Žednjak

Žednjak (lat. Sedum spectabile) je biljka iz porodice Crassulaceae (tustike), u kojoj se nalazi 35 rodova i preko 1500 vrsta koje se uglavnom koriste za ukrašavanje vrtnih gredica. Poznata je i pod nazivima ranjenik ili debela koka. Jako je popularna među vrtlarima jer se vrlo lako može saditi na osunčanim i suhim gredicama, a pogodna je i za uzgoj u tegli.

Ova vrsta žednjaka može biti visoka oko 60 cm. Ima svijetlozelene mesnate listove jajasta oblika i lagano nazubljene po rubu. Listovi rastu na uspravnim, debelim i mesnatim stabljikama ružičasto zelene boje. Žednjak u ljetnim mjesecima cvjeta ružičastim cvjetovima zvjezdastog oblika. Cvjetovi su smješteni u plosnate cvatove koji mogu biti široki do 15 cm u promjeru.

Kod nas se za uzgoj najčešće koristi kultivar Sedum x Autumn Joy, koji je prepoznatljiv po velikim naizmjeničnim listovima i cvjeta u kasnu jesen. Osim ovog kultivara, u rasadnicima se mogu pronaći i drugi, koji se uglavnom razlikuju po boji listova i cvjetova:

• Sedum s. Brilliant - ima svijetle sivozelene listove i jarke crvenoružičaste cvjetove.
• Sedum s. Carmen - cvjeta od kasnog ljeta do kraja jeseni. Cijenjen je zbog atraktivnih tamnoljubičastih cvjetova i listova blijede sivozelene boje, ali i njegove uspravne osušene stabljike ukrašavaju izgled vrta u zimskim mjesecima.
• Sedum s. Iceberg - ima sitne cvjetove bijele boje, a cvjeta od kolovoza do kraja listopada.
• Sedum s. Neon - uspravni kultivar grmolikog rasta s velikim zelenim listovima i cvjetovima intenzivno crvene boje. Počinje cvjetati krajem ljeta.
• Sedum s. Stardust - prepoznatljiv je po debelim i mesnatim svijetlozelenim listovima te po cvjetovima srebrnoružičaste boje.

Vrste žednjaka

Osim vrste Sedum spectabile, na koju ćemo se fokusirati u ovom tekstu, postoji još nekoliko vrsta žednjaka, a u nastavku ćemo spomenuti neke najpoznatije. Svima što je zajedničko svim vrstama su mesnate stabljike i listovi, odnosno činjenica da pripadaju sukulentima.

Stjenoviti žednjak

Stjenoviti žednjak (lat. Sedum rupestre) je trajna zeljasta biljka koja ima puzajući korijen i stabljiku sivozelene boje. Stabljika može biti visoka do 30 cm, a na njoj su naizmjenično smješteni mesnati, ušiljeni i na prerezu polukružni listovi plavkastozelene boje. Stjenoviti žednjak ima dvospolne cvjetove. Cvjetovi su zlatnožute boje, zvjezdastog oblika i rastu skupljeni u grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Pojavljuju se od lipnja do kolovoza.

Prirodno stanište ove vrste su područja zapadne i srednje Europe, gdje raste na livadama, pašnjacima, svijetlim šumama pretplaninskog pojasa te na suhim i sunčanim mjestima poput stijena ili starih zidova. Mladi izdanci stjenovitog žednjaka su jestivi pa se koriste u salatama, a dodaju se i umacima i varivima. Imaju oštar i gorak okus, a sakupljaju se prije cvatnje.

Oštri žednjak

Oštri žednjak (lat. Sedum acre L.) ima niske, razgranate i puzave stabljike koje u velikim skupinama rastu u busenovima. Njegovi mesnati listovi su uglavnom žute do zelene boje, a u proljeće poprimaju crvenkastu nijansu. Cilindričnog su oblika i imaju tupe vrhove. Oštri žednjak cvjeta od lipnja do kolovoza. Žuti cvjetovi zvjezdastog oblika nalaze se na kratkim stapkama, a sastavljeni su od pet latica.

Ova biljka je prirodno rasprostranjena po Europi, Sjevernoj Americi, Japanu i Novom Zelandu. Raste na suhim i sunčanim mjestima, a često se uzgaja i kao ukrasna biljka u vrtovima. Otporan je na sušu i treba dobro drenirano tlo. Razmnožavati se može dijeljenjem.

Ružičasti žednjak ili rodiola

Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea L.) je rijetka i zaštićena biljka. Ima jednostavnu, uspravnu i glatku stabljiku koja može biti visoka do 40 cm te korijen koji miriše na ruže. Listovi su spiralno poredani uzduž cijele stabljike. Oni koji rastu pri dnu su blijedozelene boje, dok su oni smješteni na samom vrhu ljubičasti. Ružičasti žednjak ili rodiola cvjeta od lipnja do kolovoza, žutim cvjetovima koji rastu u gustim grozdastim cvatovima na vrhu stabljika.

