanjem okolnih biljaka. Ako je biljka propala od pretjeranog zalijevanja i oboljela od bolesti truljenja korijena koja je gljivična infekcija tada je potrebno čim prije sadnicu ukloniti kako se bolest korijenskim putem ne bi proširila na ostale susjedne biljke.

Zaštita od vjetra

Iako nije osjetljiva na vjetar, ako mladice još nisu dovoljno čvrste, jači udari vjetra mogu oštetiti vrhove biljaka što kasnije može utjecati na njihov rast i razvoj. Za zaštitu se obično stvaraju barijere u obliku sadnje drugih biljaka oko nje ili materijala koji će ju štititi od jakog vjetra.

Zaštita preko zime

Pomlađivanjem ehinaceje poboljšava se proizvodnja cvijeća, a prorjeđivanje se treba ograničiti na uklanjanje mrtvih grana što se savjetuje tijekom cijele sezone. Generalno, ehinacea se može pomlađivati cijelo vrijeme tijekom vegetacijske sezone što se na koncu i savjetuje. Za vrijeme zimskog perioda biljku nije potrebno unositi u zatvoreni prostor poput staklenika jer se dolaskom zime završava njen ciklus i čeka se proljeće kada će ponovno niknuti i stvarati brojne cvjetove. Bez obzira na vrstu preporučuje se sadnja na udaljenosti 45 - 60 cm, a zalijevanje i prihranjivanje je isključivo po potrebi.

Bolesti

Iako je kao vrsta prilično otporna i podnosi različite uvjete tla i velike temperaturne oscilacije ipak postoji nekoliko vrsta bolesti koje je pogađaju i na koje nije otporna poput pepelnice, truleži korijena i stabljike.

Pepelnica

Pepelnica je bolest koju uzrokuje gljivica Erysiphe cichoracearum koja je pojavljuje na unutarnjoj i vanjskoj strani lišća podsjećajući na brašno, a vezana je isključivo za tople i suhe klime. Vrlo lako se širi vjetrom pri temperaturama između 15 - 27°C. Uobičajene metode kojima se uklanja su uklanjanje zaraženog lišća metodom orezivanja, prskanje mješavinom sode bikarbone i vode ili korištenje otopine za suđe i vode. Također postoji mogućnost rješavanja primjenom mlijeka i vode u omjeru 1 : 3. Korištenjem fungicida suzbit će se  pojava pepelnice, a osim klasičnih fungicida postoje i biofungicidi.

Trulež korijena i stabljike

Trulež korijena i stabljike uzrokovana je bakterijom Erwinia Carotovora i napada rizome biljke, a očituje se neugodnim mirisom truleži kao i uvenućem cvjetnih stabljika. Biljke koje su bolesne izgledaju zakržljalo i lišće počne propadati mijenjajući boju u žutu, a rizomi postaju smeđi i mekani. Bolest se širi u toplim i vlažnim uvjetima dok u tlu može ostati godinama gdje se dovodi u opasnost svaka nova sadnica koja se posadi na tom mjestu. Jedan od načina za rješavanje bolesti je dodavanjem kalcija u zemlju, uklanjanjem zaraženih rizoma kao i sadnjom u dobro dreniranom tlu. Uranjanje rizoma biljke u bakreni fungicid neposredno prije sadnje smanjuje mogućnost zaraze.

Štetnici

Kao i kod bolesti ova je vrsta biljke prilično otporna na napad štetnika međutim postoji nekoliko njih koji napadaju biljku i zbog kojih je biljku potrebno malo češće i redovnije nadzirati, a to su lisne uši i japanski kornjaši.

Lisna uš

Lisna uš (lat. Aphidoidea) je štetnik koji se nalazi na donjoj strani lišća i boravi u skupinama, jede lišće praveći sitne rupice i ispuštajući ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što uzrokuje promjenu boje listova i na kraju uvenuće. Toplina i vlažni uvjeti idealni su za boravak lisnih uši na biljci. Izbjegavanjem sađenja više sadnica na maloj udaljenosti, kao i ispiranjem listova vodom može se spriječiti njihova pojava. Proizvodi koji se mogu koristiti, a da pritom nisu otrovni odnosno sadrže prirodne komponente su repičino ulje dok se za veću najezdu koristi insekticidni sapun ili otopina češnjaka i sredstva za pranje posuđa kao i kombinacija kiselog mlijeka, vode i brašna.

