Zumbul (lat. Hyacinthus) je lukovičasta trajnica poznata po svoj neodoljivom mirisu i širokom spektru boja uključujući plavu, ljubičastu, ružičastu, bijelu kao i kombinaciju navedenih. Pripada porodici šparogovki (Asparagaceae) čiji su najpoznatiji predstavnici sanseverija, šparoga, zmajevac i hosta. Zumbul je poznat i pod nazivom hijacint, a podrijetlom je s prostora jugozapadne Azije točnije Irana i Turske.
Cvjeta u proljeće, točnije u ožujku ili travnju, a za rast zahtijeva temperature između oko 10°C dok bi za razdoblje mirovanja optimalna temperatura trebala biti ispod 10°C. Lukovica se sadi oko 18 cm duboko u tlo, a može narasti do visine od oko 15 - 30 cm, ovisno o vrsti i sorti. Stabljika ima uspravni cvjetni grozd s brojnim cvjetovima koji se otvaraju u nizu prema vrhu stabljike, a cvijet traje nekoliko tjedana. Lukovica može ostati u tlu godinama i iznova stvarati stabljike i cvjetove svakog proljeća.
Iako raste na različitim nadmorskim visinama najčešće raste na nadmorskim visinama do 1.000 m, iako neke vrste zumbula poput bijelog zumbula i Litvinovljevog zumbula mogu rasti na područjima čak i do 2000 m. n. v. S obzirom na to da se vrsta sadi u umjerenim klimama najbolje podnosi područja s godišnjom količinom padalina između 500 - 1.000 mm.
S obzirom na to da zumbul obično cvjeta u proljeće, sadi se u kasnu jesen kako bi se osiguralo dovoljno vremena za formiranje korijena prije cvjetanja. Nakon cvatnje, lišće ostaje zeleno sve dok ne počne propadati što se događa u kasno proljeće ili rano ljeto. Tada ulazi u fazu mirovanja i lukovica ostaje u tlu do sljedeće sezone rasta. Idealno tlo za sadnju trebalo bi biti rastresito, plodno i propusno kako bi omogućilo dobar protok zraka i vode. Tlo bi također trebalo biti blago kiselo do neutralno.
Zumbuli se obično sade na udaljenosti od oko 10 - 15 cm jedan od drugoga ovisno o veličini lukovica. Listovi su široki i mesnati, a obično se pojavljuju nakon cvatnje. Tamnozeleni su i rastu na vrhu stabljike koja se razvija iz lukovice. Dulji su od cvjetne stabljike, a duljina varira ovisno o vrsti i uvjetima uzgoja. Preporučuje se sadnja na mjestu gdje će imati najmanje 6 sati direktnog sunčevog svjetla.
Glavna metoda razmnožavanja je lukovicama iako je moguće i sjetvom sjemena ali se radi o izuzetno zahtjevnoj i sporoj metodi. Bitno je napomenuti da se prilikom razmnožavanja trebaju koristiti zdrave lukovice.
Srodnici
Vrste zumbula
Iako se radi o vrsti biljke koja je poznata i raširena diljem svijeta za sada nije otkriven velik broj njenih vrsta, a neke vrste su hibridi koji su dobiveni križanjem postojećih. Među poznatim vrstama koje možemo naći i koje su dostupne za sadnju su istočni zumbul, Litvinovljev zumbul, ametist zumbul i transkaspijski zumbul.
Istočni zumbul
Istočni zumbul (lat. Hyacinthus orientalis) poznat je i pod nazivima vrtni zumbul, obični zumbul i nizozemski zumbul. Podrijetlom je iz jugozapadne Azije, a sadi se diljem svijeta. Cvjetni grozdovi dolaze u različitim bojama uključujući bijelu, ružičastu, ljubičastu, plavu, narančastu, žutu i crvenu, a svaka stabljika ima 2 - 50 mirisnih cvjetića. Cvjeta u proljeće točnije u ožujku i travnju, a može narasti do visine 20 - 30 cm. Sadi se u rujnu ili listopadu na dubini 10 - 15 cm s razmakom 10 - 15 cm između lukovica koje su promjera 3 - 7 cm.
