Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je samonikla jestiva biljka poznata i kao divlji luk, šumski luk, srijemuš i sremuš. Zeljasta je biljka koja pripada porodici lukova (Alliaceae), i, kao i drugi predstavnici porodice poput ljutike, mladog luka i češnjaka, može se naći prostorima Europe, sjeverne Afrike i pojedinim dijelovima Azije.
U Hrvatskoj je zastupljen na svim područjima osim na otocima pa ga se može vidjeti kako raste u nizinama, planinskom području, primorju kao i na obalnom području Istre. Zbog svog izgleda često se zamjenjuje s biljkama poput mrazovca, đurđice i čemerike koje su izuzetno otrovne biljke.
Sastoji se od lukovice, stabljike, lišća i bijelih zvjezdastih cvjetova, a svi dijelovi biljke su jestivi. Ima duge listove ovalnog i šiljastog oblika koji rastu iz baze stabljike. S otprilike 25 bijelih cvjetova formira grozd koji se nalazi na tankoj dršci. Raste od sredine proljeća do ranog ljeta u sjenovitim šumama gdje prekriva tlo, a može narasti 15 - 30 cm i širi se rizomima koji formiraju velike kolonije.
Najčešće ga se može vidjeti kako raste u vlažnim šumama, močvarama ili u blizini jaraka. lako se uzgaja u plodnim, suhim do srednje vlažnim, dobro dreniranim tlima na punom suncu do polusjene, tolerantan je na sušu. Biljka se može saditi i iz sjemena koje klija pri temperaturi između 15 - 20°C, a savjetuje se grupno sađenje dok se sadnja u redovima izbjegava.
Srodnici
Vrste medvjeđeg luka
Jedna je od rijetkih biljaka koja može rasti u punoj sjeni, polusjeni ili na punom suncu. Važno je da tlo bude dobro drenirano jer, iako je tolerantan na sušu, sadnju na takvom tlu treba izbjegavati. Propada u rano ljeto praveći prostor drugim biljkama da rastu, a njegovu lukovicu je potrebno posaditi prilično duboko. Invazivna je vrsta koja se brzo širi i u kratkom periodu stvara gusti tepih po tlu. Najpoznatije vrste medvjeđeg luka su kanadski luk, hrptasti luk, Drummondov luk, sibirski luk, zeljasti luk, trokutasti luk, a u Hrvatskoj se najčešće može vidjeti planinski luk.
Kanadski luk
Kanadski luk (lat. Allium canadense) je vrsta podrijetlom iz istočnog dijela sjeverne Amerike gdje se uzgaja kao ukrasna i jestiva biljka. Drugi nazivi za ovu vrstu su divlji ili livadski luk. Raste u niskim šumama, livadama i šikarama kao i u pjeskovitim i kamenitim tlima. Cvjetna stabljika je duga oko 50 cm i široka oko 20 cm s kupolastim grozdovima bijele ili ružičaste boje formiranima na vrhu, a lišće je jako rijetko i usko s dužinom od oko 30 cm. Cvjeta u periodu između svibnja i srpnja i zahtijeva neutralna, dobro drenirana tla. Sadi se sijanjem sjemena na osunčanom mjestu ili polusjeni i uglavnom je slobodna od bolesti i štetnika.
Hrptaski luk
Hrptaski luk (lat. Allium carinatum) je vrsta poznata i pod nazivima vještičji luk ili kolumnarni luk. Podrijetlom je s prostora srednje i južne Europe kao i azijskog dijela Turske. Cvjeta od lipnja do kolovoza ljubičastim cvjetovima i zahtijeva puno sunce do djelomičnu sjenu. Može narasti otprilike 45 - 75 cm u visinu i 15 - 45 cm u širinu. Cvjetovi su male kuglice koje su u prosjeku veličine oko 15 mm, nalaze se na dugim peteljkama koje često strše. Najbolje podnosi dobro drenirana pješčana, ilovasta i glinasta tla čija je pH vrijednost blago kisela, neutralna ili blago alkalna.
Drummondov luk
Drummondov luk (lat. Allium drummondii) ili prerijski luk je vrsta koja raste na pješčanim ili šljunčanim staništima. Sjevernoamerička je vrsta koja može narasti oko 30 cm i cvjeta u periodu od travnja do lipnja. Cvjetovi su zaobljeni grozdovi s oko 10 - 25 cvjetova, a listovi su bazalni s dužinom 10 - 30 cm koji poput trave izbijaju iz skupine lukovica. Preferira dobro drenirana pješčana i ilovasta tla čija je pH vrijednost blago kisela, neutralna ili blago alkalna. Voli vlažno tlo ali ne podnosi sjenu. Sok ove biljke se koristi kao sredstvo protiv moljaca.
