Filodendron (lat. Philodendron) ili filadendron, kako ga mnogi zovu, biljna je vrsta iz porodice kozlačevki (Araceae) kojoj pripada više od 220 vrsta. Taj rod jednosupnica najčešće obuhvaća trajnice i penjačice koje su autohtone kišnim šumama i tropskoj klimi, a u našim se područjima najčešće uzgajaju kao kućne biljke. Neke od poznatijih predstavnica su kale, difenbahije i adam. Naziv filodredon duguje kombinaciji starogrčkih riječi, philo ili ljubav, naklonost i dendron ili drvo.
Filodendron je biljka koja se veoma lako prilagođava okolišu zbog nekoliko načina na koje raste i razvija korijen. Neke biljke su epifitske, što znači da energiju crpe iz kiše i vlage, dok su neke hemiepifitske i rastu uz veće drveće kraj kojeg spuštaju korijenje. Neke razvijaju normalno korijenje u zemlji koje je veoma razvijeno i prilagođeno raznim tipovima tla. Listovi su veoma raznoliki i prolaze pretvorbu od mladog prema zrelom, pa se i na istoj biljci mogu pronaći listovi različitih boja i oblika, ali ih povezuje kožnata i sjajna površina. Mogu biti ovalni, kopljasti, s ravnim ili nazubljenim rubovima. Rastu naizmjenice na zelenoj, debeloj i mesnatoj stabljici, a ovisno o vrsti, biljka može narasti i do nekoliko metara.
Biljka većinom cvjeta u divljini, a cvijet je najčešće bijele ili zelene boje i otvara se s jedne strane. Iako je mirisan i privlači bube, najčešće ih privlači bijeli i ljepljiv sok koji izvire iz stabljike i lišća. Plod su bobe, najčešće bijele boje sa zelenim tonovima i unutar kojih se nalaze koštice.
Filodendron potječe s područja južne Amerike i Meksika, a nalazi se u područjima kišnih šuma. Danas je raširen po cijelom svijetu, pa u divljini raste u područjima Australije i jugoistočne Azije, dok se kao ukrasna biljka uzgaja u cijelom svijetu. Iako je veoma zanimljiva biljka zbog velikog i ukrasnog cvijeća te se odavno prikuplja, puno je toga o njemu nepoznato i nisu sve vrste svrstane ili opisane. Zbog različitih načina prilagodbe, može ga se naći u različitim područjima, pa je ukupnu prilagodbu i mogući razvoj tek potrebno otkriti.
Srodnici
Vrste filodendrona
Smatra se kako u svijetu postoji više od 400 vrsta ove biljke, ali s obzirom na to da živi u zabačenim područjima, nisu sve vrste opisane. U svijetu se trenutno križanjem stvaraju i novi hibridi koji su zanimljivi zbog ljepšeg lišća, pa se tako broj svakodnevno povećava. Neki hibridi imaju i obojene listove, pa su popularne inačice kombinacije zelene i roze boje lišća. Vrste se razlikuju po tome jesu li uspravne ili viseće i puzeće, a najveća razlika je po obliku i izgledu lista. Ovo su neke od najčešćih vrsta koje se uzgajaju kao kućne biljke.
Philodendron bipinnatifidum
Ova je vrsta stajaćeg filodendrona i popularna je zbog velikih ukrasnih listova nazubljenog ruba koje podsjeća na pero. Sjajni su i tamnozelene boje. Potječe s prostora Brazila, a može narasti i do 1,5 m u visinu, a treba joj i do 10 godina do prvog cvijeta.
Philodendron erubescens
Ova vrsta je puzajući filodendron koji je popularan zbog tamnozelenih listova prošaranih bijelom bojom. Listovi su uži i glatkog ruba, a često se uzgajaju kao hibridi i miješaju s drugim bojama. Poznata je po svojoj crvenoj stabljici, a može narasti od 3 do 6 m. Cvjeta češće, a cvjetovi su mirisni i narastu do 15 cm.
Philodendron imbe
Ovo je jedan od rjeđih filodendrona za uzgoj, ali ima lijepo lišće srcolikog oblika i tamnozelene boje. Popularni su hibridi s bijelim točkicama ili obojenim rubovima. Biljka jako brzo raste i lako se prilagođava zatvorenom prostoru, a odlična je i za uzgoj u uredu. Zimzelena je penjačica i može narasti do 3 m.
