Hokaido tikva (lat. Cucurbita maxima) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici tikvovki (Cucurbitaceae), a smatra se da sve vrste tikve dolaze s prostora Amerike. Najpoznatiji predstavnici porodice su krastavac, buča, lubenica i tikvica
Pripada jednoj od najjestivijih vrsta tikve, a popularnost je stekla zbog aromatiziranog okusa. Nutritivno je jako bogata biljka s visokim sadržajem kalija, vitamina A, B i C, željeza i natrija. Okusom podsjeća na kesten.
Biljka se sadi izravno u povrtnjaku na osunčanom mjestu, a sadnja na zasjenjenom mjestu može rezultirati sporim i zakržljalim rastom. Sadi se isključivo sjetvom sjemena i to u periodu od svibnja do lipnja. Vrijeme sazrijevanja je relativno i varira od 85 - 120 dana dok se klijanje može očekivati za 2 - 3 tjedna.
Hokaido se mora zalijevati redovno za vrijeme većih temperatura svaki dan i to ujutro dok su temperature niže, a samu tikvu čini 80 - 90% vode. Prevelika količina vode može rezultirati truljenjem korijena što dovodi do propadanja cijele biljke. Najbolje uspijeva pri temperaturama 20 - 25°C, a niske temperature podnosi jako loše zbog čega se sadi u periodu kada se ne očekuju noćni mrazovi.
S obzirom da ne može narasti velika, obično se više biljaka sadi na međusobnoj udaljenosti otprilike 1 - 1,5 m. Plod je okruglog ili kruškolikog oblika promjera oko 15 cm dok mu težina varira 1 - 1,5 kg, iako u iznimnim slučajevima može težiti i do 8 kg. Sezona berbe je uglavnom od rujna do listopada, a ako se ubere u tom periodu može trajati skladištena sve do veljače na temperaturama između 10 i 15°C.
Listovi biljke su veliki i zeleni i obično se nalaze na tlu na dugim peteljkama prekrivenim sitnim dlačicama koje mogu biti oštre na dodir. Stabljika je mesnata i izgleda kao da je puna vode, a jako je slične boje kao list. Za uspješniji rast poželjno je prihraniti tikvu, isključivo organskim kompostom i to u periodu između lipnja i kolovoza. Sjetva sjemena je sigurna i uspješna u gotovo 95% slučajeva, a kada sadnica bude oko 5 cm velika moguće ju je presaditi na otvoreno u zemlju koja je prethodno tretirana humusom i kompostom. S obzirom na to da je jednogodišnja vrsta, biljka se obično ne pomlađuje niti prorjeđuje klasičnim metodama, ali ju je potrebno zaštititi od puževa na koje je jako osjetljiva.
Srodnici
Uzgoj hokaido tikve
Hokaido tikva je vrsta koja se sadi na osunčanom mjestu zaštićenom od direktnog udara vjetra. Sadi se na dobro dreniranom tlu bogatim dušikom s pH vrijednošću između 6,0 - 7,5. Sadi se sijanjem sjemena u kasno proljeće između svibnja i lipnja na dubinu od oko 2,5 cm, a proces klijanja može trajati 5 - 10 dana.
Potrebna su otprilike 2 mjeseca od klijanja do pojave prvih cvjetova iz kojih će se formirati plodovi. Obično je 7 - 10 plodova po jednoj sadnici, a cvjetovi su isti kao i kod ostalih vrsta tikvi, žute boje i prilično su veliki. Jednogodišnja je vrsta biljke koja se može prihranjivati organskim tekućim kompostom, a za malčiranje se savjetuje koristiti suho lišće i sijeno.
Tlo
Sadi se u tlo koje vodopropusno i bogato dušikom, a ako se sadi u pjeskovitu vrstu tla onda se savjetuje dodavanje male količine gline kako bi se zadržala mala količina vlažnosti. Najbolje ga je saditi u kompostiranu zemlju dok je zadovoljavajuća pH vrijednost obično u granicama 6,0 - 7,5. Zbog svoje veličine biljka se može saditi i u posudama gdje pored osnovne svrhe imaju i onu estetsku. Ako se sadi u posudu, sjemenke moraju biti na razmaku oko 1 cm zbog brzine rasta i širenja.
