Krasula (lat. Crassula) je vrsta sukulenta podrijetlom s prostora južne Afrike. Iako se uglavnom uzgaja u zatvorenom prostoru, izvorno se može naći u sušnim stepama i pustinjskim područjima na visinama 300 - 1.500 m. n. v. Potječe iz porodice tustikovki (Crassulaceae) koja je općenito poznata i kao porodica kamenjarki čiji su najpoznatiji predstavnici žednjak, eševerija, čuvarkuća, eonij i pahifitum.
Čine je mali zeleni i mesnati listovi veličine 6 - 9 cm raspoređeni cijelom dužinom stabljike i gusto nabijeni tako da se stabljika na kojoj se nalaze zapravo i ne vidi. Tijekom cijele godine zadržava zelene listove čija boja i intenzitet variraju ovisno o uvjetima rasta. Jako dobro podnosi temperature u veliki rasponima pa tako može opstati i pri temperaturama između 5 - 35°C. Cvjetovi su sitni i zvjezdoliki, a koncentrirani isključivo na vrhu stabljike u skupini bijele ili ružičaste boje.
Najbolje raste u dobro dreniranom tlu dok pretjeranu količinu vode ne podnosi i zalijevanje je isključivo po potrebi, kada se gornji sloj zemlje osuši. Spada u patuljaste vrste biljaka jer može narasti otprilike 30 - 60 cm, a jako je popularna biljka u interijerima zbog iznimne otpornosti na suhoću zraka. S obzirom na to da slobodno raste na područjima s umjerenom količinom padalina, godišnje tolerira između 250 - 750 mm. Raste jednako dobro u različitim tipovima tla čija je pH vrijednost neutralna ili blago kisela. Prije sadnje tlo je potrebno obogatiti hranjivim tvarima, a najbolje bi bilo koristiti zemlju za sukulente koja će se obogatiti nekim organskim kompostom.
Prihranjuje se jednom mjesečno tijekom vegetacijske sezone odnosno od proljeća do ljeta i to tekućom gnojivom, a bolesne i osušene grane potrebno je uklanjati kako se ne bi uništila cijela biljka, iako se klasično orezivanje biljke preporučuje krajem zime ili početkom proljeća kada počinju rasti novi dijelovi. Također, biljku je moguće uopće ne orezivati ako se želi pustiti da slobodno raste. Ponekad bez orezivanja može narasti i do 2 m.
Razmnožava se reznicama lišća i stabljike, podjelom biljke i listovima koji sami padnu. Malčiranje tla je moguće, ali se ne preporučuje jer biljka ne voli pretjeranu vlažnost pa samim tim i ne voli zadržavanje velike količine vode.
Srodnici
Vrste krasula
Krasula je sukulentna biljka koja podnosi relativno visoke temperature, a pripada porodici kamenjarki. U svijetu je poznato oko 300 vrsti od kojih su najpoznatije drvo žada, drvo novca, patuljasto drvo žada, crvena krasula, srebrna krasula, plava krasula i mliječna krasula.
Drvo žada
Drvo žada (lat. Crassula ovata) je vrsta podrijetlom iz južne Afrike i jako je popularna biljka za uzgoj zbog jednostavnosti njege. Može narasti 30 - 90 cm i ima debele i mesnate grane prekrivene zelenim ovalnim listovima koji u nekim slučajevima mogu biti i okrugli. Sporo je rastuća biljka idealna za interijere jer zahtijeva minimalno održavanje. Ne voli previše vlage i jako dobro se snalazi u suhim uvjetima. Popularna je primjena bonsai tehnike za uzgoj pa se zato može oblikovati u različite forme i biti različitih veličina. Razmnožava se presađivanjem izdanaka i listova.
Drvo novca
Drvo novca (lat. Crassula ovata "Gollum") je vrsta podrijetlom iz južne Afrike i Mozambika, a razlikuje se od ostalih vrsta po obliku listova koji su mesnati i duguljasti s izbočenim vrhovima koji imaju male rupe. Može narasti 30 - 60 cm u visinu i širinu, a za rast preferira osunčano mjesto bez direktnog sunca kao i umjereno zalijevanje. Jako dobro podnosi duža sušna razdoblja dok preferira zalijevanje samo kada se gornji sloj zemlje osuši. Tijekom zime savjetuje se zalijevanje jednom i to svakih nekoliko tjedana jer može biti osjetljivo na pretjeranu količinu vode. Razmnožava se reznicama koje se mogu ukorijeniti u tlu ili vodi.
