Paprika (lat. Capsicum) je jednogodišnja povrtna kultura koja pripada porodici pomoćnica (Solanaceae) kao i rajčica, duhan, krumpir, patlidžan i drugi. Tisućama godina uzgajala se na područjima tropske Amerike. Preko Španjolaca u Europu je stigla u 15. stoljeću i koristila se kao začin. Mađarska je jedna od najvećih uzgajivača i prerađivača paprike, a najpoznatiji su po crvenoj paprici.
Paprika raste u visinu do 60 cm. Listovi su naizmjenično poredani po uspravnoj stabljici, jajastog oblika i šiljastog vrha. Korijen je slabije razvijen plitko u tlu. Cvjetovi se nalaze na krajevima peteljka, smješteni su nasuprotno i bijele su boje.
Plod je višesjemena boba glatke teksture. Različitih je veličina, oblika i boja koje mogu biti od blijedožućkaste, svijetlo i tamno zelene, do narančaste, crvene pa čak i smeđe. Paprika ima sjemenu ložu na vrhu gdje se nalazi većina plosnatih sjemenki. Ostatak sjemenki nalazi se među pregradama s kojima je podijeljena paprika.
Paprika se dijeli na slatku i ljutu. Plodovi paprike sadrže alkaloid kapsaicin zbog čega imaju žarkast okus, jedino ga paprika babura uopće ne sadrži.
Srodnici
Vrste paprika
S obzirom na to da je paprika povrtna kultura, ima velik broj vrsta i oblika. Kod nas se najčešće uzgajaju paprike koje pripadaju vrsti Capsicum annuum var.macrocarpum (krupnoplodne sorte) i Capsicum annuum var.microcarpum (sitnoplodne sorte).
Unutar ove dvije vrste razlikujemo nekoliko tipova s puno sorti. Unutar krupnoplodnih sorti nalaze se sorte zvonolikog oblika ploda (babure), okruglog ploda (rotund) te izduženog ploda (kapije i rog paprike). Od sitnoplodnih sorti najpoznatiji su feferoni.
Krupnoplodne sorte
U krupnoplodne sorte spadaju: babura, rog, kapija i rotund.
Babura
Babura je najraširenija vrsta paprike u uzgoju kod nas, ali i u svijetu. Raste u tri boje, ovisno o vremenu sjetve i stupnju zrenja. Različite boje paprike imaju i drugačiji niz nutritivnih prednosti. Na našem tržištu najčešće se mogu naći žute. Osnovna karakteristika ove sorte je prizmatični oblik ploda koji završava s 3 ili 4 vrha, koliko ima i pregrada. U ovu vrstu ubrajaju se i sorte sa stožastim plodovima koje završavaju s jednim vrhom. Plodovi ovih paprika su krupni i prosječne mase 80 - 150 g i debljinom "mesa" ploda (perikarp) 4 - 7 mm. Ove sorte se mogu uzgajati u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Danas su u proizvodnji najrašireniji hibridi Istra F1, Blondy F1 i Bianca F1 svijetlozelenih i žutih boja plodova. Uglavnom je namijenjena za potrošnju u svježem stanju, iako se može i konzervirati kiseljenjem.
Rog
Naziv ove sorte nastao je zbog ploda koji izgledom podsjeća na rog krava. Plodovi ove sorte su stožasti i dugi 20 - 30 cm. Plod je debljine 3 - 6 mm, a mase 30 - 90 g. Iako je uzgoj moguć i u zatvorenim prostorima, češće se uzgajaju na otvorenom. U domaćinstvu se koriste za pripremu ajvara i režu se u filete koji se kisele. Sorte rasprostranjene u proizvodnji su Sivrija i Arlequin. Podravka i Slavonika nove su sorte koje imaju dobar potencijal.
Kapija
Plodovi ovog tipa izgledaju poput sorte u tipu "rog", ali su plodovi "kapije" spljošteni. Ove paprike kod nas se koriste za pečenje i pripremanje zimnice, odnosno za kiseljenje i pripremu ajvara.
Mase su 60 - 120 g i dužine 10 - 18 cm. Uglavnom imaju 2 sjemene pregrade, a ponekad i 3. Uzgajaju se uglavnom na otvorenom, a najraširenije sorte su Kurtovska kapija, Stella i Slonovo uho.
