Obična vrkuta (lat. Alchemilla vulgaris) još poznata kao gospin plašt i rosnik je ljekovita zeljasta biljka trajnica iz porodice ružovki (Rosaceae). Raste u umjerenim područjima Europe, sve do Sibira. Također se može naći u Aziji, Sjevernoj Americi i na Grenlandu.
U prirodi raste na vlažnim livadama i pašnjacima, šumama koje su osunčane, uz puteve, kao i u planinskim i gorskim predjelima, a najviše voli sjenovit položaj i vlažno zemljište. Stabljika vrkute je uspravna ili pridignuta, plavo-zelenkaste boje, a ljeti blago crvena te može narasti do 40 cm visine.
Listovi su naizmjenično raspoređeni na stabljici, mekani i dlakavi s obje strane. Cvjetovi su žuto-zeleni, sitni i mnogobrojni. Vrijeme cvatnje je od svibnja do rujna.
Srodnici
Vrste vrkute
Vrkuta je se dugo vremena smatrala jednom vrstom, međutim danas razlikujemo velik broj mikrovrsta vrkute. Svaka vrsta ima svoje karakteristične osobine i različitu upotrebu po kojoj se razlikuju, a zajedničko im je da su sve vrste ljekovite. Neke od najčešćih vrsta vrkute su obična vrkuta, alpska vrkuta, robusta vrkuta, vrtna vrkuta, dlakava vrkuta, irska svila, triler vrkuta i auslese vrkuta.
Obična vrkuta
Obična vrkuta (lat. Alchemilla vulgaris) je podrijetlom iz Europe i Grenlanda. Zeljasta je višegodišnja biljka s višegodišnjim divljim cvijećem, često se uzgaja zbog ljekovitih listova. Prosječna visina biljke je 30 - 50 cm, a prepoznatljiva je po specifično nazubljenim listovima. Zbog velike količine tanina u svoj sastavu od davnina se koristi kao ljekovita biljka, a stari travari su je koristili kao lijek za rane i ozljede.
Alpska vrkuta
Alpska vrkuta (lat. Alchemilla alpine) je manja i profinjenija vrsta od obične vrkute. Arktičko-planinska je zeljasta višegodišnja biljka koja se stoljećima koristi kao učinkovit lijek. Porijeklo ove vrste je Europa i južni Grenland. Prirodno stanište joj je od alpskih livada, obala potoka i litica do područja koja su tijekom zime prekrivena snijegom. Voli puno sunce ili djelomično zasjenjene prostore, preferira normalna, pjeskovita ili glinasta tla. Razdoblje cvatnje je početkom ili sredinom ljeta.
Robusta vrkuta
Robusta vrkuta (lat. Alchemilla mollis) je uspravna višegodišnja biljka koja daje dosta veće listove u usporedbi s drugim srodnicima ove vrste. Može narasti do 2 m u visinu i u širinu. Razdoblje cvatnje je u kasno proljeće ili rano ljeto, a zanimljivo je da ova sorta često cvate do 2 puta godišnje. Raste na teškim glinenim tlima, a kada potpuno naraste postaje jako otporna na sušu. Glavna karakteristika ove biljke je njeno meko, zaobljeno, baršunasto lišće koje zadržava kišne kapi i do nekoliko sati.
Vrtna vrkuta
Podrijetlo ove vrste je južna Europa, ali je popularna diljem svijeta gdje se uzgaja kao zadivljujuća ukrasna vrtna biljka. Poznata je po svojim zaobljenim maslinasto-zelenim listovima meke, baršunaste teksture. Kao i druge vrste, i ova zadržava kapljice vode u svojim listovima. Razdoblje cvatnje počinje u kasno proljeće i traje do početka ljeta. Najbolje uspijeva pod punim suncem ili u djelomičnoj sjeni, preferira dobro drenirana tla sa srednjim nivoom vlage. Vrtna vrkuta ima tendenciju samozasijavanja te može lako postati invazivna. Kako bi se spriječilo nekontrolirano širenje treba ukloniti cvjetne stabljike odmah nakon cvjetanja.
