Agava (lat. Agave americana) je biljka karakteristična za vizuru Meksika, a godinama se koristi i kao ukras u vrtovima. Ipak, osim po vizualnom značaju, također je i gospodarski veoma značajna. Ime je dobila prema grčkoj riječi agauos što znači uzvišen. Spominje se i u grčkoj mitologiji u imenu mitske kraljice Tebe.
Pripada porodici šparogovki (Asparagaceae) koja je dobila ime po rodu šparoge, iako naizgled nemaju nikakvih sličnosti i u većini slučajeva raste samoniklo diljem svijeta. Porodica se sastoji od 140 rodova rasprostranjenih po čitavom svijetu, a najpoznatiji članovi porodice su juka, zumbul, hosta, dracena i sanseverija.
Agava je trajnica koja raste blizu tla i tvori čvrstu rozetu. Listovi su skupljeni u rozeti i rastu krunasto. Zelenoplave su boje, mesnati, bodljikavi po bridovima i nazubljeni na vrhu. Listovi mogu narasti do 2 m u visinu, a biljka i do 4 m u širinu. Vrlo dugo dozrijeva kako bi tek nakon 8 - 10 godina izrasla stabljika 8 - 9 m u visinu. Cvatnja traje 2 - 3 mjeseca te cvjeta malim žutim cvjetovima skupljenim u gusti cvat.
Nakon što odumru cvjetovi, odumire i sama biljka. Ipak, iz matične biljke rastu izdanci kojima se biljka nastavlja dalje sama širiti. Postoje i vrste koje cvjetaju svake godine, a izdanak s cvijetom se može i rezati kako bi se produžio životni vijek biljke. Plod je tobolac u kojem dozrijevaju smeđe plosnate sjemenke.
Biljka prirodno raste na području Meksika s kojeg se proširila na tropske i toplije krajeve diljem Amerika i Europe. Osim što ima veliku dekorativnu ulogu, značajna je i za gospodarske svrhe. Dobro raste na siromašnom i kamenitom tlu, pa se često uzgaja u ukrasnim kamenjarima. Osim toga, biljka je veoma značajna za ekosustav meksičkih pustinja. U nekim se uvezenim ekosustavima već dovoljno uskladili, pa tako u južnoj Italiji njezino lišće je ishrana za koze. U Europi se sadi na područjima s rijetkom vegetacijom kako bi se spriječila klizišta.
Srodnici
Vrste agave
Postoji nekoliko vrsta agava koje su popularne u svijetu zbog svog dekorativnog izgleda ili ekonomskog značaja. Vrste se većinom razlikuju po izgledu listova ili po broju cvjetanja tijekom godina. Također, neke su se sorte vremenom mijenjale i križanjem poprimile slične karakteristike. Osim toga, neke su vrste gospodarski značajnije i ciljano se uzgajaju. Općenito, postoji dvjestotinjak vrsta agava, a obična agava jedina je vrsta koja u Dalmaciji raste u divljini.
Obična agava
Obična agava porijeklom je iz tropske Amerike, a proširila se i po Sredozemlju. Radi se o trajnoj drvenastoj biljci bez stabljike i s mesnatim listovima. Biljka ima bodljikave završetke i obrube. Dobro veže tlo i odlična je za uzgoj na klizištima. Najčešće se uzgaja u dekorativne svrhe i u loncima.
Agave americana Marginata
Ova je vrsta agave kultivar za dekorativni uzgoj. Voli toplu i sušnu klimu i odgovara joj kamenita podloga za uzgoj. Listovi su manji i imaju manje bodlje te im je unutrašnjost tamnozelena, a izvana imaju bijele ili žućkaste crte. Listovi su uži i više ih raste na jednoj rozeti.
Agave americana Striata
Agava Striata još je jedan kultivar agave koji se uzgaja za dekorativne svrhe. Ima jako uske listove koji tvore bujnu rozetu, a skoro da ni nema stabljike. Listovi rastu uspravno i tvore pravilan oblik. Na vrhu su veoma zašiljeni i oštri te tamnosmeđe boje. Na listovima se miješaju zeleno žute tanke šare.
