Rabarbara - Vrtlarica.hr

Rabarbara (lat. Rheum rhabarbarum) je višegodišnja biljka koja se još naziva reobarbar, raed, reventa ili rabarbar. Pripada porodici dvornikovki (Polygonaceae) kao i heljda, čičak, kiselica i dresnik.

U prvoj godini se razvija zadebljali korijen i prodire u dubinu 60 - 70 cm. U proljeće se razvija rozeta s lišćem, a cvjetovi su krem bijele boje i skupljeni u cvat. Listovi su karakterističnog srcolikog oblika s valovitim rubovima. Biljka ima životni vijek do čak 30 godina, a uzgaja se uglavnom 7 - 9 godina.

Iako je rabarbara povrće, mnogi je smatraju voćem. Listovi rabarbare sadrže antrakinon, otrovni spoj, stoga se oni ne konzumiraju. Za prehranu se koristi samo stabljika bogata nutritivnim tvarima.

Ova ljekovita biljka se koristi u Kini već tisućama godina, a u Europu ju je donio Marco Polo. Iako nije tako popularno povrće u našim krajevima, diljem svijeta se redovito konzumira, najviše u SAD-u, Velikoj Britaniji i Skandinaviji.

Srodnici

Heljda

Vrste rabarbare

Postoji više vrsta rabarbare, od tanjih i crvenijih do debljih i svjetlijih.

Champagne

Champagne sorta ubraja se u najstarije sorte s dugim blijedoružičastim stabljikama koje, ako se ne ubiru duže vrijeme, prelaze u crvenkasto-smeđu nijansu. Rabarbara dostiže 60 cm u visinu i do 120 cm u širinu. Koristi se u svim fazama sazrijevanja.

Rabarbara champagne je višegodišnja zeljasta biljka s krupnim listovima i dugom trokutastom mesnatom stabljikom. Cvijeće je sitno, zeleno-bijelo do roze-crveno. Za ishranu se koriste samo stabljike od koje se pripremaju razna jela, čak i poslastice. Sjeme se sije tijekom cijele godine direktnom sjetvom od travnja do lipnja. Ova sorta je vrlo pogodna za uzgoj forsiranjem u rano proljeće u vrtu ili izvan sezone u staklenicima. Karakterizira ju slađi i nježniji okus od ostalih sorti. Sorta je iznimno popularna u Velikoj Britaniji.

Victoria

Victoria je iznimno produktivna sorta bujnog rasta i karakterističnog izgleda s velikim listovima. Victoria je najpopularnija sorta za uzgoj. Stabljike su tamnije zelene boje s ljubičastim nijansama te dosežu visinu i do 120 cm. Stabljike i lišće Victorije su veliki, a neki su dugački čak i 4 m, tako da ćete biljkama morati dati puno prostora. Uzgaja se i iz sjemena, no najpovoljniji je uzgoj dijeljenjem podanaka kako bi se očuvale karakteristike sorte. Može se uzgajati forsiranjem za konzumaciju u veljači i ožujku. Prilikom žetve nježno izvucite stabljiku iz područja krune korijena kako biste uklonili bazu stabljike. Odsijecanjem stabljika nožem riskira se napad štetnih insekata. Pravilnim njegovanjem proizvodnja se može održavati cijele godine.

Glaskin

Glaskin sazrijeva u kasnoj sezoni kada se druge sorte ne jedu. Stabljike su prugaste, ružičaste i nježno zelene boje te slađe su od većine ostalih sorti. Iako nema velike žarko ružičaste stabljike poput drugih sorti, svoj okus nadoknađuje specifičnom aromom i dugim vremenom branja.

Razlog zbog kojeg treba biti oprezan prilikom konzumiranja rabarbara na kraju sezone je taj što nivo oksalne kiseline u biljkama može postati prilično visok. Okus će vam biti poznat ako uzgajate listove blitve ili špinata jer se u njihovom lišću nalazi ista oksalna kiselina.

Zagrebačka rabarbara

Radi se o staroj povrtnoj sorti, koja je naša autohtona kultura. Svaki kraj je njegovao svoju sortu, koja se uzgajala na relativno malom području. Primjer takve sorte je i zagrebačka rabarbara. Danas ju je zapravo i nemoguće pronaći na tržištu, te je proglašena sortom kojoj prijeti izumiranje. Nažalost, velik broj sorti rabarbare je upravo tako izumro. Obratite pozornost na sortu kada se odlučite nabaviti presadnice jer nisu sve rabarbare koje su danas na tržištu jestive.