Optimalna temperatura za rast i cvatnju je između 10 - 15°C dok može podnijeti i niže temperature tijekom zimskog mirovanja. U prirodi se može naći prostorima od ravnice do planinskih područja obično do oko 1500 .m. n. v.
Litvinovljev zumbul
Litvninovljev zumbul (lat. Hyacinthus litwinowii) je vrsta koja je podrijetlom iz središnjeg dijela Azije točnije Afganistana, Irana, Tadžikistana i Uzbekistana. Cvjeta u travnju i svibnju, a cvjetovi su obično svijetloplavi ali mogu varirati u nijansama plave, ljubičaste i bijele boje. Može narasti do visine 20 - 30 cm, a obično se može naći u područjima s nadmorskom visinom između 2.000 - 3.000 m. n. v. Razmak između lukovica kao i dubina sadnje je obično 10 - 15 cm. Idealna temperatura za rast je između 10 - 15°C.
Ametist zumbul
Ametist zumbul (lat. Hyacinthus amethystinus) je vrsta podrijetlom iz sjeveroistočne Španjolske. Njegovi cvjetovi su obično ljubičasto-plave boje sa zvonastim cvjetnim krunama raspoređenim u grozdovima na vrhu uspravne stabljike. Intenzivnog su i slatkastog mirisa. Lukovica mu je nešto veća nego u ostalih vrsta čija je veličina do oko 20 cm, a sama biljka može narasti 15 - 20 cm u visinu. Sadi se u periodu između rujna i studenog, a cvjeta u veljači i ožujku. Može rasti do 1.000 m. n. v. dok je optimalna temperatura između 10 - 15°C, a samo cvjetanje počinje kad su temperature oko 15 - 20°C.
Transkaspijski zumbul
Transkaspijski zumbul (lat. Hyacinthus transcaspicus) je vrsta zumbula koja potječe iz središnjeg dijela Azije uključujući područje Kavkaza. Cvjetovi su obično svijetloplave boje s nijansama ljubičaste ili ružičaste. Zvonastog oblika s u gustim grozdovima i može narasti do visine od oko 20 - 30 cm. Sadi se u na jesen, a cvjeta u proljeće obično u istom periodu kao i kod ostalih vrsta. Raste na nadmorskim visinama 500 - 2.000 m i pri temperaturama 10 - 15°C.
Uzgoj zumbula
Zumbul se uglavnom razmnožava lukovicama u jesen i sadi se na dubinu od oko 18 cm da bi cvjetao u periodu ranog proljeća. Međusobni razmak sadnje dvije lukovice je različit ovisno želimo li dobiti efekt gušće ili rjeđe sadnje ali je standardni onaj koji se preporučuje 10 - 15 cm. Budući da se radi o proljetnoj vrsti najbolja je sadnja na mjestu gdje će imati najmanje 6 sati sunca, a sadi se u bogato i dobro drenirano tlo bez prevelikog zadržavanja vode.
Zumbul cvjeta jednom godišnje, a cvijet se zadržava otprilike nekoliko tjedana. Prihranjivanje jednom ili dva puta godišnje je sasvim dovoljno za uspješan rast i razvoj ove proljetnice.
Tlo
Zumbul preferira dobro drenirano tlo bogato humusom i s pH vrijednosti između 6,0 - 7,0, a najbolje podnosi sadnju u pjeskovito, ilovasto ili glineno tlo. Ako je tlo teško može se poboljšati dodavanjem komposta, stajskog gnoja ili drugih organskih materijala. Također pH vrijednost tla se može popraviti dodavanjem tresetne mahovine ako je tlo previše kiselo ili vapna ako je tlo previše alkalno. Malčiranje može pomoći u smanjenju rasta korova oko zumbula i pomaže u očuvanju vlage, a malčira se usitnjenom korom, piljevinom, tresetom, suhim lišćem ili slamom.
