Poriluk (lat. Allium porrum) je biljka duguljastih zelenih, sivozelenih ili plavičastih listova koji izgledom nalikuju na cilindar i duguljaste lukovice s čupavim korijenom. Dolazi iz porodice lukova (Amaryllidaceae) kao i luk, mladi luk, medvjeđi luk, vlasac, a njegov uzgoj datira još iz vremena starih Egipćana, Rimljana i Grka, ako ne i ranije. Kao najkorištenija sorta luka, raširen je po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi, dok je najpopularniji u Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Kod nas se poriluk najčešće sadi u vrtovima za kućne potrebne, dok se za tržište uzgaja u kontinentalnom području u okolici gradova. Dostupan je tijekom čitave godine, a moguće ga je pronaći u gotovo svakoj trgovini prehranom i tržnici. Poriluk je tako i odličan odabir u zimskim razdobljima kad povrće nije toliko zastupljeno, ali u tom slučaju treba znati kako zimski poriluk sadrži manje arome od ljetnog, a pri kupovini je važno obratiti pozornost na njegovu boju i čvrstoću.
Poriluk cvjetnu stabljiku razvije druge godine, ona je visoka do 150 cm, a na stanjenom vrhu sadrži okrugli cvat koji sadrži dvospolne cvjetove. Plod poriluka je sastavljen od 3 dijela, a u njemu se nalaze malene, crne sjemenke.
U Hrvatskoj je ova biljka poznata još i pod imenima porjak, pernati luk, naljutka, praziluk ili por.
Srodnici
Vrste poriluka
Vrste poriluka razlikujemo po morfološkim i biološkim svojstvima. Rane vrste, namijenjene proljetnom uzgoju karakteristične su po dugoj stabljici i svjetlo zelenom lišću. Njihov rast je intenzivniji te su brže spremne za berbu. Za jesenski uzgoj prikladnije su vrste koje duže vegetiraju jer su razvile vrlo dobru toleranciju na niske temperature.
Razlikujemo tako mnoge sorte, a među najpoznatijima su: Slon, Columbus, Lancia, Lancelot, Golijat i Vesta.
Slon
Kasna jesenska sorta koja se zbog visoke vrijednosti često koristi za komercijalnu proizvodnju. Lišće mu je dugačko i dvobojno, a doseže dužinu 15 - 20 cm. Berba ove sorte vrši se 130 dana nakon sadnje.
Columbus
Brzorastuća vrsta koja se koristi za ljetnu i ranojesensku proizvodnju. Karakteristična je po stablu dugom 30-ak cm s uspravnim, jakim lišćem i zelenoj boji. Columbus daje visoki prinos i to poprilično rano, a ubire se završetkom listopada i u studenom, za vrijeme suhog i lijepog vremena. Vrlo je ugodnog okusa. Nakon ručnog ili strojnog ubiranja, korijen biljke skraćuje se za 4 cm, a lišće za 20-ak cm te se pakira u snopove po nekoliko desetaka komada.
Lancia
Rana, rodna sorta koja se koristi za ljetni i jesenski uzgoj. Stabljika joj dugačka do 35 cm, a lišće tamnozeleno i uspravno. Specifična je po tome što joj stabljika nema okruglo zadebljanje.
Lancelot
Uzgaja se u kasno ljeto i jesen, njegove listove krasi plavozelena boja i stabljika duga oko 25 cm. Sadrži veliku količinu tamnozelenog, čvrstog lišća. Lancelot pruža visok prinos te je relativno otporan na viruse. Isto tako, može prezimiti u Dalmaciji. Ova sorta uzgajana je u sklopu 250.000 biljaka/ha te prinosi oko 55 t/ha.
Golijat
Lišće ove sorte jest široko i sivozelene boje, a lukovica mu je slabo izražena. Stabljika doseže visinu do 30 cm, a teži do 200 g. Golijat sazrijeva 4 mjeseca nakon sadnje, vrlo je produktivan. Odličan je za svježu konzumaciju, ali i za sušenje.