Uzgoj rabarbare

Zbog velike površine lišća i velike transpiracije, rabarbara zahtijeva mnogo zalijevanja i prihranu, pogotovo nakon berbe kako bi se osiguralo dovoljno hrane za daljnji razvoj. Jednom zasađena biljka traje do 30 godina.

Tlo

Rabarbara se uzgaja na bilo kojoj vrsti tla, no najviše joj odgovaraju umjereno teška, humusom bogata tla. Voli osunčana mjesta, ali tolerira i polusjenovita područja. Iako je rabarbara prilično nezahtjevna biljka, tlo za sadnju treba izabrati vrlo pažljivo, jer će ono znatno utjecati na prinos. Optimalni pH tla je 5,6 - 7,2.

Klima

Optimalne temperature za rast rabarbare su u rasponu od 20 - 25 °C. Biljka ne zahtijeva sunčani položaj te se zato može uzgojiti na rubnim dijelovima vrta ili polusjenovitim mjestima. Rabarbara počinje rasti pri temperaturama od oko 5°C. Da bi biljke ušle u proces mirovanja, temperature trebaju pasti ispod 10°C u razdoblju od 12 - 16 tjedana.

Vrijeme sadnje

Rabarbara se sadi u rano proljeće - krajem ožujka ili u jesen - sredinom listopada. U kontinentalnim krajevima se ne preporučuje kasna sadnja kako bi se biljke dobro ukorijenile prije zime.

Slaganje kultura

Rabarbara voli kiselo tlo, stoga se preporučuje sadnja uz biljke koje zahtijevaju iste uvjete kao što su josta, jagode, aronija i šipak. Za smanjenje kiseline stabljike, preporučuje se sadnja mrkve.

Kupusnjače poput brokule, kupusa, kelja, korabice i cvjetače će imati koristi od rabarbare koja će svojim mirisom odvratiti bijele mušice koje napadaju kupusnjače. Rabarbara također štiti grah odbijajući crne uši i mogu iskoristiti dodatni dušik koji grah vraća u tlo, dok lukovi poput češnjaka, vlasca, ljutike i medvjeđeg luka odvraćaju lisne zlatice i žiške od uništavanja listova i stabljika mlade rabarbare.

Često ju napadaju stjenice i krumpirove zlatice stoga se ne preporučuje sadnja uz krumpir i patlidžan. Lavanda i smilje vole suho tlo, dok rabarbara voli vlažno tlo, stoga je ovaj par biljaka nekompatibilan u sadnji zajedno. Ruže imaju tendenciju uzimati hranjive tvari iz tla, što može biti štetno za rabarbaru. Dud također voli vlažno tlo, ali u isto vrijeme može biti invazivan, čime može naštetiti rabarbari.

Faza mirovanja

Rabarbara ulazi u fazu mirovanja obično zimi kada stabljike postaju suhe i lišće opada. Tijekom faze mirovanja, rabarbara se ne razvija, a njeno korijenje čuva energiju i hranjive tvari kako bi se spremila za iduću sezonu rasta. Nakon što prođe zima, rabarbara će početi rasti i razvijati novo lišće. Ova faza je važna za zdrave i plodne rabarbare, stoga se preporučuje da se zaštite od ekstremnih vremenskih uvjeta tijekom zime.

Sadnja rabarbare

Rabarbara nije zahtjevna kultura za sadnju i otporna je na niske zimske temperature. U jesen, biljka odbacuje lišće i ulazi u stadij mirovanja.

Sadnja sjemena

Prilikom uzgoja rabarbare iz sjemena, što se koristi samo iznimno u selekciji, u prvoj godini razvije se zadebljani korijen i prodire u dubinu 60 - 70 cm. Poželjno je sijati sjeme u utorima s razmakom u redovima od otprilike 30 cm. Tlo za sjetvu mora biti vlažno.

Ne preporučuje se saditi sjeme dublje od 3 cm. Potrošnja sadnog materijala je oko 4 g / 1 m2. Ako se sjeme naklijava unaprijed, prvi izbojci će se pojaviti nakon 5 - 6 dana nakon sadnje u rasadniku. Kada se pojave prva dva lista sadnice, treba ih razrijediti. Udaljenost između sadnica treba biti 15 - 20 cm.