Agave americana sisalana
Agava sislana je uzgajana zbog gospodarske važnosti. List joj je dugačak do 2 m i može težiti do 1 kg. Mesnat je i debeo, a sušenjem se iz dozrelih listova dobiva vlakno. Vlakno je žućkasto ili bijelo, veoma čvrsto i žilavo pa se upotrebljava za izradu konopa ili tepiha.
Agave americana cantala
I ova se vrsta agave prvenstveno uzgaja zbog gospodarske važnosti. Njezini listovi su tanji i uži, ali se suše za izradu vlakana. Ipak, ta su vlakna osjetljivija i upotrebljavaju se za izradu finije tkanine ili čipke.
Uzgoj agave
Agava je veoma jednostavna za uzgoj ako joj se osiguraju dobri uvjeti za to. Nije ju teško agavu za privatne ili komercijalne svrhe, ali u nastavku donosimo nekoliko savjeta kako bi urod bio bolji.
Tlo
Agava odlično uspijeva na pjeskovitom tlu ili tlu kojem se nalazi kamenje. Odgovaraju joj slabo kisela do neutralna, laka tla. Također, dobro podnosi sušu. Voli tla koja imaju dobru odvodnju i koja brzo upijaju vodu. Kod tla je važno paziti i na pH indeks jer joj odgovara od 7 - 8 pH. Također, ne voli glinasta i teška tla koja onemogućavaju korijenu da se pravilno razvije ili mogu dovesti do njegovog truljenja.
Klima
Agava je biljka vruće i surove klime i dobro podnosi i blizinu posolice. Raste u toplim krajevima i ne podnosi niske temperature zimi. Prirodno stanište su joj pustinje i sušna područja, a dobro uspijeva i na Mediteranu. Osim toga, može se naći i u tropskim predjelima, ali i toplijim krajevima kod dekorativnog uzgoja. U prirodi raste u grmovima i naizmjenično, najčešće na ogoljelim područjima.
Vrijeme sadnje
Agava je osjetljiva na temperaturu klijanja, pa je najbolje vrijeme sadnje na otvorenom tijekom travnja. Najpogodnija temperatura za klijanje je iznad 17°C. U uvjetima niže temperature, preporučuje se saditi je u zatvorenim prostorima i s vremenom je iznijeti na otvoreno.
Slaganje kultura
Agave se najbolje slažu sa sukulentima (aloe vera, čuvarkuća, krasule poput drvo novca i drvo žada, kalanhoa, krasula, pustinjska ruža, sanseverija, tušt), artičokama i kaktusima te se mogu uzgajati u istom loncu ili blizu jedan drugoga zbog dekoracije. Također, dobro podnose jednake klimatske uvjete i može ih se istovremeno održavati.
Kod uzgoja, agava općenito ne preferira blizinu drugih biljaka. Biljka može imati raspon do 4 m, pa je to minimalna udaljenost između svake kod uzgoja. Također, uzgoj u pravilnom plodoredu omogućava lakšu brigu. Željeni razmak između dva reda je minimalno 1 m.
Agave se tradicionalno sade u pustinjskim vrtovima, međutim, jednako dobro rastu s drugim biljkama koje nemaju prevelike zahtjeve za zalijevanjem poput mediteranskih biljaka bugenvilije, lavande i kadulje, ukrasnih trava i modre vlasulje te novozelandskog lana.
Faza mirovanja
Kao i drugi sukulenti i agava je otporna i može izgledati lijepo tijekom cijele godine, no, u nekim razdobljima u godini postaju neaktivni. Mirovanje je razdoblje u biljkama kada se njihov rast i fizička aktivnost privremeno usporavaju, a često je potaknuto nepovoljnim promjenama u okolišu kao što su ekstremna temperatura, suhoća, itd. Kada agava prijeđe u stanje mirovanja, minimizirat će aktivnost metabolizma kako bi sačuvals energiju dok se uvjeti u okolišu ne poprave.
