Šparoga (lat. Asparagus officinalis) biljka je trajnica iz porodice šparogovki (Asparagaceae) koja je karakteristična za toplije krajeve. Iako postoje mnoge divlje sorte koje su se uzgajale kao ukrasno bilje ili koristile za dekoraciju aranžmana, danas je poznatija kao ljekovita i prehrambena biljka. Šparoga ima karakterističan miris i izgled te se veoma razlikuje od drugog povrća u upotrebi. Šparoga se cijeni kao dijetalno povrće i sadrži malo kalorija te je popularna kod dijabetičara.
Ima veoma karakterističan izgled, ali on se opet razlikuje od vrste do vrste. Ipak, ono što im je zajedničko je da su to trajnice koje mogu trajati i do 15 godina. Njihov nadzemni dio raste ovisno o uvjetima te ga biljka može odbaciti ako se nalazi u nepogodnim uvjetima. Korijen je sitan i nježan te apsorbira hranjive tvari.
Važan dio je srednji, zadebljani korijen koji potiče rast nadzemnog dijela nakon faze mirovanja. Na razgranatom podanku izviruju pupovi iz kojih će dalje rasti izbojci. Sukladno starosti, njih je sve više tijekom godina. Šparoga cvjeta tek od druge ili treće godine, a plod je crvena sočna boba koja sadrži sjemenke.
Kako je to dugotrajna i izdržljiva vrsta, u divljini je jako razgranata i može preživjeti u surovim uvjetima. Najpoznatija je u Africi, ali je rasprostranjena i u Europi, dijelu Azije i Sjeverne Amerike. U modern doba sve se više cijeni njezina uloga u kulinarstvu te se uzgaja diljem svijeta i njezin je plod skupocjen te nije uobičajen kao ostalo povrće.
Srodnici
Vrste šparoga
Šparoga je rasprostranjena diljem svijeta što je dovelo do razvitka različitih vrsta. Trenutno postoji više od 200 vrsta, a popularni su i hibridi koji se dobivaju miješanjem vrsta koje su prilagođene području, ali da imaju veću nutritivnu vrijednost. U Hrvatskoj su popularne 4 vrste, iako se javlja sve više hibrida koji su mješavina tih vrsta.
Oštrolisna ili divlja šparoga
Oštrolisna šparoga raste u divljini, pretežno u makiji kao grm s drvenastim stabalcem. Beru se mladi izdanci koji se jedini konzumiraju. Iznikla je iz gomolja koji dobro podnosi sušu, ali i požare i berače. Može se jesti i nije zaštićena.
Tankolisna šparoga
Tankolisna šparoga je divlja vrsta, zakonom zaštićena. Ima zeljasto tijelo i nema drvenastu stabljiku. Također, njezini su izbojci jestivi i može se naći pretežno u makiji i toplijoj klimi. Plod je crvena boba koja nije jestiva.
Morska šparoga
Morska šparoga, kako joj i ime kaže, živi uza more. Nije toliko upotrebljavana u kuhinji te je zaštićena. Njezina je stabljika slankastog okusa te dobro podnosi vruću i suhu klimu.
Ljekovita šparoga
Ljekovita šparoga raste većinom u mediteranskom području i zaštićena je zakonom. Njezina upotreba je pretežno medicinska te nije komercijalno zanimljiva. Također su joj plod nejestive bobice.
Zelena šparoga
Zelena šparoga je najpopularnija vrsta za uzgoj za prodaju. Ima debele i mesnate izbojke koji se koriste u prehrani. Nezahtjevna je oko klime i uzgoja, ali da se dobije kvalitetan plod, potrebno je uložiti vremena i pažnje.
Bijela šparoga
Bijela šparoga je nešto rjeđa, ali tražena zbog svog okusa. Rjeđa je i skuplja te ima nježniji okus. Uzgaja se u tami kako bi se smanjio utjecaj klorofila i posebno je popularna u Europi.
Uzgoj šparoga
Iako šparoga nije zahtjevna biljka, njezin je uzgoj težak jer se više rada obavlja ručno, a ne mehanizacijom. Ipak, ona je odlična kultura za ekološku proizvodnju.