Dlakava vrkuta
Dlakava vrkuta je rasprostranjena diljem Sjeverne Amerike, kao i u nekim regijama Europe, najrasprostranjenija je u Velikoj Britaniji. Obično se nalazi na staništima kao što su padine brežuljaka, rubovi uz cestu, planinske vode, obale, pašnjaci i rubovi šuma. Kao što samo ime sugerira, listovi se sastoje od gustih dlaka, a cvjetovi su mali, žuto-zelene boje. Razdoblje cvatnje traje od lipnja sve do rujna.
Irska svila
Irska svila se smatra poboljšanom verzijom obične vrkute jer ima puno veće i duže stabljike, cvjetovi su jednoličniji, a također čini izvrsno svježe rezano cvijeće. Dobro raste na svim vrstama tla, a može narasti oko 20 cm u visinu, i oko 45 cm u širinu.
Triler vrkuta
Listovi ove vrkute su nalik zvijezdama s kišnim kapima. Ovo je puno veća vrsta od obične vrkute. Poznata je po nevjerojatnoj otpornosti na hladnoću što je čini prilično žilavom i čvrstom vrstom vrkute. Tolerantna je na sve vrste tla, a može se uzgajati i na tlima jako loše kvalitete. Razdoblje cvjetanja počinje u lipnju, kada cvjetaju raskošni mali ali obilni cvjetovi. Ima tendenciju samo-zasijavanja što je čini invazivnom biljkom. Kako bi se spriječilo samozasijavanje potrebno je odmah nakon cvjetanja ukloniti cvjetne stabljike što bi trebalo omogućiti ponovno cvjetanje u kasnoj ljetnoj sezoni.
Auslese vrkuta
Prepoznatljiva je po svojim limeta zelenim uspravnim cvjetovima koji pružaju zadivljujući izgled. Ova biljka zahtjeva puno sunce da bi rasla, a može uspjeti i u djelomično sjenovitim uvjetima. Voli dobro drenirana tla s odgovarajućom količinom vlage. Razdoblje cvatnje je od svibnja do srpnja.
Uzgoj vrkute
Vrkuta se u prirodnom staništu može naći na području Europe, Sjeverne Amerike i na Grenlandu. Kao divlja biljka raste u sunčanim šumama, na vlažnim livadama i pašnjacima, a često raste u gorskim i planinskim dijelovima. Za uspješan uzgoj vrkute treba joj osigurati položaj u sjeni, a može rasti i na suncu te voli vlažno zemljište. Nije zahtjevna biljka što se tiče odabira zemljišta, sadi se u proljeće ili jesen, a razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem.
Tlo
Vrkuta nije zahtjevna za uzgoj što se tiče odabira tla, uspijeva na gotovo svim vrstama tla. Najbolje uspijeva na tlu koje je blago kiselo do neutralno, s pH vrijednosti tla 6 - 6,5.
Klima
Vrkuta se lako može prilagoditi različitim klimatskim uvjetima, ali u vrućim klimama potrebno joj je dosta sjene. Ako se uzgaja na području s visokim stupnjem vlage može imati problem s gljivicama, osobito ako se krošnja održava vlažnom. Ako se pojavi gljivična bolest treba osigurati dobru cirkulaciju zraka i dopustiti da se tlo između dva zalijevanja lagano osuši. Idealna temperatura za uzgoj vrkute je između 15 - 20°C.
Vrijeme sadnje
Vrkutu je najbolje saditi na otvorenom u rano proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza ili u jesen ako želimo proljetno cvjetanje. Novim biljkama vrkute nekada treba i do dvije godine da izrastu u odraslu biljku i počnu s cvjetanjem.
Slaganje kultura
Vrkutu je najbolje kombinirati s biljkama koje imaju slične zahtjeve kako bi stvorili vrt koji je lak za održavanje. Trajnice kao što su astilba i koraljni zvončić, obje rastu na djelomičnom suncu i na vlažnom zemljištu, izvrsni su partneri za uzgoj uz vrkutu. Ako uzgajate vrkutu u vrtu možete stvoriti uzbudljiv kontrast boja ako uzgajate vrkutu pored trajnica s ljubičastim listovima.