Klima
Obično preferira umjerenu klimu s hladnim zimama i toplim proljećem. Najbolje uspijevaju u klimatskim zonama s hladnim zimama, kada temperature padaju ispod 0°C, a ljeti s toplim, suhim razdobljima. Optimalna temperatura za rast i cvjetanje zumbula je između 10 - 20°C tijekom vegetacijske sezone u proljeće. Može podnijeti kratkotrajne mrazove čak i do -10°C, ali dugotrajne i ekstremno niske temperature mogu oštetiti lukovice ili cijele biljke. Visoke temperature tijekom ljeta nisu idealne jer mogu uzrokovati smanjenje cvjetanja i oštećenje lišća.
Vrijeme sadnje
Sadi se u kasnu jesen ili eventualno rano proljeće, a idealno vrijeme je obično kada je tlo dovoljno hladno i još uvijek nije smrznuto. U umjerenim klimama zumbul se sadi u kasnu jesen oko 4 - 6 tjedana prije prvog očekivanog mraza što omogućuje lukovici dovoljno vremena da se ukorijeni prije zime i bude spremna za rast u proljeće. U područjima s oštrijim zimama sadi se u rano proljeće nakon što prođe opasnost od mrazova jer ako je tlo previše toplo ili previše hladno lukovica može imati poteškoća s ukorjenjivanjem i započinjanjem rasta.
Očekuje se da će zumbul početi rasti 2 - 4 tjedna nakon sadnje gdje će se prvo početi razvijati stabljika i rasti listovi stabljike, a cvjetovi će se obično pojaviti nedugo nakon formiranja osnovnih dijelova.
Slaganje kultura
Predkulture su biljke koje se sade prije glavne biljke kako bi se tlo obogatilo hranjivim tvarima i kako bi se spriječilo širenje štetnika. Za sadnju zumbula preporučuje se saditi predkulture poput mahuna, graha, graška, krumpira, rajčica, paprika, tikvica ili salate. Ove biljke će poboljšati kvalitetu tla i smanjiti rizik od bolesti i štetnika.
Zumbul je također izvrsna prateća biljka zbog velikog raspona boja u kojima se javlja, a sadi se u kombinaciji s drugim proljetnicama koje podnose iste uvjete tla, temperature, vlažnosti i količine sunca. Idealno je kombinirati sadnju s biljkama poput tulipana, ruže, liriope, patuljastog irisa, plućnjaka, narcisa, kukurijeka, begonije i plamenca.
Biljke koje se ne preporučuje saditi u kombinaciji sa zumbulom su one koje se agresivno šire poput koprive i maslačka, koje ne cvjetaju u sličnom ili istom periodu kao i zumbuli poput šafrana kao i one koje vole vlažnije tlo poput paprati ili vodenih ljiljana.
Faza mirovanja
Faza mirovanja obično nastupa nakon što biljka završi svoj vegetativni i reproduktivni ciklus što je uglavnom u ljetnim mjesecima. Zumbul ostaje u toj fazi obično do proljeća kako bi se skupila energija za sljedeću vegetativnu sezonu. Tada nema potrebe za dodatnim zalijevanjem, prihranjivanjem ili malčiranjem tla jer sve to može biti štetno za zumbule i može potaknuti previše rasta ili truljenje lukovica. Malčiranje tla tijekom ove faze nije obavezno, ali može pomoći u očuvanju vlage u tlu i smanjenju rasta korova.
Sadnja zumbula
Zumbul se obično sadi 4 - 6 tjedana prije očekivanog mraza u dobro drenirano i plodno tlo i na određenom međusobnom razmaku. Optimalna temperatura tla za sadnju je između 10 - 15°C jer će se najbolje ukorijeniti u tlu koje je blago toplo. Nakon sadnje na dubinu od oko 18 cm tlo se može malčirati i zaliti kako bi se potaknuo rast korijenja.
