Koraba (lat. Brassica oleracea var. gongylodes) je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica ili kupusnjača (Brassicaceae). Potječe iz Njemačke kao kultivar divljeg kupusa, a oblikom dosta nalikuje repi. Naziva se još i korabica, koleraba ili kolerabica. Srodnik je kelju, kelju pupčaru, kupusu, brokuli, cvjetači i kineskom kupusu.
Riječ je o zeljastoj biljci koja se uglavnom uzgaja radi zadebljale stabljike, a koja se razvija postupno. U prvoj godini stabljika naraste do 40 cm i bude razgranata. Listovi narastu na dugim peteljkama koji na zadebljalom, kuglastom dijelu stabljike stvaraju izražene ožiljke. Na stabljici se u drugoj godini pojavljuju dvospolni cvjetovi koji budu skupljeni u produžene rahle grozdove. Cvjetove čine 4 žute latice i 6 prašnika s nektarijima. Koraba daje plod komušku koja može biti duga do 12 cm i koja sadrži male sjemenke.
Plodovi su obično duguljasti ili okrugli, a boja ploda može biti zelena, žuta, narančasta ili tamnija. Teže između 0,5 i 5 kg, s tim da neke vrste mogu postići i do 20 kg težine. Unutar ploda nalaze se velike sjemenke koje su jestive, a koraba se obično konzumira sirova ili kuhanjem u različitim jelima.
Koraba ima plitko korijenje koje se širi u širinu i može doseći do 1 m dubine. Korijenje je snažno i dobro se prilagođava tlu, što omogućuje biljci da raste u različitim uvjetima tla. Poput svih kupusnjača, koraba uspijeva na humusnim i bogatim tlima. Ukusna je i hranjiva te nije previše zahtjevna za sadnju i uzgoj. Biljka preferira dobro drenirano tlo bogato organskom tvari i dobro je opskrbljeno vodom. Također voli sunčano mjesto i dobro podnosi toplinu. Uzgaja u mnogim dijelovima svijeta zbog svoje jednostavnosti uzgoja i velike vrijednosti u prehrani.
Srodnici
Vrste korabe
Ova kultura ima mnogo vrsta i među njima postoji mnogo različitih sorti. U odnosu na stabljiku, većina vrsta razvije okruglu zadebljalu stabljiku, ali neke vrste mogu imati spljoštenu stabljiku. Također, stabljika korabe može biti ljubičasta ili svijetlozelena, a u nekih vrsta bijela ili plava, pa se u skladu s tim razlikuju i sorte ove biljke.
Moguće je razlikovati rane i kasne sorte, ovisno o tome kada dozrijevaju. Rane sorte dozrijevaju za otprilike 10 - 15 tjedana, a kasne sorte za 15 - 20 tjedana. Osim veličine, boje, brzine dozrijevanja, ukusa i oblika, prilikom odabira sorte za sadnju mogu se birati i sorte s boljim karakteristikama za skladištenje.
Na našim je prostorima poznato nekoliko sorti koje dobro uspijevaju: Blue Vienna, White Vienna, Purple Vienna, Grand Duke i Gigante. Neke vrste korabe uzgajaju se kao hrana za stoku, a posebno je poznata stočna koraba.
Blue Vienna (Bečka plava)
Bečka plava je rana sorta korabe koja dozrijeva za otprilike 38 - 40 dana nakon presađivanja. Karakterizira ju ljubičasta boja i glavice i listova. Glavica je srednje krupnoće i okrugloga oblika.
White Vienna (Bečka bijela)
Bečka bijela rana je sorta korabe kojoj sjeme počinje klijati za otprilike 5 ili 7 dana. Ukusna glavica je srednje veličine i okrugloga, pomalo spljoštenog oblika. Listovi su joj svijetlozelene boje i mogu se koristiti kuhani kao špinat.
Purple Vienna (Bečka ljubičasta)
Bečka ljubičasta rana je sorta korabe koja dozrijeva za otprilike 55 - 60 dana. Izvana je stabljika ove sorte ljubičaste boje, dok je unutarnje meso bijele boje. U usporedbi s bijelom sortom, ova je sorta malo veća. Karakterizira ju aromatičnost, a neki njezin okus uspoređuju s okusom slatkog kupusa.