Rotund
Plodovi ovih sorti su okrugli i najčešće spljošteni. Promjeri ploda su gotovo dva puta veći od njegove visine i imaju više od 4 sjemene pregrade. Karakteristično za ovu sortu je što imaju poprilično debeo perikarp 5 - 10 mm. Uzgajaju se izričito na otvorenom i koriste se uglavnom za kiseljenje cijelih plodova. Zeleni rotund je otporna na bolesti, vrlo rodna i lako se bere. Botenička žuta i Rotund žuti najpoznatije su domaće sorte.
Sitnoplodne sorte
Najpoznatija sitnoplodna sorta paprike su svakako feferoni i čili papričice.
Feferoni
Feferoni mogu biti slatki ili ljuti, što ovisi o količini kapsaicina. Plodovi su najčešće mase 10 - 20 g i stožastog su oblika. Najčešće se prerađuju kiseljenjem te se stoga uzgajaju na otvorenom.
Čili papričica
Čili papričica (lat. Capsicum frutescens) je vrsta paprike koja na biljci ima minimalno dva sitna ploda nalik malom feferonu. Kada dosegnu fiziološku zrelost koriste se za pripremu ljutih umaka. Također spadaju u tzv. "tabasco" vrstu paprike i u većini slučajeva se uzgajaju u posudama kao ukrasne, a idealne su i za sadnju i uzgoj na balkonu.
Začinske paprike
Začinske paprike imaju tanki perikarp, što omogućuje sušenje na biljci u fiziološkoj zrelosti. Poželjno je da se crvena boja ne gubi sušenjem. U proizvodnji se uglavnom koriste lokalne populacije. Uzgajaju se na otvorenom, a ljutina im ovisi o količina alkaloida kapsaicina.
Najpoznatije sorte začinske paprike su: horgoška slatka 2 i szegedi 20.
Plodovi ove vrste paprike su dugi 8 - 15 cm i široki 2 - 4 cm s imaju 3 sjemene pregrade. Prosječna težina im je otprilike 20 g. Imaju tanak perikarp što im omogućuje da se osuše u fiziološkoj zrelosti još dok su na biljci. Karakteristična crvena boja sorti se ne gubi sušenjem, a plodovi mogu biti ljuti ili slatki zbog čega se dalje prerađuju sušenjem i mljevenjem.
Uzgoj paprike
Uzgoj paprike je najčešći u plastenicima ili na otvorenom, a potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete, poput svjetla, vlage i temperature, kako bi se postigli najbolji rezultati. Korištenjem zdravog sjemena i pravilne brige, mogu se uzgojiti sočni i ukusni plodovi. Paprika zahtjeva dosta topline jer na temperaturama od 15°C i 36°C prestaje s rastom. Također zahtjeva puno vode, zbog slabije usisne moći korijena. Važno je i održavati neutralnost tla.
Tlo
Idealno tlo za uzgoj paprike je plodno, dobro drenirano i blago kiselinsko tlo s pH vrijednosti 6,0 - 6,8 čime će se osigurati dovoljno hranjivih tvari za optimalan rast i razvoj biljaka paprike. Uzgoj paprike na previše kiselom ili slanom tlu može dovesti do problema s rastom i raspadanjem plodova. Stoga se preporučuje provesti analizu tla prije početka uzgoja i, ako je potrebno, dodati ili balansirati određene tvari kako bi se osigurala optimalna ravnoteža pH vrijednosti.
Osim toga, potrebno je osigurati dovoljno vlage u tlu, kako bi se spriječilo presušivanje. Tlo za uzgoj paprike treba biti dobro održavano, kako bi se osigurala njegova plodnost i sposobnost da učinkovito opskrbljuje biljke hranjivim tvarima. Uzgoj paprike u plasteničkim uvjetima omogućuje kontrolu nad tlom i klimatskim uvjetima, što može pomoći u postizanju najboljih rezultata u uzgoju.