Tlo
Šparoga je nezahtjevna biljka što se tiče tla. Može se uzgajati u teškim tlima, dobro podnosi kisela tla i ona tretirana mineralnim gnojivima, kao i pjeskovita tla. Bitno je da je tlo prozračno i da ima dobru propusnost vode.
Klima
Idealna klima za uzgoj šparoga ovisi o mnogim čimbenicima kao što su temperatura, vlažnost zraka, sunčeva svjetlost, kvaliteta tla i drugi čimbenici. Šparoge najbolje rastu u umjerenoj klimi s blagim proljećem i toplim ljetima. Optimalna temperatura za rast šparoga je između 18 i 24°C, dok bi noćna temperatura trebala biti između 10 i 15°C. Šparoge ne podnose ekstremne temperature, niti visoke vlažnosti.
Vrijeme sadnje
Sjeme je idealno posijati u kasno proljeće na otvoreno, kada je temperature oko 15°C. Temperatura za vrijeme nicanja mora biti visoka, zato se šparoga isprva može posijati u zatvorenom te posaditi vani kasnije. Ako se sije u zatvorenom pri kontroliranoj temperature od 16 - 26°C, može se posijati i tijekom zime.
Slaganje kultura
Grahorice, poput graška, graha, leće, slanutka, soje, boba i kikirikija koriste se kao predkulture za šparoge jer obogaćuju tlo dušikom koji je ključan za rast šparoga, a grahorice ga fiksiraju u tlo. Također, još neke predkulture su korisne za uzgoj šparoga - salata ima plitak korijenov sustav, potiče mikrobiološku aktivnost u tlu i pomaže u održavanju vlage, zatim rajčice koje osiguravaju tlu potrebne tvari i sadrže likopen koji pomaže u sprječavanju određenih bolesti šparoga, luk koji djeluje kao prirodni insekticid i češnjak koji sadrži sumpor i poboljšava kvalitetu tla i ima fungicidna svojstva.
Kod sadnje biljaka uz šparoge, važno je odabrati biljke koje neće ometati rast i razvoj šparoga te biljke koje će se dobro prilagoditi uvjetima uzgoja šparoga. Matovilac i jagode su dobar izbor jer se dobro prilagođavaju sjenovitim uvjetima u kojima se obično uzgajaju šparoge. Također, neće ometati rast šparoga i imaju plitak korijenov sustav koji neće oštetiti korijenje šparoga.
Peršin je također dobar izbor za sadnju uz šparoge jer ima plitak korijenov sustav i pomoći će u zaštiti šparoga od određenih štetnika i bolesti. Kopriva se često preporučuje kao biljka koja će privući korisne kukce u vrt i pomoći u održavanju zdravlja tla. Također sadrži hranjive tvari koje mogu pomoći u poboljšanju kvalitete tla za uzgoj šparoga.
Bosiljak je još jedna biljka koja se preporučuje za sadnju uz šparoge jer osim što je ukusan za jelo, također može odbijati određene štetnike i pomoći u održavanju zdravlja tla.
Kukuruz je biljka koja zahtijeva veliku količinu hranjivih tvari i vode, što može ometati rast i razvoj šparoga. Kukuruz također može privući kukce koji bi mogli oštetiti šparoge.
Krumpir je biljka koja zahtijeva veliku količinu hranjivih tvari i vode, što može ometati rast i razvoj šparoga, stoga se ne preporučuje sadnja uz šparoge. Osim krumpira, ne preporučuje se sadnja dinja i lubenica jer privlače kukce i štetnike te zahtijevaju puno prostora i vode.
Faza mirovanja
Kao višegodišnja biljka, šparoga ima sezonski rast i razvoj. U proljeće i ljeto, šparoge aktivno rastu i proizvode izdanke, dok tijekom jeseni i zime ulaze u fazu mirovanja. Faza mirovanja kod šparoga je razdoblje kada se biljka povlači iz aktivnog rasta i priprema se za nadolazeću sezonu. Tijekom ove faze, šparoge postepeno usporavaju svoj rast i ulaze u stanje mirovanja, kada se njihov rast, razvoj i metabolizam usporavaju.