Vrkuta se može posaditi uz lukovice gdje će novonastalo lišće vrkute prekriti cvjetove tulipana i narcisa. Zrelo lišće vrkute učinkovito maskira manje privlačno lišće lukovice dok sazrijeva i blijedi. Vrkuta se također može posaditi u podnožje grmova ruža, gdje njeno lijepo lišće ističe bilo koju boju cvjeta, ali izgleda posebno dobro s ružama u nijansama crvene, ružičaste ili boje breskve.
Također se slaže i dobro raste pored biljaka kao što su frezija i veronika.
Faza mirovanja
Vrkuta se općenito lako njeguje te joj nije potrebna nikakva zimska zaštita. Kako bi spriječili da vlaga potakne gljivične bolesti ili trulež krošnje potrebno je sakupljati ostatak zemlje oko biljke da se spriječi zadržavanje vlage tijekom zimskih dana.
Sadnja vrkute
Ako želite dodati šarm svom vrtu svakako posadite vrkutu. Vrkuta dobro uspijeva u bilo kojoj običnoj vrtnoj zemlji srednje vlažnosti. Dobro se prilagođava i sjenovitim i osunčanim područjima, ali u vrućim klimatskim uvjetima zahtjeva sjenu.
Sadnja sjemena
Vrkuta je biljka koja ne zahtijeva mnogo održavanja i lako se razmnožava pomoću sjemena. Kako bi posijali vrkutu prvo je potrebno pripremiti tlo, odnosno osigurati dobro drenirano tlo, idealno je pjeskovito tlo s pH između 5,5 i 7,5. Sjeme se sije na pripremljeno tlo i prekrije se tankim slojem zemlje. Nakon sjetve potrebno je jednom tjedno zalijevati biljku dok ne proklija. Nakon što biljka nikne potrebno je raširiti sloj malča po tlu kako bi sačuvali vlagu.
Sadnja sadnice
Vrkuta je biljka koja se lako presađuje pomoću sadnica. Nakon što niknu samonikle biljke ili biljke koje smo posijali namjenski iste se pažljivo iskopaju i premjeste na željeno mjesto. Nakon presađivanja vrkutu je potrebno dobro zaliti i nastaviti sa zalijevanjem svaki dan dok se nove biljke dobro ne učvrste na novoj lokaciji.
Uzgoj u vrtu
Vrkuta osim što se često može naći kao samonikla biljka isto tako se jako često uzgaja u vrtu kao ukrasna biljka. Svakom vrtu će dati neodoljiv izgled. Prilikom odabira mjesta na kojem planiramo uzgajati vrkutu treba imati na umu da vrkuta ima sposobnost samozasijavanja te prema tome odrediti mjesto sadnje. Dobro podnosi gotovo sve vrste tla, a preferira blago kisela do neutralna tla. Nakon što se razvije otporna je na sušu, ali će trebati dodatnu vlagu za vrijeme velikih vrućina ili na sunčanim područjima. Gnojidba je potrebna samo ako se uzgaja na izuzetno siromašnom tlu.
Idealno mjesto za sadnju je uz rubove vrtova ili šetnica. Održavanje je minimalno, a odnosi se na povremeno čišćenje lišća kada poprimi smeđu boju i uklanjanje cvjetova nakon cvjetanja. Biljka će lakše prezimiti ako joj se ostave listovi koji će služiti kao izolacija. U rano proljeće je potrebno ukloniti sve smeđe i hrskave listove prije nego što izniknu novi.
Uzgoj u posudama
Uzgoj u posudi je idealan za vrkutu zbog njene moći samozasijavanja čime se sprječava nekontrolirano širenje biljke. Najbolje ju je uzgajati u što većim posudama, pod uvjetom da ima puno rupa za drenažu. S obzirom na to da voli vlažno tlo, posuda u kojoj se uzgaja se može napuniti višenamjenskim kompostom koji zadržava vlagu.
