Aloe vera ili aloja (lat. Aloe barbadensis M.) je višegodišnja biljka koja je dobila ime po botaničaru Mulleru koji ju je otkrio na Barbadosu te ju uvrstio na popis ljekovitog bilja. Prirodna staništa su topla i suha područja, stoga najbolje uspijeva u krajevima gdje je godišnja prosječna temperatura oko 22°C (Karibi, Meksiko), a danas je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka koja ima široku primjenu u farmaceutskoj industriji.
Pripada porodici Asphodelaceae (čepljezovke) kojoj pripadaju i mnogi sukulenti, te ima karakteristične mesnate listove u kojima skladišti vodu, čime je otporna na sušu. Prilagodljiva je na različite uvjete stoga raste i na planinskim područjima i na obali, u staklenicima i u teglama.
Zrelost dostiže u četvrtoj godini kada dosegne visinu od 60 - 90 cm. Ima blijedo zelene listove s trnjem dužine 40 - 50 cm te plitak korijen koji naraste 20 - 30 cm. Životni vijek je oko 12 godina. Aloe vera cvjeta od proljeća do jeseni, ovisno o vrsti i sorti, a cvjetovi se formiraju na vrhu duge, jednostavne ili razgranate stabljike. Obično su crvenkaste, narančaste ili žute boje, a mogu biti samostalni ili u skupinama te viseći ili uspravni.
Danas se najviše uzgaja na plantažama diljem Afrike, Australije, srednje Amerike, Meksika, Rusije i Japana, a u Španjolskoj, Grčkoj i Izraelu su najpogodnija područja za uzgoj organske Aloe vere. Uzgaja se najviše zbog farmaceutskih pripravaka poput tinktura i gelova koji djeluju umirujuće na kožu, a sličan učinak ima i na probavu.
Vrste aloe vere
U prirodi postoji oko 200 vrsta aloe vere, no najčešće se uzgajaju aloe barbadensis miller, aloe arborescens i aloe ferox.
Aloe barbadensis Miller
Ima grmolik oblik i mesnate, zelene listove koji rastu iz zemlje. Težine su 1 - 1,5 kg i mogu narasti do 90 cm. Cvate tijekom travnja, a ima guste cvjetove žute boje. Ima brži rast i lakše se uzgaja od Aloe arborescens, stoga je proizvodnja ekonomski isplativija. Raste u područjima blage klime, poput Dominikanske Republike te južnih područja SAD-a. Koristi se u obliku gela ili praha.
Aloe arborescens
Poznata pod narodnim imenom kao ljekovita ili čudotvorna aloja. Može doseći visinu i do 2 m te je razgranatog oblika. Listovi su nazubljeni, sivozelene boje, raspoređeni u rozete te su manji i tanji od listova prethodne vrste. Najčešće rastu do 60 cm, a iz njih rastu žuto zelene bodlje. Težina listova je oko 200 g. Vrijeme cvatnje je tijekom veljače, a ima crvenkaste cvjetove skupljene u grozdove te rastu duž stabljike.
Aloe ferox
Naziva se još i gorka aloe vera zbog gorkog okusa biljnog soka, odnosno gela kojima odbija štetnike. Karakterizira je izrazita otpornost te može narasti i do 5 m u punoj zrelosti. Osim gorkog okusa, gel ove vrste aloe sadrži velike koncentracije soli i vitamina, no ima mali postotak ljekovitih svojstava.
Uzgoj aloe vere
Aloe vera za svoj rast zahtjeva osunčani položaj, opskrbu hranjivim tvarima te povremeno zalijevanje. Navodnjavanje nije potrebno jer se radi o sukulentnoj biljci. Razmnožavanje aloe vere moguće je lisnim reznicama i presađivanjem mladica tako da se odstrane dijelovi s matične biljke te se posade u pripremljeni supstrat.