Klima
Idealna klima za sadnju paprike uključuje temperature između 20 i 30°C i dobru razinu vlage. Paprika voli sunčevu svjetlost i dobro dreniranu zemlju. Ako su temperature previsoke ili preniske ili ako je zemlja prejako vlažna, paprika može biti podložna bolestima i infekcijama. Osim toga, najbolje uspijevaju u područjima s umjereno vlažnom klimom bez ekstremnih promjena temperature. Ako se želi uzgajati u vrtu na otvorenom, potrebno je odabrati mjesto s puno sunca.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje paprike ovisi o području u kojem se uzgaja, a obično se radi kad srednje dnevne temperature zraka porastu preko 15°C, ali i kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva u proljeće. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Sjeme paprike niče na temperaturi od 13°C
Slaganje kultura
Breskvine uši su među najčešćim štetnicima koji napadaju paprike, a osim toga prenose i nekoliko virusa na plodove. Dokazano je da sadnja paprika s članovima porodice lukova, uključujući vlasac, ljutiku, medvjeđi luk, poriluk, luk ili mladi luk i češnjak, odvraća ove male insekte od naseljavanja paprika kako bi se hranili.
Osim breskvinih uši, paprike napadaju i tripsi, a kako bi se zaštitili nasadi paprike (i rajčice) korisno je posaditi bosiljak koji svojim hlapljivim kemikalijama koje oslobađa prikriva mirise drugih biljaka i time otežava tripsima da otkriju svog domaćina.
Osim što se hrane lisnim ušima, bijelim mušicama i drugim štetnicima paprike, kopar, dragoljub, mrkva, metvica, origano, peršin, ružmarin, majčina dušica, komorač i korijander posađen između i oko biljaka paprike privući će i korisne insekte koji se prirodno hrane lošim čime se vrši zdrava biološka kontrola. Suncokreti također imaju korisnu ulogu u opskrbljivanju korisnih insekata nektarom i peludom, a matičnjak služi kao antimikrobik koji smanjuje gljivične i bakterijske bolesti.
Jednostavan usjev pak choi ili rotkvice koji koriste kao "mamac" je sve što je potrebno da bi se šteta od buhača na biljkama paprike svela na minimum. Buhači mnogo više vole pak choi i rotkvice od paprike (i patlidžana i rajčice).
Bijela djetelina, tikva i krastavac će koristiti kao živi malč, a mahunarke poput graha, soje, boba, leće i graška pretvaraju dušik iz zraka u oblik koji paprike potiče na kvalitetniji rasta.
Biljke koje se ne preporučuje saditi uz paprike su članovi obitelji kupusnjača poput brokule, kupusa, cvjetače, kelja i kelja pupčara. Zahtijevaju iste uvjete za sadnju i uzgoj stoga će se natjecati za hranjive tvari. Patlidžani, rajčice, krumpir i drugo velebilje međusobno dijele iste bakterijske i gljivične bolesti stoga se preporučuje ili pažljiva sadnja ili potpuno izbjegavanje sadnje biljaka zajedno.
Faza mirovanja
Faza mirovanja paprike je kritična faza u razvoju paprike, u kojoj biljka prestaje sa rastom i priprema se za sljedeću sezonu cvatnje i plodnosti. Ova faza obično dolazi u periodu kada je dnevna svjetlost kraća i temperature su niže.
Tijekom faze mirovanja, biljka usporava procese fotosinteze i apsorbiranja hranjivih tvari iz tla. Međutim, korijeni i dijelovi biljke koji se nalaze ispod zemlje nastavljaju sa rastom i pripremaju se za sljedeću sezonu.
Važno je da se u ovom periodu pravilno brine o biljci, kako bi se osigurala njena uspješna priprema za sljedeću sezonu, a uključuje zalijevanje, hranjenje i zaštitu od štetnika i bolesti.
Sadnja paprike
Sadnja paprike zahtijeva određene uvjete, poput adekvatne svjetlosti, temperature, vlage i hranjivih tvari, kako bi se osigurala njihov uspješan rast i plodnost. Sadi se direktno u tlo u vrtu ili u plasteniku, a važno je pažljivo planirati sadnju kako bi se osiguralo da biljke dobiju adekvatnu podršku i zaštitu od štetnika i bolesti.
Sadnja sjemena
Sjeme paprike se sadi u ožujku u male posude po izboru (teglice, stiropor, karton,...). Na kraju svibnja kada prođu opasnosti o kasnih proljetnih mrazeva, presađuju se u vrt. Vole toplinu i vlažnu zemlju, pa ih treba redovito zalijevati. Kaljenje rasada obavezno se provodi 10 - 15 dana pred sadnju, poznatom metodom (smanjeno zalijevanje i pojačano provjetravanje i otkrivanje rasada).
