Gavez (lat. Symphytum officinale) je samonikla biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae). Gavez je još poznat i pod imenima crni korijen, volovski jezik, kilnjak i opašica, a u engleskom jeziku se naziva Comfrey. Poznatiji prestavnici iz ove porodice su: boražina i plućnjak.
Smatra se jednom od najkorisnijih biljaka, kako u narodnoj medicini i kozmetici, tako i u uzgoju organskog vrta. Međutim, jednom kada nikne teško ga je ukloniti zahvaljujući razgranatom i čvrstom sustavu gomoljastog korijenja, pa ga stoga prati i glas invazivnog korova.
Počinje rasti početkom travnja te već u roku nekoliko tjedana biljka stvara bujno lišće i cvjetne grozdove sa zvonolikim cvijećem. Gornji listovi nemaju duge peteljke i čvrsto su pričvršćeni za stabljiku. Cvatnja započinje koncem svibnja i u lipnju te se nastavlja sve do jeseni. Cvjetovi su medonosni, a pčele do nektara dospijevaju tako što progrizu cvjetnu čašicu.
Gavez u prirodi najčešće raste duž puteva i cesta te cvate u kasno proljeće. S obzirom na to da je za pripremu ljekovitih pripravaka potreban korijen gaveza, što dovodi do destrukcije cijele biljke, treba biti obazriv i prilikom branja ostaviti dovoljno biljaka za daljnje razmnožavanje. Korijen gaveza sadrži trijeslovine, sluzi, škrob, alantoin, kolin, inulin, biljne kiseline, alkaloide i triterpene. Listovi gaveza sadrže vitamin C i karotin, ali i alkaloide zbog kojih mogu biti otrovni ako se konzumiraju u većim količinama.
Gavez raste diljem livada središnje Europe, kao i na obalama šuma, rijeka i jezera. S obzirom na to da voli vlažnost kod nas se razvio u kontinentalnim dijelovima Hrvatske - Gorski kotar, Lika, Velebit, Bilogora, Slavonija a ima ga i na pojedinim mjestima u dalmatinskom zaleđu.
Srodnici
Vrste gaveza
Tri osnovne vrste gaveza su divlji ili obični gavez, bodljikavi ili hrapavi gavez te ruski ili plavi gavez. Osim tri osnovne vrste postoji i bijeli gavez, puzavi gavez, loptasti gavez, Tuberous Comfrey i iberijski gavez. Prema boji cvijeta među beračima se uvriježila i podjela na žuti i bijeli gavez.
Divlji ili obični gavez
Divlji ili obični gavez (lat. Symphytum officinale L.) odlikuje krupna stabljika prekrivena dlačicama, šuplja iznutra te hrapavi dlakavi listovi s vidljivim žilama. Cvate ljubičastim dvospolnim cvjetovima sve do rane jeseni. Rasprostranjen je po cijelom središnjem dijelu Europe.
Bodljikavi gavez
Bodljikavi gavez (lat. Symphytum asperum Lepechin) može narasti i do 120 cm. Listovi su mu čekinjasti i dlakavi, ovalnog ili eliptičnog oblika. Cvate od svibnja do kolovoza cjevastim cvjetovima ljubičaste boje. Može se pronaći uz ceste, puteve ili u vrtovima.
Ruski ili plavi gavez
Ruski gavez ili plavi gavez (lat. Symphytum x uplandicum) ima tamnozeleno dlakavo lišće i zvonolike ljubičaste cvjetove. Viši je od ostalih vrsta gaveza i ako se njegov rast ne kontrolira može postati izuzetno invazivan. Ima veću količinu pirolizidinskih alkaloida što povećava njegovu ljekovitost.
Dva glavna kultivara ruskog gaveza su Bocking 14 i Bocking 4. Bocking 14 je neplodan i ne proizvodi sjemenje, pa je jedini način njegova razmnožavanja iz korijena. Bocking 4 ima izuzetno dubok korijen koji seže ispod tla na dubinu od 3 m, čime je pojačana prirodna prihrana ove biljke hranjivim sastojcima. Idealno je krmivo za svinje i kokoši.