Slaganje kultura
Aloe veru je poželjno kombinirati s biljkama istih ili sličnih zahtjeva za uzgoj. Preporučuje se grupiranje s ostalim sukulentima poput agave, raznih kaktusa, echeverie i sličnih biljnih vrsta. Ne postoje biljne vrste koje se ne slažu s aloe verom, a posebno joj odgovaraju kamilica, luk, vlasac, bazga, origano, neven i estragon.
Zalijevanje
Kao i svi sukulenti, aloe vera ne podnosi prečesto zalijevanje, stoga je dovoljno biljku zaliti jednom tjedno, dok se u stanju mirovanja, tijekom zimskih mjeseci, zalijeva jednom mjesečno. Važno je da uzgojna posuda na dnu ima rupice kroz koje otječe višak vode. U slučaju pretjeranog zalijevanja dolazi do razrjeđivanja gela u listovima te biljka postaje mekana i naborana. Višak vode koji se skupi u tanjuriću ispod posude potrebno je redovito prazniti kako ne bi došlo do truljenja korijena.
Gnojidba
Prilikom sadnje, 1/4 mješavine mora biti organsko gnojivo (kompost) za što bolji početni razvoj biljke. U proljeće je potrebna prihrana fosforom čime se potiče cvatnja tijekom ljeta. Prihranjuje se tijekom proljeća i ljeta, jednom u dva tjedna, a može se koristiti gnojivo za sukulente, no ako biljku uzgajamo zbog njezinih ljekovitih svojstava (za jelo, obloge i sl.) preporučuje se organsko gnojivo (npr. humus od hrastovog lišća). Može se koristiti i suho gnojivo koje neposrednim zalijevanjem dospijeva u zonu korijena.
Razmnožavanje
Aloe vera je sukulent i kao takva srodna je kaktusu. Kaktuse je prilično lako razmnožavati iz reznica, ali reznice aloe vere, s visokim sadržajem vlage, rijetko postaju održive biljke. Čini se da bi ukorjenjivanje lista biljke aloe vere trebalo funkcionirati, ali sve što ćete dobiti je truli ili smežurani list.
Kao rezultat toga, reznice aloe vere nisu najpouzdanija metoda razmnožavanja biljaka. Bolji način razmnožavanja je uzimanje izdanaka što je jednostavan proces koji čak i početnik može napraviti. Izdanci aloe su u osnovi bebe biljke koje dijele dio korijenskog sustava matične biljke, tako da sve što trebate učiniti da biste uzgojili aloe veru od izdanaka je pričekati dok ne postane dovoljno velika da se odvoji od matične biljke.
Veličina izdanka ovisit će o sorti aloe. Općenito je pravilo pričekati dok izdanak ne bude barem 1/5 veličine matične biljke i ima nekoliko pravih listova. Vrlo starim, velikim aloama mogu se odstraniti manji izdanci, ali i dalje moraju imati dovoljno listova (najmanje 3) za proizvodnju vlastitih biljnih šećera za preživljavanje. Izdanak mora biti dovoljno zreo za uspješno ukorjenjivanje biljke.
Nakon što izdanak postigne odgovarajuću veličinu, uklonite prljavštinu u podnožju. Pregledajte biljku i odredite gdje bi bilo pravo mjesto za rez. Kada se izdanak odvoji od matične biljke aloe, trebalo bi imati pričvršćen kompletan korijenski sustav. Oštrim, čistim nožem odrežite izdanak od matične biljke. Posadite ga u suhu mješavinu za kaktuse ili napravite vlastitu mješavinu zemlje i pijeska. Ostavite da odstoji tjedan dana, a zatim zalijte.
Presađivanje
Ako razmišljate o presađivanju aloe jer mislite da ima premalo mjesta, imajte na umu da sukulente, uključujući aloju, u pravilu ne smeta malo "gužve” u posudi. Ali kada biljka aloe očito preraste svoj lonac ili postane teška, presadite je u malo veću, stabilniju i širu posudu.