Različite vrste agava rastu različitim brzinama tijekom godine, ovisno o temperaturi. Neke prolaze kroz fazu mirovanja i rastu sporije kada su temperature prevruće ili prehladne, a ponovno postaju aktivne kada su temperature idealne za njihov rast. Ljetne agave su agave koji rastu u vrućim ljetnim mjesecima od svibnja do kolovoza, a zimi odlaze u stanje mirovanja. Dok su zimske agave biljke koje aktivno rastu tijekom hladne zime, od studenog do veljače i usporavaju rast ljeti. Ne preporučuje se presađivati ih tijekom njihove faze mirovanja i remetiti im “dubok san”.
Sadnja agave
Osim što je veoma klijava biljka, agava svake godine daje samonikle mladice, pa nije zahtjevna za uzgoj. Ipak, kako bi se pravilno razvila, važno je poštovati uvjete za pravilan uzgoj.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena se odvija isključivo u kontejnere. Agava ima nježan korijen i za klijanje joj je potrebno malo zemlje. Za uzgoj se koristi zemlja za kaktuse u kojoj je umiješan pijesak. Sjeme se sije na 1 cm dubine te se ostavlja na toplom i svijetlom mjestu. Zalijeva se svaka dva dana i treba paziti da zemlja nije ni presuha ni premokra. Sjeme će u dobrim uvjetima niknuti nakon 2 - 3 tjedna.
Sadnja sadnice
Sadnica je najbrži i najpouzdaniji način za uzgojiti agavu. Sadi se direktno na konačno mjesto uzgoja kada je korijen dovoljno razvijen. Važno je paziti da se dobro prekrije zemljom te redovito zalijevati dok se ne primi. Kod sadnje, između svake biljke je potrebno ostaviti minimalno 3 m prostora kako bi ih se moglo održavati.
Kalemljenje
Agava se može cijepiti na drugu vrstu kako bi se potaknulo miješanje vrsta i preuzimanje optimalnih karakteristika. Cijepljenje agave se radi nakon što biljka odumre i stabljika ostane gola. Zarezuje se komad biljke u koji se kalemi željena reznica. Rez se omotava zavojem kako bi se uspješno primio što može potaknuti i ponovni rast na istoj stabljici.
Uzgoj u vrtu
Agava je pustinjska biljka i zahtjeva mnogo svjetla, pa je prilikom uzgoja na otvorenom potrebno osigurati sunčano mjesto. Dobro raste na pjeskovitom tlu i rubnim dijelovima vrta. Često se sadi u kamenjare kao centralna biljka koja privlači pozornost. Treba izbjegavati izravno sunčevo svjetlo kroz prozor ili pokraj bijelih površina kako se ne bi oštetili listovi. Što je klima toplija, biljka bolje podnosi zasjenjenost. Može podnijeti i niže temperature iznad 0°C. Mrazove i snježna razdoblja ne podnosi.
Uzgoj u stakleniku
Agava se može uzgajati u staklenicima u područjima gdje nije idealna okolina za vanjski uzgoj. Odgovaraju joj potpuno prozirni staklenici u kojima može dobiti barem 8 sati dnevnog svjetla. U uvjetima u kojima vanjska svjetlost to ne zadovoljava, potrebno je osigurati unutarnju rasvjetu. Agavu je u zatvorenom poželjno uzgajati u povišenim gredicama u mješavini tla s pijeskom. Navodnjavanje se vrši jednom tjedno, sistemom kap po kap i najviše joj odgovara kišnica. Za vrijeme zime zalijevanje se smanjuje na jednom mjesečno. Osim toga, temperaturu treba održavati iznad 20°C kako bi se biljka mogla pravilno razvijati.
Uzgoj u posudama
Kod uzgoja u posudama, treba odabrati manje vrste koje se neće toliko širiti i stvarati problem za uzgoj. Biljka se uzgaja u mješavini tla za kaktuse koje sadrži pijesak. Obavezno je osigurati dobar protok vode. Biljku se tijekom ljetnih toplih mjeseci može držati na osunčanom i toplom mjestu i zalijevati je jednom tjedno kišnicom. Nakon što temperature počnu padati, važno ju je unijeti u zatvorenom. Treba joj osigurati položaj s dovoljno izravnog sunčevog svjetla i zalijevanje smanjiti na jednom mjesečno. Biljka će s vremenom puštati mladice koje je potrebno presaditi. Mladice se ručno odvajaju i presađuju u drugu posudu.