Bijeli gavez
Bijeli gavez (lat. Symphytum orientale) raste na sunčanim ili blago zaklonjenim prostorima i, za razliku od ostalih vrsta gaveza, nije toliko invazivan. Ima ovalne naborane tamnozelene listove te grozdove bijelih cvjetova. Često se može naći u vrtovima, jer je vizualno atraktivan.
Žuti gavez
Žuti gavez (lat. Symphytum tuberosum) cvjeta od travnja do lipnja. Razmnožava se vegetativno uz pomoć rizoma koji nastaju iz matičnog gomoljastog korijena. Cvjetovi su žućkaste boje i to je glavna značajka koja ga razlikuje od ruskog gaveza s kojim ima mnogo sličnosti. Stabljika mu je obično nerazgranata, a dlakavi listovi su prošarani žilama. Nema tako dubok i velik korijen kao ostale vrste gaveza.
Puzavi gavez
Puzavi gavez (lat. Symphytum grandiflorum) se obično uzgaja u sjenovitim dijelovima vrtova i cvate od sredine proljeća do ranog ljeta. Radi se o niskoj biljci koja može narasti do 45 cm i sastoji se od uzdignuti cvjetnih stabljika i ležećih, neplodnih dijelova biljke. Naborano, jako lišće na poleglim stabljikama može narasti do 18 cm, a na cvjetnim stabljikama samo do 5 cm. Cvjetovi se pojavljuju kao viseći grozdovi i prljavo su bijele do žućkaste boje.
Loptasti gavez
Loptasti gavez (lat. Symphytum bulbosum) može doseći visinu do 50 cm. Cvate u ožujku i travnju. Cvjetovi su prljavo žute do žućkaste boje.
Iberijski gavez
Iberijski gavez (lat. Symphytum Ibericum) spada u niže vrste i vrlo se grana te raste u širinu. Potječe iz Turske i Kavkaza. Može doseći visinu od 40 cm i širinu od 60 cm. Pupoljci su ružičasto crvene boje, dok su cvjetovi prljavo bijele do žućkaste nijanse i cvatu u kasno proljeće.
Uzgoj gaveza
Gavez nije zahtjevna biljka te se vrlo lago uzgaja i širi. Štoviše, zbog svoje otpornosti i snažnog korijena vrlo lako postaje invazivan. Potrebno je poznavati određene zahtjeve koji se tiču zalijevanja, kvalitete tla i gnojidbe. Gavez se sve češće uzgaja u vrtovima, jer osim što vizualno uljepšava okolinu jako je dobar izbor za sve one koji su se odlučili baviti organskim vrtlarstvom.
Tlo
Iako preferira organski bogato i drenirano ilovasto tlo, gavez može tolerirati razne vrste tla i odlično se prilagoditi na njima. Nije rijetkost da uspijeva i na tlima s velikim udjelom gline kao i na pjeskovitim tlima. Za gavez je idealan blago kiseli do neutralni pH, ali može uspjeti i na blago alkalnom tlu. Gavezov korijen prodire kroz teško glineno tlo i stvara kanaliće kojima se zemljište prozračuje, slično kao što radi i korijenje maslačka. Tijekom vremena njegovo lišće i korijenje se raspada i obogaćuje i hrani tlo povećavajući kvalitetu zemljišta.
Klima
Gavez je vrlo otporna biljka pa će tako tolerirati i visoke i niske temperature. Ipak, dolaskom jesenjeg mraza nadzemni dio biljke propada, no korijen ostaje i iz njega na proljeće raste nova biljka. Najbolje uspijeva na sunčanim ili barem djelomično sunčanim područjima, u dobro prihranjenom, rahlom tlu. Uspješno će preživjeti i kraća sušna razdoblja. Idealni uvjeti za rast i razvoj gaveza su barem tri sata direktne sunčeve svjetlosti danju, a na područjima s toplom klimom bilo bi ga dobro saditi tamo gdje će za vrijeme jakog podnevnog sunca biti u sjeni.
Vrijeme sadnje
Gavez se sadi u proljeće ili u jesen. Mlade biljke potrebno je zaštiti od utjecaja proljetnog odnosno jesenjeg mraza odgovarajućim pokrivalima.
