Dinja (lat. Cucumis melo) je tropska jednogodišnja biljka koja potječe iz južne Azije i Afrike, a pripada porodici tikvovki (Cucurbitaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici lubenica, bundeva, patlidžan, krastavac i tikvica. Kod nas je poznata i pod nazivima melon, pipun i bostan, a sadnja je raširena diljem svijeta pa tako jednako dobro uspijeva i u Španjolskoj, Portugalu, Brazilu, Grčkoj, Francuskoj, Hrvatskoj i slično. Najveći proizvođači su Turska, Kina, Egipat, Iran i Amerika.
Iako je tropska biljka može uspijevati i u umjerenim mediteranskim klimama. Najbolje raste na temperaturi između 18 - 24°C, međutim nije rijetkost da nekada mogu preživjeti i na temperaturama do 45°C, a temperature oko 12°C uzrokuju oštećenje biljke, a one ispod 5°C smrt biljke. Raste na visinama 0 - 800 m. n. v. dok se uzgajanje na višim ne preporučuje jer su temperature niže i sama sezona rasta je kraća. Idealna godišnja količina padalina je 300 - 600 mm dok se u područjima s manje padalina koristi sustav za navodnjavanje kako bi se zadovoljila godišnja količina vode.
Može se raširiti 1 - 2 m ovisno o vrsti, a sam plod je veličine oko 20 - 40 cm i težine 0,5 - 5 kg. Listovi su srcoliki i svijetlo zelene boje, a obično se nalaze na podu, veliki su i duboko rezani. Plod je obično okrugao ili ovalan dok je kora glatka ili rebrasta sa širim ili tanjim zelenim linijama. Meso unutar ploda je narančaste, zelene ili bijele boje, također ovisno o vrsti. U tropskim područjima može se uzgajati tijekom cijele godine. Općenito se sadi u rano proljeće dok u hladnijim područjima vrijeme sadnje treba odgoditi za kasno proljeće ili početak ljeta. Plodovi su spremni za branje između srpnja i kolovoza. Osim na otvorenom polju moguća je sadnja i u staklenicima čime se omogućuje ranija sadnja i duža vegetacija.
Sadi se u dobro dreniranom tlu na području gdje će imati dovoljnu količinu sunca na međusobnom razmaku 1 - 2 m dok razmak između redova mora biti 2 - 3 m. Uspijeva u različitim vrstama tla, a preferira pjeskovita s pH vrijednosti 6,0 - 6,5 iako je tolerantna i na vrijednost do 7,5. Tlo u kojem se sadi mora biti dovoljno duboko kako bi korijenje moglo prodrijeti i razviti se. Tlo oko biljke se malčira nanošenjem organskog materijala poput usitnjenog drveta, lišća i slame, a može se koristiti i neorganski materijal poput kamenčića ili crne folije. Prihranjivanje se preporučuje u rano proljeće i to gnojivom koji sadrži veliku količinu dušika poput stajskog.
Srodnici
Vrste dinja
Dinja je jednogodišnja biljka s cvjetovima žute boje, a rastu u skupinama ili pojedinačno. Postoje muški i ženski cvjetovi koji se razlikuju po veličini i debljini stabljike pa su tako muški cvjetovi manji i imaju tanje stabljike od ženskih. Postoji velik broj različitih vrsta dinje od kojih su najpoznatije Galija dinja, kamena dinja, zimska dinja, hami dinja i orijentalna dinja.
Galija dinja
Galija dinja (lat. Cucumis melo var. reticulatus) je hibridna vrsta slatke dinje podrijetlom iz jugoistočne Azije. Obično je okruglog ili duguljastog oblika sa zelenom do svijetlo žutom bojom kore. Prekrivena je zelenim prugama jednake debljine dok je meso unutar kore svijetlo zeleno ili bijelo. Mirisna je vrsta koja se sadi u kasno proljeće ili početkom ljeta, a u nekim područjima poput tropskih i suptropskih sadnja je moguća tijekom cijele godine. Sade se na međusobnoj udaljenosti 1 - 1,5 m, a nakon sadnje tlo je potrebno dobro zaliti kako bi se osigurao dobar prinos tijekom vegetacijske sezone. Zbog svojih sočnih plodova često se koristi u salatama i desertima.
Kamena dinja
Kamena dinja (lat. Cucumis melo var. cantalupensis) je vrsta podrijetlom s prostora Afrike, ali se danas uzgaja diljem svijeta. Naziva se još i spanspek dinja čiji plod može težiti 0,5 - 5 kg. Sadi se uglavnom sjjetvom sjemena u proljeće dok je za klijanje idealna temperatura 24 - 29°C, a za rast je potrebna temperatura 21 - 29°C. Temperatura ispod 18°C može usporiti rast i razvoj biljke. Sadi se u tlo bogato organskom tvari gdje se prije sadnje preporučuje dodavanje stajskog gnojiva kako bi se poboljšala kvaliteta.
