Palma (lat. Palmae) je višegodišnja tropska ukrasna biljka koja raste na različitim mjestima do 1.800 m. n. v. Samonikla je vrsta biljke koja raste u nizinama i šumama. U posljednje vrijeme često se za nju koristi novi latinski naziv Arecaceae što je i ujedno naziv za porodicu monokolitnih cvjetnica kojoj pripada ili palmovke gdje je glavni predstavnik.
Osim u tropskim raste i u suptropskim klimama, a najčešće se može vidjeti na prostoru južne Amerike, Kariba i južne Azije. Raste i na prostoru Hrvatske posebice u dalmatinskom području dužinom obale. Zbog velikog broja vrsta su se prilagodile i moguće ih je naći u različitim područjima, a cvjeta u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Većina vrsta će tolerirati dnevnu temperaturu 21 - 26°C dok bi idealna noćna temperatura trebala biti oko 15°C. Generalno loše podnosi temperaturu ispod -15°C dok neke vrste mogu preživjeti na dosta nižim temperaturama kao primjerice bodljikava palma (lat. Rapidophyllum hystrix) koja podnosi temperaturu i do -25°C.
Palma raste u dobro dreniranom tlu s pH vrijednosti između 6,0 - 7,0 dok je najbolji rast pokazala u pjeskovitoj ilovači. Općenito je biljka koja dobro podnosi sunce, ali joj je za rast ipak potrebno djelomično sjenovito mjesto jer pretjerana izloženost suncu može dovesti do opeklina na listovima koje se neće oporaviti. Neke vrste poput kalifornijske lepezaste palme (lat. Washingtonia filifera) podnose više temperature (čak i do 50°C) jer su podrijetlom iz pustinja Colorado i Mojave.
Tek posađene palme potrebno je zalijevati dva puta tjedno sve dok se korijenski sustav ne uspostavi što obično traje 2 - 3 mjeseca dok je kasnije zalijevanje po potrebi. Prihranjuju se u proljeće ili u jesen u slučaju gnojivom sa sporim otpuštanjem. Palme posađene u područjima gdje je velika mogućnost nižih temperatura stablo se prekriva jutom ili nekom drugom tkaninom kako bi se spriječilo oštećenje vanjskog dijela.
Biljku čine lepezasti listovi koncentrirani na vrhu stabla formirajući krošnju s listovima koji uglavnom padaju prema dolje. Stabljika na kojem se nalaze listovi duga je otprilike 6 m dok sami listovi koji se nalaze na njoj nerijetko budu dugi 1 - 1,5 m. Palmino lišće se kroz povijest se često koristilo kao krovna slama ili vrtna ograda. Cvjetovi su jednospolni i rastu u grozdovima čija je boja uglavnom bijela, zelena ili žuta. Grozdovi se stvaraju ispod lišća, a cvjetaju jednom godišnje početkom proljeća i to samo nakon 8 godina starosti kada naraste oko 5 m.
Palma obično naraste 20 - 30 m, a zbog relativno sporog rasta za postizanje pune visine potrebno joj je oko 20 godina. Imaju jako stabilno drvo koje se savija uslijed uragana i jakih vjetrova pa ih je izuzetno teško iščupati.
Srodnici
Vrste palmi
U prosjeku palma može živjeti 40 - 50 godina dok postoje neki primjerci s dužim životnim vijekom poput primjerice palme datulje koja nerijetko ima životni vijek oko 200 godina. Sama starost palme može se odrediti brojanjem ukupnih godova na deblu. Na svijetu postoji oko 2.600 vrsta palmi koje su raspoređene u nekoliko stotina razreda, a najpoznatije vrste su mediteranska lepezasta palma, akai palma, datulja, visoka žumara i kokos palma.
Kokos palma
Kokos palma (lat. Cocos nucifera) egzotična je biljka koja raste u tropskim područjima. Može narasti do 30 m i ima snažno deblo koje može izdržati i najjače oluje. Listovi kokos palme su dugi i uski, sastavljeni od brojnih listića, a na vrhu rastu karakteristični plodovi - kokosi. Kokosovi su ovalni, tvrdi i smeđi, a unutar njih se nalazi slatka tekućina i bijelo meso koje se koristi u prehrani i proizvodnji raznih proizvoda.
Kokos palma ima izuzetno važnu ulogu u kulturi i gospodarstvu mnogih tropskih zemalja. Osim što daje ukusne plodove, ona je izvor drva, lišća, vlakana i ulja. Kokosovo ulje se koristi u kozmetici i prehrambenoj industriji, a vlakna kokosove kore koriste se u izradi raznih predmeta poput užadi i tepiha.