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice paprike na otvoreno je najčešći način uzgoja u vrtovima na našem području. Sadnice se dobiju iz sjemena, a zatim se presađuju direktno u vrtu. Tlo spremno za sadnju mora biti zasićeno vodom do 80% poljskog vodnog kapaciteta na dubini od 15 - 20 cm. Može se saditi na gredice ili na ravnu površinu. Međuredni razmak bi trebao biti 50 - 60 cm, a unutar redova oko 40 cm.
U kontinentalnim područjima paprika se uzgaja iz presadnica. Po 1 m2 potrebno je od 7 - 8 presadnica. Rasađivanje na otvorenom počinje onda kada je tlo dovoljno toplo (13°C je temperatura na kojoj paprika klije), kad prestane opasnost od kasnih mrazeva i kada se na biljkama razviju dva stalna listića. Sadnice se sade do dubine prvih pravih listova, a neposredno nakon sadnje se zalijevaju.
Uzgoj u vrtu
Kod uzgoja paprike u vrtu, važno je natapati sadnice prilikom presađivanja. Slabo zasušivanje biljaka tijekom najtoplijih sati nije opasno i ne znači da je potrebna voda, stoga s idućim natapanjem ne treba žuriti. Međutim, postoje tla koja se brzo suše i u takvim uvjetima potrebno je biljke natapati nekoliko dana nakon prvog natapanja i to kada se presađuje. Ukorjenjivanje traje do 2 tjedna i ovisi o vremenskim prilikama. Do drugog natapanja paprika se okopa. U početku je natapanje rjeđe i umjereno, a tlo se nakon svakog natapanja rahli, čime se održava povoljan režim vlage. Do početka sazrijevanja nije potrebno prečesto natapati. Kada počinje berba, natapa se često. Može se natapati odozgo (umjetnom kišom) ili natapanjem brazdi.
Uzgoj u plasteniku
Uzgoj paprike u plasteniku odvija se kao i za uzgoj na otvorenom. Zemlju u staklenicima treba obavezno svake godine dezinficirati. Sadnice se siju u listopadu i studenom, a sadnja počinje u siječnju ili veljači. Sadnice se siju na međuredni razmak 30 - 40 cm i 30 - 35 cm u redovima u ranije napravljene udubine. Noćna temperatura trebala bi biti 17°C, dok bi dnevna trebala biti 22°C. Odmah nakon sadnje treba započeti s kontrolom temperature. Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati, obično se prvi put nakon presađivanja zalijeva nakon 10 - 12 dana.
Uzgoj u posudama
Uzgoj paprike u posudama je karakterističan kod balkonskog uzgoja. Posude u kojima se sadi paprika mogu biti zemljane, drvene, plastične ili od nekog drugog materijala. Optimalna dubina posude je 70 - 100 cm. Na dno se stavi drenažni sloj koji može biti bilo koji prozirni materijal (poput kamena ili glinene krhotine), a zatim vrtna zemlja. Sadnicu treba poduprijeti kolcem kao i kada se sadi u vrtu, a tijekom rasta trebalo bi ju nježno privezati tkaninom.
Održavanje nasada
Održavanje nasada paprika nije komplicirano i bitno se razlikuje o razdoblju i starosti biljke. Kad su biljke paprike stare tjedan ili dva, krhke su. Zalijevanje odozgo može oštetiti stabljike biljke. Umjesto toga, potrebno ih je zalijevati odozdo pri dnu biljke. Kod odraslih biljaka, malčiranje slamom ili pokošenom travom je korisno iz više razloga, sprječava prebrzo isušivanje tla na vrelom suncu, djeluje kao barijera, smanjujući vjerojatnost da patogeni iz tla dolaze u doticaj s biljkama.
Većina sorti paprike može podnijeti vruće vrijeme, ali imaju ograničenja. U periodu kada se očekuju toplinski valovi, biljkama je potrebno osigurati popodnevnu hladovinu, što je jednostavno s biljkama u posudama (samo ih se premjesti u sjenu), ali je teže s biljkama posađenim u vrtu. Jedna je mogućnost napraviti strukturu preko koje će se staviti tkanina za sjene. Ovakva zaštita može spriječiti opadanje cvjetova i smanjenu produktivnost!