Klima
Hokaido tikva uspijeva u toplim i vrućim klimama dok može podnijeti i velike temperaturne oscilacije. Najbolje uspijeva pri temperaturama 20 - 25°C, a može podnijeti i raspon temperatura 15 - 32°C. Sadi se na punom suncu, a upravo je količina sunca ključna za cvjetanje. Sjeme koje je prethodno posijano klijat će na odgovarajućoj temperaturi, a sadnica će biti spremna za presađivanje za 7 - 10 dana. Biljku je potrebno redovno zalijevati, idealno ujutro i to u podnožju biljke, nikako po listovima.
Vrijeme sadnje
Biljka se sadi u kasno proljeće sjetvom sjemena dok se presađivanje savjetuje kada sadnica bude velika minimalno 5 cm. Sadi se na međusobnoj udaljenosti od otprilike 1 - 1,5 m kako bi se biljka mogla nesmetano širiti tlom i osigurati dovoljan broj plodova. Tlo mora biti vodopropusno s dodatkom organskog komposta.
Na otvoreno se sadi kada prođe opasnost od niskih noćnih temperatura, a s obzirom na to da je jednogodišnja vrsta biljke koja se sadi ponovno svake godine, nema fazu mirovanja pa je nije potrebno zaštititi tijekom zimskog perioda. Da bi se zadržala odgovarajuća vlažnost tlo je poželjno malčirati organskim kompostom odnosno sijenom ili suhim lišćem.
Slaganje kultura
S obzirom na to da zahtijeva dobro drenirano tlo i osunčano mjesto u vrtu moguća je sadnja s kompatibilnim biljkama koje podnose iste uvjete i koje imaju sposobnost zadržavanja određene količine vode potrebne njenom korijenskom sustavu za rast i razvoj.
Izvrsna je biljka za sadnju u vrtove jer privlače leptire koji sudjeluju u oprašivanju zbog čega je korisna za sadnju uz orhideje, jabuku, breskvu, borove i hrast. Savršeno se slaže s kukuruzom, krastavcem, tikvicom i grahom, a idealna je prateća biljka uz cvjetnice poput lavande, nevena, mažurana, suncokreta, dragoljuba i korejske metvice. Sadnja rajčice u blizini tikve sprječava insekte da pojedu ili oštete tikvu dok će šparoga privući ose.
Za ovu vrstu biljke se ne može reći da je invazivna vrsta koja će smetati drugim biljkama, ali ipak postoje neke vrste uz koje se ne preporučuje sadnja hokaido tikve, a obično se radi o vrstama biljaka s potpuno drugačijim uvjetima tla, temperature, vlažnosti i količine svjetlosti. Biljke koje ne treba kombinirati s hokaido tikvom su one koje imaju duboko korijenje poput krumpira, cikle i luka / mladog luka. Također sadnja cvjetače, kelja, kelja pupčara i korabice nije poželjna u blizini hokaido tikve.
Faza mirovanja
S obzirom na to da je hokaido tikva jednogodišnja vrsta biljke koja se sadi ponovno svake godine, nema fazu mirovanja pa joj nije potrebna ni zaštita tijekom zimskog perioda. Biljka će cvjetati i donijeti plodove tijekom godine, nakon čega biljka vene i sadi se nova sljedeće godine.
Sadnja hokaido tikve
Biljku je potrebno saditi na mjestu gdje će joj biti osigurano cjelodnevno sunce ili minimalno 6 sati. Može narasti 40 - 60 cm u visinu sa širinom oko 60 - 140 cm. Sadi se u dobro drenirano i bogato humusno tlo kada ne postoji opasnost od niskih temperatura, isključivo sjetvom sjemena direktno u tlo ili u posudu koja se nalazi u zatvorenom prostoru. Presađuje se u prethodno iskopanu rupu kada stabljika bude oko 5 cm visoka, a nakon sadnje biljku je potrebno zaliti.