Slaganje kultura
Gavez je najbolje saditi pored stabala jabuka, krušaka, šljiva, bresaka, nektarina i marelica. Razlozi tome su višestruki - tijekom svoje cvatnje gavez privlači mnogo pčela i drugih korisnih insekata koji oprašuju i cvjetove voćki. S obzirom na to da je korijen gaveza izuzetno dubok, on akumulira u sebi najhranjivije sastojke iz tla, od čega koristi ima i stablo kraj kojeg je posađen. Treba izbjegavati sadnju gaveza uz povrće zato što se gavez brzo širi.
Zbog svojih invazivnih svojstava, ako nema prikladnih susjeda uz koje bi mogao rasti, najbolje ga je smjestiti uz rub vrta gdje će korisno obavljati svoju funkciju privlačenja raznih oprašivača.
Gavez privlači i puževe, pa je posađena samostalno uz rub ograde korisna biljka koja će na sebe privlačiti puževe umjesto da se skupljaju na drugim biljkama kojima puževi štete kao što su motar, klematis, mahune, kvinoja, bundeve, butternut tikva, bamija, kineski kupus, salata, ljutika, čičoka, đumbir, kadulja i mnoge druge.
Iako treba izbjegavati sadnju gaveza uz većinu povrća i nekim voćem zato što se brzo širi, planiranom sadnjom koristit će i kao prirodno gnojivo za mnoge biljke, primjerice rajčice, dinje, leću i špinat koje zahtijevaju više kalija od drugih biljaka.
Faza mirovanja
Do mirovanja gaveza dolazi već pojavom prvih mrazova. U tom razdoblju vene nadzemni dio biljke, ali korijen i dalje opstaje te miruje sve do ranog proljeća, kada iz njega kreće ponovni rast biljke i novi vegetacijski ciklus. Biljku je tada potrebno prekriti malčem čime će se spriječiti i prevenirati truljenje njenog korijena.
Sadnja gaveza
Za sadnju gaveza potrebno je pripremiti dobro drenirano tlo koje je prethodno prihranjeno organskim gnojivom. Ako se gavez razmnožava iz korijena, tada je potrebno pripremiti i zdrave, razvijene gomolje koji će poslužiti za sadnju. Ako se gavez sadi u vrtu poželjno je formirati gredice te očistiti zemljište od korova i kamenja. Saditi se mogu gomolji, sadnice ili sjeme.
Kod razmnožavanja gaveza ne primjenjuje se kalemljenje. Osnovni načini razmnožavanja ove biljke su korijenom i sijanjem sjemena.
Sadnja sjemena
Sjemenke gaveza potrebno je mjesec dana prije sadnje držati na hladnom tamnom mjestu. Dobro ih je staviti u vlažan pijesak, ostatke kokosovog oraha ili u uobičajeni supstrat za kućno bilje. Zatim se stave u staklenku s poklopcem ili odgovarajuću vrećicu te se tako pripremljeno sjeme stavi u hladnjak na sljedećih 30 dana. Time se sjeme dovodi u stanje mirovanja stvaranjem zimskih uvjeta. Nakon toga sjeme se sadi na zemljištu čija toplina iznosi od 17 - 26°C, a najbolji rezultati će biti ako se posadi u toplom stakleniku ili u posudi koja se drži na sunčanom prozoru.
Pomoći može i korištenje toplinske lampe. Sjeme će niknuti za 10 - 15 dana iako vrijeme klijanja može biti i dulje od mjesec dana. Sjemenke se mogu sijati i u zemlju, u odgovarajuću posudu, i to tako da se posiju 2 - 3 sjemenke. Sadnice se presađuju na otvoreno kada narastu do visine 15 cm.
Osim toga, sadnja iz sjemena je moguća i na otvorenom i tada je najbolje gavez sijati tijekom kasne jeseni i rane zime u gredicama uz poštivanje razmaka od 20 - 50 cm između biljaka.
Sadnja korijenom
Razmnožavanje iz korijena najčešći je način sadnje kada je gavez u pitanju. Potrebno je ukloniti tlo oko gaveza kako biste došli do dijela korijena na dubini od otprilike 10-ak cm. Tada se steriliziranim škarama odrežu komadi korijena dužine od 5 - 15 cm koji se zatim vodoravno posade na odabrano mjesto, oko 7 cm duboko. Za ovakav postupak razmnožavanja potrebno je odabrati dobro ukorijenjenu i razvijenu odraslu biljku.