Iako su paprike samooplodne, uvijek im mogu pomoći lokalni kukci, stoga se u blizini paprike mogu posaditi biljke koje privlače korisne kukce za oprašivanje.
Paprika sporo niče, međutim korovi niču prije paprike, što je prednost jer se mogu suzbiti korovi koji su nikli prije paprike. Korovi zauzimaju životni prostor biljkama, dovode do isušivanja zemljišta, otežavaju obradu, leglo su raznih štetnika i bolesti. Redovitom kultivacijom uništavaju se korovi. U suzbijanju korova koriste se i herbicidi na bazi aktivne tvari trifluralina (prije sadnje), pendimetalina (prije rasađivanja), napropamida (prije sadnje paprike), klomazona (u paprici iz rasada, prije rasađivanja).
Održavanje i njega
Održavanje i njega paprike ovisi o načinu uzgoja (na foliji ili bez folije). Ako se uzgoji na foliji nema potrebe za kultiviranjem. U slučaju uzgoja bez folije potrebna je kultivacija 2 - 3 puta, poslije navodnjavanja.
Zalijevanje
Zalijevanje paprike se vrši tako da se izlije veća količina vode u prostor između redova. Zalijeva se uz sam korijen ili što dalje od korijena i nikako po listovima. Treba pripaziti i na temperaturu vode, ako je jako hladna, šokirat će biljku te bi tako mogla izgubiti cvijet ili dati loše plodove. Zbog toga bi bilo dobro koristiti kišnicu ili ustajalu vodu. Najčešće se koristi sistem navodnjavanja "kap po kap" u bilo koje doba dana. Vlagu tla potrebno je održavati na 70 - 80%.
Gnojidba
Kada je u pitanju gnojidba, paprika zahtjeva tla neutralnog pH, kojeg je potrebno ovapniti u slučaju da je pH manji od 5,5. Što se također može kontrolirati gnojidbom kalcijem. Izrazito dobro reagira na gnojidbu kompostom ili poluzrelim stajskim gnojem, pogotovo u kombinaciji s mineralnim gnojivima. Stajsko gnojivo poboljšava mikrobiološke aktivnosti te očuvanje strukture i rahlosti tla. Prihrana se obavlja 2 - 3 puta. Prvi puta nakon što se paprike ukorijene, a druga kada su prvi plodovi veličine oraha.
Razmnožavanje
Razmnožavanje paprike može se obaviti na nekoliko načina, uključujući sjemenom, reznicama ili dijeljenjem rizoma. Sjetva sjemena je najčešći način razmnožavanja paprike gdje se sjeme sije u plitke posude, a kada sadnice narastu dovoljno velike, presađuju se u tlo ili u veće posude. Razmnožavanje reznica, iako rijetko, vrši se kod uzgoja novih biljaka iz postojećih. Odsijecaju se vrhovi zdrave biljke, stavljaju u vodu ili tlo i zalijevaju dok ne počnu rasti korijeni. Dijeljenje rizoma je također rijedak način razmnožavanja, ali nije nemoguć. Koristi se za uzgoj novih biljaka iz rizoma, a najčešće se koristi za paprike koje rastu kao trajnice. Rizom se dijeli na nekoliko dijelova i svaki dio presađuje u novo tlo.
Svaki od ovih načina ima svoje prednosti i nedostatke, a odabir najboljeg načina ovisi o specifičnim ciljevima uzgajivača i okruženju u kojem se biljke uzgajaju. Važno je pridržavati se pravilne njege i brige za biljke kako bi se osiguralo njihov zdrav rast i plodnost.
Presađivanje
Paprike se uzgajaju iz sjemena, a kada su sadnice dovoljno velike, presađuju se u tlo. Da bi se dobile dobre sadnice, sjeme se sije u plitke posude sa dobrom zemljom i kvalitetnim gnojivom. Posude se čuvaju na toplom i svijetlom mjestu, ali bez izravnog sunčevog svjetla kako bi se osiguralo da sadnice rastu ravnomjerno. Kada su sadnice dovoljno velike i imaju 2 ili 3 para listova, one se presađuju u veće posude ili direktno u tlo.