Grand Duke (Veliki vojvoda)
Veliki vojvoda rana je sorta korabe koja počinje klijati za 7 - 10 dana, pri temperaturama između 15 i 20°C. Dozrijeva nakon 45 dana. Svijetlozelena stabljika iznutra sadrži meso bijele boje.
Gigante
Gigante je sorta koja dozrijeva za otprilike 130 dana. Riječ je o otpornoj sorti koja se vrlo dobro skladišti. Naziv upućuje na to da joj je stabljika golema, ali ne i drvenasta i u tome je velika vrijednost ove sorte.
Stočna koraba
Stočna koraba potječe iz srednje Europe i uzgaja se kao hrana za stoku. Uspijeva na područjima umjerene klime jer dobro podnosi veće hladnoće, i to na srednje teškim tlima, ilovačama i pjeskovitim ilovačama. Korijen stočne korabe u donjem je dijelu žuto-narančaste boje, a u gornjem je dijelu zeleno-ljubičaste boje. Meso korijena je svjetlije narančaste boje i iznimno sočno. Stočna koraba odlikuje se slatkim okusom. Za uzgoj stočne korabe vrijedne ista pravila kao za "običnu" korabu.
Uzgoj korabe
Uzgoj korabe je popularan u mnogim dijelovima svijeta. Koraba se može uzgajati na otvorenom ili u staklenicima, a za njihov uspješan uzgoj potrebno je puno sunčeve svjetlosti, dobro drenirano tlo i redovito zalijevanje. Koraba se može koristiti u brojnim jelima, od juha i variva do priloga i salata, a njihovo mesnato tijelo i sjemenke bogati su vitaminima i mineralima. Uzgoj korabe je relativno jednostavan, stoga se može preporučiti i početnicima u vrtlarenju.
Tlo
Ovisno o ranoj i jesenskoj proizvodnji, zahtjevi za tlom pomalo su drugačiji. U odnosu na ranu proizvodnju, tada su povoljnija lakša tla koja se i brže zagrijavaju. S druge strane, jesenska proizvodnja zahtijeva srednje teška tla koja imaju veći kapacitet za vodu. Osim toga, pH vrijednost tla treba iznositi 6 - 7,5. Također, kiselijim tlima poželjno je dodavati vapno.
Klima
Koraba nema posebnih zahtjeva što se tiče temperature i klime. Najčešće se uzgaja na mjestima koja su sunčana i polusjenovita. Ipak, može se ustvrditi da je najpovoljnija temperatura za rast i oblikovanje pravilne, okrugle i zadebljale stabljike korabe danju 14 - 20°C i noću 8 - 12°C. Osim toga, temperatura tla trebala bi biti viša od 8°C.
Vrijeme sadnje
Koraba se obično sije ili sadi krajem proljeća ili početkom ljeta, kada je tlo dovoljno zagrijano. U većini područja, to je obično u travnju ili svibnju. Međutim, idealno vrijeme ovisi o klimatskim uvjetima i geografskom položaju. Također je važno uzeti u obzir da koraba treba toplinu i sunčevu svjetlost kako bi dobro rasla, stoga se preporučuje sadnja u područjima s puno sunca.
Slaganje kultura
Korabu se preporučuje saditi nakon kultura koje su gnojene organskim gnojivima. Također, potrebno je pričekati najmanje 3 godine do ponovne sadnje na isto mjesto. Za uzgoj korabe, predkulture koje se preporučuju su leguminoze poput mahuna, graha, leće ili graška, biljke su bogate dušikom koji je važan hranjivi sastojak za rast i razvoj korabe te mogu pomoći u obogaćivanju tla organskom tvari, poboljšanju strukture tla i smanjenju štetnih insekata. Također se preporučuje uzgoj biljaka koje se dobro slažu s korabom, poput salate, mrkve, krumpira ili rajčice. Ove biljke će poboljšati kvalitetu tla i pomoći u smanjenju štetnika i bolesti koje bi kasnije mogle utjecati na korabu.