Sibirski luk
Sibirski luk (lat. Allium ochotense) je istočnoazijska vrsta divljeg luka podrijetlom s prostora sjevernog Japana, Koreje i Kine. Epitet ochotense joj je dao sovjetski botaničar Yarosláv I. Prokhánov po regiji Okhotsk u Rusiji gdje je najraširenija. Ima jak miris poput češnjaka i može narasti 20 - 30 cm. Lukovica mu je smeđa, a listovi u obliku elipse i otprilike ih se na jednoj stabljici nalazi 1 - 3. Podnosi temperature do -28°C i tlo mora biti lagano i dobro drenirano. Cvjeta u lipnju, a sadi se u djelomičnoj ili potpunoj sjeni.
Zeljasti luk
Zeljasti luk (lat. Allium oleraceum) ili poljski luk je vrsta podrijetlom s prostora Europe i Azije, a najviše ga ima u Finskoj gdje su ga donijeli pomorci. Samonikla je biljka koja preferira brdske livade, šume širokog lišća i kamenjare pa se često može vidjeti kako raste uz rubove cesta ili na suhim i travnatim mjestima. Može narasti do 70 cm i cvjeta u periodu od srpnja do kolovoza čije sjeme dozrijeva od kolovoza do rujna. Samooplodna je biljka kojoj odgovaraju pješčana i ilovasta tla. Voli vlažno tlo, ali ne voli rasti u sjeni. Svaka stabljika ima 2 - 4 ravna lista bez peteljki.
Trokutasti luk
Trokutasti luk (lat. Allium triquetrum) je vrsta podrijetlom iz Velike Britanije, može narasti 17 - 60 cm. Svaka stabljika ima cvat u obliku pupa s 4 - 19 cvjetova koji nije osjetljiv na mraz i cvjeta u periodu od travnja do lipnja, a lista u periodu od veljače do srpnja. Izuzetno je prilagodljiva i može rasti u punoj sjeni, djelomičnoj ili potpunom suncu. Voli vlažno, dobro drenirano tlo s blago kiselom, neutralnom ili blago alkalnom pH vrijednošću tla. Plod su mahune koje su duge 4 - 7 mm u promjeru i u početku su zelene boje dok vremenom ne postanu svijetlo smeđe.
Planinski luk
Planinski luk (lat. Allium victorialis) je biljka koja raste u višim planinama i može se vidjeti na stjenovitim, kamenim i vapnenačkim tlima. Raste na visini 600 - 2.500 m. n. v. dok u Hrvatskoj raste u Gorskom kotaru i na Velebitu. Cijenjena je biljka posebice u Rusiji, Kini, Japanu i Koreji i svi dijelovi su jestivi, a može narasti do 60 cm. U sjevernoj Americi srodna mu je vrsta Allium tricoccum koju su sjevernoamerički Indijanci izrazito cijenili. Cvjeta u svibnju, a sjeme dozrijeva u periodu od lipnja do srpnja. Voli vlažna ili suha tla i ne može rasti u sjeni.
Uzgoj medvjeđeg luka
Medvjeđi luk je biljka koja uglavnom cvjeta u proljeće i do ljeta propada kako bi oslobodila mjesto drugim biljkama. Iako se uglavnom sadi na sunčanom mjestu i u djelomičnom hladu, izuzetno je prilagodljiva biljka koja se može saditi i u dubokoj sjeni. Tolerira gotovo sve vrste tla koja su dobro drenirana. Nije otporna na niske temperature osim nekih vrsta poput sibirskog luka (Allium ochotense) koji podnosi temperature i do -28°C.
Za razliku od ostalih biljaka koje se sade pojedinačno u plodoredu na određenoj međusobnoj udaljenosti, medvjeđi luk se sadi u grupi kako bi bili bujniji. Najbolje uspijeva na temperaturi između 6 - 16°C.
Tlo
Iako može rasti na gotovo svakoj vrsti tla najbolje raste na ilovastom i pjeskovitom tlu, a glavni preduvjet je dobra drenaža. Biljka može rasti u mnogim uvjetima, ali preferira vlažna i blago kisela tla pH vrijednosti između 6 - 7. Stvaranju lukovice pogoduju visoke temperature i dugi dani tijekom vegetacije.