Zimska dinja
Zimska dinja (lat. Cucumis melo var. inodorus) je vrsta koju karakterizira mirisna i glatka kora, a najbolje uspijeva pri temperaturama 18 - 21°C dok se sadi u proljeće, od ožujka do svibnja. Iako može biti različitih veličina obično je izdužena, zelene ili žute boja i manja je od galija dinje. Meso unutar kore je bijele boje. Sadi se također na međusobnoj udaljenosti 1 - 1,5 m dok preferira tlo čija je pH vrijednost u granicama između 6,0 - 7,0. Iako se preporučuje sadnja u laganije tlo, ako se sadi u teže tlo preporučuje se dodati pijesak ili neki drugi organski materijal.
Hami dinja
Hami dinja (lat. Cucumis melo var. saccharinus) ili snježna dinja je vrsta podrijetlom s prostora Kine točnije Hamija po kome je i dobila ime. Biljka se sadi u dobro drenirano tlo koje je potrebno redovno zalijevati kako ne bi došlo do sušenja tla, a najbolje uspijeva pri temperaturama 21 - 29°C. Vrsta je mirisne dinje čija težina varira 1 - 1,5 kg, a čini je meso narančaste ili žute boje dok je kora zelenkaste boje. Od sadnje do branja mora proći 85 - 95 dana, ovisno o uvjetima uzgoja, a kao svježa dodaje se raznim salatama i jelima dok se smatra vrstom koja smanjuje rizik od srčanih oboljenja i dijabetesa.
Jeju dinja
Jeju dinja (lat. Cucumis melo var. makuwa) ili japanska dinja je vrsta orijentalne dinje poznata još od doba prije Krista, a vjeruje se da je podrijetlom s južnokorejskog otoka Jeju. Bogata je vitaminom A, kalijem, folnom kiselinom i kalcijem. Ima glatku teksturu dok joj je unutrašnjost bijele zelene boje. Također je vrsta koja može biti 1 - 1,5 kg težine, a klija pri temperaturi 25 - 30°C. Od sjetve sjemena do berbe je potrebno 80 - 90 dana, a prilikom rasta potrebno joj je osigurati dovoljnu količinu vode i isto tako paziti da ne dođe do prekomjernog vlaženja što može dovesti do truljenja korijena.
Uzgoj dinja
Dinja se uzgaja širom svijeta dok primarno najbolje podnosi tropska i suptropska područja, ali jednako dobro raste i u umjerenim mediteranskim klimama. Vrsta je jednogodišnje biljke koja ne podnosi niske temperature pa čak ni niže od 12°C što može rezultirati smanjenim prinosom ili propadanjem biljke. Neposredno prije sadnje, u tlo se dodaje organsko gnojivo poput stajskog, a tlo se nakon sadnje malčira radi zadržavanja određene količine vlažnosti.
Jednogodišnja je biljka koja na kraju vegetacijskog perioda propada, ali je moguće sačuvati sjeme koje se nalazi unutar ploda kako bi se omogućila sadnja sljedeće sezone. Zbog osjetljivosti na niske temperature ne preporučuje se rana proljetna sadnja, posebice u područjima koja imaju tendenciju pojave iznenadnih nižih temperatura pa se zato savjetuje sadnja krajem proljeća i početkom ljeta.
Tlo
Iako može podjednako dobro rasti u skoro svim vrstama tla najbolje podnosi pjeskovita ilovasta tla odnosno tla čija je pH vrijednost u granicama 6,0 - 6,5 dok u nekim slučajevima može ići i do 7,5. Previsoka ili preniska pH vrijednost tla može se korigirati pa se tako dodavanjem vapna smanjuje kiselost dok se dodavanjem sumpora smanjuje alkalnost tla. Prije primjene bilo koje metode potrebno je provjeriti pH vrijednost tla i njegovu potrebu za hranjivim tvarima. Isto tako dodatkom malča obogaćuje se tlo kojem se osiguravaju dodatne hranjive tvari.
Klima
Dinja je vrsta koja najbolje raste u tropskim i suptropskim klimama na visinama 0 - 800 m. n. v. i godišnjom količinom padalina 300 - 600 mm. Sadnjom na višim nadmorskim visinama smanjuje se šansa za pravilnim rastom biljke jer ona neće uspjeti na temperaturi nižoj od 12°C. Također dobro raste i u našim područjima gdje je umjerena mediteranska klima.