Ne preporučuje se sadnja prije svibnja, a sadi se na oko 2,5 cm dubine ako se sadi na otvoreno i na dubinu od 1 cm ako se sadi u zatvorenom prostoru. Hokaido tikva nije invazivna biljka koja će za vrijeme rasta zauzeti jako veliku površinu pa se bez straha može kombinirati i s drugim vrstama. Uz odgovarajuću njegu od trenutka klijanja do cvjetanja proći će oko 2 m dok će plodovi biti u potpunosti zreli do listopada kada se preporučuje branje.
Ukrasna je vrsta tikve koja se može saditi sama u vrtu i posudi i to u kombinaciji s drugim kompatibilnim biljkama.
Sadnja sjemena
U kasno proljeće sjeme se sije u posudu ili direktno u tlo jako plitko kako bi dobilo određenu količinu svjetlosti koja će ubrzati klijanje i rast. Iako se relativno plitko sade ispod površine zemlje za nesmetan rast potrebna im je određena međusobna udaljenost. Sjeme se sije na temperaturama između 15 - 20°C. Na otvoreno se sije sredinom svibnja dok se klijanje može očekivati za 7 - 10 dana. Nakon sjetve, sjeme se pokriva početnom mješavinom zemlje debljine oko 1 cm. Ako se sije u zatvorenom prostoru savjetuje se pokrivanje posude plastičnom folijom radi povećanja i održavanja vlažnosti.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice potrebno je izabrati odgovarajuće mjesto koje će imati dovoljnu količinu sunca kako bi hokaido tikva mogla nesmetano rasti. Ne podnosi sjenovita mjesta jer sadnja na takvom tlu može dovesti do zakržljalih listova i smanjenog broja plodova. Prije sadnje mjesto je potrebno prethodno pripremiti i očistiti od korova zatim ukloniti što je moguće više ostataka. U prethodno iskopanu rupu dodaje se gnojivo poput organskog komposta kako bi sadnica dobila potrebne hranjive tvari.
Sadnica se sadi do gornjeg vrata korijena nakon čega je moguće biljku malčirati lišćem ili sijenom. Poslije malčiranja biljku je potrebno obilno zaliti i njenu vlažnost održavati konstantnom cijelo vrijeme vegetacije. Za pravilan rast savjetuje se 2,5 cm vode dnevno svaki dan.
Uzgoj u vrtu
Hokaido tikva se sadi na osunčanom mjestu gdje bi trebala biti zaklonjena od direktnog udara vjetra, na međusobnom razmaku od oko 1 - 1,5 m. Moguće ju je saditi u vrtu direktno u zemlju, ali i u posude kao dekorativnu biljku posebice zbog kruškolikog ili okruglog izgleda.
Presađuje se u rano ljetno odnosno kada naraste otprilike 5 cm u okruglu posudu. Prihranjivanje je moguće, ali nije nužno jer se biljka oslanja na malčiranje tla sijenom ili osušenim lišćem. Vrsta je biljke koja zahtijeva svakodnevno zalijevanje i to u jutarnjim satima. Zalijeva se dno biljke oko baze izbjegavajući prskanje listova kako se ne bi stvorili dodatni uvjeti za širenje nekih bolesti.
Uzgoj u plasteniku
Ako se biljka planira uzgajati u zatvorenom prostoru poput plastenika tada se savjetuje sjetva sjemena u ožujku, a posijano sjeme se stavlja se na prozorsku dasku gdje mu se može osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti. Otprilike 3 dana prije sadnje sjeme se potapa u vodu kako bi se ubrzao proces klijanja. Sije se na razmaku od 1 cm i to u posudu s vlažnim kompostom.
Potrebno joj je 75 - 140 dana da sazre u plasteniku, a idealna temperatura pri kojoj će rasti treba biti između 15 - 20°C. Da bi uštedjeli na prostoru moguće je stavljanje vertikalnih vrtnih gredica gdje se usmjeravaju biljke da rastu u vis.