Uglavnom se sadi u vlažnom tlu koje ne smije zadržavati vodu, a suho tlo može dovesti do deformiranja lukovice. Potrebno je prihranjivanje organskim gnojivom primjerice koštanim brašnom čije je doziranje šaka po m2.
Klima
Medvjeđi luk je biljka koja preferira djelomični ili potpuni hlad, ali mu neće smetati ni izloženost suncu. Ako se sadi na direktnom suncu nije potrebno gledati mjesto gdje će biti izložen sunčevoj svjetlosti minimalno 6 sati, dovoljno je da ima svega nekoliko sati svakodnevne osunčanosti. Jako je prilagodljiv pa u nekim slučajevima podnosi i ekstremno niske temperature poput sibirskog luka koji može podnijeti i do -28°C.
Najbolje rezultate daje pri temperaturama u rasponu 6 - 16°C koje su uglavnom od ožujka do lipnja kada je biljka i zrela. Početkom ljeta biljka završava svoj ciklus gdje prepušta mjesto ljetnim biljkama. Iako voli vlažno tlo pretjerano zalijevanje može uništiti biljku. Pored sadnje u vrtu moguće je uzgajati ovu biljku u saksijama poput vlasca i ostalih sličnih biljaka.
Vrijeme sadnje
Sadnja medvjeđeg luka rezervirana je uglavnom za proljeće i jesen, ovisno o načinu sadnje. Jesenska sadnja ima prednost zbog toga što se korijenje može razviti, a proljeće je poželjnije za trajnicu koja ne voli vlažne uvjete ili za hladnija područja. Sadnja ljeti ili zimi ne preporučuje se za većinu biljaka. Ako je posađen sjetvom, klijanje počinje pri temperaturi 13 - 24°C i iznosimo ga van tek kada temperaturni uvjeti to dozvole, odnosno kada temperatura bude 6 - 16°C. Ne preporučuje se presađivanje prvu godinu, posebno ako je posađen metodom sjetve sjemena.
Medvjeđi luk se sadi u grupama na otprilike 3 - 7 cm dubine, a međusobna udaljenost između pojedinih grupa u plodoredu mora biti 10 - 15 cm kako bi svaka grupa imala potreban prostor za nesmetan rast. Sadnja na manjem razmaku se ne preporučuje jer može doći do ispreplitanja korijenja i lakšeg prijenosa bolesti s jedne sadnice na drugu.
Jesenske sadnje imaju prednost u tome što se korijenje može razviti i ne mora se natjecati s razvojem vršnog rasta kao u proljeće. Proljeće je poželjnije za trajnice koje ne vole vlažne uvjete ili za hladnija područja omogućujući potpuno uspostavljanje prije prve zime.
Slaganje kultura
Kompatibilne biljke zahtijevaju iste uvjete tla, temperature i vlažnosti da bi se mogle međusobno kombinirati. Medvjeđi luk je zeljasta trajnica koja se sadi u grupama i tijekom rasta zauzima veliku širinu. Postoje razne vrste medvjeđeg luka koje se sade na različitim vrstama tla. Tako neke vrste podnose uvjete koji su slični uvjetima u kojima rastu sukulenti pa se sade u kamenim tlima ili kao rubne biljke poput kanadskog luka, dok neke vrste poput sibirskog luka samo preferiraju sjenu.
Medvjeđi luk dobro raste s većinom drugih biljaka, a najbolje se slaže s biljkama poput ruže, kamilice, mrkve i cikle. Preporučuje se saditi ga ispod voćaka i grmlja kako bi ga zaštitili od lisnih ušiju. Poštujući to, medvjeđi luk se sadi ispod stabala jabuke, kruške, trešnje, breskve, šljive, u grmlju između jagoda, malina i kupina.
Medvjeđi luk se izbjegava saditi uz mahunarke jer sprječava njihov rast, pa se tako ne sadi uz lucernu ili djetelinu koje pripadaju toj porodici. Druge vrste uz koje se ne preporučuje sadnja su grah, grašak, škotski negnjil i sibirski grašak.
Faza mirovanja
Kao i većina višegodišnjih biljaka i medvjeđi luk ima fazu mirovanja, a javlja se u jesen i zimi kada se biljka počinje pripremati za zimu. U ovoj fazi, nadzemni dijelovi biljke se suše i umiru, dok se hranjive tvari i voda skladište u podzemnim lukovicama koje služe za preživljavanje zime. U proljeće, kada se temperature ponovno počinju povećavati, medvjeđi luk izlazi iz faze mirovanja i počinje rasti i razvijati se.