Optimalna temperatura za presađivanje paprike mora biti konstantnih 20 - 30°C. Paprike su osjetljive na niske temperature, pa ako temperatura padne ispod 15°C, rast presadnica može biti usporen ili čak prestati. Tlo u koje se paprike presađuju treba biti dobro drenirano, bogato hranjivim tvarima i blago kiselo.
Paprike su fotofilne biljke i zahtijevaju dovoljno sunčevog svjetla kako bi rasle i proizvodile plodove. Ako se sadnice ne presađuju na mjesto s dovoljno sunca, bit će tanje i slabije, a plodovi će biti manji. Kada su biljke dovoljno velike i počnu cvjetati, potrebno ih je redovito zalijevati, pogotovo u fazi formiranja plodova. Prekomjerno zalijevanje može dovesti do razvoja gljivičnih bolesti.
Pomlađivanje
Iako nije nužno, pomlađivanje paprike je ponekad potrebno kako bi se osigurao njihov pravilan rast i plodnost. Pomlađivanje je proces uklanjanja starih ili neproduktivnih grančica sa stabljike paprike i poticanja novog rasta.
Ako se ne poštuju svi nužni uvjeti za uzgoj, paprike mogu izgubiti snagu i produktivnost, što se očituje smanjenjem kvalitete i količine ploda. Pomlađivanjem se stari i neproduktivni dio biljke uklanja, a potiče se novi rast.
Pomlađivanje paprike se obično obavlja tako da se uklanjaju sve grančice i stabljike koje su manje produktivne, stare i suhe. Njihovim uklanjanjem može se osigurati da biljka dobije potrebnu energiju i hranjive tvari koje će podržati novi rast.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje paprike se obično obavlja kada sadnice narastu do nekoliko cm i počnu se dodirivati. Cilj prorjeđivanja je osigurati da svaka biljka ima dovoljno prostora za rast i razvoj te da se smanji konkurencija za hranjivim tvarima, vodom i sunčevom svjetlosti. Ako se ne prorijede, biljke će se natjecati jedna s drugom za resurse, što može utjecati na njihov rast, zdravlje i kvalitetu ploda.
Prorjeđivanje se obično obavlja tako da se uklanjaju manje ili slabije sadnice, a najjače i najbolje sadnice ostavljaju da rastu. Preporučuje se da se svaka biljka ostavi udaljena jedna od druge najmanje 30 cm, što će osigurati dovoljno prostora za kvalitetan rast.
Rezidba
Rezidba paprike nije karakteristična, ali kod uzgoja bujnih sorti najbolji je uzgoj na dvije grane gdje se rezanje provodi svaka dva tjedna. Uklanjanju se suvišne grane kada dosegnu visinu 1,5 - 2 cm. Isto tako, važno je kontrolirati opterećenost biljke plodovima. Na grani bi trebalo biti ravnomjerno raspoređeno 5 - 6 plodova ili 10 - 12 plodova po biljci. Važno je i ukloniti donje, žute listove i bolesne plodove.
Zaštita od vjetra
Paprike su osjetljive na vjetar i zaštitom se osigurava njihov rast i plodnost. Vjetar može oštetiti listove i izdanke te slomiti stabljike što može utjecati na kvalitetu plodova i brzinu rasta biljaka, kao i njihovo preživljavanje. Osim toga, vjetar može sušiti tlo i isušiti biljke.
Postoje nekoliko načina zaštite od vjetra, a jedan od najjednostavnijih načina je postavljanje barijere u obliku ograde ili sadnjom uz bedem ili zid. Također se može koristiti mrežasta zaštita od vjetra koji će štititi biljke bez da im onemogućuje sunčevu svjetlost i zrak.
Priprema za sljedeću sezonu
Ako se paprika uzgaja kao jednogodišnja kultura, preko zime je tlo potrebno pripremiti za sljedeću godinu i novu sadnju. Nakon žetve, uklanjaju se svi preostali dijelovi biljke kako bi se tlo pročistilo od bilo kakvih ostataka koji bi mogli uzrokovati trulež i bolesti. Nakon toga se dodaje kompost ili gnojivo za poboljšanje kvalitete tla. Kako bi se osigurala dobra prozračnost i drenaža, tlo je potrebno isfrezati kako bi se uništio korov i pripremilo tlo za sadnju.