Sadnja sadnica

Kako bi uzgojili sadnice iz sjemenki, prvo trebamo sjemenke unaprijed pripremiti jednodnevnim kvašenjem toplom vodom kako bi nabubrile. Zatim ih se stavlja pod nekoliko slojeva gaze, 3 - 4 dana, kako bi počele klijati. Odmah nakon što se pojave male klice, možete početi sjetvu pažljivo osušenih sjemenki u zemlju.

Pripremaju se plitki žljebovi (duboki oko 3 cm), u koje se smještaju klijane sjemenke. Prvi izbojci pojavit će se za nekoliko dana. Početkom jeseni sadnice će dosegnuti visinu od oko 25 - 30 cm, a nakon zimovanja kopaju se i presađuju u tlo, održavajući udaljenost od otprilike 1 m.

Sadnice se sade u proljeće ili u jesen, kako bi se dovoljno ukorijenile do zime. Kako bismo zaštitili mlade sadnice od smrzavanja, potrebno ih je prije zime prekriti slojem slame kako se ne bi smrzle.

Uzgoj u vrtu

Do jeseni je sadnice potrebno redovito zalijevati, okopavati tlo oko njih, plijeviti i hraniti kompleksnim mineralnim gnojivima jednom u 10 dana. U ranu jesen, potrebno je stati s prihranom i zalijevanjem te sadnice presaditi na stalno mjesto.

Rabarbara se sadi na razmak između redova 100 - 150 cm, te razmak unutar reda 60 do 80 cm, ovisno o bujnosti kultivara. Pri sadnji, vrh pupa reznice rabarbare nalazi se u razini površine tla ili se može prekriti slojem tla debljine 2 - 5 cm.

Kako bi se reznice zaštitile od hladnoće, preporučuje ih se malčirati slojem slame ili sijena. Tijekom vegetacije biljkama treba osigurati dovoljnu količinu vode jer je zbog velike površine lišća intenzivna transpiracija.

Uzgoj u plasteniku

Rabarbara se uzgaja u mnogim područjima. Uz proizvodnju u stakleniku, dostupna je tijekom cijele godine. Rabarbara koja se uzgaja u staklenicima (grijani staklenici) obično je dostupna na potrošačkim tržištima u rano proljeće, prije nego što je dostupna kultivirana vanjska rabarbara. Rabarbara iz staklenika je obično svjetlije crvene boje, nježnijeg i slađeg ukusa od rabarbare uzgojene na otvorenom.

Uzgoj u posudama

Rabarbara se može uzgajati u posudama sve dok se koriste velike posude s dobrom drenažom i visokokvalitetnim tlom. Rabarbara se može saditi iz reznica ili sjemena. Tlo u posudi bi trebalo ostati vlažno, a rabarbara bi trebala biti zalijevana redovito, posebno tijekom sušnih razdoblja. Treba izbjegavati prekomjerno zalijevanje i osigurati dobru cirkulaciju zraka, kao i redovitu njegu.

Održavanje nasada

Kada se pojave sadnice, potrebno ih je staviti na osunčano mjesto i redovno zalijevati. Čuvaju se cijelo ljeto, a 90 - 100 dana nakon sadnje (u kolovozu ili početkom rujna) sadnice se sade u visoke gredice tako da se mogu ukorijeniti prije zime.

Održavanje i njega

Kod njege i održavanja, važno je trgati cvjetove, jer oni crpe resurse biljke i usporavaju rast listove, a cvatnjom se povećava količina oksalne kiseline koja utječe loše na zdravlje u većim količinama.

Zalijevanje

Rabarbara sadrži gotovo 90% vode, stoga ju je potrebno redovito zalijevati, pogotovo za vrijeme vegetacije. Kada se više zalijeva u stabljici se smanjuje količina oksalne kiseline.

Gnojidba

Kada se pravi novi nasad, preporuka je koristiti organsko gnojivo do 40 t/ha. Tijekom uzgoja se također može gnojiti tlo tako što se svake druge ili treće godine pognoji s 15 - 20 t/ha u redove tijekom hladnijeg razdoblja.

Razmnožavanje

Razmnožavanje se odvija na dva načina: vegetativno ili generativno. Kod uzgoja rabarbare uglavnom se obavlja vegetativno razmnožavanje - dijeljenjem rizoma i to u vremenu mirovanja, dakle u jesen ili proljeće. Dijele se dvogodišnje ili trogodišnje biljke vađenjem rizoma i dijeljenjem da na svakom bude 2 - 3 pupa.