Japanski kornjaš

Japanski kornjaš (lat. Popillia japonica) je vrsta štetnika velika otprilike 15 mm. Napada listove biljke praveći rupe što uzrokuje opadanje zaraženog lista. Osim listova može napasti cvjetove i korijenje, a najveći nametnik je i na biljkama poput javora, ruže, ukrasnih vrsta jabuka, limete, grožđa, kukuruza i šparoge. Ukloniti se može na više načina od kojih su najpoznatiji ručno uklanjanje, korištenjem sredstava za hvatanje, kemijskom kao i biološkom metodom. S obzirom na to da životni ciklus štetnika traje jednu godinu, moguće ga je iskorijeniti kako se ne bi zadržao i sljedeću godinu na istom mjestu čineći identičnu štetu. Ako se radi o napadu na jestive vrste biljaka onda se savjetuje korištenje ulje nima ili insekticida na bazi piretrina.

Upotreba ehinaceje

Ehinacea je biljka koja je od davnina poznata kao izvrsno prirodno sredstvo u suzbijanju prehlade pa se tako koristi kao pripravak za čaj. Koristi se u medicini za liječenje respiratornih problema, a u kozmetičkoj industriji izvrsno je sredstvo za smirivanje kože lica, kao i za zacjeljivanje rana. Svi dijelovi biljke su jestivi i mogu se koristiti u pripremi hrane.

Berba

Savjetuje se berba biljke tek u drugoj godini, a cvjetovi i listovi se mogu brati istovremeno. Idealno vrijeme za berbu cvjetnih glavica je neposredno prije otvaranja korištenjem oštrih škara i rezanjem iznad najnižeg lista.

Sušenje

Nakon branja, stabljike lišće je potrebno skinuti i odrezati cvjetnu glavicu koja se stavlja na rešetku za sušenje u toplu i suhu prostoriju s odgovarajućom cirkulacijom  gdje nema prevelikih oscilacija svjetla i topline. Period sušenja cvjetova je obično 5 - 7 dana.

Skladištenje

Osušene cvjetove i listove moguće je čuvati na tamnom i suhom  mjestu u zatvorenim posudama i koristiti za pripremu napitaka. Ovakvim skladištenjem biljka nema ograničeni rok trajanja, a isto skladištenje vrijedi i za sjeme koje se čuva za proljetnu sadnju.

Kozmetika

Ehinacea je jako popularna biljka kada se radi o njezi kože. Pomaže u uklanjanju ekcema, dermatitisa, iritacije i psorijaze. Bogata je antioksidansima i umiruje kožu, a dokazano je da osigurava hidrataciju, pojačava proizvodnju kolagena, hidratizira kožu štiteći vanjski sloj koji pomaže u zadržavanju vlažnosti. Koristi se u borbi protiv akni jer njena antimikrobna svojstva sprječavaju širenje bakterija koji uzrokuju pojavu akni.

Medicina

Postoji više od 200 lijekova koji se dobivaju iz ekstrakta ehinaceje. Jako je popularna biljka kada je u pitanju konzumacija čaja u svrhu liječenja grlobolje. Biljni je lijek koji se koristi stoljećima obično za liječenje kašlja. Aktivni sastojci biljke utječu na imunološki sustav i smanjuju ozbiljnost simptoma. Ehinaceju ne bi trebale koristiti osobe koje imaju lupus ili neka druga autoimuna oboljenja. Savjetuje se izbjegavanje miješanja s kavom ili drugim kofeinskim napitcima.

Zanimljivosti

Echinacea dolazi od grčke riječi echinos što znači jež, a odnosi se na bodljikavu cvjetnu glavicu. Ljekovita svojstva otkrili su američki domoroci nakon promatranja losova koji se oporavljaju uslijed konzumacije biljke.

Otkrivena je u 18. stoljeću na prostoru Amerike gdje se danas smatra autohtonom vrstom, a prvi pripravak od biljke napravljen je u 19. stoljeću i riječ je o pripravku koji pomaže u borbi protiv neuralgije i reumatizma.

U Njemačkoj su se pripravci na bazi ehinaceje počeli koristiti u 20. stoljeću, a u Europi se uglavnom koristila za pročišćavanje krvi. Za ovu biljku veže se pojam alelopatija odnosno proizvodnja i izlučivanje kemikalija koje usporavaju rast susjednih bijaka.

Foto: Gaby Stein / Pixabay