Veronika (lat. Veronica) je veliki biljni rod iz porodice trpučevki (Plantaginaceae), a često se koristi naziv čestoslavica. Rodu pripada 460 vrsta jednogodišnjeg raslinja i trajnica, a biljke su rasprostranjene po cijelom svijetu. U Hrvatskoj se može naći oko 40 vrsta i podvrsta. Porijeklo biljke je Europa i zapadna Azija. Također se može naći na Kavkazu, a u SAD je donesena i naturalizirana.
Stabljike veronike su često polegnute, duge oko 10 - 15 cm i prekrivene dlačicama. Listovi su smješteni jedan nasuprot drugoga, u dnu stabljike ponekad su skupljeni kao rozeta. Ljubičasti cvjetovi su skupljeni u grozdaste cvatove a smještaju se u ispod listova. Plod je tobolac. Cvjeta od svibnja do kolovoza.
Biljka raste na otvorenim područjima kao što su polja i vrtovi. Raste u svijetlim, listopadnim šumama, voli umjereno suha i kisela tla. Često se uzgaja kao jestiva i ljekovita biljka. Preferira sunčana mjesta s dobro dreniranim tlom.
Vrste veronika
Od velikog broja vrsta i podvrsta veronike može se izdvojiti 7 vrsta, i to ljekovita veronika, poljska veronika, potočna veronika, zmijina veronika, veronica serpyllifolia, klasasta veronika i perzijska veronika.
Ljekovita veronika
Ljekovita veronika (lat. Veronica officinalis) je trajnica raširena po cijeloj Europi u svijetlim, listopadnim šumama i neplodnim zemljištima. Biljka može narasti do 20 cm visine, stabljika joj je polegnuta i obrasla dlačicama. Listovi su jajastog oblika s vrlo kratkim peteljkama, smješteni su jedan nasuprot drugoga. Cvjeta blijedo-plavim cvjetovima od lipnja do kolovoza. Ova vrsta veronike je najznačajnija od svih vrsta te se često koristi u travarstvu za pomoć plućnim bolesnicima.
Poljska veronika
Poljska veronika (lat. Veronica arvensis) je jednogodišnja biljka koja cvjeta od ožujka do listopada. Može narasti do 25 cm visine. Stabljika biljke je često polegnuta, a pri dnu je razgranata. Cvjeta malenim svijetlo-plavim cvjetovima koji su skupljeni u grozdasti cvat. Plodne čahure su srcolike.
Potočna veronika
Potočna veronika (lat. Veronica beccabunga) cvjeta od svibnja do kolovoza plavim cvjetovima skupljenim u grozdove. Stabljika je gola, a listovi su jajasti i smješteni na kratkim peteljkama. Raste na mokrim i vlažnim staništima, izvorima, jarcima, uz obale rijeka.
Zmijina veronika
Zmijina veronika (lat. Veronica chamaedrys) cvjeta od svibnja do kolovoza, a može se koristiti kao ljekovita veronika, s tim da joj je djelovanje nešto slabije. Nekad se koristila protiv zmijskog otrova od čega joj i naziv potječe. Stabljika je uzdignuta i dlakava, a može narasti do 40 cm visine. Listovi su jajasti sa šiljastim vrhom, donji su na kratkoj peteljci, a gornji su sjedeći, odnosno bez peteljke. Cvjeta u grozdastim cvatovima tamnoplavim cvjetovima. Često raste na travnjacima, pašnjacima, livadama, šumama i šikaramate se širi kao korov.
Klasasta veronika
Klasasta veronika (lat. Veronica spicata) cvjeta od lipnja do kolovoza plavim cvjetovima skupljenim u guste grozdove. Ova biljka je trajnica s uspravnom stabljikom koja može narasti do 60 cm visine. Listovi su smješteni jedan nasuprot drugoga, bez peteljke. Voli sunčana i suha staništa. biljka se često uzgaja kao ukrasna biljka.