Razmnožavanje sjemenom se obavlja tako da se na biljci prvo razvije cvijet, kojeg oprašuju kukci. Cvijet zatim sazre kako bi se sjeme moglo upotrijebiti. Sjeme se u našim krajevima očekuje sredinom ljeta. Biljke uzgojene iz sjemena su općenito slabije, imaju tanje peteljke, zato se rabarbara razmnožava isključivo dijeljenjem rizoma.

Presađivanje

Idealno vrijeme za presađivanje rabarbare je u rano proljeće, prije početka rasta ako raste u prevelikoj posudi ili ako se želi promijeniti lokacija.

Prije presađivanja, potrebno je odabrati novo mjesto s dobrom drenažom i sunčanim položajem. Rabarbara voli svjetlo, pa joj treba osigurati najmanje 6 sati svjetlosti dnevno.

Kada se presađuje, biljka se pažljivo izvadi iz trenutne posude, ukloni oko pola gornjeg tla i stavlja u novu posudu s novim tlom te zalijeva. Potrebno je redovito pratiti vlagu tla i zalijevati kada je potrebno.

Presađivanje može biti stresno za biljku, pa je potrebno biti strpljiv i osigurati joj vremena da se prilagodi novom mjestu. Iako zahtijeva pažljivu njegu, presađivanje omogućuje dugotrajan uzgoj biljke.

Pomlađivanje

S obzirom da se rabarbari obično smanjuje produktivnost nakon 3 - 4 godine uzgoja, biljka treba pomlađivanje kako bi se osigurana njena dugotrajna plodnost i kvaliteta. Pomlađivanje se obično provodi tako da se uklanjaju stare stabljike i ostavljaju mlađe, koje su produktivnije. Novi sadni materijal se može dobiti reznicama ili sjemenkama. Ako se ne radi pomlađivanje, rabarbari će prestati davati dobre prinose i tlo će biti podložnije zarazama bolestima.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje uključuje uklanjanje starih i suhih listova, kao i bilo kojih korijena koji su prerasli izvan posude i uklanjanje starih stabljika što omogućuje novom rastu da dobije više svjetla i zraka. Uklanjanjem suhih listova i starih stabljika također se smanjuje rizik od širenja bolesti. Treba ga provoditi redovito kako bi se osiguralo dugotrajno zdrave i produktivne biljke.

Rezidba

Rabarbara ne zahtijeva konkretnu rezidbu, nego prorjeđivanje i uklanjanje suhih i slomljenih listova i starih stabljika. Ovakvim laganim orezivanjem se omogućuje novom rastu da dobije više svjetla i zraka, što pomaže u jačanju biljke i osiguravanju zdrave i produktivne biljke. Osim toga, orezivanje također pomaže u održavanju određenog oblika biljke.

Zaštita od vjetra

Rabarbaru treba zaštiti od jakih vjetrova kako bi se osigurao zdrav rast i produktivnost. Rabarbari je krhka biljka koju jaki vjetrovi lako mogu oštetiti, što može dovesti do prijeloma stabljika i listova. Korištenjem zaštite od vjetra, poput ograde ili mreže te stupaca ili traka za podržavanje poboljšat će se njegovo zdravlje i produktivnost, a treba se provoditi ako se biljka uzgaja na mjestima koja su podložna jakim vjetrovima.

Zaštita preko zime

Zaštita rabarbare preko zime uključuje uklanjanje suhih i oboljelih listova s biljke kako bi se smanjio rizik od širenja bolesti. Rabarbari treba dobar drenažni sustav kako bi se spriječilo truljenje korijena u slučaju dugotrajne mokre zemlje, stoga je važno osigurati dobro drenirano tlo. Preko zime rabarbaru također pokrijte s nečim mekanim, poput agroperforiranog filma ili slame, kako bi se zaštitila od mraza, a može se zaštititi i korištenjem komposta ili malča oko korijena.

Bolesti

Nekada se vjerovali da rabarbara ne obolijeva od infekcija i štetnih insekata, no s lošom brigom i ona se može razboljeti. Najčešće bolesti su ramularija, askohitis, pepelnica i hrđa.

