Ruža (lat. Rosa) zeljasta je biljka iz istoimene porodice. Jedna je od 115 rodova u porodici među kojima su i mnoge jestive vrste, kao što su šljive, bademi, marelice, kruške i jagoda. Od ostalih poznatijih porodica pripadaju joj vrkuta, mušmulica, glog, oskoruša i petoprst. Rod ruža ima oko 200 vrsta koje su rasprostranjene diljem svijeta. Ruže su veoma popularne za uzgoj, pa ne čudi da postoji i puno narodnih naziva za njih, a neki od njih su roža, drača, šipak. Latinsko ime Rosa potječe od grčke riječi "rhodon" što je sinonim za nježno ili delikatno.
Većinom je zeljasta biljka koja vremenom može razviti grmast ili stablast oblik rasta. Korijen je snažan i veoma razgranat kako bi veliku biljku održao uspravnom. Stabljika je uspravna u donjem dijelu i postiže zavijen oblik prema kraju. Stabljika je u početku glatka i zelena, ali kasnije može postati i dijelom drvenasta te prekrivena trnjem koje je u početku zelene boje, ali kasnije smećkaste ili crvenkaste. Stabljike na kojima raste cvijet su jednogodišnje i najčešće zelene boje te veoma glatke.
Listovi su u početku razvoja crvenkasti i mekani, a kasnije postaju kožasti i zelene boje, nazubljenih rubova. Cvijet je velik ovisno o vrsti, sastoji se od nekoliko reda mirisnih latica, iako neke vrste imaju samo jedan red latica. Cvjeta od proljeća do kasnog ljeta, ovisno o vrsti, a mogu biti bijele, ružičaste, žute i crvene boje ili njihovih kombinacija. Plod je okrugao i zelene boje, dok neke vrste imaju za plod crveni šipak unutar kojeg se nalaze sjemenke.
Ruža je jedna od najrasprostranjenijih uzgojnih vrsta na svijetu i uzgaja se u raznim klimatskim uvjetima i područjima. Zbog svog je velikog značaja najčešći konzumni cvijet zbog svoje simbolike, a povezan je i s modernom kulturom. Iako se danas najčešće uzgaja kao rezani cvijet, ima dugogodišnju primjenu za kozmetiku i u mirisima.
Vrste ruža
Ruža je jedna od najstarijih uzgajanih kultura za ukrašavanje vrtova, pa ne čudi činjenica da postoji više od 3.000 vrsta i hibrida. Iako se najčešće razlikuje prema boji i obliku cvijeta, vrste su različite i po veličini i obliku grma. Većina ih je potekla od Rosa canine, obične divlje ruže, dok su kultivacijom dobivene mnoge popularne vrste koje se uzgajaju danas. Na žalost, ne postoji točna sistematizacija svih vrsta ruža, ali ih se dijeli u 3 osnovne skupine: botaničke ili divlje ruže, starinske vrtne ruže i moderne vrtne ruže i daljnjom ih se sistematizacijom dijeli u manje skupine.
Divlje ili botaničke ruže
Divlje ruže osnovna su vrsta iz koje su uzgojene ostale uzgojne vrste. Prirodno su rasprostranjene diljem Europe te na području Afrike i Azije. U prirodi su samonikle i mogu se uzgajati i kao komercijalno značajna biljka. Veoma su bodljikave i rastu kao nepravilan grm, a cvjetovi su s jednim redom latica nježno ružičaste boje. Cvjetaju ljeti, a plod dozrijeva u jesen. Crvenkasti plod, šipak, koristi se za pripremu čaja, likera ili marmelade, a ima ljekovita svojstva.
Starinske vrtne ruže
Starinske vrtne ruže prethodnice su modernih hibrida i uzgajale su se kao ukrasna vrsta. Više sliče divljim ružama zbog svog nepravilnog rasta i bodljikavih stabljiki. Cvjetovi su manje kvalitetni, pa se većinom uzgajaju kao ukrasni grmovi u vrtovima.
Čajevke
Čajevke su skupina hibridnih grmolikih ruža koje su karakteristične zbog dugačkih i snažnih stabljiki s relativno malo bodlji. Na vrhu svake se nalazi jedan veliki cvijet intenzivnog mirisa i u raznim bojama. Najčešće se uzgajaju za rezane ruže.
Grmaste ruže
Ove su ruže najčešće uzgajane na našim područjima, a formiraju grmove do 3 m širine. Često su veoma bogate cvijećem i otporne na teže vremenske uvjete i bolesti. Dobro podnose i gradska onečišćenja, pa su česte u parkovima.