Održavanje nasada
Održavanje vanjskog nasada agave uključuje eventualno čišćenje od korova. Tlo na kojem raste agava nije često pogodno za uzgoj drugih biljaka, pa nema ni velike zasićenosti korovom. Ako se prilikom sadnje održavao pravilan plodored, okolni se korov lako može kositi mehaničkih kosilicama.
Održavanje i njega
Agava se često naziva i stoljetnom biljkom, a to dobro opisuje njezinu izdržljivost u prirodi. I kod održavanja ona ne traži preveliku njegu.
Zalijevanje
Agava potječe iz relativno suhe klime i nema velike potrebe za vodom. Dobro podnosi duga sušna razdoblja jer se u lišću skladišti višak vode i tekućine. Zalijeva se ovisno o sezoni i razdoblju bez oborina. Ako je za vrijeme rasta dobila više od 150 mm oborina, nije ju potrebno zalijevati do 2 tjedna. Također, optimalno je da se zemlja isuši prije zalijevanja.
Gnojidba
Agava je jedna od rijetkih biljaka kojima gnojivo nije potrebno, a u nekim slučajevima može imati i negativne posljedice. Agave se za masovni uzgoj mogu u proljeće gnojiti mineralnim gnojivom bogatim dušikom kako bi se ubrzao rast i razvoj. Ipak, gnojenje dovodi do bržeg cvjetanja što neke vrste dovodi do odumiranje glavne biljke.
Razmnožavanje
Agava se razmnožava sjemenom i vegetativno. Zrele sjemenke su smeđe boje i plosnate, pa se mogu saditi odmah sljedeće sezone. S obzirom na to da ima veoma nježan korijen i trebaju joj pravi uvjeti da nikne, najčešće se uzgaja sjemenom u kontejnerima. Ako se razmnožava vegetativno, najčešće se uzimaju mladi izdanci na starijoj biljci. Izdanci rastu kraj korijena ili u neposrednoj blizini, čupaju se s korijenom i presađuju se na željeno mjesto. Biljka je i samonikla jer iz glavne stabljike nakon cvatnje i odumiranja rastu nove biljke.
Presađivanje
Kod presađivanja, važno je voditi računa o mjestu na kojem će se uzgajati. Biljka se presađuje kada razvije korijen, što može biti nakon dva mjeseca uzgoja mladice. Presađivanje iz kontejnera najbolje je obaviti tijekom travnja kako bi se biljka lakše prilagodila novim uvjetima rasta. Presađuje se u rahlu zemlju za uzgoj kaktusa. Potrebno je iskopati rupu dublju od ukupne razine korijena, položiti korijen biljke u nju i zatrpati ga zemljom. Nakon presađivanja, poželjno je biljku zalijevati svakih tjedan dana kako bi se lakše primila.
Pomlađivanje
Nakon faze mirovanja, biljku je potrebno pomladiti radi ljepšeg izgleda, ali i kako bi se potaknuo rast novih listova. Biljka se pomlađuje rezidbom suhog ili savinutog lišća. Kod rezidbe se koriste oštre sterilizirane škare i obavlja se u proljeće, tijekom ožujka ili travnja. Važno je kod rezidbe koristiti zaštitnu odjeću ili rukavice jer sok koji šprica iz biljke može uzrokovati kožne probleme ili osip.
Prorjeđivanje
Agava često pušta mladice koje mogu zagušiti nasad ili biljku u posudi. Zato ju je potrebno barem jednom godišnje prorjeđivati. Od odrasle se ili matične biljke odvajaju ovogodišnje mladice koje se zatim sade na drugo mjesto. Prilikom odvajanja potrebno je paziti na korijen. Biljka se prorjeđuje kako bi se lakše mogla razviti, ali i služi i kao način razmnožavanja. Kod uzgoja u zatvorenom treba se voditi računa o konstantnom presađivanju.