Philodendron laciniatum
Ovo je još jedna vrsta penjačice čije lišće podsjeća na hrastovo, ali je izrazito zelene boje. Raste sporo i može doseći do 1.5 m, ali se lako prilagođava uvjetima u zatvorenom. Ne podnosi dobro stalna premještanja i voli visoku vlagu.
Philodendron bipennifolium
Ovo je jedna vrsta stajaćeg filodendrona koji je popularan zbog listova neobičnog oblika i sjajne zelene boje. Iako nekada dolaze prošarani bijelom bojom, najčešće su tamnozeleni. Starenjem listovi rastu i biljka ubrzo može doseći do 2 m. Karakteristična je za tropske šume diljem južne Amerike, pa joj za uzgoj odgovaraju vlažniji i topliji uvjeti.
Philodendron scandens
Ovo je jedna od najpoznatijih visećih vrsta, a uzgaja se zbog svoje otpornosti i srcolikih listova. Biljka raste brzo i može doseći do 6 metara. Listovi su svijetlozeleni i mogu biti prošarani bijelom bojom ili uzorcima. Potječe s područja srednje Amerike i Kariba.
Philodendron elegans
Ovo je još jedna stajaća vrsta koju karakteriziraju veliki listovi koji izgledom podsjećaju na pero. S vremenom rastu, pa biljka može doseći i 2 m.
Uzgoj filadendrona
Filodendron je veoma zahvalna vrsta za uzgoj jer izgled biljke puno govori vlasnicima o potrebi. Također, biljka se dobro prilagođava životu u zatvorenom i može opstati godinama. U nastavku donosimo detaljnije savjete kako poboljšati njezin uzgoj.
Tlo
Filodendron voli prozračna i lagana tla, bogata hranjivim tvarima s dobrom drenažom. Odgovaraju mu tresetna tla u kombinaciji s pijeskom ili triješćem kokosa. Ne odgovaraju mu tla koja se prebrzo suše ili ona koja su bogata i dugo zadržavaju vodu. Za uzgoj u zatvorenom je najbolje koristiti kvalitetniju mješavinu tla za egzotične biljke.
Klima
Filodendron je tropska biljka, pa mu i za rast odgovaraju takvi uvjeti, iako se lako prilagodi zatvorenom prostoru. Voli osvijetljena mjesta gdje temperature ne pada ispod 12°C zimi, ali ni da je u blizini izvor grijanja. Također, voli višu vlagu u zraku, pa je optimalno u blizini ostaviti tanjurić s kamenjem u koji će se dolijevati voda kako bi se prostorija ovlaživala. Za penjuće je vrste potrebno ostaviti dovoljno prostora za rast i razvoj i material na koji se mogu penjati.
Vrijeme sadnje
Filodendron je najbolje saditi ili presađivati u vrijeme kasnog proljeća ili početkom ljeta, tj. od sredine svibnja do kraja lipnja. Najbolje uspijeva na temperaturi od 19 do 23°C, dok zimi temperature može doći do 17°C, ali ne preporučuje se držati ga na nižim temperaturama.
Slaganje kultura
S obzirom na to da se filodendron najčešće uzgaja u loncu ili tegli, kod slaganja s drugim kulturama potrebno je uzeti u obzir pokrivače tla koji mogu obogatiti i prekriti zemlju. Najčešće se za to koriste razne vrste mahovina, iako se mogu uzgajati i niže biljke koje vole slične uvjete.
Slaganje ovisi i o vrsti filodendrona, pa se puzeći filodendron najčešće uzgaja sam, dok se uspravne vrste mogu uzgajati uz druge vrste iz svoje porodice, kao što su kale. Tijekom rasta, biljka može doseći visinu do 3 m, pa uspravne biljke trebaju imati dovoljno prostora za pravilan rast i minimalno 1 m razmaka od drugih biljaka. Dracena, sinognij i difenbahija, kao i kozlačevke (Araceae) poput lopara i kolokazije vole vlažno i blago kiselije tlo, što ih čini kompatibilnim za sadnju uz filodendron.
Alokazija voli vlažno i blago kiselije tlo, ali će se natjecati s filodendronom za hranjive tvari i vodu, dok palme obično zahtijevaju više svjetlosti i suše tlo nego što filodendron može tolerirati, što ih čini lošim nekompatibilnim biljkama s filodendronom.