Patuljasto drvo žada
Patuljasto drvo žada (lat. Crassula ovata "Crosby's Compact") je jedna od sorti Crassule ovate koja se od izvorne vrste razlikuje rastom i veličinom listova. Može narasti 15 - 30 cm i biti zaobljenog oblika. Listovi su ovalni i mesnati, nerijetko prekriveni crvenim prugama, posebice u hladnijim uvjetima. Iako se mogu formirati cijelom dužinom stabljike preferiraju vrh gdje se pojavljuju u gustoj skupini usmjereni prema gore. Ne voli izravnu sunčevu svjetlost, a može rasti i u djelomičnoj sjeni dok se zalijeva kao i ostale vrste kada se gornji sloj zemlje osuši jer u protivnom svako pretjerano zalijevanje dovodi do truljenja korijena. Razmnožava se listovima koji se jednostavno stave u vlažno tlo sve dok se ne ukorijene i ne počnu se stvarati novi izdanci.
Crvena krasula
Crvena krasula (lat. Crassula ovata "Red Coral") je vrsta za koju se vjeruje da je podrijetlom s prostora južne Afrike. Vrsta je koja može narasti 30 - 60 cm kao i ostale vrste koja se odlikuje crveno zelenim, mesnatim i sjajnim listovima obrubljenim crvenkastim rubovima. Preferira suho tlo i razmnožava se reznicama koje je potrebno osušiti na zraku prije sadnje kako bi se zaustavila pojava bilo kakve vrste infekcije. Orezivanje je moguće kada naraste izvan željene veličine i kada se želi držati željeni oblik.
Srebrna krasula
Srebrna krasula (lat. Crassula perforata) je sukulentna vrsta podrijetlom iz južne Afrike i Madagaskara, a naziva se još i probušena školjka zbog rupica koje se pojavljuju na njenim listovima. Ima mesnate zelene kockaste listove, poredane cik-cak. Rubovi su nerijetko crveni ili smeđi, a vrsta cvjeta u proljeće ili rano ljeto sitnim cvjetovima bijele boje. Iako za rast preferira sunčana mjesta moguća je sadnja i rast u djelomičnoj sjeni. Tlo treba biti dobro drenirano kako bi se spriječilo zadržavanje pretjerane količine vode što dovodi do truljenja biljke. Zalijeva se samo kada se gornji sloj osuši, a razmnožava se reznicama i listovima tako da se željeni dio stavi u mješavinu zemlje i pijeska, a kada naraste dovoljno velika moguće ju je presaditi u veću posudu.
Plava krasula
Plava krasula (lat. Crassula argentea) je vrsta podrijetlom iz južne Afrike. Ima privlačne srebrne listove otporne na sušu, a rastu na suhim i kamenitim područjima koji se nalaze na obroncima brda i planina. Jako je popularna vrsta u sjevernoj Americi i Europi. Listovi su gusto raspoređeni, a cvjetovi zvjezdoliki i uglavnom su bijele, ružičaste i crvene boje. Jednostavna je za uzgoj jer voli puno sunca, a treba izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje uzrokuje truljenje korijena. Može narasti do oko 60 cm sa širinom do 90 cm, a razmnožava se reznicama listova, reznicama stabljike i presađivanjem izdanaka.
Mliječna krasula
Mliječna krasula (lat. Crassula lactea) je vrsta također podrijetlom iz južne Afrike, a najčešće se može vidjeti na suhim i kamenitim područjima. Ima mesnate i ovalne listove koji se uglavnom formiraju na vrhu uspravne stabljike. Listovi sivkaste boje prekriveni su sitnim dlačicama, a cvjetovi koji se formiraju na vrhu bijele su boje i pojavljuju se u proljeće i ljeto. Lagana je za održavanje jer zahtijeva umjereno zalijevanje i podnosi različite temperature. Brzo se razmnožava reznicama, listovima ili presađivanjem izdanaka.
Uzgoj krasule
Krasula je jako prilagodljiva sukulentna biljka odlična za uzgoj u zatvorenom prostoru ili u vrtu. Iako pripada porodici kamenjarki izbjegava se sadnja na mjestu gdje će biti izložena direktnom suncu pa se uvijek sadi u polusjenovito mjesto gdje će tijekom jutra imati dovoljnu količinu sunca, a tijekom popodneva hladovinu. Ne zahtijeva pretjerano zalijevanje nego je ono isključivo po potrebi kada se gornji sloj zemlje osuši.