U područjima s manjom ili većom količinom padalina koristi se sustav za navodnjavanje kojim će se regulirati potreba za optimalnom količinom vlažnosti. S obzirom na svoj ekspanzivni rast koji doživljava tijekom ljetnih mjeseci tada je i potrebno češće zalijevanje pa se ono preporučuje u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima kako ne bi isparilo bez da dopre do bitnih dijelova poput korijena.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje dinje ovisi o klimatskim uvjetima i području na kojem se uzgaja. Općenito, dinja preferira toplu i sunčanu klimu te ju je stoga najbolje saditi u proljeće nakon što prođe opasnost od mraza i kada temperatura tla dostigne oko 15 - 20°C, u travnju ili svibnju.
Slaganje kultura
Dinja je biljka koja preferira toplu i sunčanu klimu, pa se uz nju mogu saditi i druge biljke koje preferiraju slične uvjete, primjerice lubenice, peršin, bosiljak, macina trava, menta ili metvica, origano, kukuruz, luk, bundeva, raštika i mahune koji dijele slične uvjete rasta.
Iako je rajčica jedna od vrsta koju je moguće kombinirati s dinjom potrebno je imati na umu da sadnja rajčice uz dinju može ugroziti rast dinje uzimajući previše hranjivih tvari što će ometati u razvoju, stoga treba biti oprezan i držati preporučeni razmak između biljaka. Paprike također vole toplinu, sunce i dobro drenirana tla, zbog čega su idealni susjedi dinjama.
Od cvjetnica, idealno se slažu s dragoljubom, petunijama, mažuranom, kadifama i običnim vratićem, no treba pripaziti na međusobnu udaljenost kako bi se dinji omogućila određena količina sunčeve svjetlosti i cirkulacija zraka.
Grašak je biljka koja preferira sunčana i umjereno topla područja. Uzgaja se kao povrće, a također može poslužiti i kao prirodno gnojivo za tlo na kojem se sade dinje. Krumpir je povrtna biljka koja također preferira sunčana i topla područja. Može se saditi zajedno s dinjama, ali je važno pripaziti na razmak između biljaka kako bi se spriječilo natjecanje za hranjive tvari u tlu.
Od začina koji će djelovati kao prirodna zaštita od lisnih uši i gusjenica koji se hrane dinjom preporučuje se saditi vlasac, timijan i kadulju koji imaju snažan miris koji odbija mrave, lisne uši i gusjenice, ružmarin koji odbija muhe i komarce i lavandu koja poboljšava kvalitetu tla i odbija moljce
Iako tikvice pripadaju istoj porodici, pa se misli da je idealna biljka za sadnju uz dinju, zajedno dijele iste bolesti i štetnike zbog čega ih se preporučuje izbjegavati saditi u istoj gredici ili redu. Glavočike poput kupusa, kelja, cvjetače i brokule privlače kupusne gusjenice koje napadaju dinje, stoga ih treba izbjegavati saditi zajedno.
Iako rotkvice obogaćuju tlo i prirodno su rješenja za borbu protiv korova, konkurirat će dinjama za hranjive tvari i smanjiti im količinu i kvalitetu uroda.
Faza mirovanja
Dinja je jednogodišnja biljka koja ne ulazi u fazu mirovanja poput trajnica ili drveća, već raste i razvija se tijekom sezone rasta, a zatim vene nakon što se oberu plodovi. Međutim, sjeme dinje može biti u stanju mirovanja ako se ne posije odmah nakon žetve. U tom slučaju, sjeme se može pohraniti u suhom i hladnom okruženju kako bi se spriječilo klijanje i očuvala kvaliteta sjemena za kasniju sadnju.
Sadnja dinja
Dinja se sadi u dobro drenirano tlo, iako preferira pjeskovito ilovasto koje nema tendenciju pretjeranog zadržavanja nepotrebne količine vode. Sadi se u plodoredima na međusobnoj udaljenosti od 1 - 2 m, kao i u kombinaciji s drugim vrstama. Zbog velikog broja sorti moguće ju je saditi i kao ukrasnu biljku u posudama, posebice ako se radi o nekim vrstama koje daju jako male i ukrasne plodove poput hami ili jeju dinje. Ne sadi se u gredicama ili kao rubna biljka niti u kamenjarima, iako podnosi dnevnu količinu sunca od oko 6 - 8 sati.
