Sanseverija (lat. Dracaena trifasciata) je egzotična tropska biljka podrijetlom s prostora Afrike. Poznata je i pod nazivima svekrvin jezik, indijansko pero i sablja. Dolazi iz porodice šparogovki (Asparagaceae) i zimzelena je višegodišnja biljka koja raste na kamenitim i suhim staništima, a najbolje podnosi rastresito tlo gdje će imati dovoljnu količinu sunca. Idealna temperatura bi se trebala kretati između 12 - 30°C s tim da ne podnosi temperature ispod 10°C i mogu trajno oštetiti biljku. Listovi su zeleno žute boje i uspravni poput mača pa se kao takvi dobro uklapaju u moderne interijere gdje su sve češći izbor kao sobna biljka.
Biljka ne voli pretjerano zalijevanje, bilo da se radi o uzgoju na otvorenom ili u posudi, prevelika količina vode može dovesti do truljenja plitkog korijena, a to sustavno ubija cijelu biljku. Izvrsna je kao pročišćivač zraka, a idealno mjesto u zatvorenom prostoru je podalje od direktne sunčeve svjetlosti. Iako jako dobro podnosi velike količine sunčeve svjetlosti u ljetnom ju je periodu potrebno zaštititi od južnog sunca koji ponekad može izazvati spaljivanje listova.
Uz odgovarajuću njegu može jako dugo izdržati u posudi, ali jedna od najvažnijih stvari je osigurati dobra drenažni sustav gdje će višak vode nesmetano otjecati. Posudu je dobro ispuniti kombinacijom zemlje za posude, perlita ili pijeska i treseta. Sanseveriju je potrebno prihranjivati jednom mjesečno u periodu rasta.
Listovi mogu biti visoki 15 - 20 cm, rubovi su žute boje i rastu jako sporo, ali izloženost suncu može potaknuti rast. Iako se jako rijetko može vidjeti cvjetanje, ono je ipak rezervirano za proljeće, a cvjetovi su bijele boje.
Izrazito je otporna na sušu i zahtijeva zalijevanje samo kada se tlo u potpunosti osuši, a zalijeva se postupno malom količinom vode. Zalijevanje u zimskom periodu nije potrebno pa nerijetko u tom periodu između dva zalijevanja može proći i do 2 mjeseca. Prihranjuje se tekućim gnojivom sa sporim otpuštanjem, a prihranjivanje zimi se ne preporučuje.
Srodnici
Vrste sanseverije
Do sada je poznato oko 70 vrsta od kojih se najčešće mogu naći cilindrična sanseverija, Francisova sanseverija, crna zvijezda, dugolisna sanseverija, graciozna sanseverija, Somalijska sanseverija i srebrna sanseverija.
Cilindrična sanseverija
Cilindrična sanseverija (lat. Dracaena cylindrica) je sobna vrsta koja dobro podnosi sjenovita mjesta. Podrijetlom je iz južne Afrike, a poznata je po mesnatim listovima tamnozelene boje koji mogu narasti i do 1 m. Idealna temperatura bi trebala biti između 10 - 25°C i vlažnost oko 60% dok je zalijevanje po potrebi, samo kada je zemlja u potpunosti suha. Jako je važno biljku posaditi u posudu s drenažnim otvorima kako bi višak vode nesmetano izašao. Prihranjuje se dva puta godišnje tekućim gnojivom za sobne biljke dok se uklanjanje prašine s listova odstranjuje vlažnom krpom svakih nekoliko mjeseci. Biljka je poznata kao pročišćivač zraka te neutralizira štetne plinove.