Ramularija

Infekcija lišća najprije se pojavljuje u obliku malih crvenih točkica koje se postupno povećavaju u obliku kružnih lezija promjera 1 cm ili više. Veće mrlje su bijele ili žute boje s ljubičastim obrubima te takve postaju lezije u tkivu stabljike. Infekcije stabljike se javljaju kasnije, a pojavljuju se kao male mrlje koje se izdužuju kako raste stabljika. Bijela gljiva razvija se u središtima mrlja na lišću i stabljikama, postajući smeđa kako tkivo odumire. Infekcija stabljikama ključni je simptom ramularije.

Pepelnica

Bolest karakterizira bjelkasti premaz na lišću biljke, koji s vremenom postaje gust i smeđe boje. Bolest se manifestira početkom ljeta. Kao rezultat toga, zahvaćena područja prestaju rasti, pocrne i biljka izumre. Najbolji tretman su određeni fungicidi.

Hrđa

Hrđa je također gljivična infekcija koja oblikuje bubrenja na listovima rabarbare, iz kojih se izlijeva hrđavi prah, odnosno spore gljivica. U zahvaćenom području smanjuje se rast biljke. Bolest lišća se mora ukloniti, a biljku se tretira određenim sredstvima.

Askohitoza

Infekcija lišća najprije se pojavljuje kao male, zeleno-žute, nepravilne mrlje promjera manje od 1 cm na gornjoj površini lista. List se razvija mozaičnim izgledom dok se lezije sjedinjuju. Kasnije se na mjestima razvijaju bijeli centri okruženi crvenkastim rubovima, obrubljeni sivo-zelenom zonom. Aschochyta ne uzrokuje infekcije stabljika, samo lišća.

Štetnici

Mnogi biljni insekti čine štetu na biljkama tako što polažu jaja na stabljike rabarbara i u međuvremenu se počnu hraniti lišćem. Primijetit ćete da lišće vene i da se pojavljuje puno rupica na njemu.

Nematode

Nematode su mikroskopski crvi koji žive u stabljici, peteljci i listovima rabarbare. Uzrokuju omekšavanja i oteklina biljnih tkiva, od kojih biljke umire. Učinkovite mjere za suzbijanje nematoda još nisu utvrđene. Pogođene biljke treba ukloniti i spaliti, a na području na kojem se nalaze ove štetočine, ništa ne može rasti najmanje dvije godine.

Puževi

Vrlo je uobičajeno da lišće rabarbare napadnu puževi. Oni ostavljaju rupice na lišću, ali ne uzrokuju drugu štetu. Preporučujemo vam da ne upotrebljavate nikakve kemikalije, osim ako oštećenja nisu velika.

Većina biljaka lako će preživjeti oštećenje puževa, a kako lišće ostari u sezoni, puževi će ih ostaviti na miru - više vole mlađe lišće u blizini zemlje.

Upotreba rabarbare

Korijen i podzemna stabljika (rizom) koriste se za izradu lijekova. Stabljika rabarbare konzumira se kao hrana. Tradicionalna kineska medicina rabarbara se najčešće koristi sama ili u kombinaciji s drugim sastojcima.

Berba

Stabljike mladih biljaka se beru, no ne prve godine vegetacije. Prva berba započinje tek kod dvogodišnje biljke kada list dosegne pravu veličinu, u travnju i svibnju. Peteljka se odreže što niže tako što se naglim pokretom otkine. Tijekom prve godine berbe bere se svaka 3 - 4 tjedna, a zatim se biljku ostavi da razvije što više lišća.

Kasnije se bere svakih 7 - 10 dana. U našim kontinentalnim područjima, to je od sredine travnja do sredine ili kraja lipnja, ovisno o temperaturama. Vodite računa da ne odstranite previše listova jer biste tako mogli iscrpiti biljku.

Sušenje

Rabarbara se može sušiti u uvjetima gdje su prisutna suha i prozračna okruženja. Suši se na temperaturama između 35 i 60°C, ovisno o vrsti sušenja koje se koristi.

Postoje dva glavna načina sušenja: prirodno sušenje na suncu i sušenje u dehidratoru. Prirodno sušenje na suncu obično zahtijeva više vremena, ali donosi zdrave i prirodne rezultate, dok sušenje u dehidratoru traje kraće, ali može dovesti do gubitka nekih hranjivih sastojaka.