Vesta (Zapad)
Veoma popularna sorta koja rano sazrijeva. Uzgoj traje 120 dana te daje visoki prinos, no zahtjeva puno brige. Listovi su joj voštani, svijetlozelene boje, a stabljika bijela i duga 30 cm. Po okusu je ova biljka sočna i slatkasta.
Uzgoj poriluka
Poriluk je nezahtjevna biljka koja ovisi o temperaturi i svjetlu. Uz to joj je potrebna opskrbljenost vodom i hranjivim tvarima. Tijekom sušnih razdoblja potrebno je navodnjavanje, a mjesec dana nakon presađivanja poriluk se prihranjuje tekućim gnojivom. Da bi bijeli dio biljke bio što zadebljaniji, zeleni listovi se skraćuju, a kako bi bila što dulja, oko stabljike je u nekoliko navrata potrebno nagrnuti zemlju.
Tlo
Ovu biljku najbolje je saditi na pjeskovitom ilovastom tlu koje sadrži dobar kapacitet za vodu, no u pravilu se poriluk može razviti na svim vrstama tla. Prekisela tla bez kalcizacije ne odgovaraju poriluku, najbolje mu odgovaraju tla od 5 pH. Poriluk se ne sadi na mjestu na kojem su ranije obitavale druge sorte iz njegove porodice jer postoji opasnost da se njihove gljivice iz zemlje nastane na poriluku. Na takvim područjima poželjna je pauza u trajanju od četiri godine. Poriluk je kao pretkultura dobar temelj mnogim biljkama.
Klima
Savršena temperatura za vegetativan rast poriluka jest između 19 i 23°C, bitno je da temperatura nije previsoka jer se tada rast biljke zaustavlja ili usporava. Neke sorte u našem podneblju mogu i prezimiti. U slučaju da je u proljetnom uzgoju presadnica s 4 - 5 listova izložena temperaturi 2 - 8°C, može doći do prijevremene cvatnje.
Vrijeme sadnje
Kod rane sjetve poriluka sije se već u siječnju, a ubire u lipnju. Ljetni poriluk sije se u veljači, presađuje u svibnju, a ubire u kolovozu. Što se jesenskog poriluka tiče, njegova sjetva odvija se u ožujku ili travnju, presađivanje krajem svibnja ili lipnja, a brati se može do studenoga. Zimskom poriluku sjetva je u svibnju ili lipnju, a presađivanje u srpnju ili kolovozu. Ubire se u travnju. Pri zimskom uzgoju važno je obratiti pozornost na položaj i odabrati onaj s malo snijega kako mraz ne bi naštetio pojedinim sortama.
Slaganje kultura
Poriluk voli sunčana mjesta i dobru drenažu, stoga je poželjno uz njega saditi biljke koje imaju iste zahtjeve za uzgoj i pomažu u zaštiti od štetnika i bolesti kao na primjer kopar, peršin, bosiljak, cikorija, kadulja i rukola.
Poriluk se ne sadi na mjestu na kojem su ranije rasle druge sorte iz iste porodice jer postoji opasnost da prijenosa bolesti i gljivica iz zemlje. Na takvim područjima poželjna je pauza u trajanju od 4 godine. Dobra predkultura za poriluk je povrće kao krumpir, grašak, rotkva i repa, jer pomažu u smanjenju populacije štetnih korijenskih crva te kelj, kupus, salata, brokula. Također, neke vrste korova, poput krotona, pomažu u smanjenju štetnih insekata i čine dobru predkulturu.
Biljke koje također tjeraju štetnike koji napadaju poriluk, poput češnjaka, cimeta i bosiljka puštaju neugodne mirise i okuse koje štetnici ne vole, što ih odvraća od napada. Također, neke vrste biljaka, poput paprati i nevena, imaju ljekovita svojstva koja pomažu u zaštiti poriluka od štetnih insekata i bolesti.
Za stvaranje što povoljnijih uvjeta za rast poriluka, poželjno ga je saditi blizu: jagode, celera, mrkve i krastavca.
Također, postoje i neke biljke koje se ne preporučuju saditi uz poriluk zbog njihovog negativnog utjecaja na rast i kvalitetu ove kulture, primjerice uz biljke koje pripadaju porodici šparogovki, kao što su šparoge, agava, dracena, juka, zumbul, hosta i zvončić. Ove biljke konkuriraju poriluku za hranjive tvari, vodu i sunčevu svjetlost što može dovesti do smanjenja prinosa i kvalitete ovog povrća.