Mediteranska lepezasta palma
Europska lepezasta palma (lat. Chamaerops humilis) naziva se još mediteranska lepezasta palma ili niska žumara. Višegodišnja je vrsta biljke koja može biti i grmolika s obzirom na varijaciju njene visine koje se kreću 1,8 - 4,5 m. Najčešća je vrsta koja se može vidjeti na našim prostorima, a sastoji se od lepezastih listova plavkasto-zelene boje dužine obično od oko 45 - 60 cm. Svaki lepezasti izdanak sastoji se 10 - 20 uskih segmenata dužine 90 - 120 cm. Jedina je vrsta palme podrijetlom s prostora Europe i kao takva asimilirala se na temperaturne oscilacije i izvrsno podnosi temperaturu do -12°C. Sadi se na punom suncu ili djelomičnoj sjeni, a grmoliki primjerci mogu bez problema rasti i u posudama. Otporna je na direktne udare vjetra i sušu dok najbolje uspijeva u ilovastom tlu, a karakteristično za ovu vrstu je da se može saditi tijekom cijele godine.
Akai palma
Akai palma (lat. Euterpe oleracea) je vrsta koja se prvenstveno uzgaja zbog svojih plodova crne boje popularnog naziva acai ili akai bobice. Podrijetlom je s prostora Brazila, Kolumbije i Ekvadora, a najčešće je zastupljena na području uz rijeke ili potoke, na vlažnim područjima bez velike rasprostranjenosti u unutrašnjosti. Ne uzgaja se u Hrvatskoj.
Palma je uspravna i može narasti do 30 m, a čine je listovi do 4 m dužine, a u samom vrhu nalazi ih se 8 - 10. Mogu biti dugi 2 - 3 m, a stablo je općenito glatko i široko 18 cm. Plodovi su promjera 1 - 2 cm, sitni i crne boje. Smatraju se super hranom. Palma daje plodove tek za 3 - 5 godina od sadnje. Iako se sadi na punom suncu zahtijeva vlažnu klimu, a sunce je jako važno tijekom perioda sazrijevanja.
Datulja
Datulja (lat. Phoenix dactylifera) je biljka izvorno s prostora Iraka iako je zastupljena i diljem Pakistana, Indije, Meksika i Kanarskih otoka. Uzgaja se prvenstveno zbog slatkih plodova smeđe boje koji obiluju mastima, proteinima i šećerom i dugi su otprilike 3 - 7 cm. Plodove stvara tek nakon 4 - 5 godina, a prinos od oko 80 kg postiže s 10 - 15 godina starosti. Sporo raste, a životni vijek joj je do 150 godina i može narasti do otprilike 25 m dok se na vrhu krošnje nalaze perasti listovi dužine oko 5 m s bodljama na vrhu i svaki glavni list prekriva oko 150 manjih.
Sadi se u proljeće ili jesen u pješčanom ili ilovastom tlu i ima dobru toleranciju na sol. Potrebno je osigurati dovoljno sunca i dobru drenažu, a preferira temperature od oko 35°C. Iako podnosi temperature do -6°C hladno vrijeme je može ubiti. Plodovi sazrijevaju u periodu od kasnog ljeta do rane jeseni, a prva žetva je moguća i u prvoj godini sadnje dok zrela stabla proizvedu i do nekoliko stotina kilograma plodova.
Visoka žumara
Visoka žumara (lat. Trachycarpus fortunei) je vrsta palme podrijetlom s prostora Kine i može narasti do oko 10 m. Često se naziva kineskom vjetrenjačom i nepalskom lepezastom palmom, a ubraja se u spororastuće vrste jer godišnje samo naraste 15 - 30 cm. Iako dobro podnosi sunce, najbolje raste u djelomičnoj sjeni dok će sadnja u punoj sjeni utjecati na rast.
Iako su generalno palme otporne na udare vjetra ovu vrstu je potrebno od njega zaštititi. Deblo joj je prekriveno dlakama, a listovi su kao i u ostalih palmi koncentrirani na vrhu i tamnozelene su boje. Ispod listova formiraju se cvjetovi u grozdovima žute boje nakon čega se formiraju plodovi plavo crne boje. Sadi se u dobro dreniranom i plodnom tlu dok se najčešće može vidjeti kako raste u džunglama i urbanim vrtovima. Zbog prirodnog rasta u vlažnom okruženju zahtijeva zalijevanje svaka 2 tjedna, a podnosi i niske temperature do -15°C.