Rezidba
Agave se obrezuje prije vegetacijske sezone i najviše u dekorativne svrhe. Za rezidbu se koriste škare ili oštar nož. Agavi se mogu kontinuirano podrezivati donji listovi koji s vremenom odrvene kako bi se dobio dojam stabljike. Također, obavezno se podrezuju svi žuti ili osušeni listovi. Njezin sok može izazvati osip, pa se preporučuje prilikom rezidbe nositi rukavice.
Zaštita preko zime
Sukulenti su vrlo otporni na hladnoću i niske temperature im neće naškoditi. Postoji i niz vrsta agava koje se mogu s lakoćom nositi s hladnim temperaturama. Međutim, nježnijim vrstama kao što je Agave americana svakako biste trebali osigurati zaštitu tkaninom za mraz, folijom s mjehurićima, plastičnom ceradom ili čak velikom kartonskom kutijom kako bi se potpuno prekrile bodlje i dno biljke.
Bolesti
Agava je biljka prilično otporna na bolesti, ali postoje zabilježene bolesti koje mogu imati značajniji utjecaj na nasad. Najveći problem najčešće radi višak vlage i nemogućnost otjecanja vode, pa se o tome mora voditi računa prije same sjetve ili sadnje. Većina se bolesti tada i aktivira, a neke od najpoznatijih su antraknoza i trulež korijena.
Antraknoza agave
Antraknoza je česta bolest koja može napasti nasad na otvorenom ili biljku u zatvorenom. Radi se o gljivičnoj bolesti koja prvenstveno napada listove, ali može dovesti do truljenja cijelog korijena. Bolest se očituje smeđim pjegama koje se šire u veće mrlje. Spriječiti se može sadnjom u pravilno tlo, dobrim propustom vode i držanjem na osunčanom mjestu. Zaražene listove je potrebno ukloniti.
Trulež korijena
Trulež korijena se kod agave pojavljuje uslijed prevelikog zadržavanja vode. Vidljivo je po mekšanju stabljike i truljenju vitalnih dijelova. Trulež korijena se izbjegava sadnjom u tretiranu zemlju i dobrom odvodnjom vode.
Štetnici
Iako agava može dug vremenski period provesti u užeglim uvjetima, postoje neki insekti koji mogu naštetiti biljci i na koje nije imuna, a to su Curculionoidea i Moneilema.
Curculionoidea
Ovaj crni insekt dugačak je oko 1 cm, a odabire agavu za polaganje jajašaca. Nakon što biljka procvjeta, posebno je podložna napadu ovog insekta. Kopajući kanale, širi bakteriju koja uzrokuje truljenje biljke. Insekt se zavlači u samu srž biljke i nekada se njegove ličinke mogu pronaći i u boci tekile. Spriječiti se može korištenjem insekticida unaprijed i sadnjom na zdravom tlu.
Moneilema
Ovi insekti ne lete već svoja jajašca polažu u unutrašnjost agave. Poznate su i kao ubojice kaktusa jer kopaju tunele u srži i uzrokuju odumiranje biljke. Jedan insekt ne može napraviti veliku štetu, ali velika kolonija može biti štetna. Značajna je po tome jer ispušta smrdljivu tekućinu u samoobrani, slično kao i smrdljivi martin. Riješiti ih se može uklanjanjem bolesnih biljaka i insekticidima.
Upotreba agave
Agava je biljka donesena u naše krajeve, pa njezina svojstva nisu toliko poznata. Ipak, u južnoj Americi je značajna biljka koja se koristila u mnogim prilikama i njezin se uzgoj prenosi s generacije na generaciju. Popularna je i zbog vlakana od kojih se mogu dobiti užad, čvrste tkanine, vreće, tepisi, ljetni šeširi ili papir. Vlakno je veoma čvrsto i izdržljivo te otporno na vremenske uvjete.
Berba
Berba agave započinje ovisno o želji za upotrebom. Ako se koristi za konop, mogu se svake godine ubirati listovi koji su zreli i koristiti za sušenje. Lišće je najbolje sušiti na izravnom suncu tijekom tjedan dana i redovito okretati kako ni jedna strana ne bi istrunula. Agava za proizvodnju pića se bere tek kada dozre, što može trajati 8 - 12 godina.