Odaberite čistu posudu s rupama za drenažu na dnu. Pokrijte rupu kamenjem i rasporedite sloj zemlje (mješavinu za kaktuse i sukulente). Izvucite biljku aloe iz posude u kojoj se nalazi. Prilikom presađivanja velikih aloja, posebno je važno podići cijelu biljku za grudu korijena.
Stavite ju u novu posudu i po potrebi dodajte još zemlje ispod korijena dok se baza aloe ne poravna s rubom lonca. Dodajte još zemlje oko korijena po potrebi kako biste napunili lonac. Utapkajte ga rukom. Zalijte presađenu aloju 2 - 3 dana nakon presađivanja.
Tlo
Za uzgoj je neophodno dobro ocjedito tlo kako bi se spriječilo nakupljanje vode, te je kod sadnje potrebno tlo obogatiti organskim gnojivom, najbolje kompostom.
Klima
Optimalna dnevna temperatura za uzgoj je 20 - 24°C, a noćna 10-14°C. S obzirom na to da list sadrži 95% vode, temperatura kod uzgoja ne smije biti niža od 5°C jer bi došlo do smrzavanja biljke. Starije biljke vole mnogo svjetlosti, dok mlade preferiraju mjesta u polusjeni. Dokazano je da količina gela i veličina biljke ovisi o količini apsorbirane svjetlosti.
Svjetlost
Aloe vera najbolje uspijeva na umjetnom svjetlu ili jakom, neizravnom svjetlu 6 - 8 sati dnevno. Slabo svjetlo ili previše sjene uzrokovat će da biljka postane mlohava. Biljke aloe vere izvrstan su izbor za uzgoj i u zatvorenom i na otvorenom prostoru.
Sadnja aloe vere
Zbog plitkog korijena, aloe vera se sadi u široku ali plitku posudu u koju je potrebno na dno staviti kamenčiće, kako bi se osigurala dobra drenaža te sloj pijeska i zemlje. Posuda u koju se sadi mora imati otvore na dnu kako bi višak vode mogao otjecati. Presađivanje je potrebno obaviti u proljeće, odnosno prije početka cvatnje, no nije potrebno svake godine.
Vrijeme sadnje
Biljka je bogata vlagom stoga uspijeva na otvorenom tijekom cijele godine samo u vrlo toplim predjelima. U drugim područjima, aloe najbolje raste u zatvorenom prostoru kao sobna biljka, dok je neki vrtlari sele na otvoreno tijekom ljeta. U zatvorenom prostoru, aloe vera treba biti na mjestu sa jakim neizravnim svjetlom tijekom toplijih godišnjih doba.
Priprema tla za sadnju
Na dno posude staviti kamenčiće na koje se stavlja sloj pijeska te sloj zemlje. U mješavinu je potrebno staviti i organsko gnojivo, najbolje kompost, kako bi se biljci osigurala potrebna hraniva za početak razvoja. Ako se sadi u vrtu, poželjno je da se nalazi u području mediteranske klime jer ima slične karakteristike kao i izvorna područja aloe vere, a tijekom zime je biljke potrebno zaštititi nekim pokrovom kako ne bi došlo do smrzavanja gela u listovima.
Sadnja iz sjemena
Uzgoj aloe vere iz sjemena je dugotrajan proces stoga je vrlo važno odabrati provjereno i kvalitetno sjeme kako bi bili sigurni da će sjeme proklijati. Najčešće se ovaj oblik uzgoja primjenjuje u optimalnim klimatskim uvjetima.
Prije sjetve, sjemenke se stavljaju u otopinu kalijevog permanganata ili soka aloe vere i vode, na otprilike 20 sati, kako bi se dezinficiralo i potaknulo klijanje. Postupak se provodi u proljeće, a razmak sadnje je 2 cm u prethodno pripremljene posude sa supstratom koje se zatim nakratko stavljaju u vodu kako bi sjemenke primile dovoljno vlage.