Važno je napomenuti da se koraba ne preporučuje uzgajati nakon bundeva, tikvi, tikvica ili krastavaca jer su ove biljke vrlo slične i mogu biti osjetljive na iste bolesti i štetnike. Zato se preporučuje rotacija usjeva i izbjegavanje uzgoja iste vrste biljaka na istom mjestu dvije godine zaredom.
U odnosu na ostale predstavnike iz porodice kupusnjača, koraba ima male zahtjeve za prostorom. U odnosu na miješane kulture, slaže se s grahom, mahunama i celerom. Preporučuje se uz korabu zasaditi i nekoliko sadnica borača.
Uz korabu se preporučuje saditi biljke koje će joj pomoći u rastu i zaštiti od štetnika. Jedna od najčešćih kombinacija je sadnja korabe uz kukuruz, jer kukuruz djeluje kao prirodna potpora za stabljike korabe, dok koraba pruža zemljištu hranjive tvari koje koriste kukuruzu. Također, korabu se preporučuje saditi uz krastavce i dinje, jer dijele slične uvjete rasta i mogu se zajedno uzgajati iako se izbjegava saditi ih kao predkulture. Ostale biljke koje se mogu saditi uz korabu su rajčice, paprike, bosiljak i peršin, jer ove biljke poboljšavaju kvalitetu tla i pomažu u zaštiti od štetnika. Osim njih, neke biljke poput lavande, maćuhica i nevena također mogu pomoći u odbijanju štetnika i poboljšati zdravlje korabe.
Također postoje i neke biljke koje se ne preporučuju saditi uz korabu, jer mogu utjecati na njezin rast i prinos. Na primjer, ne bi trebalo saditi biljke koje pripadaju obitelji kupusnjača, kao što su kupus, kelj, brokula i cvjetača, jer te biljke mogu privući štetnike koji će napasti i korabu. Također se ne preporučuju saditi krumpir i luk, jer ove biljke mogu natjecati s korabom za hranjive tvari u tlu, što može smanjiti njezin prinos. Biljke koje luče prirodne herbicide, poput oraha, treba izbjegavati, jer mogu inhibirati rast korabe.
Osim njih, neke biljke, poput borovnice i brusnice, preferiraju kiselije tlo od onog koje koraba voli, pa bi njihova zajednička sadnja mogla biti problematična. Stoga je važno paziti na to koje se biljke sade uz korabu kako bi se osigurao zdrav rast i dobar prinos.
Faza mirovanja
Kao i većina biljaka, koraba ima određene faze rasta i razvoja. Međutim, koraba nema specifičnu fazu mirovanja kao što je to slučaj s nekim drugim biljkama koje tijekom zime gube lišće. Koraba se može uzgajati kao jednogodišnja ili višegodišnja biljka, ovisno o uvjetima uzgoja i sorti. Ako se uzgaja kao jednogodišnja biljka, tada se sadi u proljeće, razvija se tijekom ljeta, a zatim završava životni ciklus u jesen kada plodovi sazriju. Ako se uzgaja kao višegodišnja biljka, koraba će rasti svake godine, ali se neće uvijek oblikovati plodovi, također ovisno o uvjetima uzgoja i sorti.
Sadnja korabe
Sadnja korabe se obično provodi u proljeće, kada su uvjeti za uzgoj najpovoljniji. Prije sadnje, potrebno je pripremiti tlo, koje bi trebalo biti dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima. Sjeme se obično sije izravno u vrt, na dubinu od oko 2 - 3 cm, s razmakom od oko 30 cm između pojedinačnih sjemenki. Nakon što klice izniknu, potrebno je izvršiti prorjeđivanje i ukloniti slabije biljke kako bi se osiguralo dovoljno prostora i hranjivih tvari za rast i razvoj jačih biljaka. Važno je redovito održavati vlažnost tla, ali izbjegavati prekomjerno zalijevanje kako bi se spriječile bolesti i truljenje korijena.