Ako se sade u glinenom tlu potrebno ih je posaditi pliće, a ako se sade u pjeskovitom tlu onda ih je potrebno posaditi dublje. Tlo je potrebno održavati vlažnim, ali ne pretjerivati sa zalijevanjem kako korijenje ne bi istrulilo. Ovakav način razmnožavanja najbolje je izvesti u proljeće, iako će sadnja uspjeti i u bilo koje drugo doba godine ako osiguramo sve potrebne uvjete koji se tiču kvalitete i dreniranosti tla i potrebne vlažnosti.
Uzgoj u vrtu
Prilikom sadnje u vrtu potrebno je prethodno isplanirati mjesto gdje će gavez biti posađen i pri tome voditi računa da jako brzo zauzima teritorij svojim širenjem. Idealno je saditi ga na 1,3 m široke gredice sa stazama između redova od otprilike 50 cm ili uz sam rub vrta. Ako su zadovoljeni zahtjevi biljke za dovoljnom količinom svjetlosti i određene kvalitete tla, gavez će biti lijep ukras vrta.
Uzgoj u plasteniku
Uz pravilno osiguravanje uvjeta uključujuću odgovarajuću rasvjetu, temperaturu, kakvoću tla i umjerenost zalijevanja, gavez se može uzgajati i u plasteniku. Također, ako se sjeme sije u kasnu zimu ili rano proljeće s jakim mrazom, jako je dobar izbor posaditi ga prethodno u plasteniku gdje je moguće izregulirati temperaturu optimalnu za njegovo klijanje.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj gaveza u posudama potrebno je osigurati posude zapremnine minimalno 15 l jer je gavezov korijen dubok i razgranat i u premaloj posudi neće imati uvjete za normalan rast. Korijen se sadi na dubinu 4 - 6 cm. Kako bi se spriječilo isušivanje zemlje dobro je pomiješati 50% komposta s 50% obične zemlje uz dodatak organskog gnojiva i zatim dobro zaliti i malčirati. Gavez je potrebno izvaditi iz posude kada je njegovo korijenje preraste što se može dogoditi već godinu dana nakon sadnje.
Održavanje nasada
Da bi gavez rastao i bio bujan, potrebno ga je redovito plijeviti i čistiti uvele listove i one dijelove biljke koji su napadnuti nekom bolešću ili štetnikom. Ako je gavez niknuo pregusto, potrebno je prorijediti nasade u tom dijelu.
Održavanje i njega
Iako se radi o vrlo otpornoj biljci, gavezu je potrebno redovno održavanje i njega. Ono obuhvaća malčiranje zemljišta oko biljke, orezivanje i prorjeđivanje biljke, ali i poduzimanje diobe korijenja svakih nekoliko godina, čime se osigurava da biljka ostane zdrava, a korijenu omogućuje da ima dovoljno prostora.
Zalijevanje
Gavez je potrebno zalijevati redovito u fazi rasta i razvoja sadnica. Kasnije je dovoljno umjereno zalijevanje, s obzirom na to da gavez svojim razgranatim i snažnim korijenom ponire duboko u tlo odakle crpi potrebnu vlagu, pa stoga može preživjeti i sušnija razdoblja. Gavez ne podnosi preveliku količinu vlage.
Gnojidba
Gavez skoro sav dušik dobiva iz tla, pa je stoga, samo u slučaju ako je posađen u tlo siromašno ovim kemijskim elementom, potreba prihrana gnojivima s dušikom. Pretjerana gnojidba nije potrebna jer upravo je gavez ta biljka koja svojim biološkim svojstvima služi kao gnojnica za drugo bilje. U prihrani gaveza preporučuje se koristiti organsko stajsko gnojivo i domaći kompost od osušene trave, ostatak povrća, voća i raznog bilja. Ako se radi o vrstama koje imaju jako dugo korijenje, poput ruskog gaveza, tada nije potrebna dohrana dušikom jer će sav potreban crpiti iz tla.
Razmnožavanje
Ova biljka se najčešće razmnožava korijenom koji je crne boje, dok je unutrašnji dio bijele boje. Korijen se jednostavno zabode u zemlju i jako brzo će izbiti nadzemni dio nove biljke. Drugi način razmnožavanja gaveza je pomoću sjemenki. U prirodi se gavez uz pomoću sjemenki razmnožava tako što sastojak sjemenki elajosom privlači mrave koji, zatim, sjemenke raznose i tako doprinose razmnožavanju biljke.