Nakon toga, posude se stavljaju u prostor u kojem je temperatura 25 - 30°C te se biljke razvijaju do pojave prva dva lista, a zatim se presađuju u nove posude. Supstrat treba biti pripremljen na isti način, a kako biljke ne bi doživjele veliki stres zbog presađivanja, preporučuje se uzimanje dijela supstrata iz prethodnih posuda. Nakon što se biljke oporave i razviju, presađuju se u veće tegle.
Sadnja sadnice
Kod ovog načina sadnje, odvoji se izdanak ili pupoljak od matične biljke koji se zasadi. Mladice se razvijaju u drugoj godini uzgoja te se mogu presaditi kad narastu 2,5 - 5 cm. Najpogodnije vrijeme je tijekom najintenzivnijeg rasta biljke, u svibnju i lipnju. Osim toga, može se od matične biljke odvojiti list s malim dijelom matične biljke te se posadi u zemlju, a proces ukorjenjivanja traje oko mjesec dana.
Uzgoj u vrtu
U povoljnim klimatskim uvjetima, odnosno u krajevima mediteranske klime, aloe vera može uspijevati u vrtu. Kod sadnje treba pripaziti na razmak kako bi svaka biljka imala dovoljno prostora za nesmetan rast, a preporučuje se sadnja s razmakom od jednog metra. Biljke trebaju biti smještene na osunčanom području.
Uzgoj u stakleniku
Staklenički uzgoj je sličan uzgoju u teglama. Potrebno je održavati optimalne temperature i vlažnost zraka te osigurati biljkama dovoljan razmak za razvoj. Prednost ovog uzgoja je stalna zaštita od vremenskih neprilika i niskih temperatura.
Uzgoj u posudama
Najčešći oblik uzgoja na našem području. Nakon pripreme tla za sadnju te same sadnje biljke, potrebno ju je smjestiti na osunčano mjesto, najbolje na južnu ili istočnu stranu svijeta, no potrebno je izbjegavati direktno sunce jer bi listovi mogli požutjeti. Tijekom zime je potrebno biljku skloniti u malo hladniji i sjenoviti zatvoreni prostor jer prolazi kroz fazu mirovanja. Nakon zime, biljka se iznosi na otvoreno, ali treba izbjegavati direktnu sunčevu svjetlost zbog toga što bi došlo do stanja temperaturnog šoka i oštećenja listova, stoga je potrebna postupna prilagodba.
Održavanje i njega
Uzgoj aloe vere nije jako zahtjevan ako se osiguraju optimalni uvjeti kojima se sprječava razvoj gljivičnih bolesti. Osim toga, potrebno je presađivanje koje se, kod uzgoja u vrtu, obavlja tijekom svibnja i lipnja, a kod uzgoja u teglama se presađuje na proljeće prije cvatnje.
Prorjeđivanje
Odrasle biljke aloe vere često daju izdanke - također poznate kao sadnice, mladice ili "bebe" - koje se mogu ukloniti kako bi se dobila potpuno nova biljka (tehnički klon matične biljke). Pronađite gdje su izdanci pričvršćeni za matičnu biljku i odvojite ih škarama za orezivanje ili oštrim nožem. Ostavite barem 1 cm stabljike na izdanku.
Ostavite ih izvan tla nekoliko dana što mu omogućuje da formira zaštitu preko reza, što pomaže u zaštiti od truljenja. Za to vrijeme držite ih na toplom mjestu s neizravnim svjetlom.
Nakon što su formirali zaštitu, stavite ih u standardnu mješavinu za kaktuse i sukulente.
Mladice u posudi postavite na sunčano mjesto. Pričekajte najmanje tjedan dana prije prvog zalijevanja.