Uzgoj u posudama
Hokaido tikvu je moguće saditi u posudu i sve su češći primjeri ovog načina sadnje. Idealna posuda je ona zapremine od oko 20 l s izbušenim drenažnim rupama kako bi se spriječilo skupljanje prevelike količine vode što može dovesti do truljenja korijena i propadanja cijele biljke. Biljka se može saditi i u posudu promjera oko 50 cm dok je važno napomenuti i da se tikva posađena na ovakav način mora često zalijevati, češće nego ona posađena u zemlju jer je zemlja u posudi sklonija bržem isušivanju pa se preporučuje zalijevanjem dodati oko 15 cm vode. Posuda u koju se sije sjeme bi trebala biti promjera oko 8 cm napunjena kompostom za sjemenke bez treseta.
Održavanje nasada
Biljku je potrebno redovito održavati zalijevanjem posebice sadnice posađene u posudu i okopavanjem biljke kako bi se spriječila pojava korova. Sezona rađanja biljke se ne može produžiti jer se iz svakog cvijeta može formirati samo jedan plod pa se može očekivati da će svaka biljka dati 7 - 10 plodova.
Prihranjivanje hokaido tikve je moguće, ali nije toliko potrebno jer će sve uvjete koji su joj potrebni ispuniti malčiranje tla. Zahtijeva osunčana mjesta ili ona s djelomičnom sjenom, a jedna je od onih vrsta koja ne može izdržati niske temperature pa se zato i sije sredinom svibnja kada prođe sva opasnost od mrazova.
Dolaskom hladnijih dana sezona hokaido tikve je uveliko završila. Nije invazivna vrsta pa je se može kombinirati i s manjim vrstama kao i saditi u vrtu s povrćem jer neće doći do gušenja ostalih biljaka u okruženju.
Održavanje i njega
Iako zahtijeva redovno zalijevanja i čišćenje korova biljka je zbog svojih plodova zanimljivog oblika jako lagana za održavanje. Ne zahtijeva orezivanje jer je jednogodišnja biljka koja berbom plodova završava svoju sezonu. Održavanje se može odnositi na uklanjanje suhih ili oboljelih listova što je svakodnevna njega koja se može odvijati prilikom zalijevanja biljke.
Visina se ne mora kontrolirati jer je vrsta koja raste šireći se po tlu pa joj je puno potrebniji veći međusobni razmak prilikom sadnje, idealno i do 2 m. Kada vanjska kora postane tvrda i tikva poprimi zrelu narančastu boju spremna je za berbu, a ubrana može stajati nekoliko mjeseci.
Zalijevanje
Zalijevanje hokaido tikve treba biti svakodnevno, a neki preporučuju da dnevna količina vode treba biti oko 500 ml. Standardna metoda zalijevanja je ručno ili navodnjavanjem sustavom kap po kap. Zalijeva se u jutarnjim satima dok temperatura još nije visoka i to isključivo oko baze biljke izbjegavajući vlaženje listova.
Za vrijeme ljetnog perioda i viših temperatura tlo oko biljke se brže suši, podložno je crpljenju velike količine vode za kratko vrijeme pa se preporučuje zalijevanje dva puta dnevno, ujutro i navečer. Tlo u koje se biljka sadi mora biti dobro drenirano kako bi prilikom zalijevanja otjecala nepotrebna količina vode.
Gnojidba
Biljka bi se trebala prihranjivati samo jednom i to za vrijeme sadnje iako dodatno prihranjivanje nije štetno ono nije ni toliko potrebno. Umjesto malčiranja koristi se organski kompost poput sijena ili suhog lišća kako bi se osigurale dodatne hranjive tvari. Ako se navedeni materijal ne može koristiti za zamjenu se može koristiti tekuće organsko gnojivo koje sadrži dosta fosfata i kalija s malim dozama dušika jer prevelika količina dušika može dovesti do nekontroliranog rasta biljka čiji će plodovi biti jako mali i oskudni ili ih neće biti nikako. Tikva najbolje raste uz gnojiva omjera 5 - 15 - 15 ili 8 - 24 - 24, a prihranjivanjem se osigurava i veća otpornost biljke od najezde puževa koji su glavni štetnici na ovoj vrsti biljke.
