Kod uzgoja i njege biljaka nerijetko nailazimo na pojavu raznih bolesti i oštećenja, no nismo uvijek sigurni što je tome uzrok. Kod nekih biljaka to se može primijetiti po tome što listovi počinju žutjeti. Ponekad to može značiti da biljke ne zalijevamo dovoljno ili ih zalijevamo previše, a ponekad da im nešto nedostaje da bi bujno rasle. Bolesti i štetnici su različiti i svaki od njih napada određeni dio biljke, no prema boji listova možemo doznati što se s biljkama događa i otkriti načine i rješenja za određeni problem.
Ne brinite, ako su listovi počeli žutjeti ili su jednostavno klonuli, još uvijek postoje načini da ih spasite od propadanja uz pravilnu njegu i postupke koje možete pročitati u nastavku.
Briga o biljkama
Prevelika količina vode (previše zalijevanja)
Vjerojatno jedan od najčešćih problema s kojim se susrećemo prilikom uzgoja biljaka jest prevelika količina vode, odnosno zalijevanja, koje se može prepoznati po uvenulim i žutim listovima. Uzrok tome može biti i loša drenaža zemlje koja rezultira zadržavanjem vode. U tom procesu korijen će s vremenom početi trunuti, gljivice će se sve lakše stvarati dok će lišće ubrzo početi venuti.
Dobro rješenje za ovaj problem bilo bi da zemlji dodate pijesak ili biljku presadite u teglu s otvorom na dnu, gdje će onda višak vode moći izlaziti.
Nedostatak vode (premalo zalijevanja)
Što se tiče znakova dehidracije njih je lako prepoznati. Listovi su hrskavi i suhi na dodir. Stoga nije krivo za pomisliti da bi razlog za poprimanje žute boje na listovima vaših biljaka mogla biti premala količina vode, odnosno manja količina od one koja joj je potrebna.
U slučaju kod premalo zalijevanja, biljka će prvo početi odbacivati listove koji su najstariji i najmanji, te one koji su najbliži bazi stabljike jer u konačnici nisu dobili dovoljno svjetlosti i vode za rast. Kada se biljka ne zalijeva dovoljno, smanjuje se njezin izvor za rast i razvoj najmanje bitnih listova.
Kada takvu biljku pravilno zalijete ona se može oporaviti, no određena šteta je već učinjena, s obzirom na to da neke biljke reagiraju na promjenu u zalijevanju sporije od drugih.
U nekim slučajevima može se dogoditi da će biljka i dalje imati žute listove čak i nakon što primi dovoljno vode, što može biti dosta zbunjujuće jer po svim drugim obilježjima ona izgleda zdravo.
Biljkama je potrebno redovito zalijevanje, a najbolje je to činiti rano ujutro ili navečer kada nema velikih vrućina. Prije zalijevanja svakako provjerite u stručnoj literaturi ili u obližnjem vrtnom centru što vašoj biljci najbolje odgovara, jer neke od njih ne vole previše vode i zalijevanja.
Znakove premalog zalijevanja možete prepoznati ako se žuti listovi daju lako skinuti s biljke ili su već otpali, ovisno o kojoj je biljci riječ. No ako listovi poprimaju mozaično žutu boju ili svijetlo zelenu s tamnim venama, te se čvrsto drže na stabljici onda je vjerojatno riječ o nekom drugom problemu.
Nedostatak sunca
Ovaj problem može se ustanoviti ako je lišće biljke izblijedjelo i izgleda beživotno. Kada se pojavi ovaj problem teglicu s biljkom potrebno je premjestiti i osigurati joj da se dovoljno sunča. Pritom trebate paziti da ne gleda na jug i neko vrijeme treba provesti u hladu.
Promjena okruženja biljke
Ovo je uobičajeno za biljke koje smo tek kupili jer u vrtnim centrima ili drugim prodavaonicama one rastu u idealnim uvjetima. Od trenutka kada biljku kupimo te je smjestimo u naš dom, ti uvjeti se mijenjaju jer im često nije dostupno dovoljno svjetlosti i protoka zraka što može uzrokovati otpadanje lišća. Ovaj proces vjerojatno će prestati nakon što se biljka privikne na novi prostor i uvjete u njemu.
Nedostatak minerala kod biljaka
Manjak i nedostatak minerala kod biljaka manifestira se na različite načine, a neki od njih su i poprimanje žute boje listova.
Nedostatak kalija kod biljaka
Kada rubovi lišća biljke počinju smeđiti ili žutjeti to je znak da biljci nedostaje kalija.
Kvalitetno rješenje za ovaj problem bilo bi da u zemlju zakopate koru citrusa, poput limuna, grejpa ili naranče i to najbolje nešpricano, te dodate kompost koji je bogat otpacima povrća i voća, kako biste nahranili biljku.