Redovno i duboko zalijevanje je nešto što biljka preferira, iako je potrebno paziti da prilikom zalijevanja ne dođe do truljenja korijenskog sustava. Također se savjetuje malčiranje tla kako bi se sačuvala vlažnost tla. Sadnice dinje sade se kada naraste otprilike 10 - 15 cm u prethodno iskopanu rupu koja mora biti toliko duboka da se korijenski sustav može položiti bez nepotrebnog savijanja.
Sadnja sjemena
Sjeme koje se sadi može se kupiti u vrtnim centrima ili se uzeti iz ploda pa se sačuvati tijekom zime do sljedeće sezone sadnje. Sadi se izravno u tlo ili u posudu koja će se držati u zatvorenom poput staklenika. Savjetuje se sadnja na dubinu 2 - 3 cm i pri temperaturi 20 - 25°C, obično u periodu između travnja i svibnja, a klijanje je najbolje pri temperaturi 29 - 32°C.
Kada se sadi izravno u vrt, tada udaljenost između sadnica odnosno rupa treba biti oko 60 cm dok idealna udaljenost između redova treba biti 120 - 150 cm. Bilo da se radi o sjetvi sjemena u zatvorenom ili u otvorenom period klijanja je isti i iznosi 5 - 10 dana. Prije sadnje tlo je potrebno prethodno pripremiti prihranjivanjem njemu bogatim hranjivim tvarima i dobrom drenažom. Nakon sadnje potrebno je redovito održavati vlažnost.
Sadnja sadnice
Sadnica dinje se sadi u proljeće ili rano ljeto sadnjom na predviđeno osunčano i dobro drenirano mjesto. Sadi se u plodoredu s istom ili sličnom vrstom kao i u kombinaciji s drugim biljkama. Za sadnju sadnice nije potrebna velika rupa, dovoljno je da bude dvostruko veća od sadnice i na određenoj udaljenosti jer prilikom rasta i sazrijevanja može narasti 1 - 2 m pa će sadnja na manjim udaljenostima dovesti do međusobnog gušenja sadnica zbog nedovoljnog prostora za cirkuliranje zraka da bi se spriječila pojava bolesti poput truljenja korijenja i raznih drugih gljivičnih oboljenja.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj dinje u vrtu zahtijeva određena predznanja o vrsti biljke koja se sadi i njenim potrebama za vodom i hranjivim tvarima. Potrebno je znati i raspored kao i vrtu kojom će se biljka prihranjivati. Zalijevanje je također po potrebi, iako se savjetuje minimalno 2 puta tjedno, a nekada i više ovisno o temperaturi tla i zraka. Također prilikom sadnje tlo je potrebno malčirati kako bi se zadržala odgovarajuća količina vlažnosti koja će pomoći razvoju korijenskog sustava. Nije vrsta biljke koja će se saditi uz rubove ili u kamenjarima, ali je vrsta ukrasne jestive biljke koju je moguće saditi u kombinaciji s određenim povrtnim biljkama i cvjetnicama.
Uzgoj u stakleniku
Prije sadnje u stakleniku se moraju stvoriti uvjeti poput ventilacije i osvjetljenja. Dinja preferira toplu klimu pa temperatura u stakleniku u trenutku sjetve treba biti između 18 - 22°C dok je za rast idealna 25 - 30°C. Noćne temperature bi trebale biti kao i one prilikom sadnje. Sadi se u zemlju bogatu hranjivim tvarima, a ako se sadi u glineno tlo dodavanjem pijeska ili perlita poboljšava se drenaža. Prvotno se sjemenke sade na dubinu od oko 2 - 3 cm, a nakon klijanja je moguće prorjeđivanje kako bi imale dovoljno prostora za rast. Posijano sjeme zahtijeva redovno zalijevanje, a drži se na prozorskoj klupici gdje će joj se osigurati dovoljna količina svjetlosti potrebna za rast.
Uzgoj u posudama
Dinja koja se sadi u posudu podnosi lagani vjetar dok jaki udari vjetra mogu oštetiti biljku. Sadi se u posudu dubine minimalno 30 cm i širine 60 - 90 cm. Pored drenažnih rupa na dno posude potrebno je staviti pijesak. Najbolje ju je saditi u mješavinu treseta, pijeska i komposta, a preporučuje se sadnja manjih sorti poput zimske dinje. Uz redovno zalijevanje i prihranjivanje, biljka će jednako dobro napredovati bez obzira na to što je posađena u posudu. Minimalna količina sunca 6 - 8 sati bit će dovoljna za normalan rast biljke, a kako bi se spriječilo lomljenje grana potrebno je osigurati mrežu ili štapove kako sredstvo za podupiranje.