Faza mirovanja
Tijekom zime, filodendron ulazi u fazu mirovanja tijekom koje nema značajnijeg rasta niti cvjetanja. Biljku je tada potrebno udaljiti od izvora grijanja i smanjiti zalijevanje. Također, gnojenje se u potpunosti prekida, a važno je paziti na minimalnu temperature u sobi.
Sadnja filadendrona
Uzgojiti svoj filodendron nije teško, a ako ga želite posaditi i razmnožiti, donosimo nekoliko praktičnih savjeta koji će pomoći u tome.
Sadnja sjemena
Sjeme filodendrona je jako malo i rijetko sazre u kućnom uzgoju, pa ga je teško tako uzgojiti. Ako kupujete sjeme, potrebno je odabrati provjereno i tretirano. S obzirom na to da je jako sitno, potrebno je posijati nekoliko sjemenki u tresetnu i rahlu zemlju te ih prekriti centimetrom zemlje, navlažiti i prekriti folijom. Sjeme je veoma klijavo, pa ga prije sjetve ne treba namakati, ali potrebno ga je držati na temperature od 20 do 23°C da proklije, najčešće nakon 6 tjedana kada se skida folija i nastavlja se s redovitim zalijevanjem.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice je najčešći oblik uzgoja filodendrona. Sadnica se može uzgojiti samostalno, rezidbom mlade grane ili vrha biljke koji pušta korijenje u zemlju. Kako bi se sadnica pravilno razvila, važno je saditi svaku zasebno u kontejner. Prije presađivanja na konačno mjesto rasta, važno je da razvije bogat korijen. Sadnica se sadi u mješavinu pjeskovite i tresetne zemlje i zalije se, a gnojenje se izbjegava prvih 4 tjedna.
Kalemljenje
Filodendron je moguće uzgojiti i cijepljenjem što je najbolji način za križanje vrsta. Kod cijepljenja je najbolje uzeti mladu grančicu iz koje raste mladi list u proljeće te se umeće u zarez na drugoj biljci, najčešće iste vrste, ali drugog uzroka. Potrebno je do četiri tjedna da se grančica primi, a za bolje rezultate se cijepi nekoliko primjeraka.
Uzgoj u vrtu
S obzirom na to da filodendron ne podnosi dobro posolicu, snažan vjetar i niske temperature, nije pogodan za uzgoj na otvorenom. Biljku se tijekom ljetnih mjeseci može iznijeti na otvoreno, ali dalje od izravnih sunčevih zraka koje mogu naštetiti lišću. Također, važno ju je tada češće polijevati vodom, a lišće se može i špricati destiliranom vodom. U proljeće, nakon zimskog mirovanja, važno je da se biljka postepeno iznosi na otvoreno te da se unosi kada se temperature spusti.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj filodendrona u stakleniku je najidealniji oblik jer se tako može održavati konstantna temperature i vlažnost zraka. Biljka se u tim uvjetima može špricati vodom kako bi se podigla razina vlage u zraku. Također, u tim je uvjetima moguće kombinirati rast nekoliko biljaka i vrsta filodendrona koji mogu razvijati korijenje u zraku kupeći vlagu ili se oslanjajući na druge biljke. Važno je kako u stakleniku nisu izložene izravnom sunčevom svjetlu, već imaju barem 8 sati dnevnog svjetla.
Uzgoj u posudama
Uzgoj u posudama je najčešći način uzgoja, ali je važno odabrati ispravnu posudu za svaku vrstu filodendrona. Viseće vrste je dobro držati u visećim posudama kako bi lakše razvijale grane i oblikovale ljepši oblik biljke. Najvažnije je da posuda u kojoj se sadi ima velike rupe kako bi propustila višak vode, a dobro je i dno obložiti kamenjem koje lakše propušta vodu. Nakon sadnje je važno biljku smjestiti na jedno mjesto i ne seliti ju jer prečesto mijenjanje položaja negativno utječe na rast biljke i može rezultirati gubljenjem lišća.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje uklanjanje korova, razbijanje pokorice i brigu oko izgleda biljke. Korov se uklanja ručno, a iako je mala mogućnost da se pojavi u kućnom uzgoju, mogu ga prenijeti ptice ako se biljka ljeti iznosi na otvoreno. Razbijanje pokorice je važno zbog zasićenosti tla kisikom, pa se preporučuje lagano usitniti gornji dio zemlje ako se nakon zalijevanja stvrdne. Biljka oko izgleda biljke uključuje uklanjanje prašine, što se može ručno brisanjem svakog lista ili tuširanje vodom, i potpora biljci.