Perzijska veronika
Perzijska veronika (lat. Veronica persica) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. Ova vrsta veronike cvjeta od ožujka do rujna. Porijeklo vuče iz jugozapadne Azije, a u Europu je donesena kao ukrasna vrsta. Rasprostranjena i u Hrvatskoj te se smatra tvrdokornim korovom. Stabljika je razgranata s visinom do 35 cm. Listovi su bez stabljike, jajolikog oblika.
Veronica serpyllifolia
Veronica serpyllifolia je višegodišnja cvjetnica porijeklom iz Europe. Ova biljka je niska te se teško uočava jer ju prekriva druga trava, a najlakše ju je uočiti u vrijeme cvjetanja. Doseže visinu do 25 cm. Gornji listovi su bez peteljke, a donji su smješteni na kratkim peteljkama. Oblik listova je jajast. Cvjetovi su mali, bijeli i na laticama imaju tamno-ljubičaste oznake, skupljeni su u grozd. Često se nalazi na otvorenim travnjacima i kultiviranim površinama na lakšim tlima. Raste na punom suncu, podnosi i djelomični sjenu i uspijeva u vlažnom okruženju tijekom proljeća.
Uzgoj veronike
U Hrvatskoj raste oko 40 vrsta veronike, a kao ljekovita biljka najcjenjenija je Veronica officinalis, još poznata kao ljekovita veronika ili puzava veronika. Višegodišnja je biljka koja raste 10 - 30 cm u visinu, najčešće po čistinama, šumama, poljima, uz puteve i ceste. Preferira sunčana mjesta s dobro dreniranim tlima, voli kisela, neutralna i bazična, kamenito-pjeskovita tla. Veronika se uzgaja u ljekovite svrhe i kao ukrasna biljka.
Slaganje kultura
Mješoviti uzgoj kultura ima mnogih prednosti a neke od njih su zaštita od bolesti, štetočina i korova, veći prinosi i dr. Veronika se dobro slaže s mnogim trajnicama, a neke od njih su tikvice, ljiljan, stolisnik, vrkuta, kadulja, zvončić, tratinčica i koraljna zvona. Vrste veronike koje cvjetaju ranije mogu se kombinirati s lukovicama koje cvjetaju u proljeće, poput tulipana i narcisa.
Zalijevanje
Veronika je biljka koja nije zahtjevna za održavanje. Otporna je na sušu, najbolje ju je zalijevati jednom u tjedan dana. Tijekom suhih i jako vrućih dana potrebno ju je češće zalijevati. Prilikom uzgoja veronike treba voditi brigu da je tlo dobro drenirano i da ne ostane mokro nakon zalijevanja.
Gnojidba
Biljka veronika nije zahtjevna što se tiče redovne gnojidbe. Prije same sadnje veronike potrebno je tlo obogatiti kompostom, a svake druge godine potrebno je ponoviti postupak obogaćivanja kompostom. Dovoljno je nanijeti ga svježeg oko biljke i zaliti.
Razmnožavanje
Razmnožavanje veronike se može izvršiti dijeljenjem grma, reznicama i sjemenom. Dijeljenje grma je najbolje obaviti svakih nekoliko godina kako bi se potaknuo zdrav, pun rast, posebice ako se središte biljke počne stanjivati. Ovu vrstu razmnožavanja najbolje je obavljati u proljeće ili jesen. Reznice je najbolje uzeti u proljeće. Razmnožavanje sjemena je moguće na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Za sve vrste razmnožavanja treba osigurati bogato, dobro drenirano tlo i osunčano ili osvijetljeno mjesto.
Presađivanje
Veroniku je moguće presaditi metodom presađivanja reznicama ili dijeljenjem grma. Najpopularniji način presađivanja veronike je podjela grma. Ovakav način presađivanja pomaže da se sačuvaju sve sortne kvalitete.
Za metodu presađivanja reznicama potrebno je oštrim predmetom izrezati reznice. Nakon rezanja reznice se stavljaju posudu s unaprijed pripremljenom podlogom od treseta, pijeska i perlita. Izdanci se mogu saditi u otvoreno tlo nakon ukorjenjivanja. Kada se biljka presadi u otvoreno tlo, treba ju redovito zalijevati dok se ne privikne na novonastale uvjete.