Faza mirovanja kod šparoga obično traje tijekom zime, a najviše ovisi o klimatskim uvjetima i duljini dana. U vrijeme mirovanja, šparoge obično gube lišće i ne proizvode izdanke. Kada temperature porastu i dani postanu duži, šparoge će ponovno započeti s rastom i proizvoditi izdanke te će se biljka vratiti u aktivnu fazu rasta i razvoja.
Sadnja šparoga
Komercijalna sadnja šparoga tek se nedavno razvila. Prvenstveno su se šparoge prikupljale u prirodi, ali njihovom komercijalizacijom potrebna je masovna i kontrolirana proizvodnja koja rezultira mesnatijim plodovima. Sije se iz sjemena te je biljka koja na jednom mjestu ostaje godinama.
Sadnja sjemena
Kako bi sjeme uspješno proklijalo, moguće ga je ostaviti na 4 - 5 dana u vodi. Nakon što se namoči, sije se na otvoreno u redove u razmaku od 1 - 2 metra na dubinu od 5 cm s razmakom od 10 cm između svake biljke. Važno je dobro odrediti plodored jer je to biljka koja na istoj površini ostaje 10 - 15 godina.
Sadnja sadnica
Za početnike je bolje koristiti gotove sadnice umjesto sjemenja jer je bolja klijavost i prije će biti vidljivi rezultati. Najbolje sadnice su jednogodišnje jer se lakše ukorjenjuju. Sadnice je potrebno pažljivo odvojiti i raširiti korijen koji se sadi u 20 cm duboki i 30 cm široki jarak u kojem je sloj stajskog gnojiva.
Uzgoj na otvorenom
Šparogu je najoptimalnije sijati na otvorenom jer tako dobiva dovoljno sunčeve svjetlosti koja je potrebna za rast. Također, dobro je prilagodljiva vanjskim uvjetima i dugo preživljava na jednom mjestu. Iako sjeme sporo klija, rast na otvorenom omogućava brz uzgoj plodova kasnije. Poželjnije su muške biljke jer one ne troše energiju na uzgoj sjemena i tako ostvaruju veći prinos.
Uzgoj u plasteniku
Bijela šparoga posebno se uzgaja u stakleniku. Poželjno je da je ona zaštićena od izravnog sunca te se može zaštititi i folijom koju berači moraju svaki put vratiti kao ne bi bila otkrivena. Bijela šparoga razlikuje se jedino metodi uzgoja, ali je ipak umjesto klasičnog staklenika bolje prekriti tamnom folijom koja nije napeta, nego položena kako bi se biljke mogle bolje razvijati.
Održavanje i njega
Održavanje nasada šparoge može biti teže jer treba koristiti puno ručnog rada. Naime, nasad je potrebno održavati kako korov ne bi uništio biljke, ali oprezno da se ne ošteti korijenje. Korov se treba plijeviti isključivo ručno i okopavati se mjesto oko šparoge te paziti da se ne ošteti korijen. Također, visoki nasad je potrebno zaštititi od jakog vjetra. U jesen se žute stabljike režu i biljka se skraćuje da uspješno prezimi. Ostaci se mogu iskoristiti kao kompost. Također, prije zime je potrebno gredicu posuti ostacima slame i zaštititi od niskih temperatura.
Zalijevanje
Kod zalijevanja šparoge posebno je potrebno pripaziti na vodu jer ne podnosi klor i ne može ju se zalijevati vodom iz vodovoda. Šparoga dobro podnosi sušu i nije joj potrebna veća količina vode niti konstantno zalijevanje. Navodnjavanje je jedino potrebno ako se količina oborina tijekom srpnja i kolovoza spusti ispod 160 mm.
Gnojidba
Kod šparoge je potrebno duboko oranje i pravilna gnojidba kako bi se urod bio uspješan. Nekoliko je faza koje se moraju proći. Prva je priprema za sadnju kada se zemlja ore do 70 cm, a zatim se unosi stajski gnoj. Na jako kiselim tlima se uz to može dodati i potrebna količina vapna. Organska gnojidba dalje se provodi svake tri godine, a posebno je popularna zelena gnojidba gdje se zaorava usjev boba, djeteline ili žitarica uz dodatak dušika. Gnojidba može biti i površinska organskim gnojivima.