Presađivanje
S obzirom na to da je korijen gaveza dubok i do 2 m, presađivanje odrasle biljke dosta je težak posao. Potrebno je iskopati dovoljno duboku jamu te izvaditi što više korijenskog sustava zajedno sa biljkom. No, ako dođe do oštećenja korijena i njegovog lomljenja na manje komadiće, dovoljno je svaki od njih posaditi u zemlju i niknuti će nove biljke. To i je razlog zašto je gavez djelomično na lošem glasu, jer se jako lako razmnožava i jako brzo širi te zauzima ogroman dio zemljišta. Gavez je potrebno presaditi ako svojim položajem i širenjem ugrožava druge biljke, u suprotnom ovu biljku nije potrebno učestalo presađivati. Na mjestu odakle je gavez presađen ostaje obogaćena, plodna zemlja.
Pomlađivanje
Pomlađivanje gaveza obavlja se njegovom rezidbom kao i uklanjanjem uvelog lišća i ocvalog cvijeća. Da bi biljka mogla nesmetano rasti i napredovati, potrebno je ukloniti sve dijelove biljke koji više nisu funkcionalni i koji suvišno crpe njenu vitalnost.
Prorjeđivanje
Gavez je velika biljka s razgranatim korijenom, pa je stoga prorjeđivanje potrebno poduzeti ako su biljke nikle pregusto jedna do druge. Prorijediti ih valja na međusobnu udaljenost od 50 cm. Također pravovremeno uklanjanje ocvalih cvjetova gaveza spriječit će daljnje širenje sjemena i razmnožavanje ove biljke.
Rezidba
U prvoj godini dobro je pustiti gavez da se zakorijeni i ne orezivati ga. Rezidba se u pravilu radi tek u drugoj godini i to tako da se gavez odreže 15 cm od nivoa tla, najbolje tijekom zimskog razdoblja mirovanja. Nakon što biljka procvjeta, postupak se ponavlja s obzirom na to da cvijeće cvate i do četiri puta godišnje. Rezidbom se potiče novo cvjetanje i rast biljke.
Zaštita od vjetra
Visoke stabljike gaveza sklone su savijanju i lomljenju tijekom jakog vjetra. Stoga ju je poželjno smjestiti na zaštićeno mjesto u vrtu, uz ogradu, zid ili drugo bilje koje će joj pružiti prirodnu zaštitu od vjetra. Također je moguće razmotriti postavljanje potpornih konstrukcija poput kolčića ili mreža oko gaveza kako bi se pružila dodatna potpora i zaštita od vjetra.
Zaštita preko zime
S obzirom na to da u fazi mirovanja, koja nastupa s prvim mrazovima, nadzemni dio biljke propada, mjere pripreme za narednu sezonu usmjerene su na održavanje kvalitete zemljišta ispod kojeg se nalazi korijen. Površinu tla iznad korijena treba malčirati, ukloniti ostatke uvele biljke kao i samonikli korov.
Bolesti
Ovo je izuzetno otporna biljka koja je imuna na većinu bolesti koje napadaju druge biljke. Značajnije bolesti koje mogu ugroziti zdravlje gaveza su trulež korijena i pepelnica.
Trulež korijena
Ovo je gljivična bolest čiji su prvi simptomi usporavanje rasta, požutjelo lišće i sklonost uvenuću. Gavezova gljivica Melampsorella symphyti prezimljava u tlu i može smanjiti brojnost novih nasada. Male biljke i sadnice brzo propadaju, a veće biljke također na kraju umiru. Da bi se bolest spriječila tlo ne smije biti previše vlažno i mora biti izloženo sunčevoj svjetlosti.
Pepelnica
Pepelnica je gljivična bolest koju je najlakše prepoznati po bjelkastim naslagama na lišću biljke. Njezinu nastanku i širenju pogoduje velika količina vlažnosti. Dobar način za suzbijanje pepelnice organskim putem jeste prskanje lišća gaveza otopinom mlijeka u omjeru 1:10, a da bi se bolest prevenirala treba izbjegavati zalijevanje biljke po stabljikama i lišću i umjesto toga zalijevati je isključivo oko korijena.