Sadnja medvjeđeg luka
Ova samonikla biljka se sadi sjetvom ili direktnom sadnjom lukovica. Biljka se može lako posaditi u vlastitom vrtu na prethodno definirano mjesto koje zadovoljava sve uvjete poput mjesta sadnje, vrste tla, izloženosti suncu. Više se preporučuje sadnja lukovica nego sjetva sjemena jer je potrebno jako dugo da luk počne rasti nakon sijanja.
Sadnja lukovica je moguća u jesen kada prođe cvjetanje i biljka uđe u fazu vegetacije. Za ovaj način sadnje je vrlo važno da su lukovice svježe i da se u što kraćem vremenu posade jer se lukovice jako brzo mogu isušiti na zraku. Nakon sadnje potrebno je tretiranje vodom. Prihranjivanje biljke se preporučuje jednom mjesečno, a najidealnije sredstvo prihranjivanja je organski kompost.
Sadnja sjemena
Ovaj način sadnje zahtijeva izravnu sjetvu na mjesto gdje će cvjetati u proljeće ili jesen. Nakon što prezimi u stakleniku moguća je sadnja u vrt sljedeće proljeće. Za izravnu sjetvu potrebno je posaditi sjeme na određenu dubinu, a zimska hladnoća će prirodno raslojiti sjeme koje će se pojaviti sljedeće proljeće. Za sjetvu u zatvorenom prostoru savjetuje se površinska sjetva na vlažan, dobro dreniran kompost za sjeme nakon čega se pokrije zemljom.
Idealna temperatura pri kojoj će sjeme klijati je 13 - 24°C, a period klijanja je 2 - 4 tjedna. Klijanje može biti sporo i trajati 8 - 12 mjeseci. Iako se ne preporučuje često presađivanje, ono je moguće u slučaju da se presađuje u novu posudu. Presadite sadnice kada su dovoljno velike da mogu stati u posude od 8 cm i rasti dalje. Aklimatizirajte je 10 - 15 dana prije sadnje.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnica potrebno je pripremiti rupe u smislu odgovarajuće dubine i međusobne udaljenosti . Na mjestu gdje će se luk saditi savjetuje se 7 - 10 dana prije sadnje dodati 5 - 10 cm organskog komposta i obraditi mjesto sadnje kako bi poboljšali plodnost i povećali zadržavanje vode i drenažu. Bez obzira na to je li tlo pijesak ili glina, ono može se poboljšati dodavanjem iste organske tvari.
Biljku je potrebno temeljito zaliti i pustiti da višak vode iscuri prije nego krene postupak sadnje. Korijensku grudu treba pažljivo osloboditi od zemlje, a korijen odvojiti prstima i zatim biljku staviti u rupu. Nastavite temeljito puniti zemlju i vodu štiteći od izravnog sunca dok se ne stabilizira.
Lukovica medvjeđeg luka sadi se na dubini koja je tri puta veća od njegove visine. Potrebno je staviti malo gnojiva koštanog brašna na dno rupe, a zatim uspravno staviti lukovicu u rupu. Nakon toga rupa se napuni zemljom pritom pazeći da nema kamenja ili grudica koje bi ometale stabljiku lukovice. Kada je u pitanju sadnja velikog broja lukovica potrebno je prekopati površinu do određene dubine i postaviti lukovice nakon čega se zemlja zamijeni.
Uzgoj u vrtu
Biljka se sadi u vrtu na polusjenovitom mjestu ili mjestu s određenim sunčanim periodom koji ne mora biti minimalno 6 sati kao što je u većine biljaka. Neke vrste preferiraju sadnju u dubokoj sjeni. Svako tlo na kojem se biljka sadi mora biti drenirano, a iako voli vlažna tla ne smije se omogućiti tlu zadržavanje vode jer to uništava korijenski sustav što dovodi do propadanja biljke. Sadi se u proljeće ili jesen kada je u periodu vegetacije, a idealne temperature su otprilike 24°C. Nakon sadnje biljku je potrebno prihraniti organskim kompostom i taj postupak ponavljati svaki mjesec.
Uzgoj u plasteniku
Iako nije uobičajeno, moguće je saditi medvjeđi luk u plasteniku / stakleniku sve dok mu se osigurava dovoljna količina hlada. Ako se uzgaja u zatvorenom prostoru kao što je staklenik moguće je da će prije propasti nego one sadnice posađene na otvoreno, ali također će biti moguća ranija berba nego u biljaka posađenih vani.