Tlo
Najbolje podnosi ilovasta tla, odnosno tla za sukulente, kao i kamenita ili pjeskovita tla s pH vrijednosti u rasponu 6,0 - 7,0. Jako je važno da je tlo u kojem se sadi dobro drenirano i obogaćeno hranjivim tvarima. Mješavina za sadnju krasule treba biti kombinacija pijeska, perlita, tresetne mahovine i komposta u omjeru 2-1-1-1. Ova kombinacija osigurat će dobru drenažu i omogućiti kvalitetno cirkuliranje zraka. Malčiranje tla nije potrebno jer se tako omogućuje zadržavanje vode što ne utječe pozitivno na biljku koja više voli suhe uvjete.
Klima
Iako najbolje uspijeva u suhim i toplim područjima, idealna klima za uzgoj krasule je umjerena klima. Zbog velike mogućnosti za pojavu oštrijih temperatura tijekom zime preporučuje se uzgajati je u zatvorenom prostoru ili u zaštićenom vrtu. Generalno podnosi raspon temperatura 5 - 35°C, ali daleko najveći uspjeh ima kada je dnevna temperatura između 18 - 24°C, a noćna između 10 - 15°C, najidealnije između 7 - 12°C. Iako slovi za otpornu biljku može biti izuzetno osjetljiva na udare vjetra koji mogu oštetiti i isušiti biljku.
Vrijeme sadnje
S obzirom na to da preferira toplu i sunčanu klimu, najbolje vrijeme za sadnju krasule je u proljeće ili rano ljeto kada temperature postanu stabilne i kada ima dovoljno sunčeve svjetlosti. U većini područja, to bi bilo između ožujka i lipnja.
Ako se uzgaja u području s toplijom klimom, krasula se može saditi tijekom cijele godine, ali se treba osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti i da neće biti izložena niskim temperaturama, osobito noću. Važno je imati na umu da preferira dobro drenirano tlo i ne voli previše vlage, stoga treba izbjegavati sadnju u vrijeme kišne sezone ili kada se tlo čini previše vlažnim.
Slaganje kultura
Zbog uvjeta poput klime, količine padalina, temperature i vrste tla najbolje uspijeva u kombinaciji s vrstama koje podnose iste uvjete odnosno s drugim sukulentnim biljkama ili kaktusima poput aloa vere, žednjaka, agave, havorcije, eševerije i drugih vrsta krasule. Ovo su ujedno i vrste biljaka koje jednako dobro podnose i sjenovita mjesta s obzirom na to da je krasula biljka koja ne preferira direktnu izloženost suncu.
S druge strane biljke koje se ne preporučuje saditi u kombinaciji s krasulom su one koje nemaju iste uvjete uzgoja, zahtijevaju puno više vode, drugačiji sastav tla i veću količinu svjetlosti. Biljke koje imaju razgranat korijenski sustav koji može ugušiti sve okolne biljke posađene na istom mjestu uključujući i krasulu, primjerice biljke poput paprati i orhideje koje su tropske biljke, azaleje, filodendrona ili bambusa.
Faza mirovanja
Krasula u fazu mirovanja ulazi tijekom zime kada je moguće pojačano stvaranje žutih listova uslijed nekada naglih promjena temperature. Listovi mogu početi opadati, međutim to je prirodni proces jer je krasula biljka koja izvorno potječe s područja s dugim sušnim periodima. Tijekom faze mirovanja zalijeva se jednom mjesečno, dok se s prihranjivanjem potpuno staje. Ova faza traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ovisno o mjestu na kojem se uzgaja. Kako se vremenom povećavaju temperature i duljina dnevne svjetlosti tako se biljka počinje oporavljati.
Sadnja krasule
Iako se krasula može saditi na punom suncu, da bi sačuvala listove od opeklina koje mogu nastati pri velikoj izloženosti direktnom suncu savjetuje se sadnja u djelomičnoj sjeni koja je prisutna posebice tijekom drugog dijela dana. Sadnja u posudu je vrlo jednostavna jer jednako dobro raste i u keramičkoj i u plastičnoj posudi dok veličina nije važna jer ju je moguće saditi samostalno ili u kombinaciji s drugim biljkama.
