Kokos (lat. Cocos nucifera) je drvenasta biljka iz porodice palmovki (Arecaceae) kojoj pripadaju, primjerice, i žumare i datulje. Ovaj je naziv nastao prema plodu biljke koja se zapravo zove kokosova palma. Iako se podrijetlo kokosa ne može točno utvrditi, smatra se da potječe iz jugoistočne Azije, a može se pronaći na gotovo svim tropskim plažama.
Svrstava se u južna ili suptropska voća kao i npr. avokado, ananas, banana, datulja, marakuja, guava, kivi, mango, papaja, nar...
Riječ je o izrazito visokom i tankom stablu koje može narasti do 30 m. Unatoč visini i vitkosti, stablo je iznimno čvrsto i savitljivo, a u kombinaciji s dubokim bočnim korijenjem koje seže sve do podzemnih voda, biljka odlijeva jakim nanosima vjetra, pa čak i tsunamijima. Gusta krošnja s perastim listovima širi se na vrhu stabla, a listovi su uski i mogu biti dugački do 4 m. Stablo je karakteristično po velikom i razgranatom cvatu koji najprije u početnim fazama bude obavijen čvrstim ovojem.
Počinje cvjetati od svoje pete ili šeste godine. Cvat se sastoji od mnogo muških (otprilike 10.000) i vrlo malo ženskih (otprilike 40) cvjetova. Muški cvjetovi otvaraju se otprilike 2 tjedna prije ženskih kako bi se izbjeglo samooprašivanje. Tada pelud šire vjetar i različiti insekti. Iz ženskih cvjetova nakon oprašivanja nastaje plod, tj. kokosovi orasi. Izvana je plod smeđe boje i prekriven je mnoštvom dlakavih vlakana. Sastav je ploda takav da u svojem usplođu, dakle mjestu između tankog vanjskoj ovoja koji je nepropustan i čvrstog unutarnjeg sloja, ima debeo vlaknasti sloj od staničja koje je lagano i rahlo. Usplođe skriva bijelu sjemenku i dragocjenu mliječnu tekućinu, tj. kokosovo mlijeko.
Kokos je egzotična palma poznata diljem svijeta i koristi se u različite svrhe. Ipak, najrasprostranjeniji je u tropskim krajevima, posebice na obalama Indijskog i Tihog oceana. Moguće ga je uzgajati i na našim područjima jer je, unatoč velikim zahtjevima za održavanjem, prilagođen i kućnom uzgoju.
Srodnici
Egzotično voće
Vrste kokosa
U svijetu postoji nekoliko vrsta kokosovih palmi. Primjerice, moguće je razlikovati zelenu i narančastu kokosovu palmu. S druge strane, moguće je razlikovati kokosove palme s obzirom na područje gdje rastu.
Maldivski kokos
Maldivski kokos raste na pješčanim plažama Maldiva. Ovaj kokos karakterističan je po tome što daje okrugle plodove koji su dosta mali.
Kraljevski kokos
Kraljevski kokos uzgaja se na otoku Šri Lanka koji je u prošlosti zvan Cejlon, stoga se i ovaj kokos ponekad naziva cejlonskim kokosom. Karakterizira ga vrlo ukusan i sladak sok ploda.
Iglasti kokos
Iglasti kokos raste na otočju Nikobari. Njegovi su plodovi vrlo specifični jer su oblikom šiljasti i trokutasti.
Patuljasti kokos
Patuljasti kokos uzgaja se u Maleziji. Kao što mu samo ime glasi, ova je vrsta kokosa patuljasta jer može narasti samo 1 m. U skladu s tim, daje male plodove dok je jako mlad.
Brazilski kokos
Brazilski kokos je patuljastog rasta, a krase ga zaobljeni i uski listovi. Odozgo je sjajno zelen, a odozdo srebrno siv. Raste na kamenitom tlu pa je za kućni uzgoj potrebno dodati kamenje u glinovito tlo. Dobro raste na istočnoj strani bez izravnog sunčeva svjetla. Uz obilno zalijevanje u kućnom uzgoju, može dati do 12 listova.
Uzgoj kokosa
Za uzgoj je kokosa važno proučiti kada ga posaditi, koje mu tlo odgovara i kakva klima. Uz to, korisno je poznavati i slaganje kultura.
Tlo
Budući da kokos uglavnom raste na područjima tropske klime, to znači da mu najbolje odgovaraju ilovasta te ilovasto-pjeskovita tla. Ipak, napominje se da su općenito za uzgoj palmi prikladne gotovo sve podloge. Za kućni uzgoj ove biljke dobro je pripremiti mješavinu tla od pijeska, treseta, travnjačkog tla, gline i humusa, a postoje i gotove mješavine zemlje za palme.
Temperatura
Smatra se da je kokos jedna od najtermofilnijih palmi, što znači da je sposoban razvijati se na iznimno visokim temperaturama, višim čak i od 50°C. Minimalne i kratkotrajne temperature koje su dozvoljene za uzgoj kokosa kreću se od 16 do 18°C. Najpovoljnija je temperatura za kokos otprilike 23°C, a idealno bi bilo kada bi biljka mogla konstantno biti na 22°C. Kokos preferira toplije temperature više nego umjerene.
Vrijeme sadnje
Kokosu u tropskim područjima nije toliko bitno vrijeme sadnje jer su mu toplina i svjetlost osigurane tijekom cijele godine. Na našim se područjima uglavnom sadi u vrijeme proljeća.
Slaganje kultura
U tropskim se krajevima uz kokos često sade kulture kakaovca, ali i papar penjač koji koristi upravo kokosovu koru za rast. Što se tiče kućnog uzgoja, kokos se u teglu sadi samostalno i u zemlju koja je posebno pripremljena za njega.
Sadnja kokosa
Iako kokos najviše raste na područjima tropske klime, moguće ga je uzgojiti i na našim prostorima na ponešto drugačiji način. Uzgoj na našim prostorima, a pogotovo ukrasni kućni uzgoj, podrazumijeva pomalo drugačiji oblik sadnje, uzgoja i njege, ali i izgled biljke. Razumljivo, u kućnom uzgoju biljka se uglavnom sadi u teglama, tj. posudama i može narasti do 1 m. Treba napomenuti da je kokos iznimno zahtjevna biljka za kućni uzgoj, a rizik od gubitka, tj. od neuspjeha uzgoja uvijek je veći od vjerojatnosti uspjeha uzgoja.
Uzgoj u posudama
Kokos je donekle prilagođen kućnom uzgoju i uglavnom se na našim područjima sadi radi lijepoga oblika kore i lijepih palminih grana. Ako se odlučite uzgajati kokos u tegli, vrlo je bitno da proučite pravila za sadnju i uzgoj jer će ova biljka nesumnjivo reagirati i na najmanju grešku.
Prilikom izbora tegle, tj. posude za kokosovu palmu, potrebno je odabrati dovoljno veliku teglu s povećanim promjerom kako bi se uklonila potreba za čestim presađivanjem biljke već u mladoj dobi jer biljka to neće dobro podnijeti. Najboljim se za kućni uzgoj pokazao patuljasti kokos zato što je nižega rasta i daje plodove nakon 4 godine, što je dosta brzo za ovu biljku.
Proces sadnje u tegli započinje namakanjem ploda u vodi najmanje 2 ili 3 dana. Na taj se način pokušavaju imitirati prirodni uvjeti kada kokos uobičajeno pliva u oceanima. Nakon pojave izdanaka, plod se stavlja u pripremljenu zemlju u tegli i nakon toga prekriva se kompostom. Bitno je prekriti samo donji dio ploda jer vrh matice treba biti iznad razine tla.
Ako je biljku potrebno presaditi u slučaju premalo mjesta u tegli, treba izbjeći i najmanji kontakt s korijenjem. Prilikom vađenja biljke potrebno je biti vrlo oprezan jer i minimalna ozljeda korijena može biti presudna za daljnji uzgoj.
Održavanje
Održavanje biljke, uz zalijevanje i gnojidbu, podrazumijeva i osiguranje svjetlosti i svježeg zraka. Kada se posadi u teglu, prve su godine života ključne za opstanak jer je tada biljka najosjetljivija.
Teglu ili posudu s biljkom potrebno je stalno držati na mjestu gdje dopire mnogo svjetlosti. Ipak, sunčeva svjetlost treba se dozirati jer duži period intenzivnog sunca može oštetiti listove biljke. Najbolje je biljku smjestiti u blizinu prozora na južnoj strani, a može joj se osigurati i umjetna rasvjeta. Zimi je nužno bilo kakvo pozadinsko osvjetljenje.
Uz osvjetljenje, kokos zahtijeva stalan pristup svježem zraku i redovito prozračivanje. Međutim, pri tome treba imati na umu da kokos ne voli drastične promjene okoline pa ga nije dobro neprestano premještati u prostoru.
Održavanje i njega
Kao što je već spomenuto, kokos je iznimno zahtjevna biljka za kućni uzgoj. Uz prethodna pravila koja se odnose na sadnju i uzgoj, potrebno je pridržavati se i preporuka za održavanje i njegu.
Zalijevanje
Za uzgoj je kokosa vrlo važna stabilna vlažnost podloge, tj. zemlje ili tla. Problem može nastati čak i zbog jednog kratkotrajnog sušenja zemlje ili nedostatka stabilnog navodnjavanja. Najprije će se listovi biljke početi postupno sušiti, a potom će i cijela biljka odumrijeti. Tlo mora uvijek biti vlažno, a između zalijevanja smije se osušiti samo nekoliko gornjih centimetara tla. S druge strane, biljku nije dobro ni odjednom prekomjerno zalijevati i vlažiti. Potrebno ju je stalno kontrolirati i paziti na prikladni stupanj vlage koji iznosi otprilike 70 %. Procjenjuje se da je učestalost zalijevanja ljeti otprilike 3 puta tjedno, a zimi jednom tjedno. To znači da se ljeti može provoditi obilnije zalijevanje, a od jeseni do proljeća treba koristiti manje vode.
Gnojidba
Kokos treba vrlo specifičan oblik njege i prihrane. Preporučuje se zaobići gnojiva koja se koriste za ukrasne biljke ili posebne pripravke za palme jer su se boljima pokazale smjese gnojiva za, primjerice, bonsai ili agrume. Gnojidbu je potrebno obavljati samo u razdoblju aktivnog razvoja, i to ljeti jednom u 2 tjedna te zimi jednom mjesečno. Gnojidba je češća ljeti zato što tada biljka pojačano raste. Moguća je situacija da biljka zimi negativno reagira na gnojivo, tj. da ga odbija, a tada se povećava rizik od gubitka dekorativnosti.
Razmnožavanje
Za razmnožavanje se obično koriste zreli i svježi kokosi, a izbjegava se sadnja sjemenom. Kokos u posudi potrebno je prekriti staklom ili filmom kako bi se stvorili staklenički uvjeti. Za klijanje je potrebno održavati temperaturu od 25°C, a oslobađanje jednog embrija je proces koji može trajati od 5 do 6 mjeseci. Kokos se presađuje neposredno nakon pojave prvih klica.
U prirodnim, tropskim uvjetima, kokos se vrlo lako razmnožava. Njegovo je sjeme nepropusno za morsku vodu. U njoj može plutati otprilike 4.500 km, a potom neoštećeno može isklijati na tlu neke druge obale. Također, iako je kokosov orah poprilično težak, i on može plutati i tako doći do nove obale gdje će se raširiti. Između 15. i 50. godine života, kokos godišnje donese od 60 do 80 oraha. S navršenih 80 godina kokos prestaje rađati i najčešće umire, a samo malobrojni primjerci dožive i do 150 godina.
Rezidba
Na kokosu se uglavnom ne provodi rezidba, ali je potrebno povremeno provoditi "čišćenje". To znači da je biljku potrebno osloboditi osušenih ili oštećenih listova. Istodobno treba biti oprezan i paziti da se ne uklone i listovi s blago promijenjenom bojom jer to još uvijek ne znači da je list oštećen ili potpuno osušen.
Bolesti
U tropskim je uvjetima kokos otporan na većinu bolesti i štetnika. Međutim, uzgaja li se u zatvorenom, odnosno ako je riječ o kućnom uzgoju u tegli, tada podliježe nekim ugrozama.
Među bolestima kokosa izdvajaju se krastasta ispupčenja, uljasta pjegavost i razne vrste truleži. Uobičajeni su problemi tijekom rasta sušenje vrhova listova u slučaju nepravilnog navodnjavanja ili hranjenja, uvijanje listova zbog viška ili nedostatka vlage, spor rast i nerazvijanje novih listova te venuće listova na hladnoći.
Krastasta ispupčenja
Krastasta ispupčenja podrazumijevaju pojavu velikih, okruglih, bradavičastih i tvrdih ispupčenja na listovima biljke. Tijekom razvoja bolesti ta ispupčenja postaju smeđa i mjestimično mogu ispasti. Riječ je zapravo o gljivama koje poslije sazrijevanja postaju žute. Bolest se javlja u toplijim prostorima i pri visokoj vlažnosti zraka. U slučaju oboljenja, potrebno je ukloniti zaražene listove, regulirati vlažnost zraka i primijeniti određeni kemijski pripravak.
Uljasta pjegavost
Uljasta pjegavost odnosi se na male žućkaste pjege koje se javljaju na listovima biljke. Pjege su okrugle i uljaste, tj. prozirne i često se spajaju. Oboljela mjesta na listu često su prekrivena jednim većim žućkastim krugom, a pjege s vremenom postaju smeđe. Mjere zaštite podrazumijevaju, također, uklanjanje zaraženih listova te primjenu određenog kemijskog pripravka.
Trulež
Na biljci se mogu razviti razne vrste truleži, primjerice trulež korijena ili trulež stabljike. Trulež korijena prepoznaje se prema žutim listovima, nakon čega slijedi uvenuće cvjetova. S druge strane, trulež stabljike prepoznaje se prema listovima na kojima se pojavljuju tamne mrlje. Truleži se razvijaju vrlo brzo, stoga je potrebno pravovremeno reagirati. Trulež se korijena u pravilu tretira fungicidima, a trulež stabljike zahtijeva uklanjanje zahvaćenih listova i presađivanje biljke u novo tlo koje je tretirano fungicidima.
Štetnici
Među različitim se štetnicima kokosa izdvajaju paukova grinja, tripsi, štitaste uši, palmin drvotoč i crvena palmina pipa.
Paukova grinja
Paukova grinja je štetnik koji se javlja ako je prekršena njega u vlažnosti zraka, točnije ako se razvije previše suh zrak u zatvorenim prostorima. Tada se na stabljici biljke pojavi paukova linija, listovi izumiru i opadaju. Paukova grinja s listova prelazi na plodove koje također oštećuje. Suzbijanje se vrši primjenom kemijskih pripravaka, a najbolji je izbor abamektin uz dodatak tekućine.
Tripsi
Tripsi su sitni štetnici koji uzrokuju srebrne i crne mrlje na listovima. Mrlje su nepravilna oblika, s vremenom poprimaju tamniju boju i uzrokuju deformiranje i sušenje lista. Mogu se javiti oštećenja i u obliku nekroza. Razvoju tripsa pogoduje vrlo toplo vrijeme, što je jedan od glavnih uvjeta za uzgoj kokosa. Mjere zaštite podrazumijevaju primjenu insekticida tijekom vegetacije.
Štitaste uši
Štitaste uši zapravo su vrlo sitni kukci koji uobičajeno napadaju različito voće i povrće. Većina vrsta na napadnute biljke izlučuje mednu rosu na koju se potom naseljavaju gljive čađavice koje posljedično smanjuju asimilacijsku sposobnost listova. Štitaste uši napadaju biljke koje su već oslabljene ili oštećene. Najvažnija je metoda suzbijanja ovih štetnika kemijska metoda. To znači da se u vrijeme mirovanja vegetacije provodi zimsko prskanje. Koriste se mineralna ulja koja se mogu kombinirati s insekticidima.
Palmin drvotoč
Palmin drvotoč izdvaja se kao štetnik egzotičnih palmi koji napada i mlade i zrele biljke. Uzrokuje potpuno odumiranje palme, a simptomi uključuju piljevinu, oronule listove, klimavo deblo i suhoću biljke. Riječ je o leptiru čija ženka odlaže svoja jajašca na palmu. Iz jajašaca izlaze gusjenice koje u potrazi za hranom buše koru palme i tako ju uništavaju. Mjera zaštite podrazumijeva primjenu kemijskih pripravaka.
Crvena palmina pipa
Crvena palmina pipa je štetnik koji napada različite vrste palmi. Odrasli oblik ovoga štetnika odlaže jajašca na deblo palme, a štetu unutar debla stvara ličinka koja najčešće nije oku vidljiva. Zbog toga je crvena palmina pipa iznimno problematična za suzbijanje. Simptome i mjere zaštite dijeli s palminim drvotočem.
Upotreba kokosa
Kokos je poznata tropska delicija poznata po svojim izvrsnim nutritivnim svojstvima i jedinstvenu okusu. Osim što se plodovi koriste u medicini i kulinarstvu, kokosovo drvo odličan je materijal za gradnju, a od velikih i snažnih listova izrađuju se metle.
Berba
Padanje plodova na tlo znak je da su kokosi zreli i da se mogu koristiti za jelo. Ako je kokos namijenjen daljnjoj preradi, primjerice za izradu mlijeka, ulja i sl., tada ga je potrebno brati prije nego što padne na tlo. Budući da su palme kokosa u tropskim područjima iznimno visoke, tamošnji stanovnici obučeni su za penjanje i ubiranje plodova, a nerijetko im u tome pomažu i dresirani domaći majmuni.
Skladištenje
Svježe ubrani kokos može se čuvati otprilike 4 mjeseca u prostoriji koja je hladna i suha. Što se tiče naribanog mesa kokosa, jednom kada se otvori može se čuvati do 5 dana u hladnjaku. Spremljen u vakuumirane vrećice, može se čuvati do 6 mjeseci. Unatoč tome, kako bi se očuvala njegova kvaliteta, kokos je najbolje odmah preraditi u mlijeko, brašno ili neki drugi proizvod pa ga takvog dalje skladištiti.
Pripravci
Kulinarstvo
Kokos se u kulinarstvu može koristiti na različite načine, a dovoljan je samo jedan kokosov orah iz kojega se može dobiti kokosova voda, mlijeko, maslac, ulje ili brašno. Njegov će okus svakom jelu dati notu egzotike.
Svježi je kokos iznimno cijenjen. Kokosovu vodu potrebno je pravilno osloboditi iz čvrste ljuske. To se može učiniti na način da se naprave 3 mala udubljenja odnosno rupice tankim nožem ili križnim odvijačem. Potom, kada se kokos nagne, iz njega će izlaziti kokosova voda koju je potrebno skupiti u zdjelu. Kada izađe sva kokosova voda, kokos se polaže vodoravno i uobičajeno se čekićem udara po sredini i okreće sve dok ne pukne čvrsta opna. Pri tome je kokos dobro umotati u kuhinjsku krpu ili neki drugi slični materijal kako se komadi puknutog oraha ne bi razletjeli okolo. Nakon pucanja čvrste opne, polovice se mogu podijeliti na nekoliko komada te čvrstim nožem oprezno odvojiti tvrdu opnu od bijelog hrskavog dijela kokosa. Vanjska smeđa kožica najlakše će se odstraniti nožem za guljenje. Tako očišćeni svježi kokos može se ribati, sjeckati ili pohraniti u hladnjak u kokosovoj vodi koja se iscijedila iz kokosa.
Svježi kokos vrlo je ukusna grickalica i izgledom oku vrlo zanimljiva. Može se dodati različitim salatama sa seitanom, tofuom, piletinom ili plodovima mora. Kokosovo mlijeko u kombinaciji s temeljcem može se koristiti za podlijevanje mesnih i povrtnih jela. Također, naribani kokos ili rezani kokos kao tanki čips može se kombinirati s rižom.
Kokos je česti sastojak u različitim slatkim kombinacijama jela, poput kolača, torti ili čokoladica. Na našim područjima tradicionalni su kolači od kokosa biskvitni čupavci.
Medicina
Kokos sadrži mnogo različitih sastojaka koji imaju izvrstan učinak na zdravlje. Bogat je vitaminima skupine B, K, C i E, kao i kalijem, kalcijem, magnezijem, željezom, bakrom, laurinskom kiselinom i dr. Takav vitaminsko-mineralni kompleks pozitivno djeluje na različita područja ljudskoga zdravlja.
Kokos se u tradicionalnoj medicini koristi već tisućama godina za liječenje raznih oboljenja. Najprije su to bolesti dišnog sustava (astma, bronhitis), prehlada i gripa, pothranjenost, probavne smetnje i dr. Istraživanja dokazuju da pridonosi liječenju virusa koji uzrokuju prehladu, herpes i hepatitis C. Također, pomaže u liječenju bakterijskih oboljenja kao što su upala grla, infekcije urinarnog trakta, bolesti desni i upala pluća.
Poznato je da kokos ubrzava metabolizam. Odličan je izvor energije te ima malo kalorija. Ljudi koji često koriste proizvode od kokosa ističu kako mogu dulje izdržati bez jela, a da pritom nemaju posljedice hipoglikemije.
Kokos pozitivno djeluje i na zdravlje srca. Uglavnom sadrži nezasićene masne kiseline koje nemaju štetno djelovanje na rad srca. Istraživanja pokazuju kako stanovnici s područja Polinezije i Šri Lanke, gdje kokos samoniklo raste, manje obolijevaju od bolesti srca i lošega kolesterola.
Nadalje, kokos poboljšava količinu inzulina te pridonosi ravnoteži glukoze u krvi. Sadrži zdrave masti koje usporavaju rast šećera u krvi i na taj način pomažu ublažiti želju za slatkim.
Smatra se da je kokos izvor energije koji zapravo potiče tijelo na kretanje jer sadrži brojne vitamine i minerale. Primjerice, atletičari upotrebljavaju kokos kao izvor energije jer pridonosi poboljšanju izdržljivosti.
Također, dobar je za ublažavanje simptoma kroničnog umora i pridonosi boljoj funkciji štitnjače.
Zanimljivosti
Kokos je bio izrazito cijenjen tijekom Drugog svjetskog rata. Budući da je tada bilo mnogo ranjenih koji su izgubili puno krvi, a vladao je nedostatak krvne plazme, kokosova voda spašavala je mnoge živote zahvaljujući svojem mineralnom svojstvu koje se može poistovjetiti sa sastavom naše krvi. Uz to, sterilna je jer je zaštićena u čvrstoj ljusci i kao takva spremna je za transfuzije.
Prema legendi iz 16. stoljeća, kokos je dobio ime zahvaljujući portugalskim mornarima koji su ga pronašli. Oni su uočili na kokosu tri točkice zbog kojih ih je kokos podsjećao na nasmiješeno lice. Tako riječ "coco" na portugalskom znači upravo 'nasmiješeno lice'. Što se tiče podrijetla riječi, na latinskom "coccus" znači 'zvjezdica' ili 'bobica'.
Kako velika stabla rađaju teške plodove, a istodobno su vrlo visoka, njihovo ubiranje mnogim uzgajivačima predstavlja svojevrsnu opasnost. Zbog toga su u mnogim zemljama majmuni trenirani za njihovo ubiranje.
Odgovori