Najbolje ga je saditi na neke povišene gredice ili u gredice koje se nalaze direktno u zemlji u stakleniku, a ako se sadi u posude one moraju biti duboke 15 - 20 cm. Medvjeđi luk zahtijeva konstantnu vlažnost tla, a za prihranjivanje se koristi višenamjenski kompost.
Uzgoj u posudama
Sjeme medvjeđeg luka se sadi u zatvorenom prostoru u ožujku. Prije sadnje potrebno je napuniti nekoliko posuda od 9 cm višenamjenskim kompostom, zatim zaliti posude kako bi učinili tlo vlažnim. Nakon toga stavljaju se 2 - 3 sjemenke na vrh zemlje u svaku posudu posebno pri čemu se ravnomjerno raspoređuju i prekrivaju slojem komposta debljine 1 cm.
Prije stavljanja na toplo mjesto gdje je temperatura između 15 - 20°C potrebno je lagano zalijevanje. U periodu 7 - 10 dana može se očekivati klijanje sjemena, a za vrijeme toga je tlo potrebno konstantno održavati vlažnim. Isto se odnosi i na period nakon klijanja. Nakon klijanja sadnice moraju imati dovoljno svjetla. Zahtijevaju držanje unutar zatvorenog prostora otprilike mjesec dana nakon čega se mogu presaditi na otvoreno.
Održavanje nasada
Kako bi osigurali redovno cvjetanje biljke treba poštivati njene uvjete prilagodbe te rasta na određenom području i pri određenim uvjetima. Medvjeđi luk je biljka koja može opstati na gotovo svakoj vrsti tla, a jedini preduvjet je dobra drenaža. Za vrijeme ljetnog perioda biljka je u fazi vegetacije i ponovno cvjeta u proljeće, odnosno u periodu od ožujka do lipnja. Potrebno je održavati konstantnu vlažnost kontinuiranim zalijevanje, a za vrijeme kiše zalijevanje nije potrebno. Ne zahtijeva pretjeranu njegu jer je to, na kraju, samonikla vrsta biljke.
Održavanje i njega
Medvjeđi luk ne treba puno njege, a ako se sadi u bogato tlo ne treba ni pretjeranu njegu gnojivom nego je potrebno prihranjivanje svakog proljeća kako bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari. Ima problema s korovom posebice novozasađene sadnice i lukovice kojima je potreban određeni period kako bi se ukorijenile i pravilno rasle.
Metoda uništavanja korova je redovno čišćenje medvjeđeg luka metodom malčiranja koja se obično radi u proljeće prije nego se pojave novi izdanci. Organski malč će se polako razgraditi i hraniti biljke što će povećati rast.
Zalijevanje
Zahtijeva redovito zalijevanje posebice u sušnom periodu, a potrebno mu je osigurati dovoljno prostora kako bi se mogao širiti i prihranjivanje svaki mjesec. Prva godina sadnje je kritična za biljku zato je potrebno redovno zalijevanje kako bi se uspostavila ravnoteža. Treba biti pažljiv prilikom zalijevanja jer se lako može pretjerati s vodom što ima negativan utjecaj na biljku. Savjetuje se dublje zalijevanje jednom tjedno nego češće po nekoliko minuta što neće dati pozitivan utjecaj na biljku. Kako se približava vrijeme berbe tako zalijevanje treba smanjiti kako bi smanjili pojavu plijesni.
Gnojidba
Jednogodišnje i višegodišnje biljke mogu se gnojiti korištenjem vodotopivih gnojiva s brzim otpuštanjem, temperaturno kontrolirana sporo oslobađajuća gnojiva i organska gnojiva kao što je riblja emulzija. Gnojiva topiva u vodi koriste se svaka dva tjedna tijekom vegetacijske sezone dok se gnojiva s kontroliranim sporim otpuštanjem ubacuju u tlo samo jednom tijekom vegetacijske sezone. Za organska gnojiva kao što je riblja emulzija potrebno je slijediti upute jer se gnojiva mogu razlikovati ovisno o proizvodu.
Razmnožavanje
Medvjeđi luk se razmnožava na dva načina, sjetvom sjemena i dijeljenjem. Ako se koristi metoda sjetve potrebno je posijati sjeme čim sazri, bilo na licu mjesta ili u hladnom okviru. Obično medvjeđi luk dobro klija, a biljke su spremne za presađivanje oko treće godine ali mogu i ranije. Idealna temperatura na kojoj biljka klija je između 13 - 24°C.
Metoda dijeljenjem uključuje podjelu lukovica u zadnjim tjednima ljeta nakon što biljka odumre. Lukovice je potrebno posaditi dovoljno duboko na njihova trajna mjesta gdje bi trebale cvjetati. Jednom posađena ne zahtijeva više presađivanja.
Presađivanje
Presađivanje medvjeđeg luka je moguće iako se to ne savjetuje. Najbolji način uzgoja je direktnom sjetvom ili dijeljenjem. Jednom posađene biljke ne treba dirati jer može doći do uništavanja biljke prilikom presađivanja. Biljku je moguće presaditi ako se sadi u zatvorenom. Kada je biljka dovoljno očvrsnula spremna je za presađivanje na otvoreno. Neki savjetuju presađivanje drugu godinu nakon sadnje.
Stopa preživljavanja presađene biljke u šumi japanskog čempresa je bila 73%, a japanskog javora za 40% manja. Sjeme se sije 3 - 7 cm duboko, a kada se formiraju i izrastu, sade se u grupama čiji razmak mora biti otprilike 10 - 15 cm. Presađivanje lukovice biljke je moguće u jesen, a njegovo uzgajanje u zatvorenom se nastavlja.
Pomlađivanje
Jedna je od rijetkih biljaka koja ne zahtijeva pomlađivanje. Samonikla je vrsta i ima svoj ciklus u kojem raste i cvjeta nakon čega propada praveći mjesto drugim biljkama. Ne zahtijeva pomlađivanje niti prorjeđivanje, a općenito straha od propadanja nema. Jedini način na koji može biti uništena je pretjeranim zalijevanjem koje dovodi do propadanja korijenskog sustava.
Šteta je uništiti ovakvu biljku jer korijenski sustav medvjeđeg luka je dosta razgranat i potreban je dug period kako bi se formirao. Na ovaj način uništava se dosta biljaka zato je potrebno znati koliko koja biljka zahtijeva vode i u kojim uvjetima. Medvjeđi luk posađen u dubokoj sjeni neće zahtijevati istu količinu vode kao onaj posađen na suncu. Vodeći računa o tome spašavamo biljku od propadanja.
Prorjeđivanje
Biljka je koja ne zahtijeva prorjeđivanje nego eventualno čišćenje u smislu uklanjanja žutih listova ili cijele sadnice ako je previše vremena provela natopljena u vodi. Ostala prorjeđivanja nisu potrebna jer je biljka izuzetno prilagodljiva i kada joj prođe sezona cvjetanja biljka propada jednako cijela, a ne u dijelovima kao neke druge biljke koje zahtijevaju prorjeđivanje.
Rezidba
Medvjeđi luk nije potrebno redovito orezivati, kao što se to čini s nekim voćkama i grmovima. Uglavnom se ostavlja da raste i razvija se prirodno bez većih intervencija. Međutim, ako biljka postane prevelika ili počne venuti, tada je potrebno provesti rezidbu kako bi se stimulirao rast novih izdanaka i poboljšao opći izgled biljke. Rezidba medvjeđeg luka se obično provodi u rano proljeće, prije nego što biljka počne aktivno rasti. Tijekom rezidbe potrebno je ukloniti stare i suhe listove te dijelove biljke koji su oštećeni ili bolesni.
Također, ako se želi regulirati broj i veličina cvjetova, možete se provezi tzv. kozmetička rezidba, što se obično radi nakon što su cvjetovi u potpunosti procvjetali i otpali, a sastoji se od uklanjanja cijelih stabljika cvjetova koje se želi smanjiti. Ova vrsta rezidbe neće utjecati na rast i razvoj biljke, ali će poboljšati njezin izgled i estetski dojam u vrtu.
Zaštita od vjetra
Medvjeđi luk nije osobito osjetljiv na vjetar i ne zahtijeva posebnu zaštitu od vjetra. Međutim, ako se uzgaja u području s izloženim položajem, izloženim vjetrovima, može biti korisno koristiti neku vrstu zaklona, poput ograde ili zida kako bi se smanjio utjecaj vjetra. Ovo bi se moglo pokazati osobito korisnim za mlade biljke koje nisu još dovoljno uspostavile korijenov sustav i mogu biti podložne isušivanju.
Priprema za sljedeću sezonu
Malčiranjem tla i smanjivanjem zalijevanja biljke u zimskom periodu osiguravamo njen opstanak i pripremamo je za sljedeću sezonu cvjetanja koja je u periodu od ožujka do lipnja. Uklanjamo sadnice koje su propale i čiji je korijen uništen uslijed primanja velike količine vode kao i one koje su oštećene nekom bolesti. Tim načinom njege sprječavamo širenje bolesti na korijenje ostalih sadnica u blizini, a kao rezultat dobivamo zdravu biljku čija konzumacija ima pozitivan učinak na organizam.
Bolesti
Nepravilno skladištene lukovice ili one koje su previše mokre u fazi mirovanja osjetljive su na gljivične bolesti koje uzrokuju truljenje. Kako bi to spriječili potrebno je pravilno skladištiti lukovice kada su van zemlje, a izbjegavati sadnju u slabo drenirana tla. Bolesti koje napadaju medvjeđi luk su trulež lukovica i gljivična pjegavost lišća.
Trulež lukovica
Trulež lukovica (lat. Fusarium oxysporum) je bolest koja napada i biljku i lukovicu istovremeno. Bolest se unosi zaraženom lukovicom, izdankom, tlom ili alatom, a gljiva ulazi u biljku kroz ogrebotinu u tkivu. Ovaj problem je gori u toplim klimama gdje temperature rijetko padaju u raspon smrzavanja i mogu postojati u tlu koje ostaje na temperaturi 15 - 20°C.
Prevencija stvaranja truleži se odnosi na kupovinu lukovica koje su čvrste. Savjetuje se izbjegavati sadnju novih lukovica u područjima gdje je bolest bila prisutna. Nažalost, ne postoji tretman za trulež lukovica.
Gljivična pjegavost lišća
Gljivična pjegavost lišća (lat. Alternaria porri) je bolest koju uzrokuju gljivice ili bakterije. Očituju se pojavom smeđih ili crnih mrlja koje mogu biti neravne ili okrugle, natopljene vodom ili žutih rubova. Razni insekti, kiša, prljavi vrtni alati ili čak ljudi mogu pomoći u širenju bolesti.
Jedini način prevencije je uklanjanje zaraženog lišća kada se biljka osuši što se posebno odnosi na lišće koje se skuplja oko baze biljke. Zalijevanje je izričito u razini tla, nikako po listovima ili cvijetu biljke. Pjegavost lišća se uništava koristeći odgovarajuće fungicide koji u svom sastavu imaju djelatne tvari poput azoksistrobina, difenkonazola, trifloksistrobina i tebukonazola.
Štetnici
Medvjeđi luk kao biljka koja se preferira vlažna tla nema toliko štetnika koliko se može očekivati od biljaka koje rastu u uvjetima sličnim ovoj. Jedina vrsta štetnika koja napada ovu biljku su kukci.
Kukci (lat. Thysanoptera) koji napadaju medvjeđi luk su mali i krilati, mogu se brzo razmnožavati jer ženka može položiti do 300 jajašaca u 45 dana bez parenja. Najviše štete biljkama uzrokuju mlade ličinke kojima je glavna hrana tkivo lista i cvijeta što dovodi do iskrivljenog rasta, ozlijeđenih cvjetnih latica i preranog opadanja cvjetova. Također može prenijeti mnoge štetne biljne viruse.
Širenje kukaca na biljku ćemo spriječiti tako što ćemo ukloniti ili odbaciti zaražene biljke i držati ih podalje od nezaraženih biljaka. Moguće ih je pokušati ukloniti pranjem listova. Za kemijsku borbu protiv ovog štetnika preporučuje se korištenje neonikotinoidnog insekticida kao što je primjerice dinotefuran. Za prirodne metode rješavanja koriste se hortikulturna ulja ili insekticidni sapuni koji se primjenjuju samo na donju stranu lišća.
Upotreba medvjeđeg luka
Medvjeđi luk je jedna od biljaka koja se konstantno koristi u kulinarstvu za pripremu ili kao dodatak brojnim jelima. Također je široka njegova primjena u medicini gdje se, između ostalog, koristi i kao homeopatski sastojak. Za korištenje u kozmetičkoj industriji ima jako malo podataka osim što je otkriveno da se koristi kod iritacije kože i liječenja ekcema.
Berba
Iako se beru listovi i pupoljci, berba lukovica se ne preporučuje jer to dovodi do iskorjenjivanja same biljke. Listovi su ti koji se najčešće beru, a najbolje vrijeme branja je neposredno prije cvjetanja, odnosno između ožujka i lipnja. Preporučuje se upravo to vrijeme berbe radi okusa koji je intenzivniji prije cvjetanja nego poslije. Moguće ih je brati ručno ili rezati nožem.
Beru se samo najzdraviji listovi i to pri dnu, izuzetno su lomljivi što zahtijeva posebnu pažnju prilikom berbe. Pupoljci medvjeđeg luka počinju nicati oko travnja i imaju izvrstan okus. Berbom pupoljaka sprječavamo nekontrolirano širenje. Način branja je jednostavan i odnosi se na postupak kidanja cvijeta ili rezanja stabljike na kojoj je cvijet. Pupoljci će imati slabiji intenzitet okusa od formiranih cvjetova.
Sušenje
Medvjeđi luk se može sušiti kako bi se produžio njegov rok trajanja i omogućila upotreba tijekom cijele godine. Postoji nekoliko načina sušenja medvjeđeg luka, a jedan od najviše korištenih je sušenje na zraku. Medvjeđi luk se najprije opere i očisti od svih nečistoća, zatim nareže na manje komade i rasporedi u tankom sloju na papiru za pečenje ili na rešetki. Rešetku s lukom potrebno je staviti na suho, tamno i toplo mjesto, uz dobru ventilaciju kako bi se osigurao protok zraka. Tijekom sušenja, medvjeđi luk treba povremeno promiješati kako bi se osigurala ravnomjerna suhoća svih komada. Ovisno o uvjetima sušenja, proces sušenja može potrajati nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Alternativni način sušenja medvjeđeg luka je sušenje u pećnici. Nakon čišćenja i rezanja, medvjeđi luk se slaže u jednom sloju na lim za pečenje. Lim se stavi u pećnicu zagrijanu na nisku temperaturu i vrata pećnice se ostave malo otvorena kako bi se osigurala cirkulacija zraka. Luk se povremeno okreće i suši dok ne postane hrskav.
Kada je medvjeđi luk potpuno suh, potrebno ga je ohladiti i zatim spremiti u posude. Suhi medvjeđi luk može se koristiti u kulinarstvu kao začin u raznim jelima ili u pripremi čajeva i drugih napitaka.
Skladištenje
Zbog velike količine vode koju sadrži moguće ga je čuvati u hladnjaku u posudi nekoliko dana, a najbolje ga je iskoristiti u što kraćem roku. Moguće je i zamrzavanje biljke, ali će u tom slučaju promijeniti boju i izgubiti intenzitet okusa. Savjetuje se prije skladištenja kratko skuhati medvjeđi luk kako bi se bar donekle zadržali intenzitet i boja.
Pripravci
Kulinarstvo
Medvjeđi luk je zahvalna biljka koja se jako koristi u kulinarstvu, a sadrži spojeve sumpora koji mu daje aromu luka. Moguća je priprema jela poput salate, pesta, umaka, juha i začina jelima. Neobičan je podatak da se od medvjeđeg luka može praviti ulje, a sve što je potrebno je 5 šaka medvjeđeg luka i 1 l maslinovog ulja.
Uz medvjeđi luk se često kombiniraju druge začinske biljke poput peršina, bosiljka, origana, timijana i lovora, a također se može kombinirati i sa povrćem poput brokule, tikvica, krumpira, cikle i šparoga. Kombiniranje medvjeđeg luka s drugim biljkama i povrćem omogućava raznovrsnije okuse u kuhinji i stvara harmoniju uzoraka i okusa.
Medicina
Medvjeđi luk je biljka koja se koristi u medicine više od 3000 godina. Sadrži 14 puta više vitamina C nego limun, a sadrži i vitamin A, magnezij, sumpor i željezo. U narodnoj medicini se najčešće koristi kao sirup protiv kašlja tako da se medvjeđi luk nareže na sitne komade i ostavi preko noći u hladnoj vodi. U procijeđenu vodu dodaje se med i kuha se 15 minuta.
Zanimljivosti
Latinski naziv ursinum odnosi se na činjenicu da su smeđi medvjedi voljeli jesti lukovicu i odatle je nastao uobičajeni naziv medvjeđi luk. U Njemačkoj se smije brati samo za osobnu uporabu dok se za prodaju smije brati samo uz posebno prethodno odobrenje.
Smatra se da od svih europskih biljaka sadrži najviše sumpora, 4,5 puta više od češnjaka.
U Poljskoj je medvjeđi luk zaštićen, a Karlo Veliki je 812. godine u svojim Kapitularima preporučio uzgoj medvjeđeg luka. Medvjeđi luk odbija mačke. Dovoljno je posaditi ih u svom vrtu i snažan miris će ih držati podalje.
Foto: Wikimedia Images / Pixabay
Odgovori