Nakon pojave listova u proljetnom razdoblju ili u jesen kada listovi počinju opadati vrši se presađivanje metodom podjele grma koju je potrebno provoditi svakih 5 godina radi pomlađivanja biljke. Podjela grma se vrši tako da se iz zemlje iskopa cijela biljka, podijeli na dijelove s najmanje 3 bazalna izdanka te se posadi u otvoreno tlo.
Pomlađivanje
Pomlađivanje biljke se vrši najmanje svakih 5 godina metodom podjele grma. Biljku je potrebno prorijediti kako bi se postigao zdrav rast. Biljku je potrebno cijelu iskopati iz zemlje, odvojiti dijelove s najmanje 3 izdanka i presadi se na novo mjesto, a dio biljke se može ostaviti na lokaciji gdje je i ranije uzgajana.
Tlo
Veronika je biljka koja je tolerantna na širok raspon uvjeta tla, osnovni uvjet je da je tlo dobro drenirano. Biljka može podnijeti i pijesak i glinu, kao i kisele do alkalne pH vrijednosti tla. Međutim, najbolji uvjeti za uzgoj su ilovasta, pjeskovita u dobro drenirana tla. S obzirom na to da veronika nije zahtjevna što se tiče vrste tla idealna je za vrtove koji nemaju bogatu podlogu.
Klima
Veronika se može naći na širokom području diljem cijelog svijeta. Biljka najbolje uspijeva na punom suncu, odnosno kada je izložena suncu oko 6 sati dnevno. Može podnijeti i djelomičnu sjenu, iako tada neće tako snažno rasti i cvjetati kao na sunčanim područjima.
Sadnja veronike
Veronika je biljka koja je poznata po svojoj izdržljivosti što ih čini odličnim izborom za vrtove. Otporna je na sušu, ne zahtijeva čestu rezidbu ni posebnu pažnju nakon što nikne. Uspijeva na osunčanom području i bogatom, dobro dreniranom tlu. Ova biljka nije podložna napadima štetnika ili bolesti, iako se mogu pojaviti pepelnica, hrđa, pjegavost listova, grinje ili tripsi.
Veroniku je najbolje saditi u rano proljeće ili ranu jesen. Kada se biljka sadi za vrijeme umjerenih temperatura omogućeno joj je da se učvrsti prije nego stignu oštre vrućine ili jake hladnoće.
Vrijeme sadnje
U zatvorenom prostoru veronika se sije 8 - 10 tjedana prije sadnje na otvorenom. Izravnu sjetvu na otvorenom je najbolje u rano proljeće ili ranu jesen gdje su zime blage. Sadnja biljke na otvorenom u vrijeme umjerenih jesenskih ili proljetnih temperatura pruža joj mogućnost da se razvije i očvrsne prije snažnih mrazeva ili velikih vrućina.
Ako se sjetva počinje u zatvorenom prostoru sije se na površinu tla, pod jakim svjetlima. U rano proljeće biljka se presađuje na otvoreno i već prve godine cvjeta. Biljku je potrebno redovito zalijevati, te povremeno prehraniti.
Sadnja sjemena
Uzgoj metodom sjemena je moguć u zatvorenom i otvorenom prostoru. Biljka se sije u zatvorenom prostoru 4 - 6 tjedana prije posljednjeg mraza. Potrebno je osigurati bogato, dobro drenirano tlo, male posude i sunčano mjesto ili svjetlo za uzgoj.
Za sadnju u zatvorenom prostoru posude se napune bogatom, vlažnom zemljom. Par sjemenki se utisne u svaku posudu. Sjeme se ne smije zakopati u zemlju jer mu je za klijanje i rast potrebna svjetlost. Nakon sadnje, posude je potrebno staviti na toplo, sunčano mjesto, npr. na prozor ili pod rasvjetu. Biljka bi trebala proklijati za 2 - 3 tjedna. Nakon što prođe opasnost od mraza biljke je potrebno kaliti kako bi ih pripremili za sadnju u vrtu.