Razmnožavanje
Metoda razmnožavanja hokaido tikve je sjetvom sjemena koje se skuplja iz zrele tikve nakon što biljka završi svoj vegetacijski period najčešće u kasnu jesen. Velik broj sjemenki koje se sade se nalaze unutar tikve, a izvađene sjemenke suše se najčešće na suncu nakon čega se stavljaju u papirnatu vrećicu i čuvaju u tamnom prostoru dok ne počne sadnja u svibnju.
Sadi se plitko u posudu (na 1 cm) kako bi do sadnice mogla doći dovoljna količina svjetlosti koja će ubrzati proces klijanja i temeljito zalije. U nekim slučajevima može narasti i do 1 cm svaki sat, a noću se listovi uspravljaju.
Presađivanje
Kao jednogodišnja vrsta biljka nema potrebe za presađivanjem i jednom posađena ostaje na mjestu cijelo vegetacijsko vrijeme. Presađuje se samo kada se treba iz zatvorenog prostora presaditi na otvoreno ili u posudu ili ako je već kupljena sadnica koja se treba posaditi u vrt inače u suprotnom presađivanja kod ove vrste biljke nema.
Pomlađivanje
Hokaido tikva ne zahtijeva pomlađivanje, jer se kao jednogodišnja biljka, obično sije svake godine. Međutim, zbog stalne produkcije novih biljaka, tlo se može iscrpiti i izgubiti hranjive tvari, stoga se preporučuje rotirati mjesto sadnje i koristiti obogaćeno tlo kako bi se osigurali najbolji uvjeti za uzgoj.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje podrazumijeva uklanjanje viška biljke kako bi se osiguralo da ostali dijelovi imaju dovoljno prostora i hranjivih tvari za rast i razvoj. Preporučuje se prorjeđivati ju kada se vide korijeni i kada su listovi preblizu ili pregusti što može pomoći u tome da biljka dobije potrebnu količinu svjetla, zraka i vlage.
Rezidba
Kao i kod presađivanja, isto pravilo vrijedi i kod rezidbe. Moguće je ukloniti duge grane na kojima nisu formirani plodovi ili grane koje su se osušile uslijed prevelike ili premale količine vode, a nastavljaju crpiti vodu što rezultira smanjenjem rasta i razvoja plodova. Za uklanjanje takvih grana nije potrebno koristiti škare ili nož već je moguće ručno uklanjanje.
Prorjeđivanje
Ovo nije invazivna vrsta biljke koja se nekontrolirano širi i ne prijeti gušenjem susjednih kompatibilnih biljaka. Biljka se prorjeđuje samo ako se pojavi neka vrsta bolesti ili ju je napao štetnik poput puža koji je uništio biljku oštetivši plod i prijeti uništavanjem okolnih biljaka. Dio biljke koji je propao od pretjeranog zalijevanja i stradao zbog truljenja korijena je potrebno ukloniti kako se bolest korijenskim putem ne bi proširila na ostale susjedne biljke ili druge tikve iz plodoreda uništivši im tako plod.
Zaštita od vjetra
Kao i druge vrste tikvi, hokaido tikva je osjetljiva na jak vjetar zbog svojih mekih i nježnih stabljika. Jaki vjetrovi mogu oštetiti ili čak slomiti stabljike, što može utjecati na rast i razvoj biljke zbog čega je potrebno osigurati zaštitu kako bi se osigurao zdrav i plodonosan rast.
Nekoliko je načina na koji se može pružiti kvalitetna zaštita, a najčešći način je postavljanje zaštitnog zida od tkanine, plastike ili drugog materijala oko biljke. Ova barijera mora biti dovoljno visoka da zaštiti cijelu biljku i dovoljno prozračna da propušta svjetlost.
Hokaido tikva se također može zaštititi sadnjom na mjestu koje je zaštićeno od udara vjetra, primjerice uz zid, bedem ili ispod stabala ili stavljanjem teškog materijala oko biljke, poput kamena ili drva koji će ublažiti udare vjetra.