Puzave vrste bolje će uspjeti ako imaju podlogu po kojoj se mogu penjati, uključujući drugu biljku ili umjetne potpore. Na taj se način biljka može oblikovati u prostoru, ali se time štite i njezine grane od pucanja.
Održavanje i njega
Održavanje filodendrona uključuje nekoliko jednostavnih radnji kako bi biljka imala zdrav i zadovoljavajuć izgled.
Zalijevanje
Zalijevanje se vrši nakon što se gornji sloj zemlje osuši, pa je prije zalijevanja potrebno provjeriti da je zemlja suha na barem 2 cm dubine. Tijekom ljeta potrebno ju je zalijevati češće, barem dva puta unutar tjedan dana. Zimi se zalijevanje smanjuje, pa je potrebno zaliti jednom u dva tjedna. Količina vode ovisi o veličini biljke i koliko ju brzo konzumira, ali je važno koristiti odstajalu ili meku vodu i zalijevati pod korijen. Zemlja u posudi mora biti dobro drenirana kako bi se odmah riješio višak vode koji može dovesti do problema s rastom.
Gnojidba
Od proljeća do jeseni, tijekom najaktivnijeg razdoblja za razvoj i rast filodendrona, potrebno je dohranjivati zemlju mineralnim gnojivima. Najbolje je koristiti tekuće gnojivo koje se dodaje tijekom zalijevanja u određenom omjeru, a najbolje mu odgovaraju gnojiva bogata dušikom. Gnojivo se dodaje svaka dva tjedna, a tijekom zimskih mjeseci dohrana se u potpunosti obustavlja.
Razmnožavanje
Iako se filodendron može razmnožavati sjemenjem, najčešći način je razmnožavanje reznicama. U proljeće se s vrha biljke uzima reznica dugačka barem 15 cm. Željeni dio se reže oštrim škarama ili nožem te se odstranjuje lišće s dijela koji će biti položen u zemlju. Polaže se u mješavinu pijeska i treseta te nakon 3 do 4 tjedna izbija korijenje. Biljku je tijekom ukorjenjivanja potrebno umjereno zalijevati, a gnojivo se dodaje tek nakon četiri tjedna. Kako bi se lakše održala, može se podbočiti kolčićem.
Drugi način razmnožavanja je izbojcima u rano proljeće kada se s biljke režu mladi pupovi koje se mogu ostaviti u vodi da puste korijenje ili se direktno sade u zemlju.
Presađivanje
Biljku je potrebno presađivati svake dvije godine ili barem kada korijenje počinje viriti iz zemlje. Najbolje vrijeme za to je krajem prosinca ili početkom lipnja, a tijekom presađivanja se s korijenja može uklanjati zemlja ili se orezivati staro i nepotrebno korijenje. Biljka se sadi u veću posudu u rahlu zemlju s protočnom drenažom te se zemlja čvrsto utisne. Zalijeva se nakon jednog do dva dana, a poželjno je ne dodavati gnojivo prva dva tjedna.
Pomlađivanje
Filodendron se može i često treba pomlađivati kako bi zadržao svoj izgled i zdrav rast. Pomlađivanje se obično provodi kada biljka preraste svoju posudu čime gubi svoj oblik, a uključuje uklanjanje bilo kojih oboljelih ili nezdravih dijelova biljke.
Postupak pomlađivanja uključuje rezanje starih, suhih ili nezdravih grana kako bi se omogućio bolji protok hranjivih tvari svježe rastućim dijelovima biljke. Ako su zdrave, rezane grane se mogu presaditi u nove spremnike i zasaditi kao nove biljke.
Prorjeđivanje
Filodendron se ne mora nužno prorjeđivati, ali može biti korisno za zdrav rast i izgled biljke. Ako filodendron raste previše gusto, njegove donje grane i lišće mogu postati suhe i nezdrave zbog manjka svjetla i zraka. Kao i kod pomlađivanja, prorjeđivanje uključuje uklanjanje starih i suhih grana ili lišća s dna biljke, što omogućuje bolju cirkulaciju svjetla i zraka i olakšava protok hranjivih tvari u nove i zdrave dijelove biljke.