Za sadnju biljke na otvorenom potrebno je čekati da prođe opasnost od mraza, nakon čega se za sadnju odabire sunčano mjesto u vrtu. Prije sadnje tlo je potrebno obogatiti kompostom i navlažiti. Sjemenke se lagano utisnu u zemlju, bez zakopavanja. Dok sjemenke klijaju važno je tlo održavati vlažnim, što bi trebalo trajati oko 2 - 3 tjedna.
Sadnja sadnice
Veronika se u zatvorenom prostoru uzgaja dok ne proklija i dok se ne razviju sadnice dovoljno otporne za presađivanje. Za klijanje je najčešće potrebno do 2 - 3 tjedna. Sadnice je idealno presađivati kada budu imale 8 - 10 listova. Kada na otvorenom području, odnosno u vrtu, prođe opasnost od mraza, sadnice veronike se presađuju.
Uzgoj u vrtu
Sadnja veronike u vrtu je odličan način da se uživa u dugotrajnom cvatu tijekom cijele ljetne sezone. Što se tiče odabira tla i odabira "pratitelja", odnosno biljki uz koje se može uzgajati veronika nije uopće zahtjevna. Može rasti na bilo kojem tlu u vrtu, u malim grupama, na mješovitim cvjetnim gredicama i sl. Međutim, važan je odabir lokacije.
Veronika voli osunčana mjesta, a može uspješno rasti i u djelomičnom hladu. Ako raste u djelomičnom hladu ona će se savijati i naginjati prema izvoru sunčeve svjetlosti. Ovisno o vrsti veronike zalijeva se različito, tako puzajuće vrste ne podnose sušu, cvjetanje bez vode prestaje i biljke venu, dok uspravne, visoke vrste mogu podnijeti sušu i vrućinu.
Ako se biljka sadi u vrtu nema potrebe za dodatnim hranjenjem. Hranjive tvari koje se nalaze u tlu su dovoljne za rast i cvatnju. Ako se uzgaja u gredicama koje imaju osiromašeno tlo mogu se hraniti organskim tvarima kao što je humus, stajsko gnojivo, infuzija koprive i čička i sl.
Visoke vrste veronike je potrebno podvezati jer ih vjetar lako može slomiti. U jesen, nakon završetka cvatnje, biljku je potrebno odsjeći, a korijenje dodatno zaštiti humusom, tresetom, suhim listovima, granama smreke kako bi se isto zaštitilo od abnormalno niskih temperatura.
Uzgoj u stakleniku
Veroniku je najbolje saditi u vlažno, ali dobro drenirano tlo na bazi ilovače unutar kisele, alkalne ili neutralne PH ravnoteže. Najbolje ju je postaviti na sunčano mjesto ili u djelomičnu sjenu. Ako se odlučimo na sjetvu veronike iz sjemena idealno ju je posaditi u staklenik ili plastenik s dovoljnom količinom sunca i kontroliranim uvjetima. Kada biljka proklija i ojača onda je treba iz plastenika ili staklenika prenijeti u vrt.
Uzgoj u posudama
Biljke veronike, osobito male vrste, izvrsne su za sadnju u posudama. Prije sadnje u posude važno je uzeti u obzir veličinu sorte koju želimo uzgajati. Prilikom izbora posude, svakako se treba izabrati posuda s otvorom za drenažu, jer vlažno tlo može uzrokovati probleme prilikom rasta biljke. Posuda treba imati nekoliko centimetara prostora sa strana kako bi biljka mogla neometano rasti.
Ako biljka preraste posudu u kojoj je uzgojena potrebno ju je presaditi u veću posudu. Biljka se lagano izvadi iz posude koja joj je mala i presadi u veću, višak prostora je potrebno napuniti zemljom koja je bogata kompostom i temeljito zaliti.
Održavanje i njega
Veronika je lijepo i graciozno cvijeće, a da bi takvo i ostalo potrebno mu je pružiti odgovarajuću njegu. Biljka nije zahtjevna, izvrsno će rasti na sunčanim mjestima i u polusjeni, ne smeta joj vjetar i velike vrućine. Većina sorti dobro podnosi sušu tako da ih ne treba zalijevati. Jedina iznimka se odnosi na razdoblje kada biljka cvjeta. Ako u vrijeme cvjetanja biljki nedostaje vlage počet će gubiti cvjetove. Dovoljno ju je zaliti jednom u tjedan dana u sezoni cvjetanja.