Razmnožavanje
Sjeme proizvode jedino ženske biljke i nalaze se u bobi koja niče nakon cvatnje. Ipak, to sjeme često nije za daljnju upotrebu i ima nisku klijavost te je potrebno koristiti kvalitetno i provjereno sjeme.
Presađivanje
Šparoge se mogu presađivati, ali postoji nekoliko čimbenika koje treba uzeti u obzir prije. Prvo, šparoge treba presaditi samo kada su biljke u fazi mirovanja, obično u jesen nakon što se izdanci osuše i uvenu. Također je važno imati na umu da šparoge imaju duboki korijenski sustav koji može doseći do 2 m dubine, stoga je potrebno pripremiti veliku rupu za presađivanje, obično dubine od oko 30 - 50 cm i širine dovoljne da se smjesti cijeli korijenski sustav.
Također, važno je osigurati dovoljno hranjivih tvari u tlu, posebno dušika, koji je potreban za razvoj izdanaka. Prije presađivanja, može se dodati kompost ili drugo organsko gnojivo u tlo kako bi se poboljšala kvaliteta tla i hranjivost.
Pomlađivanje
Šparoge su višegodišnje biljke i mogu rasti i do 20 godina, ali kako biljke stare, njihov se razvoj izdanaka obično smanjuje zbog čega je biljke potrebno pomlađivati, a obično uključuje rezanje izdanaka u rano proljeće, prije nego što se počnu razvijati izdanci. Ovime se smanjuje rizik od bolesti i štetnika, jer se uklanjaju stariji, manje zdravi dijelovi biljke.
Kod pomlađivanja šparoga, važno je osigurati da se ne ukloni previše izdanaka i ne ošteti korijenski sustav. Preporučuje se ukloniti samo starije, isušene izdanke i ograničiti se na uklanjanje 1/3 - 1/2 svih izbojaka u jednoj godini.
Prorjeđivanje
Šparoge nije potrebno prorjeđivati na isti način kao što se to radi s drugim usjevima, poput mrkve ili salate. Šparoge se uzgajaju u posebnim gredicama gdje se ne sade gušće nego što je potrebno, stoga nema potrebe za redovitim prorjeđivanjem.
Međutim, postoje neke situacije kada je poželjno stanjiti broj biljaka kako bi se poboljšao rast i prinos. Na primjer, ako se šparoge uzgajaju u gredici koja je prenatrpana, biljke se mogu boriti za hranjive tvari i prostor za rast, što može dovesti do smanjenog prinosa izdanaka.
U takvoj situaciji, može se ukloniti nekoliko biljaka kako bi se osiguralo da preostale biljke imaju dovoljno prostora i hranjivih tvari za optimalan rast, a to se čini ručno, pažljivim iskopavanjem biljaka i nježnim odvajanjem korijenskog sustava.
Rezidba
Šparoge se ne orezuju na isti način kao što se orezuju druge vrste biljaka, poput grmlja ili stabala. Umjesto toga, šparoge se obično sijeku ili beru kada izdanci narastu dovoljno veliki za berbu. Kada su izdanci šparoga mladi i još se razvijaju, ostavljaju se na biljci kako bi se hranili i ojačali korijenski sustav. Kada izdanci dosegnu visinu od oko 20 - 25 cm, obično se sijeku ili beru pri dnu biljke kako bi se osigurao prinos i potaknuo daljnji rast novih izdanaka.
Također je važno napomenuti da se šparoge ne smiju brati nakon što počnu formirati lišće zato što se lišće koristi za proizvodnju hrane i energije, a ako se ukloni, biljka može oslabiti i postati manje produktivna.
Iako se šparoge ne orezuju, stari i suhi izdanci se mogu ukloniti s biljke kako bi se spriječio rast korova i potaknuo rast novih izdanaka te spriječilo širenje bolesti ili štetnika. Uklanjanje starih i suhih izdanaka obično se vrši nakon berbe, prije početka zime ili u rano proljeće.