Faza mirovanja
Poriluk nema fazu mirovanja, što znači da on nastavlja rasti i cvjetati tijekom cijele godine, ovisno o klimatskim uvjetima u području u kojem raste. Iako može postojati blagi pad produktivnosti tijekom hladnijih mjeseci, poriluk obično ne prestaje sa svojim aktivnostima, što ga čini atraktivnim uzgajivačima.
Međutim, ako se sadi u hladnom i suhom okruženju, može se dogoditi da neće rasti toliko bujno kao u uvjetima u kojima mu je potrebna vlaga i toplina. Zato je važno pratiti uvjete u kojima raste i osigurati mu najbolje uvjete za rast.
Sadnja poriluka
Ova biljka se u određenim uvjetima može uzgajati kroz čitavu godinu, a pritom joj je potreban grijani staklenik ili pak toplo klijalište. Gredicu je prije sadnje potrebno prekopati i pognojiti istrunulim stajskim gnojem. Poriluk sadimo u veće i dublje rupe u koje je poželjno dodati malo vode. Uz poriluk, dobro je zasaditi i mrkvu jer te dvije biljke čine uravnoteženu biljnu zajednicu te jedna drugu štite od napada štetočina.
Sadnja sjemena
Kod uzgajanja poriluka prevladava sadnja iz presadnica jer sjeme klija sporo, potrebna su mu 2 - 3 tjedna, a prinos je nekvalitetniji. No, ako se ipak odlučite na uzgoj poriluka iz sjemena, znajte da je prije same sjetve sjemenke poželjno obraditi. Za početak ih na 30 minuta treba staviti u otopinu kalijevog permanganata, a zatim u hladnu vodu. Potom bi sjemenke trebalo oko 7 dana držati u vlažnoj tkanini, ali ih je prije sjetve obavezno osušiti. Direktna sjetva poriluka uspijeva na kvalitetnom i dobro pripremljenom tlu.
Sjeme poriluka za uzgoj sadnica posadite u posudu s razmakom od oko pet 5 cm između redova i sjemenja. Sjeme se raspodjeljuje po posudama na dubinu od jedan do 1,5 cm, tako da su u svakoj oko 3 sjemenke, a nakon sjetve se usjevi ostavljaju prekriveni folijom na temperaturi zraka 22 - 25°C.
Kod ovakve sadnje treba voditi računa o vlažnosti tla, prozračivanju usjeva i osvjetljenju. Uz dobru brigu, prvi izdanci se mogu pojaviti u roku od deset dana do otprilike dva tjedna. Prvih tjedan dana dnevna temperatura zraka neka bude 17°C, a noćna 12°C. U idućem periodu povećajte temperaturu tako da dnevna iznosi 20°C, a noćna 14°C.
U malim područjima ovo povrće može se sijati u hladna klijališta ili na usitnjene gredice. U tom slučaju je za jedan metar kvadratni potrebno oko 10 g sjemenja. Sadnice je potrebno zaštiti usitnjenom zemljom, kompostom ili gnojem.
Sadnja sadnice
Rasad koji se koristi za presađivanje optimalno bi trebao biti debljine olovke. Biljčice se sade u dublje, veće rupe u koje se za kvalitetnije ukorjenjivanje dodaje voda. Za zaštitu od sunca, donji dio stabljike treba povremeno zatrpavati malčem ili vlažnom zemljom, a kako bi biljka poriluka razvila mekano i sočno tkivo potreban joj je vlažan supstrat.
Da bi se korijen poriluka nakon sadnje dobro postavio, prije polaganja u zemlju potrebno ga je malo skratiti. Sadi se na dubinu 5 - 10 cm, ali to ovisi o kvaliteti tla. Prije same sadnje poželjno je biljke namočiti u otopinu insekticida kako bi ih se zaštitilo od nametnika, a za zaštitu od korova u tlo se stavlja herbicid. Pred sam kraj vegetacije poželjno je skratiti vrhove listova kako bi korijen bio što deblji.