Zaštita preko zime
Zaštita od zime ovisi o tome uzgaja li se kao jednogodišnja ili višegodišnja biljka te o klimatskim uvjetima područja na kojem se sadi. Hokaido tikve su otpornije na mraz nego druge vrste tikava, ali ako se sade a području gdje su temperature često ispod 0°C svakako se preporučuje zaštita biljke malčiranjem, pokrivanjem suhim lišćem ili drugim materijalima koji će pomoći u zadržavanju topline korijenja. Također se preporučuje savjetovanje sa stručnjakom koje su specifične potrebe tikava u području sadnje.
Ako se hokaido tikva sadi kao jednogodišnja biljka, onda joj nije potrebna zaštita od mraza nego priprema tla za sljedeću sezonu i rast, a ono uključuje uklanjanje svih preostalih biljaka sa sadnog mjesta, kao i pažljivo vađenje korijena iz tla, duboko cijeđenje tla kako bi se spriječilo nakupljanje vode i osiguralo da je korijenje zaštićeno od hladnoće, dodavanje komposta ili druge organske tvari u tlo kako bi se spriječilo njegovo isušivanje te zalijevanje tla prije zime što će pomoći u sprečavanju pucanja tla i stvaranju pogodnih uvjeta za rast biljaka.
Bolesti
Zbog svojih potreba za velikom količinom vode i svakodnevnim zalijevanjem podložna je obolijevanju od raznih bolesti vezanih za gljivične infekcije uzrokovane nepotrebnim zadržavanjem vode. Najčešće može oboljeti od bolesti poput pepelnice, plamenjače i antraknoze.
Pepelnica
Pepelnica je bolest koju uzrokuje gljivica Erysiphe cichoracearum koja se pojavljuje na unutarnjoj i vanjskoj strani lišća ostavljajući brašnasti trag, a vezana je isključivo za tople i suhe klime. Vrlo lako se širi vjetrom pri temperaturama između 15 - 27°C, a standardne metode uklanjanja zaraženog lišća su orezivanje, prskanje mješavinom sode bikarbone i vode kao i korištenje otopine za suđe i vode. Koristi se i kombinacija mlijeka i vode u omjeru 1 : 3, a ako prirodne metode ne pomažu uvijek se može pristupiti korištenju fungicida ili biofungicida.
Plamenjača
Plamenjaču uzrokuje bakterija Xanthomonas axonopodis pv. phaseoli koja se javlja na tikvi i napada sve dijelove uključujući i sjeme, a prepoznaje se pojavom mrlja na lišću koje su žuto-smeđe boje i obično se formiraju na rubovima kao i sredinom listova. Uslijed napada, biljke izgledaju opečeno, dok stabljike poprimaju crveno-smeđu boju bez žutih rubova. Infekcija sjemenki očituje se u smežuranosti i slaboj klijavosti koja je praćena pojavom smeđih mrlja. Može se prenositi vodom, tlom i drugim insektima dok je za razvoj bolesti potrebna je temperatura 28 - 32°C, toplo i vlažno vrijeme praćeno kišom. Za kontrolu plamenjače na biljci može se koristiti baktericidni sprej.
Antraknoza
Antraknoza je bolest uzrokovana pojavom gljivice Colletotrichum guaranicola, a očituje se pojavom smeđih mrlja na listovima tikve. Ako se odgovarajuće liječenje ne počne na vrijeme vrlo lako se širi među ostalim usjevima posebice ako za to ima odgovarajuće klimatske uvjete. Zaražene sadnice hokaido tikve moraju se odmah ukloniti, a malčiranjem tla oko biljke sprječava se primanje velike količine vode koja potiče stvaranje i širenje bolesti. Bolest se može prenijeti i na sjeme koje je potrebno tretirati vrućom vodom ili otopinom izbjeljivača. Za sprječavanje pojave i širenja bolesti mogu se koristiti razni fungicidi, a prekomjerno korištenje povećava otpornost patogena što uzrokuje štetu ljudima i okolišu.
