Datulja (lat. Phoenix dactylifera) ili datuljina palma, jedina je vrsta roda Phoenix uzgajana u komercijalne svrhe. Ostale vrste ovoga roda, kojih ima od 12 do 19, uglavnom su divlje datulje koje nisu komercijalizirane. Uzgaja se zbog svojih istoimenih plodova, najčešće u bliskoistočnim zemljama te Sjevernoj Africi, a jedina europska plantaža nalazi se u blizini španjolskog grada Elche. Datulje pripadaju porodici palmovki (Arecacea).
Datulja spada pod suptropsko voće, kao i npr. ananas, avokado, banana, guava, kivi, kokos, mango, papaja, nar, marakuja...
Druga vrsta palme, kanarska datulja (lat. Phoenix canariensis) je endemska vrsta Kanarskih otoka, široko rasprostranjena po Mediteranu kao dekorativna biljka, a kod nas je zastupljena u Splitu i na otoku Hvaru.
Stablo datulje doseže 21 - 25 m visine, dok krošnja može biti i do 10 m široka. Deblo, promjera 2 m, gusto je prekriveno orezanom stabljikom starih baza lišća. Završava krunom gracioznih, sjajnih i šiljastih listova dugih oko 5 m. Listovi su plavozelene boje.
Cvjetni šiljci granaju se iz osovina lišća koje su se pojavile prethodnih godina. Muški i ženski cvjetovi rađaju se na zasebnim biljkama pa se kod uzgoja ženski cvjetovi umjetno oprašuju. Prirodno se oprašuju pomoću vjetra. Cvjetovi su skupljeni u obliku grozdova, a cvatu u veljači. Ženski cvjetovi su bijele boje pa ih možemo razlikovati od muških koji su svijetlo smeđe boje.
Datulja je plod s jednom sjemenkom, obično duguljasta, no datulje se razlikuju po obliku, veličini, boji, kvaliteti, konzistenciji mesa, u skladu s uvjetima kulture i sorte. Veličine su uglavnom 3 - 7 cm, promjera 2,5 cm, a boja im varira od žarko žute pa do žarko crvene. Tijekom godine može proizvesti i do 70 kg plodova.
Srodnici
Egzotično voće
Sorte datulja
Postoji mnogo različitih varijanti Phoenix dactylifere, a ovo su najčešće uzgajane:
Deglet Nour
Često nazivana kraljicom datulja, ova sorta je mekana na dodir, svijetle je boje i okusa poput meda, što je razlikuje od ostalih sorti datulja. Vrlo su popularne u Alžiru, Libiji i Tunisu.
Medjool
Veća i tamnija sorta datulje, blagog okusa karamele. Porijeklom iz Maroka, danas se najviše uzgajaju na području Afrike, Bliskog Istoka, Južne Azije i SAD-a. Najčešće se prodaju osušene, ali ne dehidrirane, zbog toga su mekane i ljepljive.
Khadrawy
Ova datulja je blago slatka, sadrži manje količine šećera nego ostale sorte. Khadrawy znači zeleno, odnosi se na zelenkasti izgled ploda ili pak na svijetlozelene listove karakteristične za ovu sortu.
Uzgoj datulje
Iako se najčešće uzgajaju na područjima Afrike ili Bliskog Istoka, moguće ih je uzgojiti i kod nas ako se pravilno pridržavate naputaka.
Tlo
Palme datulja prilično dobro rastu u pjeskovitim, ilovastim i glinenim tlima. Također dobro podnose lužnata i umjereno slana tla, no kod slanog tla treba pripaziti jer previše soli može utjecati na kvalitetu datulja. Tlo bi trebalo imati pH vrijednost od 5,2 do 8 i biti u blizini vode. Prije sadnje tlo je potrebno dobro drenirati.
Klima
Uzgoj datulja zahtjeva toplu i suhu klimu. Temperatura ne bi nikad trebala biti niža od -6°C, a optimalna temperatura se kreće između 25°C i 32°C. Kao preduvjet za cvatnju datulja, temperatura ne bi trebala biti niža od 18°C (u hladu). Potrebni su dugi dani s puno Sunca; noćne temperature i zimski dani bez mraza.
Vrijeme sadnje
Za vrijeme sadnje se najčešće odabiru godišnja doba s umjerenim temperaturama, ali se mogu saditi tijekom čitave godine uz dovoljne količine vode.
Slaganje kultura
S obzirom na to da palma ima veliku krošnja, pruža puno sjene, stoga pažljivo sadite samo one biljke koje najbolje uspijevaju u hladu. Ako planirate sadnju povrća, odaberite zeleno, lisnato povrće poput blitve, rukole, repe, graška, cvjetače, brokule, špinata, salate i kelja.
Ako planirate sadnju voća, datulje se slažu uz kupine, rabarbaru i koprivu, kao i bijeli i crveni ribiz, dok od začinskog bilje izaberite metvicu, lovor, peršin, kopar, limunsku travu, vlasac i matičnjak.
Sadnja datulje
Stablo se razvija ili iz sjemenja ili iz izdanaka koji nastaju uglavnom u blizini stabljike u prvim godinama života palme. Kad su mladice stare tri do šest godina i formirale su vlastito korijenje, uklanjaju se i sade. Palme počinju donositi plodove u četvrtoj ili petoj godini, a puni rod nose od 10 do 15 godina. Mogu doživjeti do 150 godina, ali u starijoj dobi proizvodnja voća im znatno opada.
Sadnja sjemena
Koštice datulje prvo treba očistiti pomoću vode te ih potom staviti u posudu s vodom na tjedan dana. Vodu se mijenja otprilike jednom dnevno kako bi se spriječilo nastajanje plijesni. Nakon tjedan dana koštice izvadimo i stavljamo na kuhinjsku salvetu koju zatim preklapamo. Salvetu stavimo u plastičnu vrećicu na toplo i svijetlo mjesto. I ovdje treba obratiti pažnju na plijesan, odnosno ako do nje dođe, salvetu odmah mijenjamo.
Nakon otprilike mjesec dana koštice će proklijati i spremne su za sadnju. Kada košticu posadimo, treba ju zaliti, a zatim prekriti pomoću prijanjajuće folije probušene na nekoliko mjesta. Posudu stavljamo na suho i toplo mjesto. Mjesec dana nakon pojavljuje se prva palmica.
Sadnja sadnice
Mlade sadnice se sade u rupu veličine 90 x 90 cm. Zemlja se zamjenjuje mješavinom organskog gnojiva, pijeska i pepela, a može se dodati i kompostirani organski materijal. Preporuča se pripremiti rupe 2 do 3 mjeseca prije sadnje.
Kako bi se sadnice zaštitile, trebalo bi ih okružiti ogradama, a pored toga se nanosi slama i palmino lišće oko izdanaka kako bi se smanjio gubitak vode.
Uzgoj na otvorenom
U tradicionalnim voćnjacima gustoća palmi je velika s namjerom da se formira gotovo zatvorena nadstrešnica. Velika gustoća pruža zaštitu od vjetra, na taj način stvarajući hlad i mikroklimu u kojoj su oštri uvjeti vruće i suhe klime ublaženi. Međutim velika gustoća palmi smanjuje mogućnost za uzgojem sekundarnih kultura.
U specijaliziranim plantažama najčešći sustav sadnje je u mreži dimenzija 9×9 metara jer pruža prostor za uporabu strojeva i za uzgoj sekundarnih usjeva. Ponekad se palme sade oko polja za oranice u kombinaciji s drugim voćkama.
Održavanje nasada
Održavanje palmi nije zahtjevan proces jer osim što su naviknute na sušna razdoblja, ne treba ih pretjerano ni orezivati. Jedino što zahtijevaju je adekvatnu gnojidbu kako bi uspješno izrasle i dale plodove.
Odžavanje i njega
Datulje su jednostavne za održavanje, a potrebno im je dovoljno sunčeve svjetlosti, vode i hranjivih tvari kako bi rasle. Datulje uzgajane u vrtovima obično se uzgajaju na mjestima s dovoljno sunčeve svjetlosti, a zalijevaju se jednom tjedno, ovisno o vremenskim uvjetima. Potrebna im je zaštita od vjetra
Zalijevanje
Tlo treba biti dovoljno vlažno i bogato, ali ni sa zalijevanjem ne treba pretjerivati. Ako je tlo dovoljno vlažno, korijen se može razviti već za 2 mjeseca. Palmama odgovara stalna vlažnost, ali ne vole zasićenje vodom. Tijekom zrenja je optimalno suho vrijeme bez padalina.
Razmnožavanje
Datulje se vrlo lako mogu uzgojiti iz sjemena, ali se ipak preporuča sadnja pomoću izdanaka koje dobijemo odvajanjem od matičnog drveta. Također je bitno imati barem jedno muško stablo na otprilike 50 ženskih stabala kako bi uspješno došlo do oprašivanja.
Gnojidba
Prirodna gnojiva su iznimno bitna kod uzgoja datulja, a povećavaju i prinose. Prihranjivanje se treba obaviti na početku zime. U ožujku i travnju može se prihranjivati pomoću NPK u omjeru 30:20:50 kg/ha.
Rezidba
Rezidba se najčešće obavlja krajem proljeća ili početkom ljeta kada se odstranjuju svi stari listovi. Mogu se ukloniti i poneki zeleni listovi kako bi se smanjila količina održavanja, ali se ne smije ukloniti previše. Sav korov se također treba odstraniti.
Bolesti i štetnici
Datulje najčešće pogađaju gljivične bolesti i štetnici poput kornjaša i polukrilaca.
Bayoud (lat. Fusarium oxysporum)
Gljivična bolest kod koje listovi zrelog lišća postaju klorotični (prošarani promjenom boje) u dnu jedne strane, a zatim smrt lišća progresivno raste sve do vrha. Bolest se prenosi tlom, česta je u Maroku i Alžiru, gdje može biti pogubna za biljke.
Ako se bolest potvrdi, zaraženo stablo treba iščupati i spaliti kako bi se spriječilo širenje, a tlo treba tretirati metil-bromidom ili kloropikrinom. Područje nasada bi se trebalo zatvoriti.
Bolest crnog truleža (lat. Ceratocystis paradoxa)
Ova bolest je također gljivičnog podrijetla, a uzrokuje tamno smeđe do crne, tvrde lezije na lišću, lišće izgleda izmučeno. Potrebno je izrezati zaražene listove, bazu lišća i cvatove te ih odmah spaliti.
Diplodia (lat. Diplodia phoenicum)
Još jedna gljivična bolest čiji su simptomi smrt mladih izdanaka dok su još vezani za majku ili nakon što su posađeni. Gljivica obično napada palmu preko orezanih dijelova. Kako bi spriječili nastanak, redovito se dezinficira alat i oprema, a rane od orezivanja se zaštićuju fungicidima na bazi bakra.
Nosorogova buba (lat. Oryctes rhinoceros)
Insekt je velika crna buba sa zakrivljenom kralježnicom na glavi, a ličinke su kremasto bijele boje sa smeđim glavama. Bube se ubacuju u krunu kako bi se prehranile što dovodi do rupa u listovima ili izreza u obliku slova V. Kako bi se riješili insekta, potrebno je posjeći i spaliti bilo koje trule dijelove te ih ukloniti s plantaže. Može se posaditi i pokrovni usjev kako bi se odvratilo ženke od odlaganja jaja.
Upotreba datulja
Svi dijelovi datulja daju proizvode ekonomske vrijednosti. Deblo pruža drvo, srednji dijelovi lišća daju materijal za sanduke i namještaj, listići služe za košare, sjeme se ponekad melje i koristi kao stočna hrana, itd.
Berba
Najveći problem berbe datulja je doći do ploda na vrhu palme koji se bere ručno. Ovaj posao tradicionalno obavljaju muškarci tako da se pomoću konopa penju na biljku. Dijelovi debla imaju ''izbočine'' pa se berači mogu pridržavati stopalima. Danas se sve češće koriste mehanička pomagala pri branju. Međutim, u većini slučajeva radnici se svakako moraju popeti na palmu kako bi došli do voća.
Plodovi datulje sazrijevaju u različitim periodima pa se branje datulja može obaviti i nekoliko puta godišnje. Mogu se brati svježi, polusuhi ili suhi, ovisno o namjeni i sorti datulje.
Sušenje
Datulje se polože na prostirku i izlože suncu. Potrebna temperatura za sušenje kreće se od 35°C do 45°C. Suše se 6 do 7 dana. Nakon toga se sortiraju i pakiraju. Sušene datulje su slađe, imaju otprilike 65% šećera.
Prilikom sušenja na suncu treba biti oprezan kako se datulje ne bi zarazile ptičjim izmetom ili nekom drugom bolešću.
Skladištenje
Nakon berbe datulje se sortiraju, zatim se peru u vodi te ponovno suše na zraku (45°C). Potom se ponovno sortiraju i pakiraju. Razvrstavanje se vrši ručno prilikom čega se mogu ukloniti plodovi koji su zaraženi ili oštećeni.
Sušenje na zraku treba rezultirati sadržajem vlage od 20% ili niže kako bi se spriječilo pojavljivanje plijesni. Skladištenje ovisi o trajanju pohrane i o sorti datulja. Optimalna temperatura čuvanja datulja je 0°C što omogućuje čuvanje od 6 do 12 mjeseci. Vlažnost u spremnicima treba biti između 70% i 75%. Za duže skladištenje datulje se mogu zamrznuti.
Kulinarstvo
Plodovi se jedu svježi ili osušeni. Kada su osušeni, postotak šećera je čak 75%. Datulje se zajedno s različitim orašastim plodovima često koriste kao dio ''tijesta'' za sirove torte i kolače.
Iz voća se također dobivaju sirup, alkoholna pića i ocat. Sok se koristi kao napitak, svježi ili fermentirani, ali s obzirom da iznimno oštećuje biljku, za sok se koriste samo ona stabla koja daju malo plodova. Kada se palma potpuno ukloni, terminalni pupoljak se jede kao salata.
Medicina
Datulje su odlična namirnica za poboljšanje zdravlja. Obiluju željezom, kalijem, a imaju i visok udio vlakana. U datuljama se može pronaći fluor, izrazito bitan za prevenciju nastajanja karijesa. Također sadrže selen, mineral bitan za rad imunološkog sustava. Nadalje, datulje sadrže čak 23 vrste aminokiselina.
Datulje pogodno djeluju na probavni sustav (umiruju crijeva, sprječavaju zatvor, potiču redovitu probavu), reguliraju kolesterol, snižavaju visoki krvni tlak, itd. Zbog svoje niskokaloričnosti, pomažu pri mršavljenju.
Preporučaju se osobama koje se bave intelektualnim radom jer sadrže fosfor, ali i prirodne šećere koji daju energiju mozgu i mišićima.
Pogodne su i za dobar izgled kože; vitamini C i D održavaju kožu čvrstom i glatkom.
Datulje su bitno vegetarijancima i veganima jer sadrže određene tvari koje ej teško pronaći u drugim namirnicama biljnog porijekla, a bitne su za pravilnu funkciju organizma.
Zanimljivosti
Botaničko ime datulje, Phoenix dactylifera, vjerojatno dolazi od feničanske riječi ''phoenix'' što znači palma datulje, i grčke riječi ''daktulos'' što znači prst, zbog izgleda ploda.
Pronađeni fosili pokazuju da palma datulje postoji najmanje 50 milijuna godina. Smatra se da datulje potječu iz Iraka, a na području Bliskog Istoka i doline rijeke Ind se konzumiraju tisućama godina. Koristili su ih Egipćani i Rimljani. Naknadno su donesene u Južnozapadnu Aziju, ostatak Sjeverne Afrike te Španjolsku. Potom su ih Španjolci odnijeli u Meksiko i Kaliforniju u 18. stoljeću.
Danas se u jednoj godini proizvede čak 8,5 milijuna tona datulja, a glavni su proizvođači zemlje Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike.
Foto: Simon Steinberger / Pixabay
Odgovori