Uzgoj na vrtu
Uzgoj na otvorenom iz sjemena može se izvršiti već u proljeće kad je temperatura tla minimalno dva stupnja. Sjetva se tad vrši odmah u otvoreni teren. Takvo povrće bit će spremno za potrošnju u jesen te za zimsko skladištenje. U slučaju ljetne sjetve žetva će biti moguća u svibnju ili lipnju.
Sjeme je nakon tretiranja potrebno posijati u redove na dubinu od jednog centimetra i udaljenost od oko 10 cm. Sadnice su krhke te im šteti direktna sunčeva svjetlost. Poriluk se sijati može i u zimskim mjesecima, najbolje u studenom. Tad je između redova potrebno držati udaljenost od 20 cm, a među biljkama 10 cm. Gredicu je poželjno obložiti granama smreke, pogotovo ako se očekuje zima bez snijega.
Presadnice za jesenski i zimski uzgoj proizvode se na otvorenim gredicama, a ovisno o vremenu uzgoja, sije se tako da je razmak u redu između 10 i 20 cm, a između redova oko 30 cm.
Uzgoj u plasteniku
U zatvorenoj proizvodnji uzgoj poriluka moguć je kroz čitavu godinu, no posebno je poželjno na zatvorenom uzgajati kasnije sorte s obzirom na to da one nemaju vremena za uzgoj prije dolaska hladnog vremena.
U stakleniku s polikarbonatom poriluku treba dugo vremena da izraste, stoga od ožujka možete uzgajati sadnice. Za tlo se koriste sfangum treset ili travnjak, a prije sadnje potrebno je u iskopane rupe dodati stajski gnoj i treset. Poriluk za vrijeme razvoja treba još jedanput ili dvaput pognojiti dušičnim gnojivom. Poriluk koji se sadi u nezagrijanom stakleniku potrebno je za vrijeme hladnoće pokriti s 15 cm debelim slojem gnoja ili slame.
Važno je znati i kako je poriluk mnogo jednostavnije uzgajati u grijanim prostorima te da je idealna temperatura za rast biljke 19°C sa 12 sati dnevne svjetlosti. Za proljetnu sadnju sije se početkom godine u grijanom prostoru na temperaturama 12 - 16°C te se krajem ožujka presađuje na otvoreno gdje se sadi u redove na razmaku 25 - 26 cm, čime se obično dobije oko 40 biljaka/m2. Prilikom presađivanja na otvoreno poriluk je potrebno zaštiti PE folijom ili agrotekstilom.
Uzgoj u posudama
Poriluk je moguće uzgojiti i na balkonu u tegli, jedino imajte na umu da će mu za dozrijevanje trebati dosta vremena. Postupak započinje prosijavanjem komposta u tegle ili lonce nakon čega se u njih stavlja nekoliko sjemenki poriluka. Sjemenje se potom prekrije tankim slojem komposta i zalijeva vodom.
Još jedna opcija za uzgoj poriluka u kući jest ona u staklenci. Korijen poriluka stavlja se u staklenku s malo vode te se pozicionira na sunčano mjesto. Zeleni dio biljke tako i dalje raste, a vi ga prema potrebi možete odrezati i iskoristiti u kuhinji. Važno je samo da korijen ostavite u vodi i lišće će ponovno narasti.
Održavanje nasada
Održavanje nasada poriluka najviše uključuje redovito zalijevanje jer poriluk voli stalno vlažno tlo, stoga ga je potrebno redovito zalijevati, posebno tijekom sušnih razdoblja. Zatim redovito orezivanje što pomaže u kontroli širenja biljaka i sprječava suvišne izdanke od utjecaja na kvalitetu plodova.
Također je važno i redovito okopavanje tla oko biljaka što pomaže u povećanju cirkulacije zraka i smanjenju vlažnosti čime se sprječava razvoj bolesti i štetnika. Korištenjem dobrog kvalitetnog gnojiva pomaže se poboljšanju kvalitete tla i poticanju rasta biljaka, a preporučuje se korištenje organskog gnojiva kao što su kompost ili stajsko gnojivo.