U posudi se iskopa rupa malo veća od korijena biljke, stavi se biljka te se zatrpa zemljom i kompostom. Nakon toga ju je potrebno dobro zaliti kako bi se učvrstila. U sušnim razdobljima je potrebno češće zalijevanje. Svakog proljeća vrkutu je potrebno nahraniti gnojivom sa sporim otpuštanjem kako bi biljci dali poticaj tijekom vegetacije. U jesen se biljka reže do razine tla, tako će sljedeće godine biti produktivnija.
Održavanje nasada
Vrkuta ne zahtijeva posebnu njegu ni gnojidbu. Redovito zalijevanje je potrebno samo kada se biljka nalazi na punom suncu ili tijekom ekstremnih vrućina. Ako je vrkuta previše izložena suncu može doći do uvenuća listova koje je potrebno ukloniti. Budući da je sklona samozasijavanju može postati agresivna, a kako bi isto spriječili treba nakon sezone cvjetanja ukloniti cvjetne stabljike prije nego se pretvore u sjeme.
Održavanje i njega
Vrkuta je biljka koja se lako uzgaja i ne zahtijeva mnogo održavanja. U nastavku osnovni savjeti za njegu ove izdržljive višegodišnje biljke.
Poput ostalih višegodišnjih biljki i vrkuta se sama zasijava, što olakšava ponovni uzgoj. Međutim, ako se ne drži pod kontrolom, samonikla biljka može postati invazivna. Kako bi spriječili nekontrolirano širenje potrebno je odrezati cvjetne stabljike prije nego se pretvore u sjeme.
Ukorijenjene biljke vrkute treba iskopati i podijeliti ili razdvojiti na manje komade za ponovnu sadnju svakih nekoliko godina. Dijeljenje biljke može pomoći da se drži pod kontrolom, osobito kada se koristi kao obrub ili kada se uzgaja u uređenom vrtu.
Vrkuta je otporna na mraz i na štetočine i bolesti, ali ne podnosi veliku sušu. Ako je previše izložena sunčevoj svjetlosti može pretrpjeti opekline na listovima. Ako se biljka uzgaja u sunčanoj ili toploj klimi potrebno ju je zalijevati barem jednom tjedno kako bi tlo bilo dovoljno vlažno ili je presaditi u polusjenu.
Zalijevanje
Vrkuta nije zahtjevna biljka što se tiče zalijevanja. Redovito zalijevanje je potrebno samo kada se biljka nalazi na punom suncu ili za vrijeme ekstremnih vrućina kako bi se spriječilo da lišće postane suho i smeđe. Kako bi ohladili tlo i sačuvali vlažnost tla može se malčirati oko biljke.
Gnojidba
Vrkuta podnosi gotovo sve vrste tla tako da gnojidba nije potrebna. Ako je tlo na kojem se uzgaja izuzetno siromašno potrebno ga je obogatiti gnojivom. Šaka organskog gnojiva sa sporim otpuštanjem se može umiješati u tlo za vrijeme sadnje, a zatim se ponovno nanositi jednom godišnje.
Razmnožavanje
Malo je biljaka koje se razmnožavaju lako kao vrkuta. Najlakši način razmnožavanja je pažljivo iskopati neke od sićušnih samoniklih biljaka i premjestiti ih na željeno mjesto. Također je moguće iskopati i podijeliti matičnu biljku, a zatim posaditi odjeljke što se radi tako da se lopatom iskopa cijela biljka, idealno vrijeme za to je od proljeća do kasnog ljeta.
Oštrim nožem se korijen razdvoji na tri jednaka dijela, na svakom dijelu mora biti vegetacije. Odvojene dijelove biljke je potrebno odmah posaditi na nova mjesta u vrtu i temeljito zaliti. Zalijevanje se nastavlja svaki dan dok se nove biljke dobro ne učvrste.
Presađivanje
Vrkuta se presađuje na isti način kako se i razmnožava, odnosno presađivanjem malih samoniklih biljka ili dijeljenjem matične biljke od proljeća do kasnog ljeta.