Penjačice
Penjačice su popularna vrsta za prekrivanje dijelova vrta ili nastambe, ali je za njihov uzgoj potrebno imati pergolu ili ogradu za penjanje. Često se koriste i za izradu lukova ili prolaza. Grane sui m iznimno savitljive i veoma brzo rastu. Cvjetovi su manji i više ih je na jednoj stabljici. Cvjetaju od početka ljeta do jeseni.
Ruže stablašice
Stablašice spadaju u hibridne vrste, a mogu narasti i do 2 m visine. Poseban su uzgojni oblik gdje se drvenasta stabljika ostavlja kao jedina i glavna, a od zelenih se stabljiki i listova radi okrugli grmić. Cvjetovi su manji, ali veoma intenzivnog mirisa i dolaze u raznim bojama.
Patuljaste ruže
Patuljaste su ruže obli hibridnog uzgoja kod kojeg biljka kao grm ne dosegne više od 40 cm. Grm je iznimno kompaktan i ukrasan, a cvjetovi su mali, promjera do 3 cm. Takve se vrste najčešće uzgajaju u lončanicama.
Pokrivačice tla
Pokrivačice tla najčešće pužu po tlu i prekrivaju dijelove na kojima rastu, pa su dobre za područja na kojima se ne može uzgojiti trava. Imaju jako gusto lišće, a veoma su otporne i ne treba im posvetiti mnogo njege.
Uzgoj ruža
Ruže su jedna od cvjetnica koji se najviše uzgaja i zbog stoljetnog uzgoja se točno znaju potrebe svake vrste. Iako postoje vrste koje su otporne na teže uvjete, nekim vrstama je potrebno pružiti više pažnje kako bi imale zadovoljavajući izgled. U nastavku donosimo na koji ih je način najbolje uzgojiti.
Slaganje kultura
Ruža je biljka koja se odlično slaže s drugim biljkama, pa je odličan izbor za bogate vrtove. Ne smeta joj blizina ukrasnog drveća i nižih cvjetnica, a najbolje se slaže uz božur, lavandu, mačju metvicu i jorgovan. Na jednom mjestu raste kao trajnica, pa je potrebno osigurati dovoljno prostora za njezin uzgoj. Ne voli blizinu širećih trajnica, nametljivih penjačica i crnogoričnog grmlja ili drveća.
Zalijevanje
Ruža je veoma otporna na vremenske uvjete, ali je prilikom uzgoja mlađe biljke potrebno voditi računa o zalijevanju. Najveću potrebu za vodom ima ljeti, a potrebno ju je zalijevati dva puta tjedna odstajalom vodom ili kišnicom. Smije se zalijevati pod korijen, a posebno je važno izbjegavati polijevanje lišća tijekom velikih vrućina. Za navodnjavanje je najbolje koristiti sustav kap po kap.
Gnojidba
Za bolji cvat i bogatije cvjetove ruže je potrebno pravilno prihranjivati. Prve godine zasađene sadnice nije potrebno prihraniti, ali se starije ruže prihranjuje u proljeće, prije prvog cvijeta. Može se koristiti stajsko ili organsko gnojivo, mineralna gnojiva na bazi dušika kao što je NPK ili folijarna gnojiva koja se nanose preko lista. Osim tog gnojiva, mineralna ili organska se raspoređuju u zemlju na 10 cm od biljke.
Razmnožavanje
Ruže se razmnožavaju sjemenom ili reznicama, iako se u praksi sjeme ne koristi za komercijalni uzgoj. Sjeme ruže se može se skupiti iz zrelog ploda koji se suši i otvara te se sjemenke zasebno odvajaju od ostatka organskog materijala. Najčešće se razmnožavaju reznicama. S ovogodišnje se biljke uzimaju poluzrele reznice u kasno ljeto. Reznice se režu oštrim nožem ili škarama na 10 - 15 cm te se čisti od ostataka lišća ili cvjetova. Donji dio se uroni u hormonski preparat za puštanje korijena te u supstrat za sadnju i pokriju se plastičnom vrećicom kako bi se spriječilo isušivanje reznica.
Presađivanje
Ruže se presađuju u proljeće ili jesen te je potrebno cijelu biljku s korijenom izvaditi iz kontejnera i presaditi u rupu predviđenu za uzgoj. Osim toga, važno je tlo u koje se sadi dobro razrahliti i da je duplo šire od sadašnjeg korijena. Ako biljku vadite iz zemlje i presađujete, pazite da kopate dalje od korijena kako ga ne bi presjekli. Nemojte ga prenositi za stabljiku, već u najlonu. Također, važno je posaditi na istu razinu i ne stisnuti zemlju prečvrsto kako bi korijen mogao disati. Naposljetku, važno ju je zaliti i pratiti tijekom tri do četiri tjedna dok se ne oporavi.