Uzgoj palme
Iako je palma tropska i suptropska biljka podrijetlom s prostora Azije i Indonezije, s vremenom se proširila na ostatke svijeta pa tako raste i na prostorima Europe, Amerike i Australije. Izuzetno je otporna biljka na vjetrove pa se sadi u područjima koja su podložna uraganima i direktnim udarima vjetra. Iako može narasti jako visoka, postoje i vrste koje su manjeg rasta i sade se u posudama koje se mogu držati u zatvorenom prostoru.
Tlo
Palma najbolje podnosi pjeskovito tlo, iako može rasti i u ilovastom. Najvažnije je da je tlo dobro drenirano i da pH vrijednost ne prelazi 7,0. Iako je preporučena donja granica 6,0 može podnijeti i pH vrijednost 5,5. Glavni uzrok visokog ili niskog pH je nedostatak esencijalnih hranjivih tvari. Iako voli vlažno tlo ne podnosi zadržavanje pretjerane količine vode što dovodi do truljenja korijena. Redovno se prihranjuju 1 - 3 puta godišnje, a za optimalan rast potrebna je kombinacija dušika, fosfora i kalija. Ako se sadi u pjeskovitom tlu podložna je bržem isušivanju i preporučuje se prihrana gnojivom sa sporim otpuštanjem.
Klima
Sadi se u tropskim klimama s temperaturom 30 - 32°C, a u nekim slučajevima podnosi i do 50°C poput kalifornijske lepezaste palme. Iako teško podnose niske temperature postoje i vrste koje mogu podnijeti i do -15°C poput visoke žumare. S obzirom na to da su podrijetlom s vlažnih područja zahtijevaju zalijevanje nekoliko puta tjedno kako bi se mogla kontinuirano održavati odgovarajuća vlažnost. Primjerice uljnoj palmi je potrebna minimalna mjesečna količina padalina 150 - 420 mm.
Vrijeme sadnje
Palma je vrsta biljke koja se općenito može saditi tijekom cijele godine, ovisno o području u kojem se sadi dok se generalno sadnja preporučuje u periodu između veljače i studenog, odmah nakon posljednjeg mraza ili neposredno prije početka zime. Taj period sadnje daje biljci dovoljno vremena da razvije korijenski sustav i da se ukorijeni kako bi što bolje podnijela ljetni period. Općenito je biljka koja dobro podnosi sunce, ali je moguća sadnja i u djelomično sjenovitim mjestima, a da bi dosegla punu visinu potrebno joj je oko 20 godina. Palmu nije teško uzgojiti jer je samo potrebno zadovoljiti temperaturne uvjete kao i uvjete tla u kojem se sade da ono bude pjeskovito ili ilovasto.
Slaganje kultura
Kao vrsta jako je zahvalna za kombiniranje s drugim biljkama ili s drugim vrstama palmi. Iako se manje palme mogu saditi gusto posađene bez ikakve konkurencije za vodu ipak se ne preporučuje jer se stvara efekt džungle što donekle dovodi do neurednog izgleda, a i samim tim neke će sadnice brže napredovati u odnosu na druge natječući se za svjetlost.
Krošnjom ne stvara previše hlada pa je u podnožju palme moguće saditi biljke poput hibiskusa, ukrasne šparoge, azijski jasmin, žute klasnice, tamjanikovke, strelicije, kroton i noćnog leptira.
S obzirom na to da je palma vrsta biljke koja raste u vlažnim područjima sadnja u njenom podnožju moguća je samo ako biljke podnose iste uvjete prvenstveno kada se radi o vlažnosti tla. Biljke poput maćuhice, ljubičice, petunije, nemezije, zijevalice, dijascije i povrtne vrste kao što su kelj, repa, kupus, brokula, krumpir, mrkva, salata i malina nisu izvorno tropske biljke i nemaju uvjete asimilirati se u zadano okruženje pa je stoga sadnja uzaludna. Ovo isto vrijedi i za stabla jabuke.
Faza mirovanja
Biljka je u fazi mirovanja od kasne jeseni do zime kada se rast palme usporava. U tom periodu preporučuje se smanjiti zalijevanje jer voda drži palmu budnom i ne dopušta joj da uđe u fazu mirovanja. Za vrijeme te faze biljka ima manje zemlje što može dovesti do iznenadnog smrzavanja. Da bi se to spriječilo dodaje se malč debljine 7,5 cm kako bi se pomoglo izolirati korijenje. Da bi se spriječila pojava gljivica ili neke druge infekcije, stavlja se sloj sterilnog komercijalnog malča debljine od 15 cm. Sobne palme se sade u posudama, a za vrijeme faze mirovanja drže se u hladnoj i negrijanoj prostoriji.