Francisova sanseverija
Francisova sanseverija (lat. Dracaena francisii) je vrsta koja je dobila ime po kolekcionaru Francisu K. Horwoodu. Najrasprostranjenija je na prostoru Kenije, a listovi rastu u 5 redova i raspoređeni su spiralno koji izlaze iz sredine stabljike. U početku su listovi mali, ali vremenom mogu doseći visinu i do 2 m. Kada biljka postane preširoka, listovi koji izbijaju iz središta se mogu presaditi. Sadi se u mješavinu ilovače i plovućca u omjeru 3 : 1, a zalijevanje je svaka dva tjedna tijekom vegetacije dok je tijekom zime to smanjeno na jednom mjesečno. Ova vrsta aktivno raste od proljeća do ljeta, a cvjetanje, koje je jako rijetko, se odvija između kasne zime i proljeća. Može proizvesti cvjetne stabljike prekrivene sitnim pupoljcima iz kojih nastaju cvjetovi bijele boje s nijansom zelene. Biljka je otrovna kako za ljude tako i za životinje, a dok od štetočina najviše privlači brašnastu stjenicu i paukovu grinju.
Crna zvijezda
Crna zvijezda (lat. Dracaena hahnii) ili ptičje gnijezdo je vrsta podrijetlom iz zapadne Afrike koja je zanimljiva po svom izgledu. Patuljasta je vrsta i može narasti do 30 cm. Listovi rastu kružno, široki su sa žućkastim rubovima. Zahtijeva lagano i dobro drenirano tlo koje je potrebno zalijevati tek nakon što se zemlja u potpunosti osuši. Idealna temperatura je 15 - 30°C pri čemu vlažnost ne bi trebala biti manja od 45%. Prihranjuje se jednom mjesečno prilikom zalijevanja, a idealno je koristiti gnojivo za kaktuse. Razmnožava se dijeljenjem rizoma, a štetnici kao i u ostalih vrsta su brašnaste stjenice, lisne uši i paukove grinje.
Dugolisna sanseverija
Dugolisna sanseverija (lat. Dracaena longiflora) je vrsta podrijetlom s prostora Angole, Namibije i Konga. Listovi su tamnozelene boje s valovitim rubovima, a mogu biti do 150 cm duljine i 3 - 9 cm širine. Na vrhu imaju smeđu nevidljivu bodlju duljine 3 - 6 mm. Najbolje raste na sunčanom ili sjenovitom mjestu i pri temperaturama 20 - 30°C. Sadi se u pjeskovito i dobro drenirano tlo dok vlažnost ne podnosi pa se zalijeva tek kada se zemlja potpuno osuši. Može dati sitne bijele cvjetove koji se pojavljuju svako ljeto i ugodnog su mirisa.
Graciozna sanseverija
Graciozna sanseverija (lat. Dracaena gracilis) je zimzelena vrsta koja raste na prostoru istočne Afrike i čiji listovi mogu narasti 60 - 90 cm i prekriveni su sivo zelenom bojom. Rastu na 30 - 600 m. n. v., na dodir su glatki i tvore spiralni oblik. Preferira jako svijetlo, a zalijeva se svaka 2 tjedna, a zimi jednom mjesečno. Može formirati cvjetove koji se obično pojavljuju u periodu od jeseni do rane zime. Cvjetovi su žuto zelene boje nerijetko s bobicama, često se može vidjeti kako raste u suhom grmlju ili šikari. Moguća je sadnja u viseće košare kao i u posudama koje se nalaze u unutarnjem vrtu.
Somalijska sanseverija
Somalijska sanseverija (lat. Dracaena eilensis) je vrsta spororastućeg sukulenta i može narasti do 90 cm. Listovi su debeli i mesnati, prekriveni kombinacijom svijetle i tamne zelene boje u obliku horizontalnih pruga. Listovi obično rastu okrenuti prema dolje s dužinom od oko 12,5 cm i debljinom 2,5 cm. Rubovi su tamnosmeđe boje i obično se ističu dok je biljka mlađa. Način zalijevanja je kao i u ostalih vrsta - svaka 2 tjedna za vrijeme vegetacije i zimi jednom mjesečno. Cvjeta jednom godišnje na grozdu koji može narasti do 30 cm dužine.