Tlo
Ruže, ovisno o vrsti, mogu podnijeti rast na različitim tipovima tla. Vole duboka i humusna tla, a mogu se uzgajati i na glinastim ili pjeskovitim tlima te blago kisela tla. Važno je da se prije sadnje pravilno pripreme, što uključuje čišćenje od korijena i oranje na 20 cm dubine te zemlju dobro usitniti mehanički. Dobro podnose i siromašna tla, ali je za bujnije cvjetove potrebno osigurati humusno i bogato tlo. Važno je da je tlo uvijek dobro drenirano i ne zadržava vodu.
Klima
Ruža je biljka umjerene klime, a podjednako dobro uspijeva i u kontinentalnoj i mediteranskoj klimi. Ipak, za komercijalni je uzgoj potrebna toplija kontinentalna klima. Voli osunčan položaj, ali uspijeva i u polusjenovitom području. Važno je da bude zaštićena od izravnog vjetra. Dobro podnosi urbana područja i gradsko onečišćenje. Divlje ruže dobro podnose i sušnija područja, a rasprostranjena su diljem područja Azije i Afrike.
Sadnja ruža
Ruža je, osim zbog atraktivnog izgleda, veoma popularna i zbog jednostavne sadnje. U nastavku donosimo sve savjete kako u tome što bolje uspjeti.
Vrijeme sadnje
Ružu je optimalno saditi krajem ljeta kako bi se ukorijenila do proljeća i puštala mladice. Za optimalan razvoj potrebna joj je temperatura iznad 12°C. Može se saditi i u proljeće, ali je manja mogućnost za cvatom iste godine.
Odabir podloge za sadnju
Jedan od češćih načina razmnožavanja ruža, posebno važan za proizvodnju novih hibrida, je kalemljenje. Za kalemljenje se najčešće odabire jedna od divljih vrsta, najčešće pasja ružna. Kalemi se pup tijekom kasnog ljeta te se omata zaštitnom trakom koja ga štiti od smrzavanja i težih uvjeta zimi. Cilj je dobiti kultiviranu biljku koja zadržava obilježja obje matične biljke.
Sadnja iz sjemena
Ružu je, iako veoma rijetko, moguće uzgojiti iz sjemena. Na ovaj način ne dobiva se ruža istih karakteristika, ali je otpornija na bolesti i teže vremenske uvjete. Sjeme se sakuplja iz zrelih plodova i kasnije dezinficira. Za bolju klijavost ga je obavezno potrebno stratificirati. Ovaj postupak traje dva mjeseca, a polaže se između dva sloja vlažnog kuhinjskog papira na temperature od 5 - 7°C. Sjeme se sije u rahlu i humusnu zemlju te se drži na sobnoj temperaturi, a za klijanje zahtjeva i dosta svjetla. Mlada biljka je veoma osjetljiva na velike količine vode, ali je zemlju potrebno održavati vlažnom. Mlade sadnice ne iznosite naglo na izravno sunce koje može uzrokovati opekotine ili tijekom vremena opasnosti od mraza.
Sadnja sadnice
Sadnja zdrave sadnice najlakši je način za uzgoj ruža. Ako se sade u komercijalne svrhe, sadnja se obavlja mehanički. Važno je da se sadi u rahlu i čistu zemlju te se posada na istu dubinu na kojoj je do sada rasla. Sadnice moraju biti kontejnirane, razvijenog korijena i tretirane protiv bolesti. Mlade biljke traže povećanu brigu oko vlažnosti te potporu za pravilniji rast, što može biti običan štap za uspravne ruže ili pergola za penjačice.
Uzgoj u vrtu
U vrtu se ruža najčešće uzgaja kao ukrasna biljka, a može se koristiti u svim oblicima. Osim što je potrebno osigurati dovoljno sunca, važno je misliti i na djelomičnu zasjenjenost tijekom najvećih vrućina. Najpopularnije vrste za vanjski uzgoj su veći grmoliki hibridi, penjačice i stablašice. Za uzgoj u vrtu su popularne i pokrivačice koje mogu rasti u težim uvjetima i prekriti tlo.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku optimalan je za proizvodnju presadnica ili rezanog cvijeća. Za uzgoj presadnica je poželjno imati visoke gredice i sustav navodnjavanja i grijanja koji će omogućiti optimalne uvjete zimi. Ako se ruže uzgajaju za rezano cvijeće, zatvoreni uzgoj omogućuje raniju berbu, ljepše i bogatije cvjetove bez oštećenja i optimalan urod. Važno je tijekom toplijeg vremena staklenik redovito provjetravati, a tijekom hladnijeg održavati temperaturu iznad 10°C. Zalijevanje se vrši navodnjavanjem kap po kap.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj u posudama su optimalne samo određene vrste ruža i najčešće su to patuljaste ruže. Za uzgoj je potrebno odabrati posudu minimalno 60 cm dubine te dno ispuniti kamenčićima ili komadićima keramike. Potrebna joj je humusna zemlja i redovito prihranjivanje u proljeće. Lončanicu je bolje zalijevati jednom ili dva puta tjedno tako da se natopi voda umjesto špricati listove. Optimalno ju je držati na polusjenovitom mjestu zaštićenu od naleta vjetra.
Održavanje i njega
Iako je ruža veoma otporna biljka, za uzgoj ljepših i bogatijih cvjetova te stvaranje lijepih oblika grma potrebno je uložiti vremena i truda u njezino oblikovanje. U nastavku donosimo što je sve potrebno da dobijete bogat grm ruže.
Faza mirovanja
Ruža miruje tijekom zimskih mjeseci. U jesen odbacuje lišće te se priprema za fazu mirovanja i manju količinu hranjiva. Iako dobro podnosi niske temperature, dobro je korijen zaštiti malčem ili slamom. Osim toga, cijela se biljka može prekriti agrotekstilom kako bi se izbjeglo pucanje grana pod teretom snijega.
Rezidba
Rezidba ruže je važna za pravilan rast i dobivanje reprezentativnih cvjetova, pa je važno i kako se izvodi. Ruže se orezuju nakon što ocvatu cvjetovi koje je potrebno micati i prije nego se osuše kako bi se smanjila energija za razvoj ploda. U jesen se orezuju grane koje bi popucale pod nanosom snijega, dok je prava rezidba u proljeće kada se starije grane režu za dvije dužine, dok se jednogodišnje ostavljaju cijele. Kod penjačica je potrebno odstraniti grane starije od 4 godine na kojima nema novih izboja. Kod njih se vrši i zelena rezidba tijekom cvatnje kada se osim cvijeta reže i dio izbojka da se osiguraju veći i zdraviji cvjetovi.
Berba
Ako se ruža bere zbog svog ploda, šipka, optimalno ga je brati tijekom kolovoza i rujna. Zrelost se prepoznaje po crvenoj boji ovoja. Šipak za čaj se suši na izravnom suncu dok se kožica ne smežura i središte nije vlažno. Kada se bere kao ukrasni rezani cvijet, bere se prema tehnološkoj zrelosti na dugačkoj stabljici oštrim škarama. Važno je da se cvijet prije berbe nije u potpunosti otvorio. Kada se ubiru latice za proizvodnju parfema, važno je da je većina cvjetova u potpunosti otvorena.
Skladištenje
Osušeni šipak čuva se u papirnatim vrećicama, dok se svježi pakira u platnene vreće i skladišti se do mjesec dana na hladnom i tamnom mjestu. Rezane ruže je potrebno držati u vodi na temperaturi od 2°C kako bi se sačuvala svježina.
Bolesti
Iako je ruža veoma otporna na vanjske uvjete, nasadu mogu naštetiti nekoliko bolesti. U nastavku saznajte koje su to i kako ih tretirati.
Zvjezdasta plijesan
Zvjezdasta plijesan je veoma raširena bolest ruža čiji su prvi simptomi nepravilne smeđe ili crne pjege na gornjem dijelu listova. Kasniji razvoj bolesti uzrokuje žućenje i otpadanje lišća. Pathogen može dugo ostati u tlu, pa je važno kupiti i spaliti zaraženo lišće te rezati zaražene dijelove biljke. Dobra prevencija je zimski tretman sredstvom protiv gljivica.
Hrđa ruže
Prvi simptomi ove bolesti su narančaste nakupine na naličju lista. Kasnije list može otpasti ili se kovrčati. Važno je bolest rano primijetiti te odstraniti zaražene dijelove biljke. Dobra prevencija je korištenje fungicida i zdravih sadnica.
Plamenjača ruže
Plamenjača je veoma česta u stakleničkoj proizvodnji jer se širi za vrijeme toplog i vlažnog vremena. Prvi simptomi su crvenilo lista koje uzrokuje crne pjege i postepeno sušenje lista. Važno je koristiti zdrave presadnice i zatvorene prostore redovito provjetravati te zemlju za sadnju tretirati fungicidima.
Štetnici
Osim bolesti, na mnogim su hibridnim vrstama česti štetnici koji mogu uzrokovati ozbiljne estetske probleme.
Ružina osica
Ružina osica je veoma štetan nametnik koji svoja jajašca odlaže u izboje. Često se gnijezdi prije nego što se oni otvore, a nerijetko buši kanale kroz njih. Izboj u kojem se ugnijezdila se suši i propada. Zaražene izboje je potrebno odrezati i spaliti prije nego što se razvije gusjenica.
Ružin cvrčak
Ružin cvrčak prezimi ispod kore stabljike te u proljeće na naličju lista odlaže jajašca. Ličinke se hrane sokovima i uzrokuju bijele mrlje koje se s vremenom šire, a list se kovrča i suši. Riješiti ga se može prije zime, orezivanjem dijelova na kojima je odložio jajašca i spaljivanjem zaraženih biljaka.
Lisne uši
Lisne uši su česta pojava na ružama u proljeće, a zanimljivo je da više napadaju biljke u hladu. Hrane se sokovima i napadaju u velikim skupinama, a posljedica su kovrčanje lista i slabo razvijeni pupovi. Riješiti ih se može tretiranjem insekticida i špricanjem po zaraženim dijelovima.
Upotreba ruže
Iako se ruža najčešće uzgaja kao ukrasan grm u dvorištima ili parkovima, ona ima značajnu ulogu u mnogim industrijama. U nastavku donosimo neke od značajnijih.
Zimnica
Kulinarstvo
Latice ruže su jestive i mogu se posluživati kao dekoracija na kolačima ili slasticama. Od njih se proizvodi ružina vodica koja je veoma često korištena u slastičarstvu za zaslađivanje ili davanje arome slasticama, posebno u orijentalnoj kuhinji. Za pripremu vodice se koriste sušene latice koje se preliju vrućom vodom te kasnije ocijede. Sušene latice su često dodatak kolačima, ali i u koktelima. Od šipka, ploda divlje ruže, uobičajeno je raditi marmeladu, čaj ili likere.
Kozmetika
U kozmetici se koristi ružina vodica za pranje lica jer koži vraća elastičnost i sjaj. Suho prešano ulje ruže koristi se za njegu zrele kože, kao dodatak u kremama ili parfemima te je izrazito cijenjeno. Potiče zacjeljivanje manjih oštećenja na koži te sprječavanje infekcija. Posebno je značajna Dolina ruža u Bugarskoj kao najveći proizvođač ružinog ulja. Tijekom ljetnih mjeseci traju berbe latica te razni festivali zbog kojih čitavo područje opojno miriše.
Medicina
Ruža ima primjenu i u narodnoj medicine za što se najčešće koriste latice neprskanih ruža. Ružina vodica se može koristiti kao dodatak prehrani za liječenje probavnih problema. Još je učinkovitiji sirup koji se pije po žličicu dnevno za laksativni učinak. Latice ruža se mogu držati i na očima kod problema s nadraženim ili bolnim područjem oko očiju. Od ružinog ulja pomiješanog s đumbirom se rade i kapljice za nos koje su učinkovite kod čestog krvarenja iz kapilara.
Povijest
Povijest ruža počinje iz davnina, a njezin je značaj vidljiv i u antičkoj Grčkoj gdje se koristila u ceremonijama Afroditi. Za vrijeme Rimskog Carstva je rastao njezin značaj u kozmetičke svrhe. Tijekom srednjeg vijeka njezin značaj raste, posebno kroz kršćansku kulturu jer se naziva Marijinim cvijetom. Do danas je ostala jedan od najpopularnijih cvjetova i godišnje se uzgoji tone rezanog cvijeća za darivanje.
Zanimljivosti
Zanimljivo je da je ruža cvijet koji se najviše poklanja. Prvenstveno je to zbog svoje ljepote, mirisa i lake dostupnosti. Ipak, svaka ruža nosi određenu simboliku koju je dobro znati prije poklanjanja. Pristojno je uvijek pokloniti neparan broj ruža, kao što je jedna ili tri. Crvena ruža se poklanja voljenoj osobi i simbol je romantike i strasti. Bijele ruže simboliziraju nevinost, pa se često koriste na vjenčanjima, ili se poklanjaju prijateljima. Žute ruže označavaju ljubomoru, pa buket takvih ruža ima jasno značenje. Ružičasta ruža označava nježnost i simpatije, pa se najčešće daruje za Majčin dan.
Zanimljivo je kako se oduvijek težilo stvoriti plavu ružu za koju se smatralo da ima posebne moći. Danas je i nju moguće uzgojiti, ali je umjetno stvorena.
Foto: DarkWorkX / Pixabay
Odgovori