Zaštita od vjetra
Šparogama ne treba posebna zaštita od vjetra, ali prekomjerna izloženost jakim vjetrovima može uzrokovati oštećenja biljke i utjecati na njen rast i prinos. Jedna od mogućnosti zaštite je sadnja šparoga u zaštićenim područjima, poput okolnih zidova, ograde ili drugih biljaka koje mogu imati funkciju zaštitne barijere. Također, može se razmotriti postavljanje zaštitne mreže ili materijala iznad biljaka kako bi se smanjila izloženost vjetru.
Zaštita preko zime
Šparoge su vrlo otporne na hladnoću i mogu izdržati blage zimske uvjete bez posebne zaštite. Međutim, ako se nalaze u području s izrazito niskim temperaturama ili vjetrovitim uvjetima, bit će potrebno poduzeti određene mjere zaštite kako bi se osigurao uspješan rast u sljedećoj sezoni. Jedna od mogućnosti zaštite je prekrivanje šparoga slamom, suhim lišćem, ili drugim materijalima koji će pomoći u zadržavanju topline u tlu. Također, može se uzeti u obzir i pokrivanje biljaka netkanim materijalom.
Važno je napomenuti da se biljke ne bi trebale pokrivati plastičnim materijalima, jer to može uzrokovati kondenzaciju vlage koja će naštetiti biljkama i uzrokovati truljenje korijena. Također, važno je izbjegavati pregrijavanje biljaka tijekom zime i osigurati dovoljnu ventilaciju ispod materijala kojim se pokriva.
Bolesti i štetnici
Iako je jako izdržljiva i nezahtjevna biljka, poznato je nekoliko bolesti i štetnika koji mogu napasti nasad šparoge. Ipak, oni nisu toliko česti i toliko štetni, pogotovo ako ih se prepozna na vrijeme. Ovo su bolesti koje mogu napasti šparoge:
Hrđa šparoge
Hrđa šparoge je parazit koji napada nadzemne dijelove biljke i pojavljuju se crveno-smeđi jastučići. Posebno je opasan jer napada mlade nasade i spore prezimljavaju. Preventivno se u jesen odstranjuju nadzemni dijelovi i tretira se tekućinama protiv bolesti. Posebno se javlja na vlažnim terenima i gdje su biljke zagušene korovom.
Crvena palež
Crvena palež je bolest koja se pojavljuje na korijenu. Također joj pogoduje vlažno tlo te dolazi do truljenja korijena, a kasnije i cijele biljke. Posebno se tretira herbicidima, ali je važno pravilno očistiti zemlju i ukloniti ostatke na kojima bi se mogla zadržavati.
Osim bolesti koje se pojavljuju, šparoge mogu napasti i štetnici, a najpoznatiji štetnik koji napada je šparogina muha ili zlatica.
Šparogina muha ili zlatica
Ona se najčešće javlja tijekom ljeta i jede mlade izbojke. Štetu čine mlade ličinke koje polaže na biljci i koje buše hodnike skroz do korijena. Biljka kroz neko vrijeme propada. Najlakše je se riješiti insekticidom, ali ako to nije moguće, potrebno je spaliti gornji dio biljke kako obi se uništile ličinke i spriječilo daljnje širenje.
Upotreba šparoga
Šparoga ima široku upotrebu, a njezin značaj u kulinarstvu postao je tek nedavno poznat. Puno više se koristila u medicine, počevši još od Grka koji su je koristili za pročišćivanje tijela, a poznata je bila i u starom Egiptu. Danas ima široku primjenu.
Berba
Berba šparoge traje od travnja do sredine lipnja, ali može trajati i duže ovisno o klimi. Beru se izdanci dužine od 6 - 8 cm te se ne smije oštetiti korijen. Šparoga je spremna za berbu nakon tri godine i kada su izbojci narasli 10 - 15 cm. Tada se na hektaru zemlje može dobiti tona uroda. Na vrhuncu se može dobiti do 5 tona šparoge po hektaru zemlje. Također, šparogu je najbolje u razdoblju berbe brati svaki dan kako ne bi previše narasla i time izgubila na kvaliteti. Veoma je osjetljiva tijekom berbe te se bere isključivo ručno. Odmah urbane šparoge ispiru se vodom i drže na vlažnom kako bi ostale što duže svježe.