Sadnja sjemena
Sjeme korabe obično se sadi direktno u zemlju nakon što prođe opasnost od mraza i kada je tlo dovoljno toplo. Optimalna temperatura tla za klijanje sjemena korabe je oko 20 - 30°C. Sjeme se obično sije u redove, s razmakom od oko 90 cm između redova i oko 90 cm između pojedinih sjemenki unutar redova.
Nakon što se sjeme posije, treba ga prekriti tankim slojem zemlje, oko 1 - 2 cm duboko, i zalijevati redovito, ali ne previše obilno. Klijanje sjemena traje otprilike 7 - 10 dana, nakon čega se mlade biljke mogu razrjeđivati na razmak od oko 60 cm između pojedinih biljaka. Važno je paziti na to da se sjeme sadi u dobro drenirano tlo, a biljke se redovito održavaju, zalijevaju i gnoje kako bi se osigurao zdrav rast i dobar prinos.
Sadnja sadnice
Koraba se najčešće sadi presadnicama. Obično je to u rano proljeće kada se presadnice proizvode u nekom zaštićenom prostoru pri temperaturi višoj od 14°C. U odnosu na mjere, uz sadnju 2 g/m2 može se dobiti otprilike 500 presadnica golog korijena. Pri tome se sade u sandučiće ili na gredice.
Za još raniju sadnju na otvorenom prostoru, presadnice je dobro prekriti određenim agrotekstilom ili perforiranom PE folijom jer tada veće presadnice osiguravaju raniju berbu za otprilike 2 tjedna. S druge strane, presadnice golog korijena u jesenskoj proizvodnji siju se na gredice ako je riječ o otvorenom prostoru ili u kontejnere uz neprestano orošavanje ako je riječ o zatvorenom prostoru. Poznato je da se presadnice s grudom zemlje ili supstrata brže prilagođavaju uvjetima nakon sadnje i daju ujednačeniji usjev.
Što se tiče razmaka sadnje, on ovisi o veličini stabljike. Presadnice se mogu saditi na razmak od 25 x 25 ili 30 x 25, tj. 13 - 16 biljaka na 1 m2. Uz to, srednje kasni i kasni kultivari u jesenskom uzgoju sade se na razmaku od 40 x 30 ili 30 x 30, tj. 8 - 12 biljaka na 1 m2.
Kalemljenje
Koraba se može cijepiti ili kalemiti na biljke iste vrste ili vrste tikvenjača kao što su tikvice, krastavci ili lubenice. Cijepljenje i kalemljenje su metode reprodukcije biljaka koje se koriste kako bi se dobile biljke s boljim karakteristikama od matične biljke. Kod cijepljenja korabe, izdanci matične biljke se spajaju s izdancima podloge (biljke koja će poslužiti kao temelj za novu biljku) ili, u slučaju korabe, korijen matične biljke na korijen podloge. Kada se dva izdanka spoje, oni će se rasti zajedno i tvoriti novu biljku.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj korabe u vrtu zahtijeva dobro drenirano tlo, s puno organske materije i hranjivih tvari. Optimalna pH vrijednost tla za uzgoj korabe je između 6,0 i 7,5. Također je važno osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti, pa ju treba saditi na mjestu gdje će biti izložena barem 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno.
Koraba je biljka koja brzo raste, pa je važno održavati razmak između biljaka kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast stabljika i listova. Preporučuje se razmak od oko 60 - 90 cm između pojedinih biljaka. Redovito zalijevanje je važno tijekom rasta korabe, pogotovo tijekom sušnih razdoblja. Važno je također primjenjivati gnojiva bogata dušikom tijekom prvog dijela rasta, a kasnije se prelazi na gnojiva bogata fosforom i kalijem kako bi se potaknuo cvjetanje i plodonošenje. Ako se koraba uzgaja u vrtu, važno je redovito provjeravati biljke na prisutnost štetnika i bolesti kako bi se spriječile infekcije i osigurao zdrav rast biljaka.