Bere se oštrim mačetama tako da se odvaja bodljikavo lišće od debele unutrašnjosti. Sočne jezgre nalikuju velikom ananasu i vade se s korijenom kako bi se moglo u daljnju proizvodnju. Beru se isključivo ručno, koristeći oštre mačete i oruđe koje sliči na veliku žlicu s naoštrenim rubovima.
Skladištenje
Agava se sirova može skladištiti do tjedan dana u hladnijem prostoru, ali ju je potrebno čim prije skuhati kako bi počeo proces fermentacije. Time se dobiva alkohol i tako se ona trajno čuva. Ipak, skladištenje agave ovisi o njezinoj kasnijoj upotrebi, pa se agava za proizvodnju konopa može čuvati mjesecima.
Kulinarstvo
Praktički je svaki dio agave jestiv i može se iskoristiti u kulinarstvu. Cvijeće agave, iako veoma rijetko, aromatično je i kuha se na pari prije upotrebe. Može se jesti kako dodatak salatama ili prilog. Lišće agave se sječe na komadiće i prži, pa se dobiju slatkiši okusa sličnog karameli.
Najpoznatiji proizvod je tekila koja se počela proizvoditi početkom 19. stoljeća. Tekila je prozirno snažno alkoholno piće koje se dobije fermentiranjem i destilacijom agave. Vjeruje se kako svaki proizvođač ima svoj recept, ali je svima u cilju proizvesti tekilu sa što više alkohola u sebi. Od srca biljke dobiva se alkoholno piće mezcal.
Iz srca agave se može izvući i nektar koji se koristi kao zaslađivač. Radi se o agavinom sirupu koji je manje viskozan nego med, ima puno fruktoze i sladak je.
Kozmetika
Agava je značajna i u kozmetici jer sadrži saponin koji ima pozitivan učinak u mnogo aspekata. Jedna od najznačajnijih načina upotrebe je u kremama. Korištenje kreme na dnevnoj bazi poboljšava elastičnost kože, smanjuje učinke bora i hidratizira kožu. Osim toga, krema djeluje veoma osvježavajuće, pa se preporučuje upotreba na iritiranoj koži. Prirodni saponin koji sadrži puno je bolji za korištenje u sapunima i šamponima za kosu. On ispire nečistoće i masnoću, a vraća kosi sjaj i mekoću. Ipak, zbog slabijeg se učinka često kombinira s industrijski saponinom.
Medicina
Agava ima svoju upotrebu i u narodnoj medicini. Najčešće se koristi sok agave koji je bogat vitaminima i mineralima. Sok se pije zbog općenitog boljeg zdravlja i imunološkog sustava, ali se koristio i kao antiseptik kod rana. Vjeruje se da sok agava pomaže kod opeklina, ugriza insekta i manjih površinskih rana. Prije se koristio i kod probavnih smetnji, ali i za pomoć pri znojenju kod viših temperatura.
Zanimljivosti
Agava je biljka koja potječe iz meksičkog područja, a nju su poznavali još stare Maye i indijanska plemena. Zbog svog izgleda je tijekom 16. stoljeća prevezena u Europi. Prenijeli su je španjolski moreplovci. Kasnije se raširila po Mediteranu gdje se u nekim dijelovima može naći i kao samonikla biljka.
Polja modrih agava u Meksiku su dio UNESCO-ve baštine zbog smanjivanja njihovog uzgoja, ali i lijepog okolišnog uzorka koji tvore.
Zanimljivo je da je agava medonosna biljka i njezin je med jako sladak i cijenjen. Ipak, ono što je posebno uz nju da je oprašuju šišmiši. Dugonosni šišmiši žive u pustinji i glavna hrana im je nektar iz cvjetova agave. Problem je što se agava sve više sječe zbog potražnje u svijetu te im ostaje sve manje hrane za upotrebu.
Agava je značajna i za otok Hvar zbog upotrebe vlakana kod izrade čipke. Sestre benediktinskog samostana su ustanovile tu tradiciju, a čipka od agave je očuvana kao UNESCO baština.
Foto: Sonny Sixteen / Pexels
Odgovori