Kada je završeno s cvjetanjem može se ukloniti uvelo cvijeće, a lišće se ostavlja dok ne uvene samo jer je ono važno za proizvodnju energije koja se pohranjuje u lukovici za sljedeću sezonu. Nakon završene sezone cvjetanja lukovice se mogu ostaviti u zemlji ili se izvaditi i ponovno posaditi u proljeće.
Sadnja sjemena
Iako se zbog spore klijavosti koja može trajati nekoliko godina ovakav način razmnožavanja ne savjetuje, on u konačnici nije nemoguć. Za ovakvu sadnju potrebno je zdravo sjeme minimalno 24 sata prije sadnje namočiti u vodi kako bi se omekšala vanjska ovojnica i potaknulo klijanje. Supstrat u koji se sadi treba biti bogat hranjivim tvarima i dobro dreniran, a samo se sjeme sije na površinu nakon čega se lagano pritiska i pokriva tankim slojem supstrata ili perlita.
Posudu s posijanim sjemenom je potrebno držati na svijetlom mjestu, ali ne izravnoj sunčevoj svjetlosti. Klijanje u najboljem slučaju može trajati do nekoliko mjeseci, a kada sadnica razvije pravi par listova može se presaditi u veću posudu ili na otvoreno tlo pritom pazeći da se ne ošteti korijenje.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti tlo čija pH vrijednost mora biti u granicama između 6,0 - 7,0. Lukovica se sadi na dubini 10 - 15 cm, a ako se radi o sadnji u redove onda je potreban razmak 20 - 25 cm. Nakon sadnje potrebno je odgovarajuće zaliti lukovicu kao i održavati prostor oko lukovice čistim redovnim uklanjanjem korova.
Zumbul se može saditi u posudu koja se može držati na otvorenim ili u zatvorenim prostorima, sadi se i kao rubna biljka u vrtovima sama ili u kombinaciji s drugim vrstama, a najčešće je možemo vidjeti u kombinaciji s tulipanima koji pripadaju istoj porodici i koje su također lukovice.
Uzgoj u vrtu
Velike su mogućnosti za kombinaciju sadnje zumbula bilo da se radi o mjestu sadnje ili o sadnji s drugim vrstama. Najčešće ga možemo vidjeti posađenog u gredicama pojedinačno ili u grupama dok se nerijetko sadi i na travnjacima stvarajući efekt tepiha. Zumbul se također sadi u stjenovitim vrtovima gdje se može stvoriti šareni kontrast uz kamenje i stijene. Isto tako se sadi uz zidove kuće, ograde ili zidove drugih građevina pazeći da lukovice budu dovoljno duboko posađene kako bi bila zaštićene od mraza i imala dovoljno prostora za rast korijena.
S obzirom na to da preferira sunčana do polusjenovita mjesta sadnja ispod stabala može biti izazovna jer često stvaraju gustu krošnju koja može smanjiti količinu sunčeve svjetlosti koja doseže tlo što može biti nepovoljno za rast zumbula. Ipak uspješno raste ispod nekih stabala uključujući stabla trešnje, višnje, kruške i jabuke.
Uzgoj u stakleniku
Iako zumbul općenito dobro podnosi boravak u zatvorenom prostoru, za sadnju u stakleniku potrebno je izabrati odgovarajuće sorte koje mogu to podnijeti poput Ice Follies, Mount Hood, Apricot Beauty i Pink Diamond. Prije sadnje potrebno je pripremiti tlo gdje se koristi mješavina tla koja je bogata organskom tvari poput treseta, komposta i perlita kako bi se osigurao dobar rast korijena i drenaža.
Za vrijeme boravka u stakleniku potrebno je održavati temperaturu i dobru ventilaciju kako ne bi došlo do zadržavanje nepotrebne količine vode koja dovodi do truljenja lukovice i propadanja same sadnice u konačnici. Prihranjuje se redovno i po potrebi gnojivima bogatim fosforom i kalijem može potaknuti rast i cvatnju.