Održavanje nasada uključuje i redovitu kontrolu na uočavanje znakova štetnika i bolesti čime se pomaže u ranom prepoznavanju i kontroli problema.
Održavanje i njega
Njega poriluka uključuje prihranu i navodnjavanje, međurednu obradu uz poželjno nagrtanje te zaštitu od nametnika i bolesti. Ovu biljku ne smije se gnojiti svježim stajskim gnojem kako se ne bi pogodovalo razvoju lukove muhe. Isto tako, lišće se nakon branja ne ostavlja na gredici.
Zalijevanje
Zalijevanje je ključno za rast i razvoj poriluka. Poriluk voli vlažno tlo, stoga zahtijva redovito zalijevanje, posebno tijekom sušnih razdoblja. Najbolje ga je zalijevati rano ujutro ili kasno navečer, kada se smanjuje gubitak vlage zbog sunčeve topline.
Preporučena količina zalijevanja ovisi o uvjetima vremena i tla, ali u prosjeku se preporučuje zalijevanje od 1 - 2 puta tjedno s količinom vode koja će zadovoljiti potrebe biljaka za vodom. Voda za zalijevanje poriluka trebala bi biti sobne temperature kako se ne bi uzrokovalo oštećenje korijena. Također, preporučuje se korištenje oborinske vode umjesto vode iz vodovoda, posebno u područjima s tvrdom vodom.
Gnojidba
Gnojidba ima veliku ulogu u stvaranju povoljnih uvjeta za razvoj svog lukovičastog povrća, pa tako i poriluka. Preporučuje se gnojiti zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Za prinos od 40 do 50 t/ha potrebno je 175 kg/ha dušika, 60 do 65 kg/ha fosfora, te 175 kg/ha kalija. U proljeće se prihrana vrši kultivacijom sa 150 kg/ha KAN-a ili ASN-a.
Razmnožavanje
Razmnožavanje poriluka se može obaviti na nekoliko načina: reznicama, sjemenom i podjelom. Uz pravilnu brigu i zalijevanje, svi ovi načini razmnožavanja pomažu u širenju nasada poriluka. Preporučuje se razmnožavanje svake 2 - 3 godine kako bi se osiguralo zdravlje i kvalitetna biljka.
Razmožavanje reznicama
Najjednostavniji način razmnožavanja poriluka je putem reznica. U vrijeme cvatnje, potrebno je odabrati zdrave i jake grane i rezati ih u reznice dužine 15 - 20 cm. Reznice se zatim stavljaju u vlažno tlo i čeka da se pojave korijeni.
Razmnožavanje sjemenom
Sjeme poriluka se može uzgajati u vrtu ili u posudi. Sije se u tlo i zalijeva redovito dok se ne pojave sadnice.
Razmnožavanje podjelom
Poriluk se može razmnožavati i podjelom. U ovom slučaju, biljka se izvadi iz tla i dijeli se na nekoliko dijelova sa zdravim korijenima, a podijeljeni dijelovi se zatim raspoređuju i sade na novo mjesto.
Presađivanje
Presađivanje poriluka je važan dio njegove njege i potrebno ga je obaviti kako bi se osigurao zdrav rast biljke. Najbolje vrijeme za presađivanje poriluka je u proljeće ili rano ljeto, kada biljka nije u aktivnom rastu.
Biljka se pažljivo izvadi iz tla i odreže svo oštećeno ili suho korijenje, a zatim se biljka sadi u veću posudu sa svježim tlom ili na novo mjesto i zalije.
Presađivanje poriluka pomaže mu da se prilagodi novom tlu i okolišu, osigurava dobru drenažu i prostor za rast korijena. Biljka će se nakon presađivanja brzo oporaviti i nastaviti s rastom.
Pomlađivanje
Poriluk ne zahtjeva pomlađivanje i obično se vrši svake 2 - 3 godine kako bi se osigurao zdrav i jak rast biljke, prema potrebama. Proces pomlađivanja podrazumijeva uklanjanje starih i suhih listova čime se stvara više svjetla i zraka u središtu biljke, čime se potiče zdrav rast.