Nekoliko tjedana nakon cvjetanja potrebno je odrezati stabljike. Nove stabljike se pojavljuju vrlo brzo. Nakon nekoliko tjedana odmora, korijenov sustav biljke će postati snažan, što će dobro utjecati na život biljke i povećati će njezinu otpornost na veća hladna razdoblja.
Faza mirovanja
Veronika je otporna biljka i ne zahtijeva dodatnu njegu kako bi preživjela zimu. Potrebno je paziti da tlo ne bude previše mokro tijekom zimskih mjeseci, jer to može dovesti do problema kao što je truljenje korijena radi čega biljka može uvenuti.
Održavanje nasada
Održavanje nasada veronike uključuje rezanje nadzemnih dijelova biljke u kasnu jesen. Nakon prvog mraza stabljike se režu na 1 - 2 cm iznad granice tla. Također je potrebno podijeliti trajnice u jesen ili proljeće svakih nekoliko godina.
Rezidba
Rezidba veronike se obavlja kada cvijet izblijedi kako bi se spriječila infekcija biljke patogenim bakterijama, ali i kako bi cvjetnjaci i dalje bili atraktivni. Rezidba je također dobra jer pruža mogućnost rasta svježih listova. Prije zime grm je potrebno još jednom odsjeći, ostavljajući 1 - 2 cm iznad zemlje.
Berba
Većina vrsta veronike je jestiva. S berbom se može početi u srpnju, a sakupljanje traje sve do rujna. Listove je najbolje brati prije sezone cvjetanja i mogu se koristiti u salatama. Biljka se može rezati škarama ili srpom. Vršci mladog rasta su jestivi tijekom proljeća i ljeta, a okusom podsjećaju na potočarku.
Skladištenje
Biljka se prikuplja i skladišti najčešće u ljekovite svrhe, a prikupljaju se stabljike, listovi i cvjetovi. Prikupljena biljka se sortira i suši na tavanu ili nekom drugom tamnom mjestu. Potrebno je odvojiti požutjele dijelove i oštećene stabljike od zdravih dijelova biljke. Tijekom sušenja ne preporučuje se snažno miješanje kako se latice na cvjetovima ne bi mrvile i izgubile boju.
Svježe ubrana biljka nema izražen miris, ali pravilno osušena biljka ima jaki i trpki, gorak okus. Pojava tako ugodnog mirisa je znak da je priprema ljekovitih sirovina uspješna. Osušena biljka se može čuvati na suhom mjestu do 5 godina.
Priprema za sljedeću sezonu
Prije pojave prvih mrazeva potrebno je odrezati nadzemne dijelove biljke na visinu 1 - 2 cm iznad tla te ih prekriti tankim slojem humusa. Također je potrebno biljci omogućiti dobru drenažu tla.
Bolesti
Briga o veroniki također uključuje i poduzimanje preventivnih mjera kako bi se izbjegla moguća oboljenja kao i mjere izlječenja biljke. Kao preventivna mjera u borbi protiv bolesti se koristi ekstrakt hmelja, a oboljele biljke se mogu tretirati fungicidom. Bolesti koje mogu napasti veroniku su najčešće pepelnica i virus prstenaste pjegavosti.
Pepelnica
Pepelnica se često javlja u proljeće, kada je vrijeme toplo s visokim postotkom vlage. Glavna manifestacija bolesti je pojava praškastih bijelih lezija na stabljici i listovima biljke. Nakon pojave pepelnice potrebno je poboljšati prozračnost oko biljke kako bi se izbjegla pretjerana vlaga. Oboljele grane i listove biljke je potrebno odmah ukloniti, a nakon toga biljku tretirati s fungicidom.
Prstenasta pjegavost
Na početku bolesti prstenaste pjegavosti listova pojavljuju se žute pjege na listovima biljke, a zatim se šire u kružne lezije sa središnjim sivim i smeđim rubom. Nakon pojave ove bolesti potrebno je poboljšati ventilaciju oko biljke kako bi se izbjegla pretjerana vlaga. Bolesne grane i listove je potrebno odmah ukloniti, na površinu postaviti malč te poprskati fungicidom.