Održavanje i njega
Nasadi dinje održavaju se redovnim čišćenjem od korova oko same sadnice i malčiranjem tla koje će pomoći u održavanju odgovarajuće vlažnosti tla. Malč sprječava pojavu korova oko biljke koje crpi hranjive tvari i vodu iz tla i tako usporava rast dinje. Redovnim zalijevanjem 1 - 2 puta tjedno i češće tijekom ljetnih vrućina pomaže u razvoju biljke. Pritom je potrebno paziti vrijeme kada će se zalijevanje obavljati da ne bi došlo do isparavanja vode puno prije nego uspije doprijeti do korijenskog sustava. Sadnja u sjenovitom dijelu ili na većim visinama od 800 m neće ubiti biljku, ali će usporiti njen razvoj.
Pravilnim načinom prihranjivanja i korištenjem organskih gnojiva kao i onih umjetnih omogućuje se biljci da raste na pravilan način. Malčiranje tla oko biljke poželjno je u svakom periodu vegetacije bilo da se radi o prodoru nepotrebne količine vode ili zadržavanju određene. Prije sadnje u tlo mora se provjeriti pH vrijednost istoga kako bi se tlo reguliralo, bilo da se radi o izrazito alkalnom ili kiselom tlu. Iako se radi o jednogodišnjoj vrsti biljke rezidba je moguća tijekom cijele godine kako bi se povećao prinos, a prva rezidba biljke je moguća kada ona naraste 15 - 20 cm. Nakon što je dinja dovoljno narasla vrijeme je za berbu, a zrelost i spremnost za berbu ćemo prepoznati po boji, mirisu i teksturi.
Zalijevanje
Količina potrebne vode ovisi o uvjetima u kojima dinja raste, ali generalno se zalijeva duboko kako bi se omogućio kvalitetan rast. Obično je potreba za zalijevanjem na tjednom nivou 5 - 7,5 cm vode. Savjetuje se duboko zalijevanje 1 - 2 puta tjedno dok se preporučuje izbjegavati plitko površinsko zalijevanje svaki dan, a u slučaju ekstremnih vrućina zalijevanje je i češće. Dinja se obično zalijeva rano ujutro ili kasno navečer kada su temperature tla i zraka niže. Ne smije se zalijevati tijekom najtoplijeg dijela dana kada voda može ispariti prije nego se apsorbira u tlo. Prilikom zalijevanja potrebno je paziti da ne dođe do prekomjernog zalijevanja što dovodi do truljenja biljke.
Gnojidba
Iako se generalno dinja prihranjuje jednom prije sadnje njena gnojidba je moguća tijekom cijele godine. Mlade sadnice se mogu prihranjivati nakon pojave prvih listova s tim da se prihranjivanje nastavlja svaka 3 - 4 tjedna tijekom perioda rasta.
Gnojidba je moguća prirodnim i umjetnim gnojivima dok se prednost daje prirodnim gnojivima poput komposta, stajskog gnojiva, ljuske jajeta ili kostima od ribe koja su bogata fosforom i kalcijem. Umjetna gnojiva koriste se isključivo u omjeru 5 - 10 - 10 s većom koncentracijom kalija i fosfora u odnosu na dušik koji može potaknuti prekomjerni rast lišća.
Razmnožavanje
Postoje tri načina razmnožavanja dinje: putem sjemena, reznica i presađivanjem izdaanaka. Razmnožavanje sjetvom sjemena odvija se u rano proljeće kada je temperatura 20 - 25°C dok je optimalna temperatura za klijanje između 29 - 32°C što će omogućiti rast i razvoj sjemena. Obično je to krajem travnja ili početkom svibnja dok u hladnijim područjima može biti i kasnije, a vrijeme klijanja je 10 - 15 dana.
Razmnožavanje reznicama odvija se u proljeće ili ljeto kada su temperature iznad 20°C, između 20 - 30°C što je dovoljno za poticanje rasta korijena i biljke. Da bi se razmnožila reznicama odgovarajući uzorak treba biti 10 - 15 cm dug i da se ukloni svaki list osim gornja dva nakon čega se stavlja u hormon za ukorjenjivanje nakon čega ide u odgovarajući supstrat poput vlažnog pijeska. Nakon 2 - 3 tjedna pojavit će se korijenje nakon čega se biljka može presaditi na željeno mjesto. U oba slučaja razmnožavanja preporučuje se zalijevanje u jutarnjim satima kako bi se tlo ravnomjerno osušilo tijekom dana.
Presađivanje izdanaka treći je način razmnožavanja dinje, a moguće ga je izvršiti tako što se nakon vađenja iz tla izdanci pažljivo odvoje od korijena i posade u drugo područje.