Prirodna staništa ružičastog žednjaka su područje Europe, središnje Azije i istok Sjeverne Amerike. Mladi izdanci i listovi ove biljke su jestivi, ali nisu osobito ukusni. Međutim, korijen radiole ili ružičastog žednjaka upotrebljava se za izradu raznih ljekovitih pripravaka koji se djeluju protiv stresa, jačaju sposobnost pamćenja, koncentraciju i imunitet te pomažu kod umora.

Bijeli žednjak

Bijeli žednjak (lat. Sedum album L.) ima plitak korijenski sustav i crvenkastu puzajuću stabljiku koja može biti duga do 30 cm. Sitni svijetlozeleni listovi ove biljke su valjkasti, blago plosnati na gornjoj strani, a za vrijeme toplijih dana i suše poprime crvenkastu boju. Cvjetovi bijelog žednjaka su dvospolni, skupljeni u sitne, uspravne i razgranate cvatove, a pojavljuju se u srpnju i lipnju.

Ova vrsta je rasprostranjena u Europi i na manjem području jugozapadne Azije. Raste na sunčanim mjestima i umjereno kiselim zemljištima koja su jako siromašna dušikom. Tako je možemo pronaći na suhim livadama, zidovima i stijenama.

Sadnja i razmnožavanje žednjaka

Žednjak ili debela koka jako dobro podnosi sušu, vrućinu, mraz, ali i zanemarivanje pa je odličan izbor za uzgoj na osunčanim gredicama. Najbolje uspijeva na pjeskovitom i dobro dreniranom tlu, a s obzirom na to da dobro podnosi mraz, pogodan je i za uzgoj u unutrašnjosti.

Može uspješno rasti i na siromašnom tlu, a jedino na što je potrebno pripaziti prilikom odabira mjesta za sadnju je to da je tlo dobro propusno, jer zadržavanje vlage oko korijena ove biljke izaziva truljenje i odumiranje.

Žednjak možete saditi i u plitka tla, kao i u kamenjare koji su na sunčanim pozicijama, ali podnosi i blagu polusjenu. Kod sadnje u ukrasne gredice tlo treba obogatiti humusom ili kompostom, a sadnja se obavlja tako da se sadnice sade na razmak 20 - 30 cm i na kraju dobro natope vodom.

Razmnožavanje ove biljke može se obaviti na tri načina: dijeljenjem u kasnu jesen, lisnim reznicama ili reznicom stabljike. Za razmnožavanje je potrebno imati zemlju za sukulente, teglu, drenažni sloj te čiste i oštre škare. Škarama se reže stabljika na kojoj se još nisu otvorili cvjetovi, a s donjeg dijela koji će biti u zemlji treba skinuti listove.

U teglu u kojoj ćete saditi reznicu prvo treba staviti drenažni sloj (šljunak, glinene kuglice ili dijelovi razbijene glinene posude), zatim se dodaje zemlja za sukulente koja sadrži pijesak, jer će se tako dodatno poboljšati drenaža tla. Kada je sve spremno, reznica se zabode i zemlju i dobro zalije vodom.

Kod razmnožavanja dijeljenjem, grumen biljaka koje su stare 3 - 4 godine dijeli se u proljeće ili na jesen.

Uzgoj i održavanje žednjaka

Ono na što posebno treba obratiti pozornost kod uzgoja žednjaka jest da biljku ne ugušite pretjeranim zalijevanjem. Zalijevanje možete obaviti jednom u dva tjedna, tek onda kada se površinski sloj zemlje dobro osuši.

Žednjak ili debela koka je zbog otpornosti na sušu idealna biljka za uzgoj u teglama na terasi ili balkonu. U ovom slučaju vrijede ista pravila kao kod uzgoja u vrtu, a kako se voda ne bi zadržavala u tegli, treba staviti dodatni sloj za drenažu.

Nadzemni dio žednjaka zimi odumire pa u proljeće biljku treba očistiti od starih cvjetova i stabljika, pazeći pritom da ne dođe do oštećenja novih izboja koji su se već pojavili.

Žednjak ne traži gnojenje, ali ako to želite, u fazi cvatnje ga možete prihraniti gnojivom za kaktuse i sukulente.

Zanimljivosti o žednjaku

Postoje dva tumačenja o tome kako je ova biljka dobila latinski naziv Sedum. Prema prvom tumačenju, žednjak je dobio naziv od latinske riječi "sedeo" - sjedim, što se veže uz sklonost biljke da u prirodi raste među stijenama i na drugim sličnim nepovoljnim mjestima. Prema drugom tumačenju, naziv potječe od latinske riječi "sedare" - umiriti, jer su se listovi ove biljke u prošlosti koristili za hlađenje rana i ublažavanje bolova.

Foto: ArnicaBackstrom/Pixabay