Prorjeđivanje
Kao i kod pomlađivanja, poriluk ne zahtjeva ovu vrstu održavanja, ali ako se primijeti da biljke ne rastu srazmjerno ili da venu, biljke se u proljeće ili rano ljeto mogu prorijediti uklanjanjem starih listova kako bi se osigurao zdrav i produktivan rast ili vađenjem cijele biljke i presađivanjem na novo mjesto. Poriluku je potrebno dosta svjetla i dobra cirkulacija zraka stoga pregusta sadnja može dovesti do manjka svjetla i zraka u središtu biljke čime se ugrožava njeno zdravlje.
Rezidba
Poriluk nije potrebno orezivati, ali se može u svrhu kontrole njegovog rasta, podizanje kvalitete i produktivnosti plodova i sprječavanje oboljenja biljke. Poriluk se preporučuje orezati krajem zime ili početkom proljeća prije nego biljka počne rasti. Cilj je ukloniti suhe, bolesne, slabe i suvišne listove kako bi se osiguralo da se svjetlost i zrak usmjeravaju prema zdravim dijelovima biljke. Treba imati na umu da se orezivanje mora izvesti na pravilan način kako se ne bi štetilo biljci.
Zaštita od vjetra
Poriluk može biti osjetljiv na vjetar i stoga je potrebno ga zaštititi. Vjetar može oštetiti listove, uzrokovati sušenje biljke, smanjiti produktivnost te čak uzrokovati smrt biljke u slučaju jakih vjetrova.
Postoje različiti načini zaštite poriluka od vjetra. Jedan od njih je sadnja poriluka u blizini drugih biljaka ili uz zid koji će mu pružiti zaštitu. Također, može se koristiti vrtna mreža ili živica za zaštitu biljke od vjetra. Ako se biljka već nalazi na otvorenom, može se staviti manji kolac koji će mu pružiti dodatnu potporu.
Zaštita preko zime
Ovisno o uvjetima i području na kojem se sadi, nasade poriluka je potrebno zaštititi preko zime. Korištenjem materijala kao što su slama, suho lišće ili piljevina, može se osigurati da tlo ostane vlažno i da se neće smrznuti. Malčiranje također pomaže u održavanju temperature tla i sprečava rast korova. Poriluk se može zaštititi od mraza tako da se pokrije slojem vunene ili netkane tkanine ili agroplastike. Ovaj sloj će zadržati toplinu i vlagu, štiteći biljku od mraza.
Također, poriluk treba redovito zalijevati tijekom hladnijih mjeseci, posebno ako je vjetrovito i suho. Održavanje optimalne razine vlage u tlu pomoći će biljci da se lakše nosi sa stresom povezanim s hladnoćom i mrazom.
Bolesti
Najčešće bolesti poriluka uključuju antraknozu, monilija, plamenjaču i pojavu hrđe. Svaka od njih može ugroziti zdravlje i produktivnost biljke, stoga je važno reagirati na vrijeme i provesti odgovarajuće mjere za njihovo suzbijanje. Ako se ne liječe, mogu se širiti i ugroziti cijeli nasad.
Antraknoza
Antraknoza je bolest biljaka koja se manifestira kao crne mrlje na listovima, izbojcima i granama. Uzročnik antracnoze su gljive iz roda Colletotrichum, koje se šire vodom, padajućim lišćem i zemljom. Bolest se može pogoršati u vlažnim i toplim uvjetima, a osjetljivi su posebno mladi dijelovi biljke. Simptomi uključuju crne mrlje na lišću, sušenje listova i prerani pad lišća. Prevencija uključuje zalijevanje biljaka na korijenje i uklanjanje bolesnog lišća, te primjenu fungicida ako je potrebno. Ako se bolest ne liječi, ona može uzrokovati ozbiljne štete na biljci i čak i ugroziti njeno preživljavanje.
Monilija
Monilija je bolest biljaka koja pogađa mnoge biljne, uključujući i neke vrste poriluka. Uzročnik monilije su gljive iz roda Monilia koje se šire lišćem, mokrim uvjetima i tijekom oprašivanja. Simptomi uključuju pojavu žutih mrlji i sušenja listova te formiranje smeđih, prašnato obloženih čvorova na drvenastim dijelovima biljke. Kako bi se spriječila monilija, preporučuju se dobri higijenski uvjeti, uklanjanje bolesnog lišća i zalijevanje na korijen biljke. Ukoliko se pojavi, može se primijeniti fungicid. Ako se bolest ne kontrolira, može dovesti do značajne štete na biljci i ugroziti njeno preživljavanje.