Sadnja palme
Najbolje vrijeme za sadnju palme je od proljeća do kasne jeseni, a sadi se u prethodno iskopanu rupu na dubinu 1 - 1,5 m. Prije početka sadnje potrebno je odabrati mjesto u vrtu koje je na određenoj udaljenosti od kuće kako ne bi bila blizu temeljima ili nekim podzemnim vodovima. Rupa mora biti najmanje po 15 cm šira od sadnice sa svih strana, a prije sadnje na dno se stavlja pijesak radi bolje drenaže. Nakon sadnje, rupa se zatrpava pijeskom, a izgradnjom zemljane barijere pomoći će se u zadržavanju potrebne količine vode.
Sadnja sjemena
Iako je dugotrajan proces, palmu je moguće uzgojiti iz sjemena. Sjeme za sadnju moguće je kupiti ili uzeti divlje, a sadi se u tlo od tresetne mahovine, perlita i pijeska u omjeru 50:10:10 s dodatkom hortikulturnog drvenog ugljena. U svaku posudu sadi se 4 - 6 sjemenki plitko ispod površine zemlje zatim se prekriva plastičnom folijom kako bi se potaknulo klijanje koje traje otprilike 100 dana. Nakon klijanja sade se u rupu duboku 24 - 60 cm što zahtijeva redovno zalijevanje svaka 2 - 3 dana. Iako je prihvaćeni temperaturni raspon za klijanje sjemena 21 - 37°C ipak najbolje rezultate daje kada klija pri temperaturi 29 - 35°C.
Sadnja sadnice
Sadnica se sadi na većoj dubini zbog korijenskog sustava koji raste vertikalno u zemlju. Iako korijenje nije invazivno ne preporučuje se sadnja na udaljenosti manjoj od 2 m dok bi idealno bilo da to ne ide ispod 3 m. Sadi se u periodu od proljeća do početka zime u prethodno iskopanu i pripremljenu rupu koja je ispunjena drenažnim materijalom poput sitnog pijeska što poboljšava drenažu. Da bi se testiralo tlo u kojem se palma sadi iskopa se rupa i napuni se vodom, a brzina upijanja vode govori o vrsti tla pa tako ako tlo upije vodu unutar 1 - 2 sata drenaža je odlična dok se savjetuje izbjegavanje sadnje ako je za upijanje vode potrebno više od 24 sata.
Palma se zatrpava pijeskom što će osigurati dobru drenažu. Stablo se nakon sadnje podupire daskama, a kako bi spriječili prilikom oslanjanja dasaka oštećenje kore, deblo je potrebno zamotati jutom. Nakon toga slijedi zalijevanje i malčiranje tla kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost, a dok se prihranjivanje savjetuje tek 8 tjedana nakon sadnje jer predstavljaju dodatni šok za tek posađenu biljku.
Uzgoj u vrtu
Kao tropska i suptropska vrsta biljke, odlično se snalazi u vlažnim uvjetima koje možemo postići sadnjom više istih sadnica na malom prostoru potičući zadržavanje vlage u podnožju biljke uslijed smanjene količine sunca. Ali ovaj princip sadnje dovodi do nejednakog razvoja sadnica boreći se za sunčevu svjetlost koje mora biti minimalno 6 sati iako se odlično snalazi i na djelomičnoj sjeni.
Sadnja na potpuno sjenovitom mjestu rezultira slabijim rastom, ali i pojavom manje količine plodova kod datulje ili akai palme. Moguće ju je kombinirati i s drugim vrstama biljaka koje su navedene, ali i samostalno ih saditi u posudi, kao ukrasnu biljku u vrtu ili kao rubnu biljku. Najbolje podnose srednje temperature do oko 30°C, iako mogu preživjeti i na 50°C kao i na -15°C.
Uzgoj u posudama
Palma je idealna biljka za sadnju u posudama koje se mogu držati na otvorenom i isto tako u zatvorenom prostoru. Sve je učestalija pojava sadnje kućnih palmi koje imaju svoju dekorativnu ulogu.
Osim veličine, prilikom izbora palme potrebno je paziti i na to da se sade spororastuće vrste koje će u istoj posudi moći provesti 2 - 4 godine. Tlo u posudi potrebno je redovnije zalijevati jer se to tlo brže isušuje, a može se dodatno obogatiti nekim organskim materijalom. Ovako posađena palma prihranjuje se 4 puta godišnje s tim da je prvo prihranjivanje 2 - 3 tjedna nakon sadnje nakon čega slijedi mjesec dana pauze.
Održavanje nasada
Najbolji način koji se preporučuje za održavanje nasada je putem automatskog sustava navodnjavanja gdje je tek posađenu palmu potrebno zalijevati svaki dan barem prvi tjedan dok se kasnije zalijevanje provodi svaka 2 - 3 dana. Zalijevanje je potrebno provoditi dubinski, a čišćenje korova oko sadnice je poželjno kako se ne bi uzimale hranjive tvari iz biljke.
Sadi se na određenim međusobnim udaljenostima kako bi se svaka sadnica mogla nesmetano razvijati s obzirom na lepezaste listove koji mogu narasti dosta dugi s oko 5 m u prosjeku. Zalijevanje, održavanja tla malčiranjem i prihranjivanje dio su standardne njege potrebne za održavanje nasada u kojem je posađena jedna ili više sadnica palmi.
Održavanje i njega
Održavanje je prilično jednostavno jer osim redovnog zalijevanja i godišnjeg malčiranja ne zahtijeva nikakve dodatne aktivnosti. Zalijevanje je intenzivnije u ljetnom periodu kada su temperature zraka i tla znatno više, a dolaskom zime tlo oko palme malčira se kako bi se zadržala određena vlažnost. Malčira se bilo kojim organski materijalom dok se prednost daje korištenju borove kore, slame ili usitnjenog drveta. Dovoljna količina sunca osigurat će pravilan rast što će se očitovati na zdravim listovima ili eventualno bogatijim plodovima u onih palmi koje ih proizvode. Za palmu koja se sadi u posudi redovnim uklanjanjem žutih listova ostavljamo prostor za formiranje novih čime i potičemo njihov rast.
Zalijevanje
Palma preferira vlažno, ali ne i mokro u kojem se zadržava nepotrebna količina vode. U početku je zalijevanje intenzivnije dok se kasnije ono svodi na 2 - 3 puta tjedno i opet se intenzivira dolaskom ljeta. Savjetuje se zalijevanje kasno navečer ili rano ujutro kada su temperature zraka i tla dosta niže što neće predstavljati šok za korijenski sustav.
Prilikom zalijevanja potrebno je paziti da biljka u određenom trenutku za vrijeme zalijevanja ne dobije preveliku količinu vode što može rezultirati pojavom žutih listova i na kraju propadanjem cijele sadnice. Idealna količina vode koju biljka treba primiti unutar 1 - 2 sata za vrijeme zalijevanja je oko 45 l kako bi se ravnomjerno upila sva količina.
Gnojidba
Iako se generalno smatra da se za prihranjivanje tek posađene palme treba pričekati 6 - 8 tjedana neki savjetuju da to bude i do 6 mjeseci. Kućna palma prihranjuje se 4 puta godišnje dok ona posađena izravno u tlo preferira prihranjivanje tri puta godišnje gnojivom 8-2-12. Jedan od najčešćih razloga za prihranu je nedostatak kalija. Period prihrane sličan je periodu sadnje i proteže se od ožujka do listopada.
Gnojivo se nanosi 2,5 - 5 cm od debla odnosno neposredno iznad zone korijenja koja se nalazi ispod krošnje. Za prihranu prirodnim gnojivima moguće je koristiti dolomitno vapno, brašno od sjemenki pamuka i brašno od algi.
Razmnožavanje
Palma je vrsta biljke koja se može razmnožavati sjemenom i dijeljenjem. Daleko učestalija metoda razmnožavanja je dijeljenjem jer je razmnožavanje sjemenom metoda koja ima nisku stopu uspješnosti. Neke vrste poput kokosove palme ili uljane palme razmnožavaju se isključivo sjemenom dok primjerice palma datulje ima sposobnost razmnožavanja sjemenom, izdancima ili novom tehnikom kulture tkiva.
Prije sadnje površina se mora očistiti skupljanjem materijala odstranjivanjem ili jednostavno spaljivanjem. Prije sadnje, zabijaju se klinovi na odgovarajućim udaljenostima kako bi se mogla odrediti točna pozicija sadnice. Prije sadnje sjemena direktno u zemlju potrebno je ukloniti vanjsku opnu koja je prije toga provela nekoliko dana u vodi.
Presađivanje
Palma je jako prilagodljiva biljka i izuzetno jednostavna za presaditi. Iako se može presađivati tijekom cijele godine najbolji period presađivanja je kada i vrijeme sadnje od veljače do studenog. Prije presađivanja potrebno je škarama ukloniti listove s donje krošnje kako bi se spriječila prekomjerna transpiracija prilikom presađivanja. Dijelovi iz kojih se nije moglo razvijati korijenje zbog uskog prostora u posudi bit će oslobođeni u trenutku sadnje u zemlju i tako omogućiti razvoj korijenja i iz tog dijela.
Sadi se u rupu koja je dvostruko veća od posude pritom pazeći da vrh korijena bude oko 2,5 cm od gornje razine tla. Plitko posađene palme mogu se stabilizirati nasipanjem tla. Prihranjivanje takvih palmi je ključno, a debljina gnojiva bi trebala biti 15 - 30 cm dok se isključivo koristi gnojivo s niskim sadržajem dušika 8-2-12. Zahtijevaju redovito zalijevanje barem 6 - 8 mjeseci nakon presađivanja.
Rezidba
Rezidba palme je moguća u bilo kojem periodu tijekom godine osim kada je u fazi mirovanja što za nju može biti štetno. Tanki listovi se uklanjaju prethodno dezinficiranim ručnim škarama ili ručnom pilom ako su u pitanju veće grane. Rezidba se generalno odvija 1 - 2 puta tijekom godine, a uklanjaju se samo smeđi i stari listovi koji su u fazi odumiranja. Uklanjaju se i slomljeni listovi koji se uslijed težine mogu otkinuti i tako prijete oštećenju cijelog stabla. Zbog visine nerijetko se koriste male ljestve, a dok se za rezidbu iznimno visokih vrsta koristi dizalica s kantom.
Pomlađivanje
Palma se jedino može pomladiti odgovarajućim održavanjem tako što se vrši redovno uklanjanje starih i bolesnih grana kako bolest ne bi zahvatila ostale dijelove. Često se događa da u podnožju palme niču nove grane posebice ako se radi o vrstama poput patuljaste šećerne palme (lat. Arenga engleri) ili kaskadne palme (lat. Chamaedorea cataractarum).
Redovnim prihranjivanjem osiguravaju se zdraviji i zeleniji listovi tako hraneći korijenski sustav gdje se hrana prenosi sve do listova koji svoju boju pojačavaju dodatnim djelovanjem fotosinteze. Da bi se zadržao zdravi izgled biljke potrebno je tlo malčirati i tako zadržati potrebnu vlažnost.
Prorjeđivanje
Palma koja raste jako visoko i čiji su listovi koncentrirani na vrhu ne trebaju prorjeđivanje dok manje vrste čiji listovi rastu iz dna trebaju prorjeđivanje. Isto se odnosi i na palme koje su usko posađene i nemaju dovoljno prostora za rast. Posljedica velikog broja posađenih palmi na malom prostoru dovodi do neravnomjernog razvijanja i rasta listova boreći se za svjetlost i pritom onemogućavajući da hranjive tvari iz tla dospiju do svake sadnice u jednakoj količini.
Prorjeđuju se istim alatom kojim se i vrši klasična rezidba, a uglavnom se uklanjaju unutarnje grane koje sprječavaju potrebnu cirkulaciju zraka.
Priprema za sljedeću sezonu
Dolaskom zime palma ulazi u fazu mirovanja kada se ne vrši nijedna od navedenih aktivnosti osim malčiranja tla kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost tijekom tog perioda i kako bi se spriječilo smrzavanje korijena posebice u onih vrsta koje ne mogu podnijeti niske temperature.
Bolesti
Palma je vrsta karakteristična za rast u tropskim i suptropskim područjima gdje vlada vlažna klima za posljedicu imaju veliki broj bolesti koji može uništiti biljku poput fusarijskog uvenuća, pjegavost lišća i trulež pupoljaka.
Fuzarijsko venuće
Fuzarijsko venuće je gljivična infekcija koju uzrokuje gljivica Fusarium oxysporum. Zaraženost se očituje pojavom smeđih i naboranih listova, a prve promjene se vide na donjim dijelovima lišća gdje se zaraza širi prema gore. Zaražene biljke ubrzo propadaju što dovodi u skorije vrijeme i do propadanja cijele biljke uključujući i korijenski sustav. Bolest se isključivo širi putem opreme za sadnju, prskanjem vodom ili putem zaraženog sjemena. Lijek za ovu bolest ne postoji i kada sadnica uvene potrebno ju je u potpunosti ukloniti. Da bi se donekle spriječila zaraza ovom gljivicom palma se tretira tiofanat-metilom.
Pjegavost lišća
Pjegavost lišća uzrokuje gljivica Pestalotiopsis palmarum koja je uzročnik gljivičnih oboljenja u biljaka poput kokosa i banane. Bolest se očituje na listovima pojavom pjegavosti, a nerijetko i truljenjem pupova u palmi koje daju plodove. Pjege se pojavljuju u crnoj ili smeđoj boji i to na donjoj strani lišća u obliku pruga ili mrlja. Biljka se može liječiti ako se na vrijeme otkrije oboljenje uklanjanjem zaraženih listova kako se bolest ne bi dalje proširila. Obično fungicidna sredstva nisu potrebna, ali ako se radi o većoj zarazi tada korištenje fungicida na bazi bakra mogu biti korisna. Jedini je odobreni fungicid ako se radi o palmama koje daju plodove.
Trulež pupoljaka
Trulež pupoljaka palmi je bolest koju uzrokuju dvije gljivice Phytophthora palmivora i Thielaviopsis paradoxa obično napadaju palmu za vrijeme formiranja pupova. Najčešće pogođena vrsta je manja areka palma gdje gljivice uslijed napada sprječavaju formiranje pupova. Osim truleži pupova može uzrokovati i trulež ploda, a moguća je pojava bolesti svake godine iznova. Bolest je karakteristična za područja južne Indije. Uslijed napada bolesti pupoljci postaju smeđi i ne može doći do formiranja krune uslijed nemogućnosti rasta.
Liječenje od ove bolesti nije moguće, a da bi se spriječila pojava potrebno je preventivno zaštititi svako drvo prskanjem fungicidima jer trulež uspijeva u vlažnom tlu što je i jedno od karakteristika gdje palma raste.
Štetnici
Ne postoji širi spektar štetnika koji napadaju palmu, a jedan od glavnih uzročnika propadanja i uništavanja palme bilo da se radi o tek posađenoj sadnici ili zreloj biljci su crveni pauk i crvena vunasta uš palme.
Crveni pauk
Crveni pauk (lat. Tetranychus urticae) je vrsta grinje koja ima crveno ovalno tijelo obrubljeno skoro pa prozirnim dlačicama većih i manjih dimenzija. Iako se pojavljuju diljem svijeta prvenstveno su s područja Euroazije. Osim palmi hrane se i povrtnim biljkama poput paprike, graha, rajčice, krumpira i kukuruza, ali i ukrasnih vrsta poput ruže. Prekrivaju donju stranu listova praveći kolone, a hrane se listovima ostavljajući točkice dok se nekoliko dana od zaraze pojavljuje žuta boja na listovima što na koncu dovodi do sušenja i opadanja. Najbolji insekticidi za liječenje zaraze crvenim paukom su miticidina bazi etoksazola, spiromesifena i heksitiazoksa. Sprej na bazi 70% izopropilnog alkohola pomaže u rješavaju paukovih grinja.
Crvena vunasta uš palme
Crvena vunasta uš palme (lat. Phoenicococcus marlatti) je jako sitan štetnik kojeg je gotovo nemoguće vidjeti golim okom. Crveno smeđe je boje i ugrađuje se u biljno tkivo točnije u masu bijelog pamučnog voska. Posebno osjetljive vrste palmi su patuljasta palma datulja, kalifornijska lepezasta palma, Washingtonska palma, pustinjska lepezasta palma i Američka pamučna palma. Štetnik se nalazi na donjem dijelu lista i to u blizini debla, srednjih žila ili peteljki dok zaraženi dijelovi mogu biti i deblo, korijen i plodovi. Oštećeni listovi se ponekad ne mogu otkriti sve dok ne dođe faza orezivanja. Zaraženi listovi prerano stare dok se problem očituje i u preranom sušenju plodova. Hortikulturno ulje i razni insekticidni sapuni mogu pomoći u dobrom kontroliranju štetnika.
Upotreba palme
Palma je biljka koja prvenstveno ima svoju dekorativnu ulogu dok neke vrste daju plodove poput akai i datulje. Uljana palma koristi se za proizvodnju ulja dok se ostale vrste palmi mogu koristiti za drvnu industriju, izolaciju i kao materijal za tkanje. Posebno je popularna biljka koja se koristi za izradu košara, kutija, podmetača i sličnih stvari. Ulja iz koštica palme dobiva se iz jezgre koja se nalazi u sredini ploda, a također se koristi i za proizvodnju deterdženata, kozmetike i plastike.
Berba
Od sadnje do formiranja prvih plodova odnosno cvjetova potrebno je proći 3 - 4 godine kada je ujedno i prva sezona berbe. Plodovi se formiraju tijekom cijele godine tako da nema točno određenog perioda berbe. Formiraju se u obliku grozdova 8 - 28 godišnje što ovisi o starosti palme. Grozdovi se beru ručno povlačenjem bez rezanja ispod lista ili dugim noževima tzv. mačetama ako se grozdovi nalaze previsoko, a da su plodovi spremni za berbu očituje se promjenom boje koja je crveno narančasta.
Sušenje
Plodovi palme datulje su jedina vrsta ploda bilo koje palme koje se treba sušiti, a podvrgava se procesu sušenja pri temperaturama 50 - 80°C s tim da su se najbolji rezultati postigli sušenjem pri temperaturi od 70°C. Sušenje na odgovarajućim temperaturama osigurat će zadržavanje određene količine vlage i time očuvanje kvalitete proizvoda.
Skladištenje
Životni vijek plodova palme može se sačuvati držanjem na niskim temperaturama do -15°C dok se neki plodovi s nižim postotkom vlage mogu čuvati u rasponu 0 - 4 °C, a nakon 1 godine i na 20°C. Sukladno s tim preporučuje se držanje plodova u hladnjaku ili zamrzivaču.
Kulinarstvo
Generalno je vrsta biljke čiji se plodovi mogu konzumirati, iako se tvrdi da neke vrste imaju veliku količinu toksina koncentriranu u svojim listovima i sjemenkama koji mogu izazvati određene zdravstvene probleme. Općenito gledano, biljka je zdrava jer sadrži veliku količinu vitamina A, a palmino ulje koje se dobiva iz biljke koristi se u prehrani preko određenih proizvoda poput jestivog ulja, margarina i biljnih masti.
Kozmetika
Palmino ulje koristi se za proizvodnju derivata koji služe za daljnju proizvodnju industrijskih sapuna, razne kozmetike, sapuna i masnih kiselina. Također služi i za proizvodnju tinte i smole. Hidratizira kožu i čini je mekšom zbog velike količine glicerola i masnih kiselina. Tako se ulje dobivena iz koštica palme koristi za čišćenje i njegu kože, a često se može naći kao dodatak u raznim šamponima. Koristi se za izradu balzama, krema i ruževa, a izuzetno je korisno jer nema mirisa ni okusa.
Medicina
Palmino ulje koristi se za liječenje glavobolje, reumatizma, arteroskleroze i slično. Ubrzava metabolizam pa je jedan od glavnih komponenti prilikom reguliranja težine, a uspješno se godinama koristi za liječenje upalnih procesa u organizmu.
Zanimljivosti
Najveći proizvođač palmi su Malezija i Indonezija s čak 84% ukupne svjetske proizvodnje dok je ukupna novčana vrijednost 2018. godine ukupno iznosila 30 milijardi dolara.
Palme su se prije više od 5000 godina koristile u Mezopotamiji kao izvor hrane, materijal za građenje nastambi ili izradu oruđa dok su ih Rimljani koristili u igrama i ratovima predstavljajući simbol trijumfa. Voštana palma Quindio (lat. Ceroxylon quindiuense) predstavlja najveću palmu na svijetu čija visina doseže i do 60 m, a nalazi se u planinskim šumama Anda.
Asirci kao narod najviše su cijenili drvo palme jer su ga smatrali simbolom vječnog života. Vjeruje se da su franjevački misionari bili ti koji su donijeli palme na prostor Kalifornije početkom 20. stoljeća.
Od palme se može praviti i vino što je jako popularno u regijama Azije i Afrike, a vrste koje se koriste za pravljenje vina su palma datulje, kokosova palma i čileanska palma.
Najrjeđa vrsta palme je Hyophorbe amaricaulis poznata i kao najusamljenija palma, a predstavlja jedini preostali primjerak na svijetu i nalazi se u Botaničkom vrtu na Mauricijusu. Visoka je oko 12 m i vjeruje se da je stara oko 150 godina, a pripada jednoj od 7 endemskih vrsta.
Foto: Simon / Pixabay
Odgovori