Prorjeđivanje je najbolje raditi u proljeće ili rano ljeto kada biljka počne aktivno rasti, pazeći da se ne ukloni previše grana i lišća odjednom kako se ne bi preopteretila biljka.
Rezidba
Biljka se, po potrebi, obrezuje u proljeće ili jesen. Obrezati se mogu suhe ili bolesne grane kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti, ali se može i oblikovati krošnja zbog izgleda. Biljka dobro reagira na rezidbu, pa će lako protjerati nove grane ako je previše obrezana. Obrezivati se mogu i pretjerano velike biljke tako da se u potpunosti uklone listovi do stabljike, ostavljajući tako golu stabljiku iz koje će krenuti rasti nova biljka. Za rezidbu je najbolje koristiti vrtlarske škare ili oštar nož, a kako neke vrste ispuštaju velike količine soka, dobro je koristiti vrtlarske rukavice kako bi se spriječila alergijska reakcija.
Zaštita od vjetra
Filodendron bi trebalo zaštititi od jakih vjetrova kako bi se spriječilo oštećenje grana i lišća. Kada su izloženi jakim vjetrovima, grane filodendrona mogu lako puknuti ili se slomiti, što otežava zdrav rast i produžuje vrijeme oporavka. Najidealniji način zaštite je unošenje biljke u zatvoren prostor za vrijeme hladnog vremena ili nevremena i naleta vjetra, a drugi način zaštite je sadnja biljke na otvoreno, ali u blizini zida ili objekata koji će biljku štititi od jakih vjetrova.
Zaštita preko zime
Filodendron bi obavezno trebao biti zaštićen od mraza i hladnoće, jer je, poput dracene, uglavnom zimzelena vrsta biljaka s tropskog područja i ne podnosi temperature niže od 0°C. Idealno bi bilo smjestiti ga u prostoriju s konstantnom temperaturom između 15 i 20°C. Ako ga se mora ostaviti na otvorenom, onda ga je obavezno zaštiti od vjetra i hladnoće staklenom zaštitom ili pokrivkom koja privlači toplinu sunca.
Bolesti
Iako filodendron nema zabilježenih ozbiljnih bolesti koje bi mogle naštetiti vrsti, postoji nekoliko bolesti koje uzrokuju nepovoljni uvjeti rasta. U nastavku donosimo koje su i kako se protiv njih boriti.
Truljenje korijena
Truljenje korijena uzrokuje prevelika količina vode ili predugo zadržavanje vode u zemlji u kojoj raste. Kod sadnje filodendrona potrebno je voditi računa o pravilnoj drenaži kako bi se smanjila mogućnost za truljenje. Također, važno je biljku saditi u zdravoj i tretiranoj zemlji kako se bolest ne bi širila tlom.
Pjegavost lista
Pjegavost lista se pojavljuje iz nekoliko razloga. Prvi je prevelika izloženost suncu koje uzrokuje žute pjege koje se s vremenom suše. Drugi je pretjerano zalijevanje zbog kojeg lišće žuti i s vremenom otpada. Treći je gljivična bolest koja se prenosi s drugih biljaka, pa je zaraženu biljku potrebno udaljiti i tretirati fungicidom.
Štetnici
Postoji nekoliko štetnika koji mogu oštetiti lišće filodendrona ili osušiti cijelu biljku u nastavku donosimo koji su i kako ih se učinkovito riješiti.
Crveni pauk
Crveni pauk je čest insekt koji se prepoznaje po smeđim pjegicama na lišću i svilenkastoj mreži ispod lišća. Vidljiv je nakon špricanja vodom jer izlazi na gornje dijelove. Iako ne može naštetiti cijeloj biljci, ostavlja ružne tragove po lišću. Učinkovito ga se rješava brisanjem lišća mješavinom vode i sapuna za ruke.
Resokrilci
Resokrilci su najozbiljniji štetnik jer mogu uzrokovati sušenje biljke. Iako je napad rijedak, češće se pojavljuju ako se biljka iznosi na otvoreno. Hrane se sokovima i mladim lišćem te nakon njihovog napada biljka počinje venuti. Najpoznatiji simptom je iznenadno i jako otpadanje lišća. Riješiti ih se može upotrebom insekticida.