Štetnici
Veroniku mogu napasti štetnici poput gusjenice, moljaca, kašičice, paukove grinje, lisnih uši i sl. Prilikom uzgoja biljke treba voditi brigu o prevenciju pojave štetnika te provoditi mjere uklanjanja istih ako se ipak pojave.
Gusjenice
Gusjenice koje napadaju veroniku se hrane listovima biljke i izbojcima. Kako bi se riješili gusjenica potrebno je zagrijavati tlo, ukloniti korov i napraviti kratku pauzu u zalijevanju. U slučaju ako biljku napadnu moljci i kašičice ista se može tretirati insekticidima.
Paukove grinje
Paukove grinje nisu lako uočljive jer se nalaze na donjoj strani listova. Kako bi ih uočili potrebno je redovito kontrolirati biljku. Hrane se sokom biljke tako da sisaju sok iz lišća. Nakon nekog vremena na listovima se pojavljuju žute do srebrene točke, te na kraju lišće požuti i opada. Paukove grinje se pojavljuju kada je vrijeme previše toplo, a vlaga previše niska.
Zaraza paukovim grinjama se može smanjiti jednostavnim sredstvima. Korijen biljke je potrebno dobro zaštiti kako štetnici ne bi došli do njega. Grmlje veronike se zatim tretira jakom mlazom vode, s donje strane lišća. Ako su zaraženi samo dijelovi biljke dovoljno je oboljele listove istrljati otopinom deterdženta za pranje sudi.
Lisne uši
Lisne uši su prilično česte štetočine koje napadaju veroniku. Dobro su vidljive golim okom, a najčešće se nalaze na mladim izdancima ili pupovima lišća. Budući da se lisne uši brzo šire, potrebna je i brza aktivnost u suzbijanju istih.
Dobar učinak u borbi protiv lisnih uši je pokazalo tretiranje otopinom deterdženta za sude. Potrebno je nekoliko puta za redom poprskati biljku navedenom otopinom. Pogođeni dijelovi biljke se trebaju ukloniti. Mravi su prirodni neprijatelji lisnih uši.
Upotreba veronike
Ljekovitost veronike je poznata od davnina. Osim što se koristi u narodnoj i tradicionalnoj medicini, uvelike se koristi i kao ukrasna biljka.
Ljekovita svojstva veronike su raznolika, djeluje kao hemostatik i analgetik, ima antiseptičko djelovanje i zacjeljuje rane. Upotreba veronike u ljekovite svrhe povećava apetit i potiče lučenje različitih žlijezda.
U narodnoj medicini se često koristi za zaustavljanje dijareje i protiv gastritisa. Pripravci od veronike također imaju dobar učinak na živčani sustav, pomažu kod nervoze i iscrpljenosti. Koristi za vanjsku upotrebu, za ublažavanje kožnih bolesti, opeklina od sunca i sl.
Zanimljivosti
Veronika se od pamtivijeka koristi kao ljekovita biljka čemu svjedoče razni zapisi kroz povijest. Kada su Rimljani zauzeli teritorij koji su nastanjivali Germani, saznali su za ljekovitu biljku veroniku koju su Germani jako cijenili. Rimljani su se ubrzo uvjerili u njezinu ljekovitost i tada je biljka nazvana "lijekom za sve", a isti naziv se i danas koristi.
Hieronymus Bock je u svojoj knjizi naveo veroniku kao izrazito ljekovitu biljku za širok spektar oboljenja. O veroniki je također pisao davne 1762. godine prirodni liječnik Weinmann, kao i Sebastian Kneipp i mnogi drugi.
Veronika ima više legendi o svom imenu. Naime, jedna od legendi kaže da je biljka veronika dobila ime po svetoj Veroniki koja je komadom tkanine obrisala lice Isusa Krista na križnom putu, a na tkanini su ostale crte u obliku lica Isusa Krista. Druga, manje poznata legenda kaže da je sveta Veronika izliječila cara Tiberije tako što je istu tkaninu nanijela na njega.
Foto: Heiner / Pixabay
Odgovori