Berba
Listovi se skupljaju svakih 6 - 8 tjedana, a odstranjuju se 3 - 4 krajnja lista biljke. Potrebno je pažljivo rukovati s odstranjenim listovima kako bi sav gel ostao u biljci, te paziti da ne dođe do oštećenja vanjske kore i ulaska bakterija na bazi lista.
Skupljanje gela
Postoje dva načina sakupljanja gela: filetiranje listova i metoda "cijelog lista".
Filetiranje listova
List je potrebno odrezati pri bazi biljke, nakon čega se odstranjuju bodljikavi dijelovi lista. Zatim se nožem zareže uz kožu lista s obje strane. Gel sakupljen na ovaj način je kvalitetniji.
Metoda "cijelog lista"
Kod ove metode se odstranjuju listovi također pri bazi biljke, te se s kožom sjeckaju na manje komadiće. Nasjeckani listovi se pretvaraju u pulpu koja se filtrira kako bi se dobio gel, no lošije je kvalitete nego gel koji se dobije filetiranjem listova zbog toga što sitni komadići kože prođu kroz filter pa se dobije gusta zelena masa. Iz tog razloga je potrebna filtracija ugljenom koja smanji gorčinu, no izgube se hranjive tvari.
Skladištenje gela
Gel je veoma nestabilan, lako oksidira na svjetlosti i zraku te na taj način gubi hranjiva svojstva i kvalitetu, stoga se u proizvodnji primjenjuje pasterizacija na temperaturi od 60°C. Nakon toga se isušuje te se dodatkom prirodnog stabilizatora pohranjuje u boce. Ovakav postupak omogućuje očuvanje kvalitete koja je jednaka onoj iz svježe ubranog lista.
Bolesti
Od bolesti aloe vere najčešće se pojavljuju: hrđa, antraknoza, trulež i bakterijska trulež.
Hrđa aloe vere
Uzročnik je gljivica Phakopsora pachyrhizi koja se pojavljuje u hladnim i vlažnim uvjetima tijekom uzgoja. Simptomi se pojavljuju u obliku malih žućkastih pjega koje s vremenom poprime smeđu boju. Na donjoj strani listova se pojavljuju narančaste spore te mogu prouzročiti opadanje listova. Bolest se ne tretira već se sprječava preventivnim mjerama uzgoja u optimalnim uvjetima.
Antraknoza
Na početku zaraze pojavljuju se okrugle, tamnozelene do tamno smeđe pjege sa svijetlo smeđim središtem koje s vremenom poprimi crvenkasto-smeđu boju. S napretkom zaraze, pjege se spajaju u nekrotične zone koje uzrokuju sušenje i otpadanje listova. Uzročnik je gljivica Colletotrichum gloeosporioides, a može se pojaviti tijekom vlažnog i toplog vremena, te se lako širi. Potrebno je suzbijanje fungicidima.
Trulež
Bolest uzrokuju gljivice Fusarium spp. a mogu se pojaviti u hladnim i vlažnim uzgojnim uvjetima. Tijekom zaraze, bazalni dio biljke mijenja boju u crvenkasto-smeđu i crnu boju te nastupa truljenje i propadanje biljke. Potrebne su preventivne mjere, a ako zaraza nastupi, potrebno je odstraniti zaražene listove kako se bolest ne bi proširila na cijelu biljku.
Bakterijska trulež
Zahvaća listove, a uzročnik je bakterija Pectobacterium chrysanthemi. S pojavom bolesti, listovi omekšaju i poprimaju tamnu boju, a kod mladih listova se javlja venuće i propadanje. Bakterija se javlja tijekom toplog i vlažnog vremena, a može preživjeti u biljnim ostacima. Kako bi se spriječila bolest potrebno je održavati optimalnu vlažnost tla.
Štetnici
Osim bolesti koje se javljaju u neadekvatnim uzgojnim uvjetima, aloe veru mogu ugroziti i štetnici. Najčešće se pojavljuju uši (lat. Aloephagus myersi).