Uzgoj u plasteniku
Koraba se može uspješno uzgajati u plasteniku i zapravo se često uzgaja na ovaj način kako bi se produžila sezona rasta i ubrzao rast biljaka. U plasteniku je moguće kontrolirati uvjete rasta, što može dovesti do bržeg i obilnijeg prinos biljaka.
Za uzgoj korabe u plasteniku važno je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti, a ako je potrebno, može se dodatno osvjetljenje. Također je važno osigurati dobro drenirano tlo, s puno organske materije i hranjivih tvari. Optimalna pH vrijednost tla treba biti između 6,0 i 7,5.
U plasteniku se koraba može uzgajati na više načina, npr. uzgoj u visećim posudama, u povišenim gredicama ili u redovima. Koraba se obično sadi u rano proljeće u plastenik, a uz redovito zalijevanje i primjenu gnojiva, biljke će brzo rasti i stvarati velike listove. Važno je održavati razmak između biljaka kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast stabljika i listova. Preporučuje se razmak od oko 60 - 90 cm između pojedinih biljaka.
Redovito provjeravanje biljaka na prisutnost štetnika i bolesti je važno kako bi se spriječile infekcije i osigurao zdrav rast biljaka. Ako se koraba uzgaja u plasteniku, važno je kontrolirati temperaturu i vlagu, jer visoke temperature i vlažnost mogu uzrokovati probleme s bolestima i štetnicima.
Uzgoj u posudama
Koraba se može uzgajati i u posudama, što je odlična opcija za one koji nemaju puno prostora u vrtu ili žive u stanovima. Za uzgoj korabe u posudama potrebna je velika posuda, najmanje 30 cm dubine, s dobrom drenažom kako bi se spriječilo zadržavanje vode u zemlji. Važno je koristiti kvalitetan supstrat za biljke koji ima dobru strukturu i bogat je hranjivim tvarima. Koraba se obično sije direktno u posudu, a nakon što se pojave prvi listovi, biljke se mogu prebaciti u veću posudu ili na otvoreno ako su uvjeti prikladni. Za uzgoj korabe u posudama važno je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti, pa je najbolje postaviti posude na sunčano mjesto. Također je važno redovito zalijevanje, posebno tijekom sušnih razdoblja, jer posude brže gube vodu nego vrtne gredice.
Redovito gnojenje također je važno kako bi se osigurao zdrav rast biljaka. Preporučuje se primjena gnojiva bogatog dušikom tijekom prvog dijela rasta, a kasnije se prelazi na gnojiva bogata fosforom i kalijem kako bi se potaklo cvjetanje i plodonošenje.
Održavanje i njega
Svakako je prije sadnje potrebno obaviti malčiranje površine tla. Daljnja njega i održavanje odnose se na prihranu dušikom i održavanje vlage tla. Potrebno je održavati vlagu tla iznad 65% poljskog vodnog kapaciteta tako da ne dođe do pucanja stabljike prilikom jačih padalina.
Tijekom uzgoja potrebno je redovito uklanjati korov i održavati tlo rastresitim, posebice je tijekom faze vegetacije korabu potrebno dobro okopavati. Uz to, ranoj je korabi potrebno osigurati uzdignute gredice, dok za jesensku proizvodnju one nisu nužne.
Zalijevanje
Kada se koraba presađuje, potrebno ju je zalijevati s otprilike 30 - 40 mm vode, a nakon toga svakih 5 - 8 dana treba joj osiguravati od 20 do 30 mm vode kako bi se stvorila zadebljana i pravilna stabljika. Inače ju je potrebno češće i obilnije zalijevati jer ima plitki korijen, ali nikada ne naglo nakon dužeg vremena suše jer će tada njezina zadebljala stabljika puknuti. Tako joj ne odgovaraju nagle i jače kiše koje nastupaju nakon sušnih razdoblja.
Gnojidba
Prilikom pripreme tla za sadnju, potrebno je tlo pognojiti s malo organske tvari. To može biti kompostna zemlja ili odležali stajski gnoj. Općenito, preporuka je korabi osiguravati prihranu u količini od 145 do 225 kg/ha dušika, 80 kg/ha fosfora te 180 kg/ha kalija. Dušik je potrebno primjenjivati u 2 ili 3 obroka.
Razmnožavanje
Koraba se obično uzgaja iz sjemena, ali moguće je razmnožavati je i drugim metodama. Jedna od metoda razmnožavanja korabe je vegetativno razmnožavanje putem reznica. Za ovu metodu se koriste zdravi i nekoliko tjedana stariji izdanci korabe koji se režu na komade duljine 10 - 15 cm, uklanjaju se donji listovi i ostavljaju se gornja 2 - 3 lista. Zatim se reznice stavljaju u zemlju, drže se vlažnima i nakon nekoliko tjedana ukorijene se i počinju rasti.
Druga metoda vegetativnog razmnožavanja je cijepljenje korabe. Za ovu metodu se uzima stabljika jedne sorte korabe i sadi se u korijen druge sorte. Tijekom vremena, dvije biljke će se spojiti i nastavit će rasti zajedno.
Iako su ove metode razmnožavanja korabe moguće, one su manje uobičajene od uzgoja iz sjemena. Uzgoj korabe iz sjemena je jeftiniji i jednostavniji proces, a sjeme se lako može pronaći u vrtnim centrima ili na internetu.
Presađivanje
Iako se sjeme korabe može direktno posijati u vrtu, koraba se također može uzgajati iz presadnica. Presadnice se obično uzgajaju u unutrašnjim prostorima prije nego što ih se presadi na otvoreno tlo. Presađivanje korabe se obično vrši nakon što su presadnice dosegle visinu od oko 10 - 15 cm. Važno je pri presađivanju korabe osigurati dovoljno prostora između biljaka kako bi se osigurao dobar pristup svjetlu i zraku. Također je važno paziti na količinu vode koju koraba prima kako bi se spriječilo prekomjerno zalijevanje.
Pomlađivanje
Koraba je godišnja biljka koja se ne pomlađuje na način na koji se to radi s trajnim biljkama poput voćki i grmova. Međutim, kako bi se osigurao maksimalni prinos i zdrav rast, preporučuje se orezivanje korabe.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje korabe je važan korak u njenom uzgoju kako bi se osigurao zdrav rast biljke i veći prinos. Nakon što se koraba posije ili presadi u vrt, biljke počinju rasti i razvijati se u gustoći koja nije idealna za optimalan rast i razvoj. Previše gusto posađene biljke mogu rezultirati natjecanjem za hranjive tvari, vodu i sunčevu svjetlost između biljaka te manjeg prirasta i slabijeg kvalitete korabe.
U prvoj fazi razvoja korabe, kada su biljke visoke oko 5 - 10 cm, potrebno je prorijediti biljke tako da između svake biljke ostane razmak od oko 10 - 15 cm. Kada biljke narastu, potrebno ih je ponovno prorijediti, ostavljajući razmak od oko 25 - 30 cm između svake biljke čime će se osigurati dovoljno prostora za svaku biljku kako bi mogla rasti i razvijati se. Prorjeđivanje se obično obavlja kada je tlo vlažno kako bi se smanjio stres na biljkama i kako bi se izbjeglo oštećenje preostalih biljaka.
Rezidba
Rezidba korabe se obično provodi nakon što su plodovi berivi i sastoje se od uklanjanja oštećenih, bolesnih ili mrtvih biljnih dijelova. Također, ako se primijeti da se biljke razvijaju neravnomjerno, tada se može orezati višak lišća kako bi se biljke usmjerile na rast plodova. Uklanjanje prevelike količine lišća, međutim, može usporiti rast korabe, pa se preporučuje umjereno orezivanje.
Zaštita od vjetra
Ako se koraba sadi na otvorenom i izložena je jakim vjetrovima, tada se preporučuje zaštititi je od vjetra ,jer jaki vjetrovi mogu uzrokovati fizička oštećenja biljke, kao što su oštećenje lišća i cvjetova ili čak potpuno iskrivljenje stabljike. Osim toga, vjetar može isušiti tlo oko biljke i otežati njezin rast i razvoj. Zaštita korabe od vjetra uključuje postavljanje zaštitnih ograda, sadnju zaštitnih biljaka oko nje ili upotrebu zaštitnih materijala poput mreža ili tkanina.
Zaštita preko zime
Koraba je biljka koja se obično sadi kao jednogodišnja biljka u proljeće nakon što prođu sve opasnosti od mraza. No, ako se uzgaja kao dvogodišnja biljka, postoje neke mjere koje se mogu poduzeti kako bi se biljka zaštitila tijekom hladnih zimskih mjeseci.
Najjednostavniji način za zaštitu korabe od mraza je pokriti biljku netkanim materijalom poput polipropilena ili vrećicama od jute. Ovo će pomoći u zadržavanju topline i sprječavanju izravne izloženosti biljke hladnoći. Također se može koristiti slama ili suho lišće kako bi se stvorila malu hrpa oko biljke, što će također pomoći u zadržavanju topline.
Bolesti
Koraba obolijeva od istih bolesti kao i ostale biljke iz porodice kupusnjača. Uglavnom se štiti tretiranjem tla i presadnica određenim sredstvima te neizostavnom zaštitom od korova. Od bolesti korabe izdvajaju se pjegavost kupusnjača i crna trulež.
Pjegavost kupusnjača
Pjegavost kupusnjača očituje se koncentričnim pjegama na listovima biljke koje su u unutrašnjosti baršunaste te smeđe ili crne boje. U komuškama sjeme može biti zaraženo ili samo površinski ili i u unutrašnjosti. Takvo zaraženo sjeme uglavnom je slabije klijavosti i izgledom smežurano. Ova se bolest prenosi sjemenom pa je zaštita tretiranje sjemena toplom vodom i fungicidom namijenjenim za tretiranje sjemena, kao i pravilan plodored.
Crna trulež
Crna trulež je bakterijska bolest koja može uzrokovati velike štete nasadima. Pogoduje joj toplo i vrlo vlažno vrijeme i temperature između 24 i 29°C. Bakterija koja uzrokuje bolest prenosi se zaraženim sjemenom, a izvor zaraze mogu biti i zaraženi biljni ostaci. Simptomi zaraze očituju se u tome da biljke slabije rastu u svim fazama razvoja i ne oblikuju glavicu očekivane veličine. Nadalje, rubovi listova biljke počinju crniti i javlja se kloroza. Kvaliteta je zaražene biljke potpuno narušena.
Mjere zaštite odnose se na agrotehničke mjere i kemijske mjere. To podrazumijeva odabir tolerantnih sorti, pravilan plodored, pravilnu gnojidbu, održavanje i njegu biljke, ali i upotrebu fungicida na osnovi bakra.
Štetnici
Korabu napadaju isti štetnici kao i ostale biljke iz porodice kupusnjača. Od štetnika korabe izdvajaju se kupusna muha i lisne sovice.
Kupusna muha
Kupusna buha slična je kućnoj muhi. Duga je 5 - 7 mm i sive je boje. Kada napadne biljku uzrokuje to da vrat korijena potamni, kao i ostalo korijenje. Mlade biljke tada propadaju, a starije zaostaju u razvoju i ne mogu razviti kvalitetnu i zdravu glavicu. Ovom štetniku odgovaraju temperature iznad 12°C. Zaštita se vrši uništavanjem ostataka biljke te upotrebom insekticida u klijalištu prije sjetve ili u tijeku razvoja biljke, za vrijeme leta te odlaganja jaja.
Lisne sovice
Lisne sovice su smeđi noćni leptiri. Najprije štetu čine zelene ili smeđe gusjenice koje grizu listove. Leptiri zatim odlažu jaja na biljke kojima se gusjenice prehranjuju u lipnju, a nakon toga one se kukulje u tlu i pretvaraju u leptire koji lete u srpnju i kolovozu. Znak za uzbunu i suzbijanje je uočavanje napada koji bi mogao štetno djelovati na više od 10% lisne mase. Pritom, gusjenice treba suzbijati dok su manje 20 - 25 mm, a to znači primjena insekticida.