Štetnici
Isto kako je sklona pojavi raznih bolesti tako je i sklona obolijevanju od napada raznih štetnika. Broj štetnika koji napadaju hokaido tikvu nije velik, ali postoje neke vrste koje je iznova napadaju svake godine, a radi se o štetnicima poput puževa, japanskih kornjaša i lisnih ušiju.
Puž
Puže je vrsta štetnika koji se hrani ukrasnim biljem, a osobito napada mlade sadnice jedući im listove kao i trulo lišće koje se nalazi ispod sadnice. Ostavlja sluzavi trag i pravi rupe u lišću uslijed kojeg lišće opada. Ne može se iskorijeniti, ali se mogu poduzeti posebne mjere za zaštitu. Iako se za ovu vrstu biljke to ne preporučuje, moguće ih je kontrolirati presađivanjem sadnice, grabljenjem tla i uklanjanjem otpalog lišća te stavljanjem zapreka. Sadnjom metvice ili lavande u podnožju biljke smanjuje se mogućnost napada kao i korištenjem taloga kave ili zdrobljene ljuske jajeta koji se posipaju oko tikve.
Japanski kornjaš
Japanski kornjaš (lat. Popillia japonica) je vrsta štetnika veličine oko 15 mm i vrsta je koja se može naći diljem Amerike. Napada listove biljke praveći rupe što uzrokuje opadanje zaraženog lista, a pored listova može napasti cvjetove i korijenje dok je najveći nametnik na biljkama poput javora, ruže, ukrasnih vrsta jabuka, limete, grožđa, kukuruza i šparoge.
Uklanja se raznim metodama od kojih su najpoznatije ručno uklanjanje, korištenjem sredstava za hvatanje, kemijskom i biološkom metodom. S obzirom na to da životni ciklus traje jednu godinu moguće ga je iskorijeniti kako se ne bi zadržao i sljedeću godinu na istom mjestu čineći identičnu štetu. Ako se radi o napadu na jestive vrste biljaka poput ove, onda se savjetuje korištenje ulje neema ili insekticida na bazi piretrina.
Lisna uš
Lisna uš (lat. Aphidoidea) je štetnik koji se uglavnom nalazi na donjoj strani lišća i boravi u skupinama jedući lišće i praveći sitne rupice uslijed čega ispušta ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što na koncu uzrokuje uvenuće biljke. Toplina i vlažni uvjeti idealni su za boravak ovog štetnika na biljci, a izbjegavanjem sadnje više sadnica na maloj udaljenosti kao i ispiranjem listova vodom može se spriječiti njihova pojava. Proizvodi koji se mogu koristiti i koji nisu otrovni i sadrže prirodne komponente su repičino ulje dok se za veću najezdu koristi insekticidni sapun ili otopina češnjaka i deterdženta kao i kombinacija kiselog mlijeka, vode i brašna.
Upotreba hokaido tikve
Širok je spektar primjene ove biljke dok je daleko najpoznatija kao namirnica za primjenu velike količine jela. Veliki je antioksidans i sadrži vitamine koji su ključni u funkcioniranju organizma, a u kozmetičkoj industriji koristi se kao sredstvo protiv crvenila kože i kao maska za lice. Zbog velike koncentracije beta karotena ima jako blagotvorno djelovanje na kožu, kosu i oči.
Berba
Berba se odvija između rujna i prosinca dok je u praksi zadnji tjedan berbe uvijek u studenom. Prilikom berbe poželjno je sačuvati oko 8 cm peteljke odnosno ne skidati je s tikve kako bi se produljio vijek trajanja. Iako u principu teži 1,5 - 2 kg postoje i neki primjerci gdje tikva doseže i do 8 kg. Savjetuje se praćenje rasta tikve, a kada postigne dovoljnu veličinu odnosno kada više neće rasti potrebno ju je ostaviti još 2 tjedna nakon čega ju je poželjno brati. Branje može biti ručno ili korištenjem oštrih škara.