Aloephagus myersi
Hrane se donjim dijelom listova te izlučuju mednu rosu koja može prouzročiti razvoj gljivičnih bolesti. Kao posljedica zaraze javlja se usporeni rast, a suzbijaju se insekticidima.
Upotreba aloe vere
Aloe vera se uzgaja zbog izrazito ljekovitih svojstava u gelu od kojeg se izrađuju tinkture, svježi sok, razni dijetalni pripravci, te se uvelike koristi u farmaceutskoj industriji.
Medicina
Aloe vera je jedna od najzdravijih biljaka koja ima mnoge ljekovite sastojke. Antrakinoni u njenom sastavu pospješuju probavu, a u malim koncentracijama imaju antimikrobna i antivirusna svojstva.
Najvažniji sastojak je aloin koji se nalazi u kori, a razgrađuje crijevne bakterije. Ugljikohidrati, koji su prisutni u gelu, veoma su bitni u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji jer omogućuju hidrataciju kože, a najznačajniji polisaharid je acemanan koji jača imunološki sustav te ima antivirusno i antibakterijsko djelovanje.
Gel aloe vere je naširoko poznat po protuupalnom djelovanju i liječenju opekotina, alergije, osipa, akni i drugih kožnih problema. Također, može se dodati u šampone, kreme, tonike i slično.
Kulinarstvo
Za oralnu konzumaciju se koristi svježi sok aloe vere koji je bogat vitaminima C, B i E, folnom kiselinom, magnezijem, kalcijem, cinkom, bakrom, kalijem i natrijem. Posebno se ističe vitamin C koji ima vrlo važnu ulogu u očuvanju imunološkog sustava i stvaranju kolagena.
Osim toga, sok pomaže u rješavanju konstipacije, regulira razinu šećera u krvi, djeluje protuupalno, a preporučuje se konzumacija u jutarnjim satima ili 2 - 3 sata prije spavanja. Može biti dodatak prehrani, a pomaže kod infekcija i bolesti.
Također, u dnevnu prehranu se može dodati žličica gela, a tinktura se može dodati vinima i travaricama. Kod problema s probavom preporučuje se konzumiranje do 300 mg dnevno, a kod upalnih stanja probavnog sustava 100 ml dva puta dnevno tijekom četiri tjedna. Preporučuje se pauza u trajanju 3 - 8 tjedana nakon mjesec dana konzumacije.
Zanimljivosti
Porijeklom je iz Sjeverne Afrike, a prvi zapisi o aloe veri postoje još na pločama iz Mezopotamije iz 2200 g. pr. Kr.
Tijekom povijesti se koristila za liječenje raznih povreda kože, a oralno kao laksativ. Egipćani su je nazivali "biljkom besmrtnosti" zbog čega su je darivali faraonima, a kraljice Kleopatra i Nefertiti su je koristile kao dodatak u kupkama.
U 1. st. je opisana kao sredstvo za blagotvorno i umirujuće zarastanje rana te kao efikasan laksativ. Prva znanstvena istraživanja počinju u Engleskoj 1850. godine, a najvažniji sastojak, aloin, identificiran je 1851. godine.
Aloe vera povećava vlažnost zraka, čime se osvježava prostor. Upija elektromagnetska zračenja i kemijske spojeve što ju čini poželjnom u uredskim prostorima.
U kućnim pripravcima u kojima se koristi, najpopularniji su napitci s cikorijom, medom, crnim vino, alkoholom, prema recepturi sv. Hildegarde ili ruskog doktora Savinskog. Aloe vera je odobrena kao prirodni poboljšivač okusa, od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA).
Prema legendi, Aleksandar Veliki je osvojio otok Sokotru kako bi mogao osigurati dovoljne količine aloe vere za liječenje svojih vojnika. Ime aloe vere je vjerojatno arapskog podrijetla, "alloeh" što znači gorko, ili od grčkog "als-alos", što znači sol, odnosno podsjeća na gorki okus morske vode.
Odgovori