Plamenjača
Plamenjača se razvija za vrijeme velike vlažnosti i optimalnih temperatura oko 12 stupnjeva. Prenosi se zaraženim lučicama, a simptomi plamenjače su svjetliji i savinuti listovi koji se kod jakih zaraza lome i okreću prema zemlji. Mjere zaštite usjeva od ove bolesti su uništavanje zaraženih biljaka, pridržavanje plodoreda i sadnju zdravih lučica. Za suzbijanje se koriste fungicidi.
Hrđa poriluka
Hrđa je prepoznatljiva po žuto-smeđim točkastim pjegama koje se pojavljuju na listovima i cvjetnoj stapci. Znakovi se obično prvo mogu uočiti na starijem lišću, a tek potom na mlađem. Za zaštitu je potrebno poštivati plodored, te preventivno provesti jednu do dvije kemijske zaštite usjeva fungicidima.
Štetnici
Nasadi poriluka često su podložni napadu raznih štetnika, a neki od najčešćih su lukova muha, štetne grinje i crvi. Kako bi se spriječio napad štetnika, preporučuju se mjere kontrole, uključujući upotrebu i sadnju uz biljne vrste koje odbijaju štetnike, kao i primjena bioloških i kemijskih sredstava za kontrolu štetnika.
Lukova muha
Lukova muha je slična kućnoj muhi, a štetu na usjevima izaziva ličinka koja boravi unutar stabljike i hrani se njome. Zbog lukove muhe biljka vene, listovi žute, a središnji list se suši. Za zaštitu od lukove muhe treba pratititi pravila plodoreda i saditi poriluk na udaljenosti od najmanje 400 m od drugih nasada luka.
Štetne grinje
Štetne grinje na poriluku su jedan od najčešćih štetnika koji napadaju nasade poriluka, a neki od najčešćih su lisne uši, paukove grinje i bijele leteće grinje.
Lisne uši (lat. Aphidoidea) - malene žene štetne grinje koje se hrane sokom biljke. Izazivaju deformacije listova i žutilo listova, kao i masovno ispuštanje sokova, što dovodi do sušenja biljke.
Paukove grinje (lat. Tetranychidae) - mala žućkasta ili tamna štetna grinja koja izaziva sušenje i mrtvljenje listova.
Bijele leteće grinje (lat. Aleyrodidae) - štetne grinje koje se hrane sa suprotne strane lista i izazivaju njihovo žutilo i sušenje.
Kontrola štetnih grinja uključuje korištenje bioloških sredstava, poput entomopatskih gljiva i bakterija, kao i primjenu kemijskih insekticida. Važno je primijeniti mjere za kontrolu štetnih grinja što je prije moguće kako bi se spriječilo širenje i štetno djelovanje na biljke.
Crvi
Crvi na poriluku su štetnici koji se hrane korijenima biljaka, a neki od najčešćih su korijenski čvorasti crvi (lat. Meloidogyne spp.), mikroskopski crvi koje se naseljavaju u korijenima i izazivaju formiranje čvorova, zatim živi crvi vrste Elateridae koji se hrane korijenima i stabljikama biljaka i Noctuidae vrsta koja se hrani hrane listovima i stabljikama biljaka te ih tako mogu uništiti.
Kontrola crva također uključuje korištenje bioloških sredstava kao i primjenu kemijskih insekticida. Također se mogu primijeniti i mjere za sprječavanje širenja crva, poput redovitog pregledavanja tla i uklanjanja zaražene biljke. Važno je brzo reagirati na prisustvo crva kako bi se spriječilo štetno djelovanje na biljke.
Upotreba poriluka
Ova vrsta luka puna je korisnih tvari koje dobro utječu na ljudski organizam. Nabaviti ga se može cijele godine, a u kulinarstvu se odlično upotpunjuje s brojnim drugim namirnicama, a primjenjiv je i u njezi kože, gdje je dijelom mnogih pripravaka.