Također se provodi i kontrola štetnika kako bi se osiguralo da tlo nije zaraženo bolestima ili štetnicima. Ako je potrebno, dodaju se hranjiva i poboljšava kiselost tla kako bi se osiguralo da biljka dobije potrebnu hranu i podršku. Nakon pripreme tla, dio gdje će se saditi paprika se pokriva slojem lišća ili šatiranjem kako bi se zaštitilo od mraza i vjetra.
Bolesti
Paprika je povrtna kultura koju često napadaju bolesti čiji su uzročnici različite bakterije i gljive, a nekada i virusi. Neke od bolesti koje se javljaju su: uvenuće paprike, bijela trulež, trulež korijenovog vrata i plamenjača paprike.
Uvenuće paprike
Uvenuće paprike (lat. Verticilium albo-atrum) se možete primijetiti po postepenom uvenuću i sušenju. Lišće omekšava i visi na svojim peteljkama iako i dalje imaju zelenu boju. Javlja se nakon obilnog zalijevanja, tijekom ljeta kada su najtopliji dani (srpanj, kolovoz). Nema direktne zaštite fungicidom.
Bijela trulež
Bijela trulež (lat. Sclerotinia slerotionum) je bolest uzrokovana gljivicama. Simptomi su najčešće vidljivi na stabljici u razini zemlje. Nastaje vodenasta pjega izduženog oblika koja se postepeno širi. Listovi iznad tog mjesta se suše, a na napadnutom mjestu nalazi se snježno-bijeli pahuljasti micelij. Nažalost, mogu biti zaraženi i plodovi. Važno je provoditi preventivne mjere (obrada tla oranjem, plodored, sterilizacija tla) i koristiti fungicid.
Trulež korijenovog vrata
Gljivična bolest do čije zaraze dolazi još tijekom faze rasada, a može se javiti i kasnije u vegetaciji. Na početku vrat korijena dobije smeđu ili crnu boju. Nakon nekog vremena, biljke uvenu. Da bi zaštitili biljke od ove bolesti, odmah nakon pikiranja potrebno je klijalište zaliti jednim od fungicida na bazi propamokarba.
Plamenjača paprike
Plamenjača se javlja u obliku svijetlosmeđih, nepravilnih pjega na listovima. Na stabljici se pojavljuju eliptične pjege na mjestu gdje peteljka izlazi iz stabljike, a zbog visokih temperatura plod je smežuran. Pojavljuje se nakon obilnih navodnjavanja. Napadu su podložnije bujnije sorte. Kao zaštita trebala bi se koristiti velika količina škropiva.
Štetnici
Porastom temperatura povećava se i vjerojatnost za pojavu štetnika paprike koje se uzgajaju na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Najčešći štetnici koji napadaju papriku su duhanov štitasti molja, kalifornijski trips, kukuruzni moljac, lisni miner i puževi.
Duhanov štitasti moljac
Duhanov štitasti moljac (lat. Bemisia tabaci) je maleni bijeli kukac dug samo 1 mm. Simptomi su brojne klorotične pjege, medna rosa po plodovima i listovima, a kasnije na tim ljepljivim mjestima javljaju se gljive čađavice.
Kalifornijski trips
Kalifornijski trips (lat. Frankliniella occidentalis) jedan je od najvećih štetnika paprike. Maleni kukac, izdužena tijela kojeg nalazimo na plodovima paprike. Najviše mu odgovaraju tek zametnuti plodovi, zbog čega takvi plodovi ostaju mali i deformirani. U jako zaraženoj paprici gotovo nema normalno razvijenih plodova. Za suzbijanje se preporučuju insekticidi.
Kukuruzni moljac
Kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis). Vrlo velike ličinke (do 2,5 cm). Na paprici vrlo rijetko ulazi u stabljiku, ali na plodu može biti i više od jedne. To je štetnik kukuruza te se zbog toga sadnja paprike preporučuje na većim udaljenostima od polja kukuruza.
Lisni miner
Štetu izazivaju ličinke koje žive između dva površinska sloja lista. Hrane se lisnim tkivom i tako buše "hodnike" na listovima. Zbog toga nastaju karakteristične mine koje se mogu vidjeti s obje strane lista. Na peteljkama i bobama se javlja tamnoljubičasta boja i ti organi gube funkciju.