Presađivanje
Nakon što je sadnica narasla 10 - 15 cm spremna je za presađivanje na otvoreno prilikom čega je potrebno paziti da temperatura ne bude manja od 15°C, a to je obično kasno proljeće ili rano ljeto. Sadi se na dobro osunčano mjesto s dnevnom količinom sunca od najmanje 6 - 8 sati. S druge strane prevelika količina sunca dovodi do oštećenja listova stvarajući opekline po lišću. Prilikom presađivanja reznica mora imati najmanje 2 - 3 para listova, a sadi se u tlo koje je dobro drenirano.
Nakon sadnje, tlo je moguće malčirati usitnjenim listovima, slamom, sijenom ili nekim drugim kompostom. Zalijeva se neposredno nakon sadnje dok se potreba za zalijevanjem regulira kako biljka raste. Rupa u koju se sadi reznica treba biti dvostruko veća od reznice jer premala rupa sprječava rast i razvoj korijenskog sustava, a prilikom sadnje korijenje se ne smije izložiti savijanju.
Rezidba
Rezidba dinje moguća je tijekom cijele godine, a prva rezidba se vrši nakon što dinja naraste 15 - 20 cm tako što se uklanjaju svi bočni izdanci ostavljajući jednu glavnu granu kako bi se potaklo širenje biljke i time kontrolirala njena visina. Rezidba pomaže u održavanju zdravlja biljke i tako se potiče stvaranje veće količine plodova koji će biti i veće težine.
Pomlađivanje
Iako se pomlađivanje može odvijati tijekom cijele vegetacijske sezone što je karakteristično za sadnice posađene u staklenike, pomlađivanje sadnica dinje odvija se u periodu između cvjetanja i rasta novih grana. Uklanjaju se stare i manje produktivne grane kako bi se potaknuo daljnji rast novih i zdravih grana koje će proizvoditi više cvjetova i plodova. Nakon pomlađivanja, dinji je potrebno osigurati prihranjivanje, dovoljnu količinu vode i zaštitu od štetnika i bolesti.
Prorjeđivanje
Sadnice dinje koje su posađene na manjoj udaljenosti od preporučene uklanjaju se ručno iz plodoreda kao i sadnice koje su bolesne i oštećene. Samo tako će se osigurati dovoljna količina hranjivih tvari preostalim zdravim sadnicama. Prilikom uklanjanja propalih sadnica potrebno je dodatno paziti kako se ne bi oštetile zdrave, a nakon prorjeđivanja sadnice je potrebno zaliti kako se ne bi zaustavio rast i razvoj onih zdravih sadnica.
Priprema za sljedeću sezonu
Iako se radi o jednogodišnjoj vrsti biljke potrebno je prethodno pripremiti tlo da bi se osigurao snažan rast sadnice. Uklanjanjem korova sprječava se širenje bolesti koje mogu dugo ostati u tlu i tako oštetiti sadnicu. Ako se sade sadnice potrebno ih je provjeriti prije sadnje i ukloniti oštećene i bolesne kako bi se samo mogle saditi one zdrave koje će davati veliku količinu plodova. S obzirom na to da biljka može narasti jako velika i širiti se tlom, potrebno je osigurati štapove kako bi se povećao međusobni razmak između sadnica i omogućio nesmetani rast susjednih sadnica.
Bolesti
Bez obzira na to što je dinja vrsta biljke koja se sadi na osunčanim mjestima i može podnijeti relativno visoke temperature do oko 30°C opet nije imuna na neke vrste bolesti osobito uzrokovane gljivičnim oboljenjima poput antraknoze, gumaste pepelnice, plamenjače i paleži.
Antraknoza
Antraknoza je gljivična bolest koje uzrokuje Colletotrichum orbiculare, a posljedica djelovanja joj je trulež plodova. Bolest se pojavljuje u obliku tamnih mrlja na lišću, stabljici i plodovima. Plodovi su u početku mekani, počinju trunuti i na koncu propadaju. Karakteristično za ovu vrstu bolesti je da se javlja u toplim i vlažnim uvjetima pa je zato potrebno održavati vrt, omogućujući redovnu cirkulaciju zraka, pregledavanjem biljke i uklanjanjem zaraženih dijelova, smanjenjem vlažnosti kako se ne bi stvorili idealni uvjeti za razvoj bolesti i korištenjem kvalitetnih gnojiva. Da bi se spriječilo širenje zaraze dovoljno je koristiti prirodne fungicide poput ulja nima, ulja čajevca i bakrenih fungicida.