Srebrna sanseverija
Srebrna sanseverija (lat. Dracaena metallica) je vrsta podrijetlom s Madagaskara, a poznata je i pod nazivom Tenzan sanseverija. Sastoji se od dugih listova u kombinaciji zelene i sive boje u vertikalnim prugama. Može rasti jednako dobro u sjeni i na suncu, a idealna temperatura je između 16 - 24°C. Ne zahtijeva pretjerano zalijevanje, a zalijeva se samo onda kada je u potpunosti do korijena suha. Tijekom ljeta savjetuje se zalijevanje svaka 3 - 4 tjedna, iako i to ovisi o položaju i okolišu biljke. Moguće ju je prihranjivati svakih nekoliko tjedana tijekom ljeta i to isključivo korištenjem općeg gnojiva za sukulente, a sadi se u pjeskovito i dobro drenirano tlo.
Uzgoj sanseverije
Sanseverija je vrsta biljke koja je izrazito otporna na sušu i jako dobro podnosi suho vrijeme. Kao kućna biljka preferira mjesta s neizravnom svjetlošću i s unutarnjom temperaturom od oko 20°C, dok temperature ispod 10°C ne podnosi. Rijetko je se može vidjeti kao biljku posađenu slobodno u tlo osim na prostoru Afrike odakle i potječe.
Zalijeva se po potrebi, ali intenzivnije tijekom ljetnog perioda kada se preporučuje i prihranjivanje. Prorjeđuje se uklanjanjem najdužih grana i to u periodu rasta, a presađuje se jednom u tri godine kada posuda postane premala. Tom prilikom se koristi svježa zemlja za posude ili mješavina za kaktuse, a u najboljem slučaju kombinacija navedenog. Sanseveriju se izbjegava malčirati jer malč pomaže u zadržavanju vode što ovoj biljci nije potrebno jer prevelika količina vode bez mogućnosti drenaže može uništiti biljku.
Tlo
Iako je biljka navikla na siromašno tlo ipak najbolje uspijeva u dobro dreniranom ilovastom tlu. Najbolja stvar kod ove biljke je da sve vrste preferiraju isto tlo, a smjesa mora biti porozna što će omogućiti biljci bolju cirkulaciju zraka i brže isušivanje tla. Tlo treba biti blago kiselo ili neutralno s pH vrijednošću 5,5 - 7,0, a u slučaju da je tlo previše alkalno mogu se primijeniti granule kiselog gnojiva dok se u slučaju kiselosti tla dodaje vapno. Da bi bili sigurni u sastav tla i njegovu pH vrijednost može se napraviti kombinacijom tresetne mahovine, zemlje za posude, grubog pijeska i perlita.
Klima
S obzirom na to da je biljka podrijetlom s prostora Afrike prirodno je da podnosi više temperature poput onih do 30°C dok niže temperature ispod 10°C ne tolerira. Iako je biljka koja se većinom sadi kao ukrasna biljka zatvorenog prostora, na mjestima poput Havaja slobodno raste na nepreglednim poljima. Potrebno joj je osigurati umjerenu vlažnost 30 - 50%, a nemaju sve vrste istu toleranciju na vlažnost pa je tako primjerice Somalijska sanseverija (lat. Dracaena eilensis) navikla na oskudne uvjete kiše gdje godišnje padne u prosjeku oko 10 cm kiše, dok je vrsta poput obične sanseverije (lat. Dracaena trifasciata) tolerantnija na veću vlažnost i ima sposobnost primanja veće količine oborina.
Vrijeme sadnje
Sanseverija je tropska biljka koja se sadi u proljeće ili rano ljeto i to na međusobnom razmaku 30 - 90 cm što ovisi o vrsti dok se neke vrste mogu saditi i na manjim udaljenostima. Sadi se kada je temperatura odgovarajuća na sunčanom, dobro dreniranom tlu i na mjestu gdje će imati dovoljno prostora za rast, a ako se radi o zatvorenom tipu sadnje onda će biti najbolje osigurati indirektnu sunčevu svjetlost.
Neće je uništiti temperature niže od 15°C, ali temperature ispod 10°C ne tolerira. Za vrijeme zimskog perioda biljka je u stanju mirovanja pa se prihranjivanje i zalijevanje izbjegava kako se biljka ne bi oštetila. Iako nije potrebno, biljku je moguće lagano i po potrebi malčirati, posebice ako se radi o vrstama posađenim na otvoreno.
Slaganje kultura
Ova višegodišnja biljka je izrazito jednostavna za kombiniranje s drugim vrstama bilo da se radi o jednogodišnjim biljkama poput petunije, nevena i biljke poznate pod nazivom milijun cvjetova ili o višegodišnjim biljkama poput penjačice mandevile, fitonije s plitkim korijenskim sustavom i bršljana. Sve ove vrste su prilagođene tropskoj i suptropskoj klimi pa im okruženje u koje se sade jako odgovara.
Također se može saditi s bilo kojom vrstom sukulenta jer im odgovara isti raspored i način zalijevanja. U posudu koja će se držati na terasi može se posaditi i strelicija ili zamiokulkas u kombinaciji sa sanseverijom. Također je moguća kombinacija dvije ili više vrsta sanseverije, ali je u tom slučaju potrebno izabrati posudu odgovarajuće veličine.
Faza mirovanja
Biljka je u fazi mirovanja za vrijeme zimskog perioda kada ne treba preveliko zalijevanje, prihranjivanje niti njegovanje bilo koje vrste. Također prekomjerna vlažnost prostora u periodu faze mirovanja kada nije u aktivnom rastu može biti štetno za biljku. Višak vode koja je izašla putem drenažnih otvora treba ukloniti kako korijen biljke ne bi boravio u vodi. Ovako tretirana biljka bit će spremna na proljeće za vegetacijski rast kada počinje aktivna briga o biljci, posebice kada je riječ o prihranjivanju kojim se nadoknađuju izgubljene tvari tijekom zimskog perioda.
Sadnja sanseverije
Biljka se sadi u proljeće iz već spremnih reznica listova ili putem rizoma u posudu s prethodno pripremljenim tlom sama ili u kombinaciji s nekim drugim jednogodišnjim ili višegodišnjim biljkama. Također je moguća sadnja i više vrsta iste biljke, ali se u tom slučaju koristi posuda odgovarajućih dimenzija. Ako se sadi ista vrsta to treba biti na međusobnoj udaljenosti 7 - 90 cm ovisno o kojoj se vrsti radi dok je u kombinaciji s drugim biljkama to moguće raditi na znatno manjim udaljenostima. Kod sadnje na otvorenom ta udaljenost ne bi trebala biti manja od 30 cm, a sadi se u tlo koje dobro drenira pritom izbjegavajući glineno tlo koje ima sposobnost zadržavanja vode.
Sadnja sjemena
Iako je ovaj način sadnje sanseverije rijedak, u koncu je moguć iako dostupnost sjemena na tržištu nije uvijek ista. Sjeme je prije bilo kakvog rukovanja potrebno isprati vodom jer postoji mogućnost da sadrži brojne kemikalije koje se lako šire po tlu. Nakon ispiranja, stavlja se na vlažni ručnik nakon čega se sprema u vrećicu i čuva na temperaturama 18 - 24°C. Korištenjem LED svjetala sjeme bi u kratkom periodu moglo proklijati, a male klice će početi izlaziti za otprilike 25 dana.
Nakon toga, biljka se sadi u posudu određenih dimenzija ili izravno u tlo i zalijeva se samo onoliko da se postigne vlažnost tla jer pretjerana količina vode može ubiti sjeme koje ima sposobnost preživljavanja bez vode i to 7 dana. Klice je najbolje presaditi u mješavine vrtne zemlje i pijeska, vrtne zemlje i treseta, vrtne zemlje i perlita ili vrtne zemlje, treseta i kokosa.
Sadnja sadnice
Bilo da se radi o sadnji direktno u otvoreno tlo ili u posudu najbolje je pričekati proljeće kada temperature trebaju biti malo više da bi biljka napredovala. Sadi se na mjestu koje nije direktno izloženo sunčevoj svjetlosti, a idealna je sadnja u nekom sjenovitom mjestu i najčešće orijentirana prema zapadu ili jugu gdje ima mogućnost primanja iste količine sunca tijekom dana. Ako se sadi na otvoreno prethodno iskopana rupa treba biti dovoljno velika da bi biljka mogla stati, a veličina rupe ovisi o dimenzijama biljke koja može biti gotova i formirana sadnica ili tek dijeljeni rizom.
Iako biljka može preživjeti 2 - 6 tjedana bez vode savjetuje se da zalijevanje bude svaka dva tjedna. Bilo da se radi u rupi na otvorenom ili novoj posudi u koju se biljka presađuje zajedničko im je to da moraju biti ispunjeni drenažnim materijalom koji će spriječiti zadržavanje viška količine vode.
Uzgoj u vrtu
Sadnja na otvorenom karakteristična je za područja s tropskim klimama i područja gdje su zime blage i temperatura ne pada ispod 10°C. Sadi se na mjestu gdje će biti zaklonjena od direktnog sunčevog svjetla i od direktnog udara vjetra što može bespovratno oštetiti biljku. Ovisno o vrsti, mogu se saditi na manjim udaljenostima tvoreći živu ogradu kako bi se stvorio efekt džungle što se posebice odnosi na sadnju jedne vrste u plodoredu.
Moguća je i sadnja na većim udaljenostima posebice ako se radi o kombiniranju biljaka unutar roda ili u kombinaciji s drugim jednogodišnjim ili višegodišnjim biljkama. Zalijevanje je po potrebi i zalijeva se samo dno biljke izbjegavajući prskanje po listovima. Za vrijeme viših temperatura savjetuje se zalijevanje rano ujutro ili kasno navečer.
Uzgoj u stakleniku
Sanseverija je biljka koja je idealna za uzgoj u stakleniku ili nekoj drugoj zatvorenoj prostoriji. Drži se na neizravnom suncu, a neke vrste čak vole i potpunu sjenu. Direktna izloženost suncu može dovesti do stvaranja opeklina na lišću što uništava cijelu biljku. Kao sobne biljke preporučuje se držanje na temperaturi od oko 20°C, a prihranjuje se blagim gnojivom za kaktuse i to isključivo u vegetacijskoj sezoni.
Zalijevanje je također po potrebi, a iako se savjetuje zalijevanje jednom u dva tjedna, zalijevanje biljke unutar staklenika može biti češće jer one imaju tendenciju bržeg isušivanja tla. U svakom slučaju biljka se ne zalijeva prije prethodne provjere stanja tla, a između dva zalijevanja tlo mora biti u potpunosti suho.
Biljka jako pozitivno djeluje na čovjekovo zdravlje jer pročišćuje zrak u prostoriji i ugljikov dioksid pretvara u kisik što omogućuje zdravo cirkuliranje zraka.
Uzgoj u posudama
Biljka će preživjeti u bilo kojoj posudi samo je pitanje koliko će rasti i hoće li biti zaražena nekom bolešću. Iako se može saditi u plastičnim i staklenim posudama najbolji izbor je sadnja u posudu od terra cote s drenažnim otvorima kako bi višak vode mogao pravilno otjecati. Sadnja u staklene posude ne osigurava dug životni vijek biljke jer na koncu ona trune zbog viška vode koja se skuplja bez mogućnosti dreniranja. Iako biljka sporije raste ipak nakon određenog vremena njen korijenski sustav ojača i može dovesti do prevrtanja posude, posebice ako se radi o plastičnoj, pa je u tom slučaju potrebno presađivanje u veću posudu ili u posudu od nekog drugog materijala.
Održavanje nasada
Biljka se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti 30 - 90 cm, iako ta udaljenost može biti i manja, posebice ako se radi o sadnji iste vrste. Za vrijeme vegetacije moguće je tlo malčirati razrijeđenim organskim kompostom kako bi se spriječilo nekontrolirano prodiranje vode unutar korijenskog sustava. Sadnici je poželjno osigurati djelomičnu sjenu ili indirektnu sunčevu svjetlost. Biljka se mora redovnije zalijevati u ljetnom periodu i to jednom u dva tjedna, a potrebno joj je dobro drenirano tlo koje omogućuje pravilno otjecanje viška vode. Zalijeva se čim se gornja površina zemlje osuši i ne voli pretjerano vlaženje zemlje. Zemlja između dva zalijevanja mora biti u potpunosti suha.
Održavanje i njega
Sanseveriju nije teško održavati jer zahtijeva rijetko orezivanje i još rjeđe zalijevanje. Može se prihranjivati jednom mjesečno, ali nije uvjet za zdrav rast. Za vrijeme ljetnog perioda zahtijeva zalijevanje svaka dva tjedna dok je zimi to jednom mjesečno. Ne podnosi direktan udar vjetra, jake kiše kao ni direktnu izloženost suncu. Orezivanjem biljke može se kontrolirati njena visina i širina, čime se potiče novi rast. U početku, kada su biljke male, orezivanje nije potrebno, a kasnije, ako nema opasnosti od nekontroliranog širenja, potrebno je ukloniti najduže grane koje kvare simetriju unutar posude.
Zalijevanje
Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer svako prekomjerno dodavanje vode može rezultirati žutim listovima koji pri bazi postaju mekani i propadanjem korijenskog sustava što automatski uništava cijelu biljku. Dovoljno je za vrijeme vegetacije odnosno aktivnog rasta zalijevati svaka dva tjedna dok se u zimskom periodu preporučuje jednom mjesečno. Zalijeva se samo tlo bez potrebe za prskanjem listova i to kada se zemlja u potpunosti osuši sve do korijena, a posuda u kojoj se nalazi biljka mora imati dobar drenažni sustav kako bi se spriječilo zadržavanje nepotrebne količine vode.
Gnojidba
Savjetuje se izbjegavati pretjerano prihranjivanje jer je ovo vrsta biljke koja raste na siromašnim tlima. Prihranjuje se jednom mjesečno ili svakih nekoliko tjedana dok se zimsko prihranjivanje izbjegava. Za prihranjivanje se koristi gnojivo za kaktuse, tekuće gnojivo sa sporim otpuštanjem 10 - 10 - 10 ili 20 - 20 - 20 dok je moguća i primjena organskog komposta poput taloga kave. S doziranjem taloga kave treba biti oprezan jer prevelika količina može uzrokovati pojavu gljivične infekcije koja utječe na rast i uzrokuje trulež biljke. Idealan način korištenja je pomiješati talog kave sa zemljom prije nego što se stavi oko biljke. Tako će se osigurati dovoljno kisika i spriječiti da smjesa bude previše kisela.
Razmnožavanje
Razmnožavanje je moguće obaviti na tri načina: dijeljenja rizoma, reznicama listova ili sijanjem sjemena što nije uobičajena metoda, ali je svakako moguća.
Dijeljenje rizoma odvija se u proljeće i to dijeljenjem korijena na nekoliko dijelova gdje svaki podijeljeni dio mora imati jednu točku rasta. Podijeljeni dijelovi stavljaju se u pojedinačne posude koje se odlažu na toplo mjesto s umjerenim zalijevanjem.
Dijeljenje reznicama listova odvija se tako što se list reže na komade jednakih dimenzija otprilike 4 - 5 cm. Nakon toga se stavlja na sušenje, a potom slijedi sadnja u posudu ispunjenu pijeskom pod kutem od 45° kako bi se moglo razviti korijenje. Posuda u koju se biljka posadila zatvara se poklopcem, a klijanje se može očekivati za 30 - 40 dana. Nakon što je reznica pustila korijenje spremna je za presađivanje u veću posudu gdje će se moći nesmetano širiti.
Presađivanje
Iako biljka sporo raste i skoro i ne zahtijeva presađivanje, u slučaju da je ono potrebno najbolje je za to pričekati kasnu zimu ili rano proljeće. Prvi znak da je vrijeme za presađivanje je kada korijenski sustav počne izlaziti kroz otvore drenažnog sustava, a na potrebu za presađivanjem mogu ukazivati i iskrivljena posuda u kojoj se biljka nalazi, od težine posuda s biljkom stalno pada ili sporiji rast. Općenito je dobro biljku saditi u posudu poput terra cote jer korijenski sustav koji se razvio vremenom postaje jak i može doći do lomljenja posude od nekog drugog krhkog materijala. Presađuje se u unaprijed pripremljenu posudu ispunjenu gotovim mješavinama tla ili pravljenim mješavinama koje se sastoje od zemlje za posude, perlita i pijeska u omjeru 2 : 1 : 1.
Pomlađivanje
Pomlađivanje je idealno raditi u proljeće ili rano ljeto, a ono podrazumijeva uklanjanje oštećenih grana bilo da se radi o spaljenim listovima uslijed prekomjerne količine direktne sunčeve svjetlosti ili o oštećenim listovima kao posljedici primanja velike količine vode bez mogućnosti kvalitetne drenaže. Uklanjaju se i bolesne grane koje su posljedica djelovanja bolesti i štetnika kao i najduže grane u posudi jer se tako može osloboditi prostor za daljnje stvaranje novih listova. Prilikom pomlađivanja koristi se oštar pribor poput dezinficiranih škara pri čemu se posebno pazi da uklanjanje grane bude što brže i preciznije bez dodatnih rezova koji samo omogućuju lakše prodiranje bolesti u biljku.
Prorjeđivanje
Sanseverija nema klasično prorjeđivanje jer nije vrsta biljke koja ima nekontrolirani rast i stvaranje velike količine listova u kratkom periodu. Dovoljno je biljku održavati pomlađivanjem ili uklanjanjem oštećenih i uvelih grana kako bolest ne bi prešla na ostale listove ili ostale sadnice u slučaju da ih se sadi više u plodoredu.
Priprema za sljedeću sezonu
S obzirom na to da je sanseverija višegodišnja biljka, tijekom perioda mirovanja priprema se za sljedeću sezonu u kojoj će stvarati nove zelene listove. Tijekom perioda mirovanja tlo je potrebno održavati suhim kako ne bi došlo do truljenja korijena koji za posljedicu ima gubljenje cijele biljke. Držanjem na neizravnom svjetlu pri odgovarajućoj sobnoj temperaturi stvaraju se idealni uvjeti za opstanak biljke. U proljeće, kada dođe vrijeme za vegetacijski rast, biljku se može iznijeti na otvoreno, ali samo u slučaju da su temperature prilagođene uvjetima koje biljka zahtijeva. Tada počinje zalijevanje i prihranjivanje prema unaprijed ustaljenom rasporedu.
Bolesti
Zbog osjetljivosti korijenskog sustav na vlaženje biljka je izuzetno osjetljiva na bolesti poput truleži korijena, pjegavosti lišća i pepelnice.
Trulež korijena
Trulež korijena je jedna od najčešćih bolesti s kojima se suočava sanseverija. Prekomjerna količina vode, kao i sadnja u tlu koje zadržava velike količine vode, može nepovratno oštetiti biljku. Korijen se pretvara u kašu, a listovi postaju mekani, mijenjaju boju u žutu ili smeđu i savijaju se prema dolje. U tom slučaju je najbolje ukloniti zaraženu biljku kako ne bi oštetila druge biljke u okruženju. Biljka koja je zaražena ovom bolešću uklanja se iz posude, a korijenje se odstranjuje prethodno dezinficiranim škarama. Nakon što se uklonio svaki zaraženi korijen, oni koji su ostali polijevaju se otopinom fungicida kako bi se spriječila nova infekcija. Kao zamjena za fungicid često se koristi vodikov peroksid. Nakon tog procesa, biljka se ponovno sadi u unaprijed očišćenu i dezinficiranu posudu i prihranjuje se gnojivom od morskih algi.
Pjegavost lišća
Crvenu pjegavost lišća uzrokuje gljivica Drechslera ersipila, a očituje se pojavom crvenih pjega po listovima biljke koji vremenom poprimaju smeđu boju. Pojavljuju se u obliku plikova ispunjenih vodom dok područje oko plika počinje trunuti. Bolest se može spriječiti smanjenjem vlažnosti zraka i dobroj cirkulaciji. Za rješavanje problema pjegavosti koriste se brojni fungicidi kao i bordoška mješavina koja je kombinacija bakrenog sulfata, vapna i vode, a tretman se provodi svaka 3 tjedna u trajanju od 5 minuta. Kao nekemijski tretman koristi se ulje čajevca u raspršivaču.
Pepelnica
Pepelnicu sanseverije uzrokuje gljivica Oidium, a očituje se pojavom bijelo sivog praha na listu praćenih smeđim mrljama. Pojavljuje se u prostorima gdje je hladniji zrak i gdje biljka ne dobiva dovoljno svjetlosti kao bi višak vlage mogao ispariti. Pepelnicu je potrebno liječiti u što kraćem periodu jer može prijetiti opasnost od zaraze ostalih listova ili drugih kontaktnih biljaka. Za liječenje ove bolesti koristi se fungicid, a prirodni način liječenja je korištenjem temeljca češnjaka ili mliječnom kiselinom.
Štetnici
Sanseverija posađena na otvoreno može biti oštećena djelovanjem raznih štetočina od kojih nije imuna na brašnaste stjenice i paukova grinja.
Brašnaste stjenice
Brašnaste stjenice (lat. Pseudococcidae) ili vunaste uši su česti nametnici koji napadaju sve dijelove sanseverije kao što su korijenje i stabljika. Ovaj štetnik izgleda poput voska i kreće se sporo obično u većim skupinama dužinom lista ili bodlji. Brašnasta stjenica živi u tlu i napada korijen sanseverije koji izgleda kao bijela naslaga i, osim štete uzrokovane sisanjem sokova iz korijena, čini biljku osjetljivijom na truljenje izazvano bakterijskim i gljivičnim infekcijama. Prirodne metode koje se nerijetko koriste za uklanjanje i suzbijanje širenja brašnaste stjenice su uklanjanjem štapićem za uši ili četkicom koja je prethodno namočena vodom, kombinacijom vode, sapuna i alkohola ili bakrovim oksikloridom. Kemijsko sredstvo koje se koristi za rješavanje ovog nametnika je insekticid košenil.
Paukova grinja
Paukova grinja (lat. Aculops cannabicola) je vrsta štetnika koja za posljedicu napada ima uvenuće biljke. Male su i okom gotovo nevidljive, nalaze se u kolonama i hrane se svim dijelovima lišća, a najlakše ih je uočiti na donjoj strani lišća. Biljka za posljedicu ima smanjenu mogućnost rasta i napredovanja što uključuje preranu defolijaciju i pojava žutih listova. Prirodnim metodama poput uklanjanja zaraženih sadnica ili prirodnim neprijateljima možemo pokušati liječiti sanseveriju, a ako ne uspijemo možemo koristiti insekticide poput sapuna i ulja na bazi uljane repice ili nima.
Upotreba sanseverije
Biljka se ne koristi za konzumaciju i otrovna je i za ljude i životinje, ali ima indirektno djelovanje na čovjekovo cjelokupno zdravlje. Sadnica sanseverije u zatvorenom prostoru pročišćava zrak stvarajući veću količinu kisika, uklanja zagađivače zraka poput benzena, formaldehida, ksilola, toluena i trikloretilena. Zbog svojih psihoterapeutskih djelovanja koristi se u liječenju mentalnog zdravlja, a djelotvorna je i protiv alergija.
Zanimljivosti
Sanseverija je, prema feng shuiju, popularna u uređivanju interijera. Zbog svog oblika listova sve je češći izbor u modernim interijerima, a stručnjaci savjetuju da se stavlja na ulazu u kuću kako bi se zaštitila od loše energije i privukla bogatstvo
Biljku je otkrio njemački botaničar Peter Simon Pallas 1784. godine, a opisao ju je švedski botaničar Carl Peter Thunberg tek 10 godina poslije 1794. godine. U Europu je uvezena oko 1800. godine dok je u Ameriku uvezena 1900. godine. Prvi ju je opisao talijanski botaničar Carlo Allioni 1876. godine i nazvao je Sansevieria trifasciata po talijanskom gradu Sanseviero.
Kroz povijest se koristila u brojnim ritualima i vjerovalo se da ima zaštitnu moć, a danas je moguće koristiti u terarijima.
Prije nekoliko godina naziv Sansevieria trifasciata preimenovan je u Dracaena trifasciata jer su se biljke iz porodice Sansevieria pridružile grupi Dracena.
Foto: Olena Troshchak / Pixabay
Odgovori