Štetnici
Sadnja gaveza u vrtu u načelu privlači takozvane "predatorske insekte" koji će zaštiti druge biljke od štetnika. Stoga je gavez imun na većinu štetnika, a oni koji ga napadaju su najčešće puževi.
Puževi najčešće izlaze noću za vrijeme vlažnog vremena te se hrane dijelovima gaveza. Mogu se prikupljati i uklanjati noću, a dobar način privlačenja puževa je stavljanje otvorene čaše piva u vrt koja služi kao mamac. Puževi se mogu uklanjati i pužomorom, no to se preporučuje kada se iscrpe sva organska sredstva borbe protiv ovog nametnika.
Upotreba gaveza
Upotreba gaveza je višestruka. U prvom redu koristi se kao ljekoviti pripravak, gnojnica od gaveza služi za prihranjivanje osobito voćnjaka i vinograda, a pojedinim domaćim životinjama služi i kao hrana.
Berba
Gavez cvate tijekom cijelog ljeta, a svježu biljku, listove i cvjetove najbolje je brati za vrijeme cvjetanja. Korijen se može sakupljati tijekom proljeća i jeseni, a svi ti dijelovi biljke mogu se koristiti u svježem ili osušenom stanju. Sušenje se obavlja na toplom mjestu s odgovarajućom cirkulacijom zraka, a prije početka sušenja korijen treba izrezati na komade veličine oko 15 cm. Listovi se suše obješeni okomito o konop ili na podlozi od tkanine ili papira te ih povremeno treba okretati.
Sušenje
Gavez se može sušiti na više načina. Jedan od njih je sušenje na zraku, gdje se narezani komadići gaveza stavljaju na rešetku, pladanj ili drugu podlogu koja omogućuje dobru cirkulaciju zraka. Preporučuje se odabir suhog i prozračnog mjesta poput tavana ili prostora s dobrim protokom zraka gdje se gavez ostavlja da se prirodno suši nekoliko tjedana, povremeno provjeravajući ima li znakova plijesni ili truleži.
Također, gavez se može sušiti u dehidratoru, pridržavajući se uputa proizvođača za prilagođavanje temperature i vremena sušenja. Nakon nekoliko tjedana provjerava se suhoća, a komadići bi se trebali lako lomiti pritiskom prsta. Ako su još vlažni ili mekani, potrebno ih je još sušiti.
Nakon što se gavez potpuno osuši, preporučuje se čuvanje u staklenim ili plastičnim posudama s dobro zatvorenim poklopcem na suhom i tamnom mjestu kako bi se očuvala svježina i kvaliteta gaveza.
Skladištenje
Osušeni dijelovi biljke, korijenje i listovi, čuvaju se na suhom mjestu. Mogu se staviti u kartonske vrećice ili u posude s poklopcem. Tinkturu gaveza treba čuvati na suhom i hladnom mjestu, gdje temperatura ne prelazi 25°C.
Kao ljekoviti pripravak gavez se koristi se samo za vanjsku uporabu. Korijen gaveza sadrži alantoin koji ima regenerativna svojstva, omogućava oporavak tkiva od trauma i stimulira rast i obnovu stanica. Pripravci gaveza koriste se kod uganuća, lomova, podljeva, gihta, reume. Ne smiju se koristiti kod otvorenih rana i na oštećenoj koži kao ni tijekom trudnoće i dojenja. Mnogima sportašima kod sportskih povreda gavez je neizostavni dio kućne ljekarne. Dva najpoznatija ljekovita pripravka gaveza su mast i tinktura.
Pripravci
Mast od gaveza priprema se tako da se u ½ kg zagrijane svinjske masti umiješa oko 150 g sjeckanog korijena gaveza i onda se ta smjesa zagrijava na laganoj vatri desetak minuta. Mast se zatim ostavi da stoji preko noći, a sutradan se ponovo zagrije, pa zatim procijedi kroz gazu. Tako pripremljena mast stavlja se u čiste posude i čuva u hladnjaku.
Za pripremu tinkture od gaveza potrebno je u 70 ml medicinskog alkohola (najmanje 50% jačine) staviti 100 g očišćenog korijena gaveza i uz povremeno mućkanje svaka 2 - 3 dana ostaviti je na tamnom mjestu 2 tjedna. Nakon toga ju je potrebno procijediti u tamnu staklenu bocu i čuvati na tamnom mjestu.
S obzirom na to da je gavez bogat kalcijem, kalijem, željezom, fosforom, sumporom, bakrom, cinkom, selenom i germanijem, od ove biljke pravi se i gnojnica za prihranu brojnih voćarskih i povrtnih kultura. Poželjno je listove gaveza miješati s listovima koprive čime se dobiva izuzetno kvalitetno organsko gnojivo od koprive. Listovi gaveza se potapaju u vodi u omjeru 1 kg lista na 10 l vode, nakon čega je potrebno pričekati da tako potopljeni listovi istrunu.
Miris ovako pripremljenog gnojiva dosta je intenzivan, pa je posudu s potopljenim gavezom potrebno držati dalje od kuće. Gnojnica se koristi kada se prestane pjeniti i to obavezno razrijeđena te je na 1 l gnojnice potrebno staviti 10 l vode. S tako dobivenim gnojivom moguće je zalijevati biljke. Ako se biljke prskaju, onda je gnojnicu potrebno dodatno razrijediti i to tako da se 1 l gnojnice pomiješa sa 100 l vode.
Odlično sredstvo za prskanje povrća je i macerat gaveza koji se priprema tako da se korijen gaveza batom dobro istuče sve dok iz sebe ne pusti sluzavu tvar koja je bogata hranjivim sastojcima, posebno kalijem. Zatim se tako istučeni korijen stavlja u 10 l vode i tako potopljen može ostati mjeseca dana pa čak i duže. 1 l tako pripremljenog macerata razrjeđuje se sa 100 l vode i odlično je sredstvo za prskanje krastavaca, dinja, rajčica.
Svježi listovi gaveza, s obzirom na to da obiluju hranjivim sastojcima, mogu se koristiti i za malčiranje povrća. Mnoge domaće životinje vole jesti lišće gaveza, posebno koze, ovce, kokoši i svinje.
Zanimljivosti
Gavez se koristi kao ljekovita biljka više od 2.000 godina. Stari Grci i Rimljani su ga koristili za zaustavljanje krvarenja, zacjeljivanje kostiju te kod bronhijalnih problema. Rasprostranjen je većim dijelom europskog kontinenta, a u SAD su ga donijeli engleski useljenici. U epohalnom djelu Naturalis Historia Plinije Stariji (23. - 79. godine) navodi da je velika korist gaveza u zacjeljivanju rana.
Važnost gaveza se spominje i u slavnom djelu grčkog liječnika i botaničara Dioskorida (40. - 90.) Materia Medica. U srednjem vijeku engleski znanstvenik Nicholas Culpepper ( 1616. - 1654. ), u želji da i siromašnima omogući liječenje pristupačnim lijekovima, također spominje ovu biljku uz navođenje čitavog niza oboljenja koje liječi.
Siromaštvo je i bilo glavni razloga zbog kojeg je gavez često koristio kao prehrambena namirnica, posebno u Irskoj u 19. stoljeću.
Tijekom 20. stoljeća uporaba gaveza u medicinske svrhe sve se više usmjerava na njegovu vanjsku uporabu, u liječenju i ublažavanju posljedica uganuća, sportskih povreda, lomova, upala mišića. Tek u drugoj polovici 20. stoljeća otkriveni su aktivni sastojci gaveza, u prvom redu alatonin.
Od 2001. godine zabranjena je prodaja proizvoda koji se oralno konzumiraju i sadrže gavez u SAD-u, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Australiji i Kanadi. Razlog tome je otkriće da gavez sadrži i otrovne tvari pirolizidinske alkaloide, koji oštećuju jetru i mogu dovesti do smrti.
Prema legendi liječnici Aleksandra Velikog liječili su njegove ozljede zadobivene u ratu upravo gavezom. Indijanci su gavez smatrali svetom biljkom te su od njega pripremali čajeve i koristili ga u obliku raznih pripravaka.
U ezoteriji gavez se povezuje simbolički s planetom Saturnom.
Foto: Jeno Szabo / Pixabay
Odgovori