Nedostatak dušika kod biljaka
Nedostatak dušika kod biljaka može se prepoznati po lišću, kada centralna vena i rubovi lista počinju poprimati žutu boju.
Nedostatak dušika može se riješiti tako da u zemlju dodate organski kompost poput stajnjaka ili taloga od kave.
Nedostatak željeza kod biljaka
Znakovi nedostatak željeza kod biljaka mogu se prepoznati kada lišće potpuno poprimi žutu boju, te su joj vene male i zelene. Nedostatak željeza uzrokuje klorozu, čiji su simptomi upravo pojava takvih listova. Još jedan način prepoznavanja kloroze je kada primijetite novi rast na biljci čija je boja isprano zelena.
Ovaj problem najbolje je riješiti tako da odredite pH zemlje i da ga smanjite ispod sedam, a nakon toga trebate reducirati količinu fosfora u zemlji.
U nastavku donosimo koji su simptomi nedostatka još nekih minerala kod biljaka.
Nedostatak kalcija kod biljaka
Kod nedostatka kalcija listovi gube svoj prirodni oblik te dobivaju crne fleke. Kod ovog problema trebali biste odrediti je li vaše tlo lužnato ili kiselo. Ako je tlo lužnato, trebali biste dodati gipsa, a ako je kiselo, trebali biste dodati vapna.
Nedostatak cinka kod biljaka
Znakovi nedostatka cinka mogu se prepoznati po diskoloraciji, odnosno tamnijim i svjetlijim područjima na listovima, a posebice među velikim i glavnim venama. Ovaj problem može se riješiti ako biljku našpricate ekstraktom morske trave.
Nedostatak magnezija kod biljaka
Ako vašoj biljci nedostaje magnezija to ćete najlakše prepoznati po pojavi bijelih crta uz zelene koje se nalaze na venama lista. Kod ovog problema bilo bi dobro da zemlji dodate kompost koji je bogat magnezijem kao što su to sol ili vapno.
Bolesti i štetnici biljaka
Utvrđivanje uzroka požutjelog lišća može biti vrlo teško zbog svih mogućnosti. Mogu biti prisutni vrlo mali insekti koji nisu vidljivi golim okom. Svaki od njih imaju drukčije simptome koji su na biljci vidljivi kao žuti listovi. Nerijetko se tada listovi naboraju na rubovima i otpadnu. Od insekata to mogu biti lisne i biljne uši, mušice, ili crveni pauci koji se mogu prepoznati po mrežama koje se javljaju na biljci.
Ako na lišću biljaka primijetite rupice, a posebice ako su na njima neki kukci, to je znak da su ih oni i napali i da se zbog njih mogu sasušiti. Kod napada biljaka od strane insekata najbolje bi biljku bilo pošpricati uljem neema ili insekticidom kako biste spriječili daljnje propadanje.
Lisne uši
Bolesti i štetnici mogu napasti i voćne i povrtne kulture, a u vrtu su česte lisne uši koje se pojavljuju na mrkvi i drugim štitarkama. Mrkvu mogu napasti nekoliko vrsta lisnih uši, a najopasnije su Cavariella aegopodi koja često prezimljuje na vrbi, te vrsta pod nazivom Semiaphis dauci. To su maleni i nježni insekti koji imaju okruglo tijelo, a njihove kolonije nalaze se na najmlađim listovima biljke. Najčešće napadaju celer, peršin, pastrnjak i mrkvu.
Kolonije je moguće naći s donje strani mladih listova i njihovim stapka u kruni. Napad ovih insekata može se prepoznati po listovima koji djeluju deformirano, raščupano te su žute ili crvenkaste boje. Listovi zaraženih biljaka često žute, kovrčaju se te zaostaju u rastu, a mogu i uginuti. Obje vrste insekata izlučuju veliku količinu medne rose koja potom potpuno prekrije listove.
Zaraza od ovih insekata može se pojaviti već u svibnju, no u najvećem broju uši se javljaju potkraj lipnja. Iako postoji mogućnost njihove pojave i u srpnju i u rujnu. Ono što pogoduje njihovoj zarazi jest nagli porast temperatura nakon duljeg kišnog razdoblja.
Ako dođe do zaraze lisnim ušima na mladom nasadu mrkve, može doći do uništenja prinosa.
Vrlo opasne mogu biti zaraze lisnim ušima sjemenske mrkve jer su prenositelji kompleks viroze prstenaste pjegavosti listova biljke, stoga sjeme biljaka oboljelih od viroze nije preporučljivo i upotrebljivo za sjetvu. Na starijim nasadima nastaje mnogo manje štete.
Ovi štetnici suzbijaju se isključivo kurativno uz pomoć insekticida po nazivima aficidi, a najpoznatiji su: Pirimor 50WG, Aztec EC, kao i insekticidi širokog spektra djelovanja poput Actara 25 WG, KARATE 2,5, Calypso 480 SC te Methomex 20Sl.
Isto tako zaraza se može smanjiti ako postavite žute ljepljive ploče po rubnim dijelovima nasada, a na manjim površinama zaraze se mogu spriječiti uz postavljanje mreže.
Pepelnica
Pepelnica je bolest koja se nedavno pojavila na rajčici, a iz godine u godinu postaje sve veći problem vrtlara. U 2000. godini velike zaraze utvrđene su na sortama Adelaide i Raisa u okolici Županje, a nakon toga i na rajčicama koje su na vanjskim površinama u okolici Zadra i Zagreba.
Pepelnica se može prepoznati po pjegama na licu lista koje su žućkaste boje, a sredina lista je nekrotična. Prljavo bijela prevlaka nalik mašku javlja se na naličju listova, a zaraženi listovi se uvijaju, suše se te su žute boje. Tako osušeni listovi ostaju visjeti na biljci, a nerijetko se pojavljuje i na patlidžanu gdje izaziva vrlo slične promjene na listovima. S obzirom na to da postoje razlike u osjetljivosti sorata, dobro bi bilo prilikom sadnje izabrati i uzgajati one koje su manje osjetljive.
Fungicidi na bazi sumpora ne daju osobitu zaštitu, jer je za razliku od ostalih gljivica uzročnika pepelnice koji se razvijaju na površini tkiva, L. taurica endoparazit. Čim primijetite prve znakove bolesti potrebno je započeti s kemijskom zaštitom.
Fungicidi sistematičnog djelovanja puno su djelotvorniji od sumpornih fungicida. Najpoznatiji su: Saprol, Anvil, Rubigan i Bayelton Special, koji se koriste u sredozemnim zemljama. U Hrvatskoj se za suzbijanje plamenjače i koncentrične pjegavosti na rajčici dozvoljava primjena Quadrisa koji se također može koristiti i protiv pepelnice. Preporuka je da se ne koristi više od dva puta u vegetacijskoj sezoni te da se primjenjuje u koncentraciji 0,1 % uz karencu za rajčicu od tri dana.
Zlatica
Kod pojave zlatice karakteristično je da biljke gube lišće, jer odrasle zlatice i njihove ličinke jedu vanjsku koru sa stabljike isto kao i listove. Zbog te štete stabljike biljke se suše i poprimaju žućkasto smeđu boju.
Krumpirovu zlaticu moguće je prepoznati po listovima na kojima su izbušene rupe ili koji su potpuno pojedeni. Zlatica, duga oko 1 centimetar polaže jaja na naličju listova. Uočljiva je zbog svoje crne i žute boje, a ličinke se prepoznaju po ružičastoj boji s crnim prugama. Odrasle zlatice mogu se prepoznati po crnoj boji sa šest žutih mrlja koje imaju na krilcima plašta.
Golemu štetu mogu uzrokovati i ličinke i odrasli kukci, a ove štetočine je potrebno odmah uništiti. Kod izostanka pravodobnog reagiranja zlatica može uništiti cijeli urod.
Ako uočite nešto takvo na svojoj biljci, trebali biste odmah tlo poprskati prikladnim insekticidom i taj postupak ponoviti.
Nematode i buhači
Primjer nematode mogu biti male bijele ciste na glavnom korijenju, poput cista krumpirove nematode ili velika smeđa ili žuta nabreknuća, poput nematode korijenovih guka. Lišće koje se nalazi niže vene i žuti. Biljke su najčešće uništene prije završetka ljeta što uzrokuje vrlo male gomolje. Javljaju se na rajčici, krumpiru i luku.
Kod ovog problema potrebno je iščupati i spaliti zaražene gomolje i biljke. Dobro je posaditi i francusku ili afričku kadificu u blizinu osjetljivih kultura koja će pomoći u tjeranju nametnika.
U zaraženom tlu nije preporučljivo saditi krumpire, luk ili rajčicu barem šest godina. Nakon toga se preporučuje saditi otporne vrste krumpira.
Još jedna pojava mogu biti i buhači koji se javljaju na rotkvicama, kupusnjačama i mladicama cikle, a oni buše rupice u listovima koji poprime žutu boju.
Poznato je da svaka vrsta biljke ima svoje zakone o sadnji i sjetvi, količini sunca, ali i zalijevanju. Važno je pravovremeno reagirati kako bismo zaštitili biljku i vratili njezino zdravlje, a ako sami ne znamo ili ne možemo otkriti uzrok, bilo bi dobro posavjetovati se u obližnjem vrtnom centru, kako riješiti određeni problem, jer po boji listova možemo puno toga otkriti i na vrijeme reagirati.
Foto: jcesar2015/Pixabay
Odgovori