Sušenje
Sušenje hokaido tikve može trajati nekoliko dana, a učinkovitost sušenja ovisi o nekoliko faktora, uključujući temperaturu, vlažnost, protok zraka i vrijeme sušenja. Idealne temperature za sušenje hokaido tikve su između 35 i 45°C i relativna vlažnost zraka od oko 60%. Protok zraka također igra važnu ulogu u sušenju, jer osigurava da se vlaga ravnomjerno raspoređuje i da biljka ne trune.
Neki načini sušenja uključuju sušenje na zraku ili u dehidratoru. Sušenje na zraku podrazumijeva da se stavlja na prozračno mjesto i ostave da se prirodno osuši. U dehidratoru, tikve se stavljaju na staklene ili plastične podloge i suše pod kontroliranim uvjetima temperature i vlažnosti. Ključno je da se hokaido tikve suše na sigurnoj i optimalnoj temperaturi, kako bi se spriječilo kvarenje i izgubila okus, tekstura i nutritivne vrijednosti. Također je važno redovito provjeravati stanje tikve tijekom procesa sušenja i prilagoditi uvjete ako je potrebno, kako bi se osiguralo da se pravilno suši.
Pripravci
Skladištenje
Nakon berbe biljka se može skladištiti i do 8 mjeseci pri temperaturama između 10 - 15°C na suhom, hladnom i tamnom mjestu. Također ovako netaknuta može se držati i u hladnjaku dok je za držanje u zamrzivaču tikvu potrebno oguliti i očistiti od sjemenki, vakuumirati i zamrznuti. Zamrznuta ima rok trajanja otprilike 6 mjeseci. Neki se koriste metodom čišćenja kore tikve 10% otopinom izbjeljivača kako bi se produžio rok trajanja. Sjemenke koje se vade iz tikve suše se i mogu se skladištiti na hladnom i tamnom mjestu pri temperaturi 10 - 13°C i vlažnosti od oko 75%.
Kulinarstvo
Hokaido tikva se može konzumirati kuhana, pečena te kao prilog uz ribu i meso. Najčešće se konzumira u obliku pirea, kao dodatak rižotu, tjestenini, ali i kao juha posebice u kombinaciji s drugim povrćem poput cvjetače, krumpira i mrkve. Dodaje se u kolače kao i u kruh. Posebice je ukusna kao prilog drugim jelima pečena u pećnici s dodatkom maslinovog ulja.
Sjemenke tikve je isto moguće konzumirati, ali ih je potrebno prethodno namočiti u vodi najbolje preko noći zatim ponovno oprati. U kombinaciji s maslinom uljem i soli postaje izvrsna poslijepodnevna zdrava grickalica.
Kozmetika
Poznata je po visokom sadržaju beta karotena kao i antioksidativnim svojstvima koji je izvrstan za upalu kože i kod lica sklonog iritacijama. Prirodni je lijek za ubode insekata, a zbog svojih svojstava koji pozitivno utječu na sporije starenje koristi se u maskama za lice, omekšava i hidratizira kožu. Sadrži voćne enzime koji služe kao prirodni piling mrtvih stanica kože, a sadrže cink i kalij za suzbijanje crvenila.
Medicina
Jako je bogata vitaminom A i na 250 gr sadrži samo 45 kcal, niskokalorična je jer sadrži 94% vode. Sadrži veliki broj antioksidansa, a osim vitamina A bogata je vitaminom C i E, željezom i folatom koji mogu ojačati imunološki sustav i pomažu u boljem funkcioniranju istoga. Sastojci koji se nalaze u sjemenkama bundeve imaju diuretski učinak i konzumiranje velike količine odjednom može povećati količinu tekućine i elektrolita koji se eliminiraju urinom.
Zanimljivosti
Prvi put je u Japan uvezena oko 1524. godine gdje je i nastala križanjem drugih vrsta, a dobila je naziv po istoimenom otoku Hokkaido. Tek u 19. stoljeću uvezena je u Ameriku. Puni naziv joj je Cucurbita maxima Duchesne ssp. maxima convar. maxima 'Red Kuri'.
Osim u Japanu još se uzgaja i na prostoru Novog Zelanda, Meksika, Čilea, Kalifornije, južne Afrike i Provanse.
Foto: Pixabay
Odgovori