Berba
Berba poriluka ovisi o vremenu sadnje. Poriluk se, uglavnom u listopadu ili studenom, ručno ili mehanizirano vadi iz tla, nakon čega se čisti od nečistoće i slomljenih dijelova. Poriluk je jednako ukusan u svim svojim fazama razvoja pa je branje moguće i ranije nego što je predviđeno.
Skladištenje
Poriluk se može čuvati u podrumu, zakopan u pijesku ili na otvorenom u trapovima. Otpornije sorte mogu prezimiti na gredicama, no u tom slučaju je poželjno okolo gredica postaviti grane crnogorice. Isto tako, poriluk je odličan i zamrznut te kao je u tom stanju moguće konzumirati čitavu godinu. Prije zamrzavanja potrebno ga je temeljito očistiti, a zatim narezati na komade široke 2 cm i blanširati u vrućoj vodi nekoliko minuta. Potom ga ocijeđenog i ohlađenog treba staviti u vrećice i spremiti u zamrzivač. U slučaju komercijalne proizvodnje, nakon berbe se očišćeni poriluk veže u snopove po nekoliko desetaka komada. Do 3 mjeseca može se skladištiti na temperaturi 0 - 1°C uz vlažnost zraka 90 - 95%.
Pripravci
Kulinarstvo
Od čitave porodice lukova najzastupljeniji je upravo poriluk. Glavni je sastojak mnogih glavnih jela, priloga i juha. Termički neobrađen poriluk također je dobrodošao kao prilog brzoj hrani ili salatama.
Poriluk je karakterističan po tome što za razliku od ostalih biljaka u svojoj porodici posjeduje mnogo blaži okus i miris, dok je po nutritivnom sastavu sličan svojim srodnicima.
Listove poriluka nije potrebno izbjegavati, štoviše, trebali bi ih uvrstiti u prehranu jer sadrže više vitamina i minerala od same stabljike. To je biljka koja se može pripremati svakodnevno i na razne načine.
Medicina
Poriluk povoljno utječe na probavu, rad bubrega, izlučivanje žuči, preporučuje se protiv ateroskleroze i bronhitisa. Ova biljka sadrži mnogo fitokemikalija koje u suradnji s vitaminima i mineralima vrlo povoljno djeluju na zdravlje. Imaju zaštitno djelovanje i sposobnosti prevencije malignih bolesti.
Poriluk ispušta sulfide koji djeluju kao antibiotici, snižavaju krvni tlak i kolesterol, sudjeluju u detoksikaciji organizma i jačaju imunološki sustav. U rano proljeće, zbog blagog laksativnog djelovanja, poriluk se koristi za pročišćavanje organizma i obnavljanje cijevne flore.
Priznat je i kao prirodan lijek protiv kašlja, a pomaže i kod astme i upale pluća. Odlično svojstvo poriluka je i to što djeluje instantno, odnosno čim ga konzumirate.
U pučkoj medicini je kod povećane štitnjače na vrat potrebno staviti topli oblog od kuhanog poriluka. Kod upale bubrega treba skuhati poriluk s krumpirom i mlijekom, a kod križobolje se zdrobljen poriluk polaže na bolna mjesta. U slučaju kašlja se jedan veći poriluk kuha s mlijekom i medom i jede kroz čitav dan.
Zanimljivosti
Poriluk je u najbližem srodstvu s crvenim lukom, češnjakom i drugim vrstama luka. Radi se o vrlo staroj kultiviranoj biljci koja potječe od divlje vrste Allium ampeloprasum.
Uzgajali su ga i stari Grci, Egipćani i Rimljani koji su ga cijenili kao ljekovitu biljku. Prema nekim zapisima, upravo je poriluk bio glavno jelo cara Nerona. On je poriluk koristio svakodnevno kako bi mu glas bio što ljepši, a u želji da i njegovi podanici lijepo zvuče, naredio im je da ovo povrće barem jednom mjesečno ubace u svoj jelovnik.
Danas je poriluk nacionalni simbol Walesa i simbol pobjede i zaštite od rana.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori