Boražina ili borač (lat. Borago officinalis) je jednogodišnja zeljasta kultura iz porodice boražinovki (Boraginaceae), kao i plućnjak ili gavez. Rasprostranjena je po Europi, Srednjoj Americi i Sjevernoj Africi, a na području Hrvatske samoniklo raste u Dalmaciji, i to najčešće na divljim područjima. Čest je i njen uzgoj u cvijetnjacima i povrtnjacima, gdje se sadi kao dekorativna i jestiva biljka.
Boražina ima dobro razvijen korijen s mnoštvom sitnih postraničnih korijena te uspravnu, razgranatu i šuplju stabljiku. Stabljika može biti visoka od 15 - 80 cm, iznutra je sočna i ispunjena sluzi, a izvana prekrivena čekinjastim dlakama. Jajoliki listovi boražine su grubi, valovito nazubljeni i prekriveni bijelim dlačicama. Mogu biti dugi do 15 cm.
Boražina ima dvospolne cvjetove koji su sastavljeni od pet trokutastih latica najčešće plave boje, iako se ponekad mogu pronaći i cvjetovi bijele ili roze boje. Što je tlo na kojem ova biljka raste siromašnije, cvjetovi će biti tamniji. Cvjetovi su skupljeni u povijene cvatove na vrhu stabljike i izgledaju jako dekorativno. Iz jednog cvijeta nastanu po četiri ploda.
Sjeme boražine može se skupljati u prirodi tijekom suhih razdoblja ili nabaviti preko nekih internetskih oglašivača. Ulje od sjemenki boražine jako je cijenjeno u aromaterapiji.
Sadnja boražine
Boražina se razmnožava sjemenom, dok presađivanje nije lako izvedivo s obzirom na to da biljka razvija dugačak korijen koji brzo prodire u dubinu. Sama se vrlo brzo širi sjemenom pa kada jednom krene, teško je se možemo riješiti.
Za uzgoj boražine idealno je rahlo, suho i dobro drenirano tlo, ali rasti može i na glinasto-vapnenastim i pjeskovito-vapnenastim tlima. Sjeme se sije na dubinu od 1,5 do 2 cm, a da bi proklijalo potreban mu je mrak.
Sadnja boražine u intenzivnom uzgoju obavlja se u ožujku, jer kasnija sjetva može smanjiti prinos za trećinu. Boražina se na stalno mjesto može sijati i u jesen, što će rezultirati većom biljkom i ranijom cvatnjom. Biljke koje su posađene u proljeće cvjetat će tijekom ljeta, dok će one posađene u jesen cvjetati tijekom proljeća.
Sjetva se obavlja tako da među biljkama postoji 10 do 15 cm razmaka, a međuredni razmak trebao bi iznositi 25 do 30 cm. Sjeme će brže klijati ako temperatura tla iznosi više od 20°C.
Boražina u isto vrijeme razvija pup, cvijet i plod, a cvatnja u područjima s blagom klimom može trajati cijelu godinu.
Uzgoj boražine
Boražina nije osjetljiva na mraz i može preživjeti temperature do -12˚C. Potrebno ju je umjereno zalijevati, a kraća sušna razdoblja joj neće nanijeti štetu.
Biljke koje se uzgajaju na lošem zemljištu u tijeku vegetacije treba prihraniti dva puta.
Berba i sušenje
Berba listova borača koji će se koristiti u kuhinji obavlja se dok su listovi još mladi i prije nego se pojave cvjetni pupoljci. Listovi se rašireni u tankom sloju suše u hladovini, a za 1 kg suhih listova potrebno je skupiti 4 - 5 kg svježeg lišća.
Skupljanje sjemena boražine nije jednostavan zadatak jer ono nejednako dozrijeva i samo otpada s biljaka. Stoga je najlakši način postaviti platno ispod biljaka pa kasnije pokupiti sjeme. No to je moguće samo po suhom vremenu.
Bolesti i štetnici
Boražina se smatra biljkom zaštitnicom, što znači da nema problema sa štetnicima. Druge biljke štiti od insekata i uzročnika bolesti, a najbolje rezultate pruža ako se zasadi pokraj jagoda. Također može poboljšati okus nekog povrća.
Upotreba boražine
Boražina sadrži najveću koncentraciju gama-linolenske kiseline (GLA) koja se može pronaći u prirodi, a bogata je i omega-3 te omega-6 masnim kiselinama. Osim toga, sadrži i tanine, sluz, eterično ulje, škrob, saponine, masne kiseline, mineralne tvari, alantoin, vitamin C, karotin i kalijev nitrat.
Kulinarstvo
Jestivi su mladi listovi boražine, dok su stariji dlakaviji, deblji i samim time manje prikladni za jelo. Sirovi listovi koriste se kao začin drugim u jelima ili salatama, a okusom su slični krastavcu.
Mladi listovi boražine se zajedno s vlascem koriste u pripremi sirnih namaza, a od njih se prave i umaci i salate. Mogu se koristiti u pripremi jela od povrća, a dodaju im se neposredno prije posluživanja, jer kuhanje i prženje borača uništava njegovu aromu.
Boražina može poslužiti i kao začin kod kiseljenja krastavaca, a u nekim dijelovima Njemačke koristi se za pripremu tzv. zelenog umaka, odnosno Frankfurter Grüne Saucea. Umak se dobije kombinacijom boražine, krasuljice, peršina, vlasca, kiselice i dragušca, a služi se kao prilog uz kuhano meso, povrće i mladi krumpir.
Stariji listovi boražine mogu se iskoristiti za pripremu čorba, variva i nadjeva za pite.
Cvjetovi borača su također jestivi i imaju sličan okus kao i listovi. Najčešće se koriste za dekoriranje slastica, a pripremaju se tako da se umaču u lagano zapjenjeni bjelanjak i zatim posipaju prosijanim šećerom u prahu. Višak šećera se otrese, a cvjetovi se stavljaju na sušenje. Tako pripremljeni cvjetovi čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama i koriste se za ukrašavanje različitih slastica. Mogu trajati do 3 mjeseca.
Ljekovitost
Boražina se u narodnoj medicini već dugi niz godina koristi za prevenciju kašlja i upala, ublažavanje reumatskih bolova, jačanje srca, čišćenje krvi i jačanje živčanog sustava. Smatra se kako ima umirujuće svojstvo i blagotvorno djelovanje na san.
Od boražine se mogu praviti čajevi, vino, ulje i drugi proizvodi, a koristi se i u kozmetičke svrhe - sa sprječavanje akni i čistiji ten.
Čaj od svježih listova borača ili boražine je dobar diuretik i sedativ, a koristi se za poboljšanje cirkulacije i kod bolova u grlu. Priprema se tako da se do 8 listova prelije ključalom vodom i ostavi da odstoji 20 minuta.
Čaj se također može pripremati od suhih listova i cvjetova. Jedna žlica suhih listova ili cvjetova prelije se s 2,5 dl vode i čaj se poklopljen ostavi 15 do 20 minuta. S obzirom na to da ima snažno djelovanje, može se piti samo tijekom jednog tjedna.
Danas je posebno popularno ulje boražine koje se koristi za njegu kože. Ovo ulje čisti kožu, djeluje protuupalno, uklanja crvenilo karakteristično za problematičnu i osjetljivu kožu te potiče rast novih stanica. Sadrži oko 24% gama-linolenske kiseline koja je vrlo rijetko prisutna u hrani pa se boražina smatra najvećim prirodnim izvorom ove kiseline.
Pozitivna strana ulja od sjemenki boražine jest to da se ne kvari kao većina ulja. Prilikom kupnje pazite da je ulje hladno prešano i kvalitetno, a držati ga trebate na hladnom i tamnom mjestu.
Trudnice, dojilje, te osobe koje boluju od epilepsije ili uzimaju sredstva za smirivanje s fenotizainima ne smiju upotrebljavati ovu biljku.
Boražina sadrži potencijalno štetne pirolizidinske alkaloide pa je ne treba upotrebljavati bez prethodnog savjetovanja s liječnikom.
Zanimljivosti
Boražinu ili borač su u Europu donijeli Arapi, a danas uzgaja u cijelom cvijetu. Najveći proizvođači su Kanada, Nizozemska i Velika Britanija. Osim u kulinarstvu i narodnoj medicini, koristi se i za proizvodnju jestive plave boje.
Boražina je u prošlosti bila na glasu kao biljka koja razveseljava, tjera melankoliju, umiruje srce i pruža hrabrost. Plinije je tvrdio da je boražina bila glavni sastojak poznatog Homerovog vina za opuštanje i smirivanje. U skladu s tim je još u 1. stoljeću savjetovao da se listovi ove biljke stavljaju u vino kako bi "odnijeli svu sjetu, tugu i sumornost", a cvjetovi u salate da "razvedre dušu" ili da se od njih napravi sirup koji će smiriti "mahnite i sulude osobe".
Britanski pisac i vrtlar John Evelyn je u 17. stoljeću zaključio da grančice borača poboljšavaju koncentraciju kod studenata i pozitivno djeluju na hipohondre.
Dobra je medonosna biljka. Nektar najbolje luči kada je vrijeme toplo i vedro, a vlažnost zraka iznosi od 65 do 98%.
Boražina sadrži veću količinu nitrata i kalijevog karbonata pa se prilikom spaljivanja ove biljke čuje pucketanje i pojavljuje iskrenje.
Foto: makamuki0/Pixabay
Odgovori