Sadnja reznicama lišća
Sadnja reznicama moguća je tijekom cijele godine, ali se savjetuje to napraviti u proljeće ili ljeto kada biljka ima najveće mogućnosti za rast, posebice sadnice koje se sade izravno u vrt. Prije sadnje reznica potrebno je izabrati zdrave sadnice sa zdravim listovima bez znakova oštećenja ili truleži. Listovi se režu oštrim nožem i ostave na nekoliko sati da se osuše, nakon čega se sade u posudu ispunjenu drenirajućim tlom za sukulente i kaktuse. Za poticanje rasta moguće je korijen umočiti u prah za ukorjenjivanje nakon čega se stavlja u zemlju. Odgovarajućim zalijevanjem potaknut će se stvaranje nove biljke kroz nekoliko tjedana, a kada se formiraju novi listovi biljka je spremna za presađivanje.
Sadnja reznicama stabljike
Kao i kod sadnje reznicama lišća, sadnja reznica stabljike moguća je tijekom cijele godine, iako se preporučuje u periodu proljeća i ljeta. Neposredno prije sadnje, uzimaju se reznice stabljike duge 8 - 10 cm s minimalno 3 - 4 lista. Odrezane reznice ostavljaju se nekoliko sati kako bi se izrezani dio osušio i tako spriječila pojava gljivičnog oboljenja. Posuda za sadnju ispunjava se zemljom za sukulente, a uzeta reznica prethodno umočena u prah za ukorjenjivanje sadi se u zemlju nakon čega se obilno zalijeva. Za formiranje listova također je potrebno nekoliko dana.
Sadnja podjelom
Nakon što se biljka izvadi iz posude s korijena je potrebno ukloniti višak tla. Oštrim nožem se odvajaju dijelovi gdje se pojedine grane spajaju s korijenjem. Pritom je važno paziti da svaka grana ima dovoljno listova i korijena kako bi presađivanje bilo uspješno. Prilikom sadnje u zemlju potrebno je paziti da gornji dio grane bude iznad tla dok korijenje treba biti u potpunosti prekriveno zemljom. Nakon nekoliko tjedana biljka će se početi razvijati. Za to vrijeme potrebno ju je držati na osunčanom mjestu pri čemu se savjetuje izbjegavati mjesta s direktnom sunčevom svjetlošću.
Sadnja sadnice
Sadnica krasule se sadi u lagana tla koja nerijetko sadrže perlit, vermikulit i pijesak što pomaže u dreniranju velike količine vode i sprječavanja nepotrebne količine vode. Temperatura bi trebala biti 18 - 24°C.
Posuda u koju se sadi trebala bi imati na dnu drenažne rupe, a u sredini posude potrebno je izbušiti malu rupu u koju se stavlja sadnica pazeći da ne dođe do savijanja. Korijenje je potrebno prekriti zemljom koja će se lagano pritisnuti kako ne bi došlo do stvaranja zračnih džepova. Nakon toga, biljku je potrebno zaliti i staviti na mjesto gdje će imati dovoljno svjetlosti, ali ne direktne. Za nekoliko dana do nekoliko tjedana biljka će biti spremna za rast.
Uzgoj u vrtu
Iako se inače uzgaja kao kućna biljka u zatvorenom prostoru, nije nemoguća sadnja na otvorenom. Preferira sunčana i dobro drenirana mjesta, a ako je tlo u koje se sadi previše vlažno to se može regulirati korištenjem pijeska ili kamenja za bolje dreniranje. Sadi se u području s blagom klimom jer je osjetljiva na smrzavanje i ne podnosi temperature ispod 5°C. Također, potrebno je paziti da tlo u koje se sadi bude neutralno do blago kiselo, a kiselost se regulira dodavanjem vapnenca ili pepela.
Prethodno iskopana rupa u koju se sadi sadnica krasule ovisi o veličini biljke i njenog korijenskog sustava, ali u konačnici mora biti 2 - 3 puta veća i 1,5 - 2 puta šira od korijena. Prije sadnje moguće je staviti malo komposta poput ostataka hrane, trave, piljevine, stajskog gnoja i slično.