Puževi
Puževi su najčešći štetnici paprike. Dijelimo ih na golaće i puževe s kućicom. Hrane se lišćem na kojem onda nastaju rupe. Osim lišća izgrizaju klice i mlade stabljike.
Upotreba paprika
Upotreba paprike je raznolika. Imaju veliku nutritivnu vrijednost i bogate su određenim suplementima. Osim korištenja u kulinarstvu zbog lijepih boja, mirisa i okusa, poželjno ih je upotrebljavati i u svrhu očuvanja zdravlja.
Berba
Berba parpike se vrši ručno, najbolje škarama. Pri berbi treba biti oprezan jer su grane lako lomljive, a plodovi se mogu brati već 50 dana nakon sadnje. Optimalno vrijeme branja paprike je nakon rose, tijekom sunčanog dana. Važno je izbjegavati berbu odmah nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo trunu i pljesnive.
Sušenje
Sušenje paprike se obično provodi za proizvodnju začina (mljevene paprike). Paprika je spremna za berbu i sušenje kada poprimi karakterističnu boju. Mora biti zrela, ali ne prezrela. U slučaju da je paprika nezrela, ona će procesom sušenja trunuti. Nakon berbe, papriku treba ostaviti u košari nekoliko dana kako bi uvela. Paprika za sušenje se ne pere, nego po potrebi samo prebriše krpom.
Paprika se možete sušiti na više načina. Najjednostavnije je raširiti je na krpu i ostaviti da se suši u hladu, na otvorenom, prozračnom mjestu. Nakon sušenja sprema se u suhe staklenke ili papirnate vreće i čuva na tamnom i hladnom mjestu. Može se također sušiti u dehidratoru ili ju zbog estetike nanizati na silk.
Skladištenje
Skladištenje paprika ovisi o plodovima koji se čuvaju. Svježe paprike se mogu čuvati u hladnjaku do 5 dana, u podrumu ili negdje na tamnom i hladnom mjestu. Također se mogu skladištiti zamrzavanjem, kiseljenjem ili konzerviranjem u ulju. Takva mjesta usporavaju isparavanje vode, uvenuće i razvoj prouzrokovanja truleži. Također se duže čuvaju plodovi s peteljkom.
Pripravci
Kulinarstvo
Paprike se mogu jesti svježe, ali i termički obrađene - kuhane, pečene, kiseljene. U mnogim zemljama paprika se u kulinarstvu koristi kao dodatak salatama, varivima, umacima, pirjanim jelima i drugim ukusnim pripravcima. Može se puniti na razne načine, a može se jesti sirova. Neizostavan začin u svakoj kuhinji sigurno je i mljevena, sušena paprika.
Medicina
Paprika je bogata katoenoidom zeaksanitom koji je važan za zdravlje očiju te vitaminom A koji služi za prevenciju noćnog slijepila. Ublažava nesanicu, PMS i stres. Redovita konzumacija paprike podiže imunitet, potiče proizvodnju kolagena, podiže raspoloženje, potiče rast kose i ubrzava metabolizam. Paprika se koristi kao želučani stimulans za liječenje grčeva, proljeva i zubobolje. Čisti pluća i sinuse, štiti želudac i potiče mozak na oslobađanje endorfina.
Prokulice mogu dodati boju i slatkoću jelu s paprikama, posebno kada se koriste u toplim salatama ili peku zajedno.
Zanimljivosti
Paprika sadrži čak 300% dnevne potrebe vitamina C. Vitamin C važan je za proizvodnju kolagena koji je u tijelu potreban za održavanje cjelovitosti krvnih žila, kože, kostiju i organa.
Kolumbo je naišao na suhe ljute papričice i donio ih u Europu, gdje su zbog ljutog okusa mislila da ova biljka mora biti neka vrsta papra. Od tada, pa sve do danas, paprika je zadržala ime po papru. Isto tako, paprika je jedna od najčešćih riječi s naših prostora koja se koristi u engleskom jeziku.
Vrh je najblaži, a kako se približavamo peteljci paprika postaja sve ljuća i ljuća. To je zato što u tom dijelu ima najviše kapsaicina koji paprici daje takav osjećaj žarenja. Kapsaicin je najprisutniji u onim tankim mesnatim dijelovima koji spajaju tijelo papričice sa sjemenkama.
Foto: Mindvolution / Pixabay
Odgovori