U oba slučaja, važno je redovito kontrolirati uvjete sušenja kako bi se osiguralo da ne dođe do prekomjernog sušenja ili gubitka okusa i kvalitete.

Skladištenje

Nakon berbe, peteljke se mogu držati u hladnjaku u zatvorenoj plastičnoj vrećici do tjedan dana. Ako biste ih zamrzavali, onda operite peteljke, osušite i izrežite na manje komadiće koje ćete staviti u dobro zatvorenu plastičnu vrećicu. U zamrzivaču se čuvaju do godinu dana.

Kulinarstvo

Rabarbara je povrće, no obično se priprema kao voće. Često se koristi u umacima, tortama, muffinima i kolačima. Najosnovniji način pripreme rabarbare je umak ili slani džem. Umak od rabarbare može se poslužiti kao prilog uz meso ili preliti preko sladoleda. Vrlo je važno da je rabarbara dovoljna skuhana, jer je njezina vlaknasta struktura previše žilava da bi se mogla žvakati., ali kad se skuha i zasladi, rabarbara je pravo zadovoljstvo.

Okus rabarbare je malo kiselkast, no on ovisi o starosti biljke zbog čega se preporučuje brati i jesti mlade biljke. Rabarbara se može konzumirati i sirova, no najčešće se koristi za pripremu džema ili marmelade.

Također, poslužuje se u pikantnim umacima s janjetinom ili svinjetinom, ali i s nekom malo masnijom ribom. Njome se pune pite, a idealna je u kombinaciji s jagodama i bananama. Pogodna je i za salatu kada se kratko zapeče i pomiješa s rikolom, octom, pinjolima i feta sirom.

Obratite pozornost kada kupujute rabarbaru, stabljike trebaju biti hrskave i izgledati svježe, a prilikom lomljenja trebaju puštati sok. Boja rabarbare varira, a najviše ovisi o vrsti i načinu uzgoja. Najčešća boja stabljike je ružičasta, a može biti i u svjetlijim i tamnijim nijansama.

Medicina

Rabarbara se koristi u ljekovite svrhe stotinama godina. Jedna je od najčešće korištenih biljaka u kineskoj medicini. Od mnogih biljaka uzgajanih u medicinske svrhe u ranim civilizacijama, kineska rabarbara ostaje jedno od rijetkih koje se i danas koristi i to najčešće korijen i rizom.

U tradicionalnoj Kini, korijen rabarbare se koristio za liječenje želučanih tegoba, ublažavanje jakih zatvora i kao oblog kod groznice i oteklina.

U jesen se skuplja korijen biljke stare između 6 - 10 godina. Korijenje se reže i dijeli na komade u obliku kocke radi bržeg sušenje korijena.

Rabarbara je poznato niskokalorično povrće, sa samo 21 kcal na 100 grama. Obiluje vitaminom A koji doprinosi normalnoj funkciji vida, imunitetu i zaštiti kože od UV zračenja te vitaminom C. Kao i ostalo zeljasto povrće, rabarbara također obiluje vitaminom K koji je potreban za pravilno zgrušavanje krvi.

Zanimljivosti

Rabarbara potječe iz Azije, najvjerojatnije Sibira. Kinezi su je uzgajali barem 3000 godina, iako ne kao povrće. Umjesto toga, korištena je kao ljekovita biljka, a njezino korijenje ima katarzična i laksativna svojstva.

Smatra se da je u Europu donesena preko Turske, a u Tursku iz Kine preko Puta svile. Štoviše, sam naziv biljke govori o njezinom podrijetlu, jer riječ rabarbara dolazi od grčke rha barbaron, što znači "varvarski rabarbara" (rha je riječ za grčku rodnu rabarbarastu vrstu). U osnovi, "varvarstvo" je u ovom slučaju značilo "strano", što je pokazatelj da se smatra novinom iz daleke zemlje.

Boja je bitna! Boja stabljike određuje okus. Što je tamnija crvena stabljika, rabarbara je slađa.

Rabarbara se obično smatra povrćem (član je obitelji heljde), ali presuda suda u New Yorku 1947. godine učinila ju je službenim voćem u Sjedinjenim Državama!

Rabarbara se uzgajala u Kini i trgovala se u medicinske svrhe već u 16. stoljeću. Ljudi je također koriste za bojenje jaja, kose ili se bojana vlakna koriste za pletenje džempera!

Foto: Karolina Grabowska / Pixabay