Uzgoj u stakleniku
U zatvorenim prostorima sadnja krasule moguća je tijekom cijele godine, a za sadnju preferira temperature između 15 - 25°C dok noćna ne bi trebala biti manja od 10°C što može negativno utjecati na rast biljke. Sadi se u mješavinu pijeska, treseta i zemlje za cvijeće, a zatim na mjesto gdje će imati dovoljno svjetlosti, ali ne direktne. Posuda u koju se sadi treba imati drenažne rupe kako bi se omogućilo otjecanje viška vode, a prihranjuje se jednom mjesečno u periodu od proljeća do ljeta kada raste i to uravnoteženim gnojivom za sobne biljke.
Uzgoj u posudama
Sadnja u posudi je karakteristična za krasulu te je učestaliji način uzgajanja biljke nego sadnja u tlo na otvorenom. Vremenom se biljka popularizirala i sve se više koristi kao ukrasna vrsta u interijerima. Vrlo je zahvalna pa se može saditi u različite vrste posuda poput kamenih, terra cotte, plastičnih ili keramičkih. Važno je osigurati pravilno otjecanje nepotrebne količine vode kao i uvjete za nesmetan rast. Redovnim pregledavanjem sprječava se pojava i širenje bolesti i produžuje životni vijek biljke.
Iako se može kombinirati s drugim vrstama, za sadnju u posude karakteristično je da bude sama dok se sadnja u kombinaciji s drugim vrstama više savjetuje pri sadnji na otvorenom.
Održavanje nasada
Redovnim zalijevanjem i biranjem mjesta gdje će se biljka saditi produžuj se životni vijek biljke. Jednom posađena ne voli česta presađivanja, a presađuje se samo kada preraste posudu ili se tlo počne raspadati. Uklanjanje trave i mrtvog lišća prevencija je pojave raznih bolesti i štetnika, a korov koji se može naći ispod i oko biljke crpi hranjive tvari potrebne za razvoj i potrebno ga je ukloniti čim se pojavi. Savjetuje se korištenje rukavica, a nakon čišćenja dodaje se novi sloj koji će pomoći u zadržavanju određene količine vlage i hranjivih tvari u tlu.
Održavanje i njega
Iako biljka generalno ne zahtijeva malčiranje, posebice kada je posađena u posudu, malčiranje tla oko krasule posađene u tlo moguće je, a koristi se borova kora, usitnjeno lišće, slama, kamenčići kao dekorativni malč i plastični malčevi od polietilena. Ovo se uglavnom savjetuje za krasulu koja je posađena na mjestu gdje će veći dio dana biti izložena sunčevoj svjetlosti.
Relativno otporna vrsta ipak može stradati uslijed neodgovarajuće njege pa se savjetuje redovno pregledavanje da bi se spriječila pojava raznih oštećenja biljke napadom bolesti ili štetnika pa se osim tih dijelova uklanjaju osušeni ili slomljeni dijelovi. Zalijeva se isključivo po potrebi i to jednom u nekoliko tjedana.
Zalijevanje
Zalijevanje krasule preporučuje se rano ujutro ili kasno navečer za vrijeme relativno nižih temperatura kako biljka ne bi doživjela temperaturni šok i sva voda ne bi isparila prije nego stigne do korijena. Prilagođena je suhim uvjetima, stoga ne zahtijeva često zalijevanje nego je dovoljno jednom u nekoliko tjedana, dok je to za vrijeme zime jednom mjesečno.
Biljka se zalijeva isključivo i samo kada je potpuno suha odnosno kada se gornji sloj osuši. Svako pretjerano zalijevanje može dovesti do neželjenog truljenja korijena, a posebice je osjetljiva na stajaću vodu. Zalijeva se samo dno biljke izbjegavajući prskanje po listovima što može dovesti do stvaranja bolesti.
Gnojidba
Krasula se može prihranjivati jednom mjesečno, u periodu od proljeća do ljeta ali je sukulentna biljka navikla na siromašne uvjete tla, pa se ne može pogriješiti ni ako se preskoči prihrana. Za prihranjivanje se preporučuju gnojiva s visokim udjelom dušika u omjeru primjerice 10-20-10 ili ako je u pitanju zrela biljka uravnoteženo gnojivo 20-20-20.