Štitaste uši
Štitaste uši su veoma čest nametnik koji se može preseliti s drugih vrsta. Hrane se staničnim sokovima, a mogu uzrokovati kovrčanje lišća. Zelene su i male, a prepoznaje ih se kao nakupine na stabljikama lišća ili cvijeta. Riješiti ih se može špricanjem insekticida.
Vunaste uši
Vunaste uši su najčešći nametnici tropskih biljaka i lako se prenose, pa se često zaraze biljke u blizini. Sitne su i teško ih se primijeti golim okom na biljci, ali se hrane staničnim sokovima i uzrokuju kovrčanje lista. Najbolje ih se riješiti špricanjem insekticida.
Upotreba filodendrona
Najčešće se filodendron upotrebljava u dekoracijske svrhe, ali osim toga, ima nekoliko značajnijih uloga zbog kojih se može koristiti.
Zrele bobice mogu se jesti i njihov se okus uspoređuje s bananama. Ipak, sadrže oksalatne soli koje mogu biti štetne za ljudski organizam. Neke vrste su bogatije solima, dok je neke sadrže u tragovima. Zato je važno konzumirati bobice samo onih vrsta kod kojih nisu primijećene nuspojave na ljudima. Iako neke bobice imaju ugodan miris i okus, neke vrste bobica imaju snažan miris, kao kod češnjaka. To pak privlači životinje, kao što su šišmiši ili majmuni, koji se njima hrane i raznose sjeme te razmnožavaju biljku.
Sok iz lišća filodendrona može uzrokovati reakciju na ljudskoj koži praćenu crvenilo, svrbežom ili oticanjem, a konzumacija lišća može uzrokovati gušenje i povraćanje. Kućni ljubimci, posebno mačke, mogu žvakati listove što dovodi do povraćanja i gušenja, a velike količine i do ozbiljnog trovanja. Iz tog ih je razloga potrebno držati dalje od dohvata djece i kućnih ljubimaca.
Usprkos svim opasnostima, filodendron je biljka koja se jako često uzgaja u zatvorenom zbog tropskog izgleda i ukrasnog lišća. Osim što se dobro prilagođava uvjetima, pročišćava zrak i uništava negativne čestice koje pridonose stvaranju plućnih ili respiratornih bolesti.
Berba
Na filodendronu se beru jedino bobice nakon dozrijevanja. Iako je rijetko da biljka procvjeta i ima plodove u zatvorenom prostoru, pravilnim se uzgojem te šanse mogu povećati. Bobice se beru krajem rujna ili početkom listopada, ovisno o dozrijevanju. Kod nekih vrsta moguće je da dozru tijekom dva do tri tjedna, dok su nekim vrstama za dozrijevanje potrebni mjeseci.
Zanimljivosti
Smatra se kako je filodendron otkriven tijekom 17. stoljeća na otocima Martinique i sv. Toma. Nakon što ih je biolog Georg Marcgraf prikupio, zbog svojeg su lijepog lišća probudili interes javnosti. Do 19. stoljeća su mnoge vrste istraživane i prikupljali su se različiti nalazi, ali ih se često svrstavalo u razne porodice. Tijekom 19. stoljeća, Heinrich Scott ih je uvrstio u zajedničku porodicu zbog sličnosti u cvjetanju. Tijekom modernog doba biljka je dobila na popularnosti zbog dobre reakcije na nove hibride koji su sve popularniji na tržištu.
Zanimljiv je postanak rupičastog lišća filodendrona, koji mnogi zbog izgleda uspoređuju s perom ili švicarskim sirom. Vjeruje se kako je zbog mnogih stresova i klimatskih promjena biljka reagirala promjenom lista.
U divljini, jedna se vrsta osa gnijezdi i odlaže jajašca na mladicama filodendrona te je ovisna upravo o njemu. Ipak, zbog ispijanja sokova, ostavlja tragove na cvijeću koje se nepravilno otvara.
Filodendron u divljini često ima simbiotski odnos s mravima. Neke vrste proizvode nektar izvan cvijeta zahvaljujući posebnim žlijezdama na stabljici. Sladak miris privlači mrave koji se njime hrane, a u korijenju filodendrona rade svoja gnijezda. Nektar se pretvara u ljepljivu masu koju skladište i koriste kao izvor hrane tijekom nestašice. Ponekad kolonija mrava može biti toliko velika da zaklanja, ali ne uništava biljku.
Foto: bstad / Pixabay
Odgovori