Prorjeđivanje
S obzirom na to da ima mogućnost samozasijavanja, kako bi je držali pod kontrolom, potrebno je bar jednom godišnje izvaditi samonikle biljke. Tako ju držimo pod kontrolom i svom vrtu dajemo željeni izgled.
Rezidba
Ako joj se pruži prilika, vrkuta može lako izmaći kontroli zbog mogućnosti samozasijavanja. Kako bi to spriječili, potrebno je odrezati cvjetne stabljike čim počnu venuti. Ako samonikle biljke počnu rasti na neželjenom području, treba ih brzo izvaditi. Cijela biljka se može rezati u kasno ljeto čime će potaknuti novi rast i, u nekim slučajevima, drugo cvjetanje.
Priprema za sljedeću sezonu
Vrkuta ne zahtijeva posebnu pripremu za sljedeću sezonu. Nakon cvjetanja potrebno je odrezati cvjetne stabljike ako želimo spriječiti samozasijavanje i nekontrolirano širenje biljke. Ako je potrebno u kasno ljeto ili jesen se može orezati cijela biljka, sljedeće sezone će ponovno izrasti. Dalje, ako vrkuta raste na izuzetno siromašnom tlu, isto treba obogatiti gnojivom.
Bolesti i štetnici
Vrkuta je vrlo čvrsta i izdržljiva biljka, uglavnom je zaštićena od bolesti i štetnika. Neke gljivične bolesti mogu postati problem za vrkutu kada dođe do kraja vegetacije.
Previše oštrog sunca, osobito u vrućim klimama, može uzrokovati da se listovi sprže po rubovima. Ako stvaranje sjene nije moguće, možda će se cijela biljka morati ukloniti. Svakodnevna dodatna količina vode može pomoći biljkama da prežive vrlo vruće dane. U hladnijim podnebljima opekline listova od sunca nisu problem.
Daleko najčešći problem s vrkutom je nekontrolirano i snažno širenje što se može smanjiti strpljivim uklanjanjem cvjetnih stabljika prije nego se pretvore u sjeme. Uskraćivanje vode također može smanjiti ukupnu stopu cvjetanja.
Ako biljka postane rijetka i zapuštena kako ljeto odmiče, oštro je ošišajte, čak se može i pokositi kosilicom. To će potaknuti novi val rasta, čineći vrlo bujan izgled u jesen.
Upotreba vrkute
Vrkuta je danas jako popularna biljka za uzgoj u vrtovima, raste i na vlažnim poljima, u planinama i šumama. Pored ukrasne biljke, vrkuta se već godinama koristi u medicinske svrhe. Korijen i listovi se beru sredinom ljeta. Često se naziva i "ženskom biljkom" jer liječi ženske bolesti. Također je svoju primjenu našla i u kozmetici za proizvodnju losiona i sapuna.
Berba
Listovi i stabljike vrkute se beru prije nego što biljka procvjeta, obično u proljeće i rano ljeto. Korijenje se može brati u proljeće ili jesen. Najčešće se listovi suše za čajeve ili se koriste svježi u tinkturama. Da bi osušili vrkutu, potrebno ju je objesiti naopako u obliku buketa u zatvorenom prostoru ili na propuhu.
Skladištenje
Osušena biljka se skladišti tako da se čuva daleko od topline, vlage i izravnog svjetla. Ako se čuva na taj način može trajati mjesecima, pa čak i godinama.
Pripravci
Vrtlarstvo
Ako želite vrtu dodati neodoljiv šarm svakako posadite vrkutu. Vrkuta je grudasta trajnica s velikim okruglim listovima koji na svom rubu zadržavaju kapljice. Često se grupira u grozdove kao pokrivač tla, a može se saditi na osunčanim i sjenovitim područjima. Ova biljka je uvrštena na službene popise invazivnih biljaka, stoga treba paziti na sprječavanje nekontroliranog širenja biljke.
Vrkuta se najčešće koristi kao pokrivač za nasipe ispod drveća ili drugih problematičnih područja krajolika. Čini lijep kontrast svijetlim ljiljanima i ružama koje cvjetaju otprilike u isto vrijeme. Posebno je atraktivna u kontrastu s ružičastim i ljubičastim cvjetovima.