Upotreba korabe
Koraba je dragocjena namirnica u medicini i kulinarstvu gdje se svakodnevno upotrebljava.
Berba
Obično se rana koraba u kontinentalnim dijelovima počinje brati u svibnju i lipnju. Pri tome, prekrivanje nasada agrotekstilom ili pripadajućom folijom može ubrzati berbu za otprilike 7 - 14 dana. Ako je riječ o jesenskom uzgoju korabe, tada se bere do kraja listopada.
Što se tiče tehnike branja, koraba se bere ručno. Pravilno se bere tako da se nožem reže neposredno ispod stabljike. Odrežu se svi oštećeni i stari listovi. Ubrana rana proljetna koraba u daljnju proizvodnju i prodaju treba ići sa zdravim listovima koji nisu oštećeni.
Rani i srednje rani kultivari koji su za berbu spremni otprilike od druge polovine svibnja pa sve do srpnja prodaju se isključivo s vršnim listovima, a kasni jesenski kultivari prodaju se bez listova. Prinosi proljetne korabe mogu biti 20 - 30 t/ha te jesenske korabe i do 50 t/ha.
Skladištenje
Koraba se za daljnju proizvodnju i prodaju pakira u letvarice ili kutije tako da zadebljale stabljike budu uz kraće stranice, a listovi u sredini. S obzirom na to da se jesenska koraba prodaje bez listova, ona se i bez listova pakira u letvarice ili vreće koje su mrežaste. Listovi utječu na vrijeme skladištenja pa se tako koraba s listovima može skladištiti kraće nego koraba bez listova.
Koraba s listovima može se skladištiti na otprilike 2 ili 3 tjedna uz temperaturu 0 - 1°C i uz 97% relativne vlage zraka. S druge strane, jesenska koraba može se skladištiti u podrumima tijekom više mjeseci.
Kulinarstvo
Koraba se može jesti i pripremati na različite načine. Mogu se jesti stabljika i listovi, a pritom se mogu nasjeckati na kockice ili štapiće ili naribati.
Mlada koraba može biti iznimno sočna i kao takva se može kombinirati u različitim sezonskim salatama ili s ribom i mesom. U odnosu na tehniku pripreme, cijela koraba može se kuhati tako da bude mekana, a potrebno je svega 30-ak minuta. Osim kuhanja, može se pripremati i na pari, pohati, pirjati ili peći u pećnici.
Zbog toga što se odlično kombinira s drugim namirnica poput mrkve, krumpira, tikvica i luka, idealna je za pripremu vegetarijanskih jela. Odlično služi za pripremu povrtnih juha, a svojim neutralnim i slatkastim okusom koraba upotpunjava razna povrtna jela i variva. Uz korabu se često koriste i različiti začini poput češnjaka, đumbira, kima ili curryja kako bi se naglasio njezin okus.
Medicina
Koraba se ističe prema visokom udjelu vitamina C. Primjerice jedna šalica kuhane korabe sadrži 150% preporučenog dnevnog unosa vitamina. Zbog toga je koraba dobar saveznik u borbi protiv prehlade i gripe. Zahvaljujući vitaminu C, štiti organizam jačajući imunitet. Uz vitamin C, koraba sadrži kalij i mnogo vitamina E.
Listovi korabe iznimni su zbog bogatstva vitaminom A, stoga su odlični izvori za zdravlje očiju i kože. Koraba se koristi protiv edema, kandide i virusa.
Zanimljivosti
Iako nije poznata koliko i njezini ostali srodnici iz porodice, koraba postoji već jedno duže vrijeme u Europi. Smatra se da je otkrivena 1554. godine u Italiji, iako se danas ističe da potječe iz Njemačke.
Naziv koraba dolazi od njemačkih riječi "Kohl", što znači kupus, i "Rübe", što znači repa. Oblikom i izgledom koraba više nalikuje repi, iako je potomak divljeg kupusa. S druge strane, okusom je više nalik kupusu i brokuli.
Foto: HolgersFotografie / Pixabay
Odgovori