Skladištenje
Najlakše je skladištiti šparogu ako se poveže u snopiće i spremi u drvene ili papirnate kartone prekrivene folijom. Drži se na hladnom i vlažnom mjestu te ju je potrebno čim prije transportirati do mjesta konzumiranja. Ako se odmah ne potroši, s vremenom gubi na kvaliteti. Šparoga se zato može kratko blanširati i brzo smrznuti kako bi se duže očuvala.
Pripravci
Kulinarstvo
Šparoga se u kulinarstvu može koristiti na razne načine. Posebno je poznata fritaja od divljih šparogi i jaja. Često se kombinira s povrtnim biljkama poput graha, graška, krumpira, tikvica, rajčica, maslina, špinata, brokule te začinima poput češnjaka, limuna, bosiljka i peršina.
Divlja šparoga ima snažniji okus i najčešće se koristi u mediteranskoj kuhinji, iako je poznata i u japanskoj kuhinji.
Komercijalno je najpopularnija zelena šparoga koja se može kuhati ili koristiti u varivima. Od nje se mogu raditi juhe ili umaci. Kako ima jako malo kalorija, ljetna je hrana i dijetalan obrok, a posebno se preporučuje dijabetičarima. Iako je veoma zasitna i bogata nutrijentima, šalica šparogi ima samo 43 kalorije, zbog čega se koristi za reguliranje težne.
Bijela šparoga posebno je cijenjena zbog blagog okusa i njezine rijetkosti te ju se često svrstava u luksuznu hranu, kao što su tartufi, iako brzo raste.
Postoji i ljubičasta šparoga čiji okus podsjeća na voćni, ali kuhanjem gubi boju. U cjenovnom je rangu luksuzne hrane. Općenito pravilo kod pripremanja šparogi je da se kratko kuhaju na pari kako bi ostali svi minerali i vitamin. Također, važno je da ona bude svježa i da je očuvala čvrstinu.
Kod kupovine šparoga, obavezno treba provjeriti da su čvrste strukture i da nisu nimalo mlohave, što odaje da su stajale.
Medicina
Šparoga je vrlo česta u narodnoj medicine i postoje neke vrste koje su posebno ljekovite. Tu se ističe ljekovita šparoga koja u Hrvatskoj raste na Mediteranu. Kod konzumiranja šparoge najprimjetniji je karakterističan miris mokraće koji označava izbacivanje štetnih tvari iz organizma. Također, koristi se za pomoć kod zatvora i osoba koje pate od reume. Osim kod probavnih problema, koristi se kod srčanih problema jer je bogata vitaminom K i ima antiupalna svojstva. Također, moćan je diuretic.
Zanimljivosti
Povijest šparoge poznata je od starog Egipta, a posebno su je koristili i Grci i Rimljani. Njezina ljekovita svojstva za pročišćavanje organizma bila su poznata i nadaleko korištena. Šparoga je prije korištena i kao dijuretik, a posebno se cijenila za izbacivanje viška vode.
Kako je oduvijek smatrana luksuznom hranom, visoki su je društveni slojevi smatrali afrodizijakom, a to je vjerovanje ostalo do danas.
Zbog svoje prilagodljivosti uzgaja se širom svijeta, a može se naći i u Sibiru. Ipak, u Hrvatskoj su najpoznatija područja za uzgoj Istra i Kvarner, ali se postepeno širi i na kontinentalni dio.
Šparoga ima visoku cijenu, ali traži puno ručnog rada, tako da se poljoprivrednici rijetko opredjeljuju za njezin uzgoj.
Također, mora se brzo konzumirati jer predugim stajanjem gubi svoja svojstva. Ipak, u moderno vrijeme sve je češća namirnica za dijetalne jelovnike i kod osoba koje žele pročistiti organizam.
Foto: photosforyou / Pixabay
Odgovori