Životni vijek je gotovo neograničen jer se matična biljka postupno širi korijenjem. Osim toga, zbog svoje sposobnosti samozasijavanja stalno će se pojavljivati nove samonikle biljke. Ako to želimo spriječiti trebamo redovito uklanjati cvjetne stabljike nakon sezone cvjetanja.
Ako se odlučite ukloniti vrkutu iz svog vrta isto neće biti komplicirano. Naime, vrkuta nema žilavo korijenje koje se šiti pa ju je lako iskorijeniti. Dovoljno je jednostavno izvući biljku iz tla, što je najbolje učiniti dok je tlo vlažno. Još neko vrijeme će se pojavljivati biljke koje će nicati iz zaostalog sjemena koje treba redovito čupati. Također se može koristiti i neselektivni herbicid koji će pomoći istrijebiti vrkutu.
Medicina
Vrkuta sadrži astringente i tanine koji imaju mnoge zdravstvene prednosti. Može se koristiti za zacjeljivanje rana, pomaže kod kožnih problema kao što je osip, akne i posjekotine. Također liječi ugrize i ubode insekata. Dobrobiti vrkute uključuju liječenje oteklina i upala, probavnih problema, blagog proljeva.
Najbolji način za korištenje vrkute je kuhanje čaja čiji je okus sličan zelenom čaju. Čaj od kore može se koristiti kao lijek za probavne probleme, pomaže kod bolova u želucu i grčeva povezanih s probavnim smetnjama. Također se pije za liječenje upale grla i usta, uzima se i nakon vađenja zuba. Može se napraviti i oblog za liječenje čireva i skidanje celulita. Može se koristiti i u obliku tinkture.
Vrkuta pomaže kod srčanih tegoba, slabih živaca, glavobolje, nesanice te povišene razine šećera u krvi. Nadalje, ima posebno djelovanje na bolne menstruacije, upale i bolesti maternice, ciste i klimakterijske tegobe.
Vrkuta se ne preporučuje trudnicama i dojiljama, osobama s oboljenjem jetre te osobama koje uzimaju bilo kakve lijekove protiv zgrušavanja krvi. U ostalim slučajevima vrkuta ne uzrokuje kontraindikacije i sigurna je za upotrebu.
Kozmetika
Vrkuta se koristi u kozmetici kao sastojak u kremama za njegu i omekšavanje kože. Može se pronaći u serumima, hidratantnim kremama, sredstvima za čišćenje lica, pa čak i u proizvodima za zaštitu od sunca. Nalazi se i u proizvodima namijenjenim toniranju kože, zatezanju i smanjenju veličine pora. Čest je i u proizvodima za posvjetljivanje i uklanjanje mrlja s kože.
Zahvaljujući jedinstvenom kemijskom sastavu ekstrakta vrkute, ima niz korisnih prednosti kada se uključi u proizvode za njegu kože. Neke od prednosti su piling, borba protiv akni, antioksidativna svojstva, pomaže kod ožiljaka i strija.
Zanimljivosti
Povijest vrkute seže daleko u prošlost, već se godinama uvelike koristi kao lijek diljem Europe. Dobila je svoje latinsko ime Alchemilla (u prijevodu "mali alkemičar" ili "mali čarobnjak") jer je bila omiljena kod alkemičara, koji su vjerovali da biljka posjeduje čarobna ljekovita svojstva. Alkemičari bi skupljali rosu s listova biljke i koristili je u svojim formulama, vjerujući da ona može izliječiti svaku bolest.
Vrkuta je u Tutonima bila sveta biljka, pripadala je Freyi, božici ljubavi i plodnosti. Noću bi se s listova vrkute skupljale kapi za gutljaj. Vjerovalo se da tekućina koja je skupljena s listova vrkute starije žene vraća u stanje djevičanstva.
Biljnu vodu vrkute su koristili Druidi za svoje ritualne radnje. Vjerovalo se da ih biljka štiti od munje, stoga su vijence od vrkute pričvršćivali na prozore i vrata.
Foto: Ingrid Bischler / Pixabay
Odgovori