Uzgoj u posudama
Za sadnju zumbula preporučuje se posuda koja je duboka najmanje 20 cm kako bi se omogućilo dovoljno prostora za razvoj korijena. Ako se sadi u posudu ovih dimenzija onda je najbolje posaditi jednu lukovicu dok se u posudu promjera 30 - 40 cm može saditi više lukovica. Također je moguća kombinacija i s drugim vrstama biljaka, ali i međusobna kombinacija iste vrste različitih nijansi.
Vrsta posude za sadnju nije važna sve dok ima drenažne otvore na dnu radi nesmetanog istjecanja nepotrebne količine vode, a najčešće se sadi u posude od terra cotte, plastike i keramike.
Održavanje nasada
Održavanje nasada sastoji se od održavanja svake sadnice pojedinačno, a općenito se to odnosi na uklanjanje korova oko sadnica, prihranjivanje i redovno pregledavanje kako bi se spriječio razvoj neke bolesti koji može dovesti do zaraze cijelog plodoreda ili svih drugih vrsta biljaka posađenih u blizini zaražene sadnice.
Važno je na početku svake sezone odnosno u periodu koji je predviđen za sadnju lukovica izabrati zdrave kako ne bi došlo do kontaminacije zemlje čijim se putem zaraza može vrlo lako širiti. Zalijevanje više od preporučenog se ne savjetuje posebno u periodu faze mirovanja.
Održavanje i njega
Tlo u koje se sadi zumbul je potrebno održavati dreniranim, a prihranjivanjem se omogućuje nesmetan i zdrav rast. Uvenuli cvjetovi trebaju biti uklonjeni kako bi se potaknuo rast novih cvjetova. Nakon što zumbul završi fazu cvjetanja i lišće počne venuti ono se može odrezati, ali ne prije nego što uvene samo od sebe. Lišće zumbula nakon cvjetanja ima važnu ulogu u prikupljanju hranjivih tvari koje se pohranjuju u lukovicama za sljedeću sezonu cvjetanja.
Ako zumbul raste u području s hladnim zimama za zaštitu se mogu koristiti zaštitni materijali poput slame ili pokrivača kako bi se zaštitila sadnica od niskih temperatura i mraza.
Zalijevanje
U proljeće kada zumbul aktivno raste i cvjeta bit će potrebno češće zalijevanje, otprilike 1 - 2 puta tjedno održavajući tlo ravnomjerno vlažnim. Tijekom ljeta kada zumbul ulazi u fazu mirovanja zalijevanje se može smanjiti na jednom tjedno ili na svaka dva tjedna ovisno o uvjetima okoline i vlazi tla. Prije zalijevanja potrebno je provjeriti vlažnost tla stavljanjem prsta u tlo do dubine 2- 3 cm. Savjetuje se zalijevanje dna biljke izbjegavajući prskanje po listovima i cvijetu što samo omogućuje pogodne uvjete za širenje gljivičnih oboljenja.
Gnojidba
Iako se preporučuje prihranjivanje 2 puta godišnje ono je u aktivnoj fazi rasta moguće svakih 2 - 3 tjedna. Preporučuje se početi s prihranjivanjem nakon nicanja prvih listova i nastaviti tijekom razdoblja cvjetanja. Nakon cvjetanja prihranjivanje se postupno smanjuje. Gnojivo se primjenjuje na tlo oko biljke ili lukovice, a može se koristiti granulirano gnojivo koje se raspoređuje ravnomjerno po površini tla ili tekuće gnojivo koje se razrjeđuje u vodi i zalijeva oko biljke. Preporučuje se upotreba gnojiva s visokim udjelom fosfora i kalija i umjerenim udjelom dušika u omjeru 10 - 10 - 5.
Razmnožavanje
Pored razmnožavanja sjetvom sjemena, zumbul se najčešće razmnožava lukovicama, ali i metodama poput lateralnog podizanja i rezanja lisnog vrška.
Podjela lukovica
Podjela lukovica zumbula je jedan od najčešćih načina razmnožavanja koji se odvija nakon što završi razdoblje cvjetanja i lišće počne uvenuti što je obično u rano ljeto. Prva se podjela obično savjetuje kada je lukovica stara 2 - 3 godine, a podjela slijedi nakon što se lukovica pažljivo iskopa, očisti od zemlje nakon čega se dijeli na manje dijelove gdje će svaki imati barem jedan list i dio korijena. Nakon toga slijedi sadnja na dubinu 10 - 15 cm s vrhom lukovice okrenutim prema gore.
Lateralno podizanje
Lateralno podizanje je jedna od manje poznatih metoda razmnožavanja, a odvija se kada se iz bočnog dijela matične lukovice razvija nova lukovica. To se događa kao rezultat podzemnog rasta između starije matične lukovice i novonastale bočne lukovice. Za ovaj način razmnožavanja potrebno je izabrati zdravu lukovicu koju je potrebno pažljivo iskopati i ukloniti zemlju i ostatak lišća. Oštrim alatom je potrebno pažljivo odvojiti lateralno podignutu lukovicu od matične lukovice i posaditi na dubinu od oko 10 - 15 cm s vrhom lukovice okrenutim prema gore.
Metoda lisnog vrška
Metoda lisnog vrška poznata je i kao metoda “lisnog umetanja”, a uključuje uzimanje dijela lista zumbula i sadnju u supstrat kako bi se razvile nove biljke. Prije početka ovog procesa potrebno je odabrati zdrav list zumbula koji je još uvijek na biljci i koji je dovoljno velik za rezanje i sadi se u mješavinu treseta, perlita i pijeska u omjeru 1 - 1 - 1. Nakon sadnje posuda se stavlja na osunčano, ali ne i izravno svjetlo. U tom periodu potrebno je održavati vlažnost tla, a lisni vršak bi kroz nekoliko tjedana trebao početi razvijati svoj korijenski sustav i kada lukovica postane dovoljno velika može se presaditi.
Presađivanje
Zumbul se obično presađuje u kasno ljeto ili rano jesen, a prije sadnje potrebno je iskopati lukovicu pazeći da se ne oštetiti korijen ili sama lukovica. Lukovica se čisti uklanjajući ostatak zemlje nakon čega se sadi na dubinu 10 - 15 cm. Lukovica se postavlja okrenuta prema gore, a rupa gdje je posađena popunjava se tresetom, kompostom ili mješavinom supstrata pogodnom za lukovice pažljivo pritiskujući tlo kako bi se osiguralo dobro prianjanje. Nakon sadnje slijedi zalijevanje i prihranjivanje.
Rezidba
Rezidba zumbula nije potrebna, ali se može vršiti nakon što procvjeta kako bi se spriječilo sjeme da sazrijeva. Lišće treba ostaviti na stabljici sve dok ne požuti i uvene prirodno, jer biljka preko lišća apsorbira hranjive tvari potrebne za rast lukovica za sljedeću sezonu. Rezanje lišća prije nego što uvene može smanjiti snagu lukovica za sljedeću sezonu zato se obično ne preporučuje. Važno je koristiti oštre i čiste alate prilikom rezidbe kako bi se smanjila mogućnost infekcija i oštećenja biljke.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje zumbula je moguće kada se sadi u grupama ili redovima. Ako su biljke posađene vrlo gusto mogu se međusobno gušiti što može smanjiti njihovu sposobnost da se razviju i cvjetaju. Tada je potrebno vršiti prorjeđivanje kako bi se osigurao dovoljan prostor za svaku biljku. Također se može vršiti kada dosegne određenu veličinu obično nakon što cvjetovi i lišće uvenu. Prorjeđivanje zumbula se obično vrši pažljivim uklanjanjem viška biljaka iz zemlje često ručno ili pomoću oštrih alata, a isto tako preporučuje se ostaviti dovoljan razmak između preostalih biljaka zbog rasta i razvoja.
Zaštita od vjetra
S obzirom na to da se radi o jako osjetljivoj vrsti potrebno je prilikom sadnje paziti na kojem će se mjestu posaditi. Sadnjom uz ograde i zidove štiti se od direktnih udara vjetra, a ona sadnica koja je posađena na nekom drugom mjestu štiti se postavljanjem zaštitne mreže ili zaklona od trske. Ako cvjetovi zumbula padaju tijekom cvjetanja uslijed jakog vjetra moguće ih je podvezati laganim vezicama kako bi se zaštitili.
Zaštita preko zime
Zumbul je otporan na hladnoću, ali u nekim područjima s vrlo hladnim zimama može biti potrebno poduzeti određene mjere za zaštitu tijekom zime. Malčiranjem tla korištenjem suhog lišća, komposta i borove kore pomažemo u očuvanju temperature tla, a tijekom jako niskih temperatura može se prekriti krpom ili nekim drugim materijalom. Ako je posađen u posudu na otvorenom može se unijeti u zaštićeni prostor kao što je garaža, terasa ili staklenik tijekom najhladnijih mjeseci.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon što procvjeta i lišće počne venuti najbolje je ostaviti da se ono prirodno osuši kako bi mogao akumulirati hranjive tvari za sljedeću sezonu. Također je važno redovito zalijevanje tijekom tog razdoblja kako bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari. Lukovica se može ostaviti u tlu ili iskopati i čuvati na suhom i prozračnom mjestu do sljedeće sezone sadnje, a najčešći način pohranjivanja je u papirnatoj vrećici. Nakon što se iskopa potrebno ju je pregledati i odbaciti oštećene ili trule dijelove kako bi se osigurala zdrava lukovica za sljedeću sezonu sadnje.
Bolesti
Zumbul je relativno otporna biljka na bolesti, ali kao i svaka biljka može biti podložna određenim bolestima posebno ako su prisutni nepovoljni uvjeti. Najčešće bolesti od kojih strada su siva plijesan i trulež korijena.
Siva plijesan
Siva plijesan zumbula je bolest uzrokovana gljivicom Botrytis cinerea, a uzrokuje veliku štetu posebno tijekom razdoblja cvjetanja. Simptomi sive plijesni zumbula uključuju smeđe mrlje i trulež na lukovicama, lišću, stabljikama i cvjetovima. Gljivica obično napada oslabljene ili oštećene dijelove kao što su cvjetovi koji su oštećeni tijekom berbe, truljenje nakon kiše ili vlažnog vremena. Obično se širi zrakom i vodom pa je bitno održavati dobru cirkulaciju zraka i izbjegavati pretjerano vlaženje lišća i cvjetova. Moguća je primjena fungicida poput azoksistrobina, kaptana, fentin acetata i mancozeba.
Trulež korijena
Trulež korijena je bakterijska bolest koju uzrokuje Erwinia carotovora, a očituje se u stradavanju korijena i gomolja. Dolazi do prevelike mekoće gomolja koji postaje smeđ ili crn i može imati neugodan miris. Također listovi mogu promijeniti boju i postati vodenasti. Dolazi do usporenog rasta što na koncu dovodi do venuća. Bakterijska infekcija može se brzo širiti na susjedne biljke posebno u vlažnim i vodenim uvjetima i uzrokovati širenje bolesti na cijelom području sadnje. Za suzbijanje bakterijske truleži korijena zumbula mogu se koristiti različiti baktericidi poput bakrenih preparata, streptomicina ili oksitetraciklina.