Prilikom prihranjivanja jako je važno napomenuti da svako gnojivo kojim se biljka prihranjuje treba biti razrijeđeno u vodi i nanositi ga na vlažno tlo kako bi se spriječilo oštećenje korijena. Prirodna gnojiva koja je moguće koristiti prilikom prihranjivanja su organski kompost, organsko gnojivo, gnojivo od koprive ili ostaci hrane poput kave, ljuske jajeta, čaja (posebice zelenog) ili voća (banane) koja su puna hranjivih tvari i pomažu u poboljšanju strukture tla.
Razmnožavanje
Krasula se razmnožava lišćem, stabljikama ili podjelom. Ako se presađivanje vrši u zatvorenom prostoru, to je moguće tijekom cijele godine dok se na otvorenom vrši u proljeće i ljeto kada temperature to dopuštaju. Bilo kojom metodom da se razmnožava najvažnije je osigurati dobru mješavinu zemlje s drenažnim materijalima poput vermikulita, perlita ili pijeska radi boljeg oticanja vode bez nepotrebnog zadržavanja.
Dijelovi koji se razmnožavaju imaju jako kratak period klijanja i razvijanja svog korijenskog sustava, a sve zahvaljujući hormonu za ukorjenjivanje pa se tako novi korijenski sustav obično formira 2 - 4 tjedna što ovisi o uvjetima sadnje i rasta.
Presađivanje
Krasula ne preferira presađivanje pa se jednom posađena biljka ne preporučuje micati. Presađuje se samo u slučaju da posuda u kojoj raste postane mala ili se zemlja u koju je posađena počne rasipati. U ostalim slučajevima, radi kombiniranja s drugim biljkama ili radi sadnje na neka druga atraktivnija mjesta presađivanje se ne preporučuje. Ako se ipak treba presaditi, savjetuje se da to bude tijekom proljeća kada biljka počinje intenzivnije rasti ili nakon cvatnje kako bi biljka imala dovoljno vremena za oporavak.
Pomlađivanje
Pomlađivanje krasule se može odvijati kada se biljka počne nekontrolirano širiti ili kada njeni izdanci postanu tanji i duži. Tako se održava željena visina biljke, a izrezani dijelovi se ne moraju bacati nego se mogu iskoristiti za stvaranje novih sadnica, a potapaju se u vodu kako bi se pustilo korijenje nakon čega se sadi u jednaku mješavinu tla i pijeska. Reznica potopljena u vodu stvorit će korijenje kroz mjesec dana.
Rezidba
Rezidba krasule može se vršiti tijekom cijele godine, a prilikom čega se koristi odgovarajuća oprema poput oštrih i dezinficiranih škara. Krasula posađena na otvorenom orezuje se tijekom proljeća i ljeta uklanjanjem oštećenih, bolesnih ili uvelih grana što pomaže u održavanju cjelokupnog zdravlja biljke. Nakon rezidbe rana se mora osušiti prije ponovnog zalijevanja. Rezidbom kao i pomlađivanjem omogućujemo dobru i kvalitetnu cirkulaciju zraka između grana što će pomoći u suzbijanju pojave bolesti.
Zaštita od vjetra
Iako kao tropska biljka podnosi lagani povjetarac, jaki vjetrovi mogu nanijeti štetu lišću i pokidati grane. Stoga, ako se uzgaja na otvorenom, potrebna joj je zaštita, dok se kod uzgoja u posudama lako unese u zatvoren prostor, izbjegavajući mjesta pod klimom koja će brzo isušiti zemlju. Zaštita na zatvorenom se odnosi na stavljanje propusne zaštitne mreže ili privremeno stavljanje komada drveta ili nekog namještaja dok vjetar ne prođe kako bi ublažio direktne udare na biljku.
Zaštita preko zime
Priprema biljke za zimu jako je važna da bi se stvorili idealni uvjeti u kojima će biljka provesti fazu mirovanja i pripremiti se za sljedeću vegetacijsku sezonu. U tom periodu potrebno je paziti na zalijevanje koje treba smanjiti i provoditi ga jednom mjesečno, na prihranjivanje koje biljka ne zahtijeva općenito ali pogotovo u ovoj fazi, na održavanje temperature i rezidbe. Također biljka se ne preporučuje presađivati u ovoj fazi jer nema dovoljno energije da razvije korijenski sustav posebice za vrijeme nižih temperatura. Biljku je potrebno jednostavno pustiti da se sama prilagodi uvjetima u kojima raste i samo će tako dati najbolje rezultate dolaskom proljeća.
Bolesti
Iako prilično otporna biljka, uvijek postoje neke bolesti koje su karakteristične za neku vrstu biljke pa tako i za ovu. Najčešće obolijeva od bolesti poput truleži korijena, hrđe, pepelnice i južne plamenjače.
Trulež korijena
Trulež korijena je bolest koju uzrokuje pojava gljivica poput Fusarium ili Phytophthora, a za sprječavanje pojave ove bolesti savjetuje se smanjenje vlage oko biljke dodavanjem pijeska ili perlita. Bolest u početku zahvaća korijen i širi se kroz cijelu biljku koja u potpunosti propada, a jedan od prvih znakova je pojava smeđih mrlja na lišću uslijed čega počinju opadati.
Biljka se uklanja posebice ako je posađena s drugim biljkama jer bolest vrlo lako može zahvatiti i okolne biljke putem korijenskog sustava. Fungicidi koji se koriste za liječenje truleži korijena su fosetil - aluminij, metalaksil i propamokarb hidroklorid.
Hrđa
Hrđa je bolest koju uzrokuje gljivica Puccinia menthae, a uzrokuje pojavu smeđih mrlja na listovima nalik hrđi i to na gornjoj strani listova dok se na donjoj pojavljuju narančaste izrasline koje sadrže spore gljivice. Listovi koji su previše zaraženi sami otpadaju.
Održavanje dobre higijene i uklanjanje mrtvih listova smanjuje mogućnost infekcije. Upotrebom prirodnih i kemijskih fungicida kontrolira se pojava bolesti. Kemijski fungicidi koji se mogu koristiti su azoksistrobin i trifloksistrobin dok su prirodni biljni čajevi, kompost, sumpor ili sirutka.
Pepelnica
Pepelnicu uzrokuje gljivica Sphaerotheca uslijed čijeg djelovanja infekcije dolazi do defolijacije listova na kojima se prethodno pojavljuje bijeli sloj posebice na donjoj strani. Pepelnica uzrokuje slabiji rast praćen stvaranjem manjeg broja cvjetova. Ako se ne poduzmu mjere zaštite i prevencije bolesti vrlo se lako može proširiti na ostale grane ili susjedne sadnice.
Za suzbijanje i kontroliranje pojave bolesti koriste se kemijski fungicidi poput bakrenih fungicida ili fungicida na bazi ulja dok se za prirodne fungicide koriste biljni čajevi kao i kombinacija sode bikarbone, vode i octa.
Južna plamenjača
Južna plamenjača je gljivično oboljenje biljke koju uzrokuje Pseudoperonospora cubensis, a očituje se pojavom smeđih mrlja na lišću koje dovode do sušenja i na koncu uvenuća lista. Korijen također propada pretvarajući se u kašastu masu kroz nekoliko tjedana. Uzrok ovog oboljenja je pojava velike količine nepotrebne vode, loše cirkulacije zraka i visoke temperature.
Zahvaćeno lišće je potrebno ukloniti, a one sadnice čiji je korijen uništen potrebno je ukloniti kako zaraza ne bi prešla na ostale biljke u okruženju. Biljke koje je bolest zahvatila ne mogu se liječiti nikakvim fungicidima, a jedina metoda prevencije je da se bolest uopće pojavi je korištenjem vodikovog peroksida kako bi se razvio snažniji korijenski sustav.
Štetnici
Krasula nije otporna ni na napade štetnika koji mogu preživjeti u uvjetima u kojima krasula uspijeva, a jedni od glavnih štetnika koje povezujemo s ovom biljkom su vunaste uši, paukove grinje, vinov žižak i bijele mušice.
Vunasta uš
Vunasta uš (lat. Pseudococcidae) je štetnik čija je pojava jako česta na ovoj biljci, a zaraženi dijelovi biljke poput lista, stabljike i cvjetova su presvučeni bijelim materijalom nalik prahu, dok je to, ustvari, velik broj štetnika koji se nalazi na jednom mjestu koje kao pojedinca nije moguće vidjeti golim okom. Uzrokuju pojavu žutih listova praćenu defolijacijom i opadanjem, a praćeno je sporijim rastom.
Za liječenje se koriste brojni insekticidi od kojih su najpopularniji sapun od kalijevog hidroksida, ulje nima ili alkohol. Preventivno djelovanje uključuje održavanje higijene, optimalne razine vlage i temperature oko biljke.
Paukova grinja
Paukova grinja (lat. Tetranychidae) je štetnik koji se gotovo uvijek nalazi na donjoj strani lišća, a pojavljuje se u manjim skupinama. Također je mikroskopski štetnik kojeg je nemoguće vidjeti golim okom. Zaraza se može vrlo lako proširiti na ostale dijelove biljke ili susjedne biljke. Uslijed djelovanja ovog štetnika razvijaju se nabori gdje na koncu u težim slučajevima može doći do opadanja listova.
Da bi se spriječilo daljnje širenje potrebno je lagano krpom obrisati listove i sve druge zahvaćene dijelove. U težim slučajevima biljka se prska mlazom vode kako bi se isprale grinje, a sam postupak ponavlja se dva puta tjedno kroz period od mjesec dana. Korištenjem ulja nima, ružmarina ili biljnih čajeva može se na jednostavan i neinvazivan način riješiti bolesti. S druge strane uvijek se mogu upotrijebiti kemijske preparate poput hortikulturnog sapuna.
Vinov žižak
Vinov žižak (lat. Otiorhynchus sulcatus) je štetnik koji posebno napada biljke posađene u zatvorenom prostoru ili u posudama. Ispočetka je zaraza neprimjetna dok kasnije lišće počinje poprimati žutu boju, a mogu se pojaviti i rupice na lišću što u ekstremnim slučajevima može dovesti do umiranja biljke. Najčešći dijelovi koji su izloženi napadu su listovi i korijenje.
Redovnim pregledavanjem biljke smanjit će se mogućnost pojave vinovog žiška dok se uvijek mogu koristiti prirodni proizvodi poput nematoda ili dijatomejske zemlje (silikatna sedimentna stijena pretvorena u prah).
Bijela mušica
Bijela mušica (lat. Aleyrodidae) je ličinka bijele do žute boje veličine 1 - 2 mm koja se uglavnom pojavljuje na donjoj strani listova pri čemu može stvarati ljepljivu tvar tzv. mednu rosu na listovima i oko biljke. Zaražene biljke imaju sporiji rast koji u nekim slučajevima može biti i u potpunosti zaustavljen, pojavu žutih listova praćenih opadanjem.
Prevencija zaraze je redovito pregledavanje biljke, reguliranje vlažnosti i temperature. Pretjerano prihranjivanje također može privući bijelu mušicu. Prije upotrebe kemijskih insekticida može se pokušati s korištenjem prirodnih preparata poput sapuna od kalijevog hidroksida, ulja nima ili alkohola.
Upotreba krasule
Krasula je biljka koja se prvenstveno uzgaja kao dekorativna vrsta koja se često nalazi u interijerima, a popularnost je stekla zbog jednostavnog održavanja jer ne treba preveliku njegu i potrebu za zalijevanjem i direktnim suncem. Biljka apsorbira ugljični dioksid i pretvara ga u kisik zbog čega je jako popularna. Biljka se smatra otrovnom i može izazvati povraćanje, proljev i letargičnost. Biljka je također otrovna za životinje točnije konje, pse i mačke.
Krasula se često koristila u tradicionalnoj kineskoj medicini. Ekstrakt iz listova biljke koristi se za liječenje kožnih bradavica gdje se sok iz biljke nanosi na bradavicu preko noći tri dana zaredom. Koristi se također za liječenje rana i želučanih tegoba poput žgaravice i nadutosti.
Zanimljivosti
U Kini se smatra da donosi poslovnu sreću i uspjeh pa se često dariva. Naziva se i drvo novca jer listovi podsjećaju na kovanice. Postoji više od 200 vrsta krasule, a latinski naziv Crassula dolazi od riječi crassus (debeo ili gust) što je primarno vezano za listove koji obiluju sokom.
Ime je prvi put upotrijebio švedski botaničar Carl von Linne kada ju je uvrstio u sustav klasifikacije biljaka 1753. godine, a prvi put je opisana 1768. godine.
Iako je možemo naći diljem svijeta ipak neće uspjeti u tropskim kišnim šumama i močvarama kao ni u područjima s dugotrajnim hladnim zimama.
Ako joj se pruže idealni uvjeti za rast ona može živjeti desetljećima, međutim neodgovarajućom njegom ona propada vrlo brzo dok je u najboljem slučaju to za nekoliko godina.
Foto: Kostiantyn Vierkieiev / Unsplash
Odgovori