Gumasta pepelnica
Gumasta pepelnica uzrokovana je djelovanjem gljivice Didymella bryoniae i može dovesti do značajnih gubitaka prinosa. Uslijed oboljenja, pojavljuju se male lezije na stabljikama i lišću dok kasnije zahvaća i sam plod koji postaje znatno manji i nekvalitetan. Također dolazi do sušenja zahvaćenih dijelova poput stabljike i lišća. Redovno čišćenje i izbjegavanje pretjeranog zalijevanja ključ su uspjeha za prevenciju pojave bolesti. Ako se ipak bolest pojavi mogu se koristiti fungicidi koji su uglavnom u obliku spreja poput propikonazola, metirama, azokstrobina i cimoksanila.
Plamenjača
Plamenjača je još jedna vrsta bolesti karakteristična za dinju, a pojavljuje se uslijed djelovanja gljivice Pseudoperonospora cubensis. Karakteristična je bolest koja napada i krastavce, lubenice, tikve i bundeve. Simptomi se pojavljuju u obliku mrlja na lišću koje su obično žute ili smeđe boje dok se na donjoj strani listova pojavljuju sivo smeđe sitne mrlje. Pojava plamenjače sprječava se dobrom cirkulacijom zraka između sadnica, a zalijevanje je isključivo ujutro. Preporučuje se uklanjanje zaraženih listova kako ne bi došlo do širenja bolesti ili primjena nekih prirodnih fungicida poput češnjaka, ulja nima i bijelog octa koji sadrži prirodna antibakterijska svojstva.
Palež
Bolest paleži uzrokuje gljivica Sclerotium rolfsii koja je poznata i kao bijela trulež. Jako je opasna vrsta gljivičnog oboljenja jer u tlu može živjeti godinama, a simptomi oboljenja uključuju propadanje korijena, žute listove i manje plodove. Pojavljuje se u vlažnim i toplim područjima. Prevenirati se može izbjegavanjem sadnje u zaraženo tlo dok se zaražene sadnice uklanjaju iz plodoreda kako se bolest ne bi proširila na ostale sadnice. Ovisno o zahvaćenosti, mogu se koristiti razni fungicidi za koje se najbolje prethodno posavjetovati sa stručnim osobama.
Štetnici
Dinja nije otporna i na napad raznih štetnika od kojih su među glavnima tripsi, štitasti moljci i lisne uši.
Tripsi
Tripsi (lat. Frankliniella occidentalis) je štetnik veličine 1 - 2 mm i hrani se isključivo sokom iz biljke uzrokujući mrlje srebrene boje i to na listovima dok je prisutna deformacija ploda i automatski manji broj prinosa. Pojavljuju se isključivo u velikom broju za vrijeme sušnog perioda, a bez problema se mogu širiti na ostale sadnice poput virusnih bolesti. Za rješavanje ovog štetnika koriste se prirodni i kemijski insekticidi, a osim toga savjetuje se i zalijevanje isključivo u jutarnjim satima.
Štitasti moljac
Štitasti moljac (lat. Pulvinaria) je mali štetnik koji se također hrani sokom iz biljke, a kao i tripsi uzrokuje deformaciju listova i smanjene prinose. Pojavljuje se na donjoj strani listova prekrivajući ga u potpunosti ostavljajući izgled bijelog pamuka. Prilikom hranjenja sokom luče ljepljivu tvar i tako privlače ostale štetnike poput mrava. Pored uklanjanja zaraženih dijelova i pranjem biljaka uvijek postoji opcija korištenja prirodnih i kemijskih insekticida poput ulja nima, češnjaka, paprike ili acetamiprida, imidacloprida, malathiona i spinosada.
Lisna uš
Lisna uš (lat. Myzus persicae) je štetnik koji je nerijetko prisutan u sadnicama dinje, a radi se o malom štetniku koji je rijetko vidljiv golim okom, hrani se sokom biljke pri čemu ispušta ljepljivu tvar tzv. mednu rosu. Uzrokuje defolijaciju listova i smanjenu količinu prinosa. Dobra cirkulacija i redovno pregledavanje sadnica ključ su uspjeha za suzbijanje pojave i širenja ovog štetnika. Za kontrolu bolesti mogu se koristiti isti prirodni i kemijski insekticidi kao i za suzbijanje pojave štitastih moljaca.
Upotreba dinje
Dinja se kao biljka koristi isključivo za konzumaciju, u kozmetičkoj industriji i u medicini. Njena primjena je velika u svim ovim granama zahvaljujući velikoj količini vitamina C koji ima blagotvorno djelovanje na cijeli organizam. Stabljike i listovi nisu komercijalni i ne koriste se ni u kakve svrhe. Jedini dio dinje koji se koristi je plod.
Berba
Vrijeme berbe dinje ovisi o području u kojem se sadi, od srpnja do rujna, a da je plod spreman za branje može se vidjeti po boji, teksturi i mirisu. Zreli plodovi se lako beru jednostavnim odvajanjem od peteljke, a još jedan način na koji utvrđujemo spremnost ploda za berbu je pritiskanjem vrha ploda koji, ako je spreman za berbu, mora biti mekan.
Sušenje
Kada je riječ o sušenju, poznato je da se samo suše sjemenke koje se nalaze unutar dinje zbog skladištenja i sadnje koja je uglavnom u proljeće nakon zadnjeg mraza. Sjemenke se nakon vađenja iz ploda peru u hladnoj vodi da se uklone ostaci mesa nakon čega se suše na papiru na toplom i suhom mjestu, a sušenje traje i do nekoliko dana sve dok se u potpunosti ne osuše.
Skladištenje
Svježe ubrana dinja može se skladištiti u hladnjaku 3 - 4 tjedna što uvelike ovisi o zrelosti u trenutku branja dok se na sobnoj temperaturi može čuvati do 2 tjedna. Prije bilo kakvog skladištenja. dinju je potrebno očistiti kako bi se uklonili ostaci tla. Ako se planiraju skladištiti sjemenke dinje prethodno osušene pakiraju se u papirnate vrećice ili staklene posude koje se ostavljaju na tamnom i hladnom mjestu, a samo pravilno skladištene mogu trajati i do 4 godine. Najbolje ih je posaditi unutar jedne godine jer postupno gube na klijavosti.
Kulinarstvo
Dinja je voće koje se isključivo konzumira sirovo u obliku voćnih salata uz breskve, kruške, jagode, mango ili papaju, deserta i smoothija. Od povrća joj odgovaraju rukola, špinat i masline, a od začina menta i bosiljak. Kao desert preporučuje se u kombinaciji s limunovim sokom i šećerom, dok se kao sastojak nekih juha izvrsno kombinira s krastavcima. Sadrži veliku količinu vitamina C, kalija i veliki je izvor vlakana.
Listovi se ne koriste u kulinarstvu jer se vjeruje da imaju toksična svojstva iako je njihova primjena poznata u alternativnoj medicini. Kao sastojak u sokovima služi za detoksikaciju jer pomaže pri uklanjanju toksina iz tijela.
Kozmetika
Zbog velike količine vitamina C često se koristi kao dodatak kremama, losionima i maskama za lice, a antioksidansi koji se nalaze u dinji pomažu u sprečavanju oštećenja kože uzrokovane djelovanjem štetnih sunčevih zraka. Potiče proizvodnju kolagena i poboljšava elastičnost odnosno strukturu kože.
Medicina
Iako su listovi otrovni za konzumaciju često je velika njihova primjena u alternativnoj medicini, dok se dinja generalno koristi kao blagotvorna biljka jer potiče zdravlje probavnog i urinarnog sustava, jača imunitet i smanjuje upalne procese u tijelu. Koristi se za hidrataciju posebice u ljetnom periodu jer ima visok udio vode i elektrolita. Bogata je kalijem i pozitivno djeluje na kožne bolesti pa se primjenjuje na kožu posebice kod upalnih procesa i opeklina.
Zanimljivosti
Latinski naziv Cucumis melo dolazi od riječi cucumis (krastavac) i melo (jabuka ili plod), a preko Perzije se proširila u Europu i Afriku.
Smatra se da je izvorno donesena iz Armenije, a prvo se uzgajala u Italiji i Grčkoj dok se Egiptu uzgajala čak 2400 g. pr. Kr. Vjeruje se da postoji preko 1.000 vrsta, a zapravo spada u bobičasto voće poput krastavaca, bundeve i tikve.
U Japanu postoji tradicija ukrašavanja dinje, a koristi se i kao prirodno sredstvo protiv komaraca. U nekim kulturama koristi se kao simbol zrelosti i plodnosti.
Najveći proizvođači dinje su Kina, Turska, Iran, Španjolska, Italija i Brazil, a najveća proizvodnja zabilježena je 2019. godine kada je ukupna svjetska proizvodnja iznosila 28,5 milijuna tona od čega je Kina proizvela sama 17,5 milijuna tona.
Osim vitamina A odličan je izvor i drugih vitamina poput B, C i K, a sadrže i veliku količinu omega - 3 masnih kiselina i to u obliku linolenske kiseline. U samo 100 g sadrži 34 kcal pa se jako često koristi pri reguliranju tjelesne mase.
Foto: lorenzoandreotti / Pixabay
Odgovori