Štetnici
S obzirom na to da se radi o jako otpornoj vrsti biljke, kada su napadi štetnika u pitanju onda nije ista situacija kao s bolestima jer do sada nisu zabilježeni neki problemi uslijed napada određenog štetnika pa se kao rezultat dugogodišnjeg promatranja ove biljke zaključuje da ona ne strada od strane štetnika nego samo od različitih bakterijskih ili gljivičnih oboljenja.
Upotreba zumbula
Zumbul se prvenstveno koristi kao ukrasna biljka u interijerima i vrtovima ,posebice u kombinaciji s drugim biljkama različitih boja. Pored ovog najčešće se koristi u kozmetičkoj industriji, ali u nekim slučajevima i u medicinske svrhe.
Berba
Obično se bere kada je u punom cvatu, uglavnom u proljeće, a prilikom branja potrebno je koristiti oštre škare kako ne bi došlo do nepotrebnog oštećenja nekog drugog dijela biljke.
Sušenje
Listovi i cvjetovi zumbula mogu se sušiti zajedno što se skupe u manje snopove i vežu zajedno pomoću elastične trake. Objese se na suhom, tamnom i dobro prozračenom mjestu pritom pazeći da nisu previše gusto složeni kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka. Listovi i cvjetovi će se sušiti za nekoliko dana do nekoliko tjedana ovisno o uvjetima sušenja i veličini.
Skladištenje
Suhi listovi i cvjetovi zumbula mogu se čuvati u hermetički zatvorenim posudama na suhom, tamnom i hladnom mjestu kako bi zadržali svježinu što dulje. Preporučuje se upotreba staklenih ili plastičnih posuda s dobro zatvorenim poklopcem kako bi se spriječio ulazak zraka i vlage. Ako su pravilno sušeni i skladišteni mogu se čuvati do 12 mjeseci iako najbolje zadržavaju svježinu u prvih 6 mjeseci. Također je važno redovno provjeravati skladištene listove i cvjetove kako bi bili sigurni da nisu pokvareni, imaju li znakove vlage, plijesni ili neugodnog mirisa.
Kozmetika
Zumbul ima jako pozitivno djelovanje na kožu jer uspješno liječi ekceme i druga kožna oboljenja budući da ima antimikrobna i antibakterijska svojstva. Koristi se u brojnim regeneratorima i šamponima. Miris zumbula je intenzivan i sladak pa se koristi kao sastojak u proizvodnji parfema i drugih mirisnih proizvoda.
Medicina
Ima široku primjenu u medicini jer stabljika zumbula pomaže u liječenju upaljenog grla, ugriza zmije kao i apscesa, posebice u kombinaciji sa sokom od limuna. U tradicionalnoj kineskoj medicini koristi se u liječenju mučnine, proljeva i nadutosti, a regulira i količinu kolesterola u krvi. Također se pokazao izvrsnim u liječenju groznice, sunčanice i pretilosti.
Zanimljivosti
Latinski naziv za zumbul, Hyacinthus, potječe iz grčke mitologije. Prema grčkom mitu zumbul je bio prekrasan mladić po imenu Hyacinthus koji je bio omiljeni suputnik grčkog boga Apolona. Nesretnim slučajem dječak je umro, a iz mjesta gdje je Hyacinthusova krv pokvasila zemlja izrastao je prekrasan cvijet sa svijetlim i mirisnim cvjetovima koji je kasnije nazvan Hyacinthus ili zumbul u latinskoj verziji.
Različite boje zumbula simboliziraju različita stanja pa tako plavi zumbul simbolizira povjerenje i spokoj, bijeli nevinost i čistoću, rozi nježnost i privlačnost, crveni ljubav i hrabrost, narančasti sreću, veselje i kreativnost, a žuti radost i prijateljstvo.
Zumbul se smatra nacionalnim cvijetom Turske i može se pronaći u raznim dijelovima zemlje. Turska je također poznata po povijesnoj povezanosti sa zumbulom jer se vjeruje da je ovo područje bilo jedno od prvih mjesta gdje je zumbul kultiviran.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori