Višnja (lat. Prunus cerasus) biljna je vrsta iz roda Prunus koja je nastala križanjem slatke, domaće trešnje s divljim sortama. Višnja je plemenito voće te se smatra da su divlje vrste trešanja potekle iz zapadnog dijela Azije. Prije 2.500 godina stablo višnje se počelo uzgajati u Grčkoj i Turskoj, a zahvaljujući Rimljanima višnja se proširila po Europi.
Spada u koštičavo voće kao npr. badem, breskva, marelica, nektarina, šljiva i najsličniji srodnik trešnja, a pripadnik je porodice ružovki (Rosaceae).
Plod višnje je tamnocrvene ili svijetlocrvene boje. Okus je sladak ili kiseo. Stablo višnje može narasti do 6 m. Njeno stablo je ispravno s tankim i visećim granama. Zbog svog grmolikog oblika se sadi unutar vrta ili voćnjaka. Njeni listovi su zašiljeni, kožnati i sjajni, a za vrijeme cvata se stvaraju bijeli cvjetovi koji se otvaraju tijekom ožujka i travnja.
Stablo višnje u Hrvatskoj je najrasprostranjenije u sredozemnom dijelu (Dalmacija) te u sjevernom kontinentalnom dijelu. Maraska se proizvodi u Dalmaciji te je najpoznatija autohtona hrvatska sorta višnje. U današnje vrijeme proizvodnja Maraske je znatno manja jer se proizvodi do 3.000 t godišnje, dok se do 1971. godine proizvodilo više od 12.000 t.
Srodnici
Vrste višnje
Kod izbora sorte za sadnju treba voditi brigu o dvije važne činjenice. U sjevernim dijelovima Hrvatske se uzgajaju sorte takozvane sjeverne višnje, a u Dalmaciji se uzgaja Maraska. Kada se bira sorta plodovi moraju biti prikladni za prerađivačku industriju, a sorta mora imati dobru produktivnost. Ako se sadi samo jedna sorta ona mora biti autofertilna te prikladna za mehaniziranu berbu. Jedne od najpopularnijih sorti višnje su; rexelle, oblačinska, keleris 16, gorsemska, maraska.
Rexelle
Rexelle je sorta njemačkog podrijetla, a u Hrvatskoj se proizvodnji nalazi od 1975. godine. Bujnost joj je osrednja te ima dobro razgranatu krošnju. Njene primarne grane su uspravnog rasta. Rexelle je samooplodna sorta. Njeni plodovi se lako odvajaju od peteljke, stoga je najprikladnija za mehaniziranu berbu. Dozrijeva u drugoj polovici lipnja, a njeni plodovi su krupni te mogu težiti do 5,1 g. Meso ploda je sočno, a kožica je tanka i žilava. Ova sorta višnje je prikladna za sve oblike prerade.
Oblačinska
Nije utvrđeno podrijetlo ove sorte. Oblačinska sorta cvate srednje rano te je slabe do srednje bujnosti. Njena krošnja je loptasta i široko piramidalna. Samooplodna je sorta koja rodi obilno i redovito. Njeni plodovi su sitni, a kožica je tamnocrvene boje. Meso ploda je tamnocrveno i aromatično. Oblačinska sorta se uzgaja za preradu. Dozrijeva krajem lipnja te je otporna na bolesti.
Keleris 16
Keleris 16 dozrijeva početkom srpnja te je vrlo rodna sorta krupnog ploda. Pogodna je za sve oblike prerade, a plodovi joj mogu težiti do 4,2 g. Meso ploda je tamnocrvene do ljubičasto crvene boje. Iako je samooplodna sorta sigurnije je ako ima oprašivača.
Gorsemska
Gorsemska je sorta belgijskog podrijetla, a u Hrvatskoj je proizvodnji od 1978. godine. Njena bujnost je osrednja. Grane joj rastu uspravno i stvaraju krošnju koja dobro obrasta. Sadi se na mjestu s oprašivačima. Dozrijeva početkom srpnja te rađa krupne plodove okruglastog oblika. Boja ploda je tamnocrvena, a kožica je tanka i nježna. Meso ploda je mekano i tamnocrveno.
Maraska
Maraska je autohtona Hrvatska sorta. Najrasprostranjenija je na području Dalmacije, a najkvalitetnije plodove daje na području Hvara, Brela, Brača i Ravnih kotara. Unutar populacije postoje tipovi pendulastog i uspravnog rasta. Postoje različiti tipovi maraske poput autofertilnih te djelomično autosterilnih i autofertilnih. Maraska dozrijeva početkom srpnja. Njeni plodovi se ističu kvalitetom i aromom te su srednje krupni i okruglasti.
Uzgoj višnje
Za uzgoj višnje najvažniji je dobar odabir tla, lokacije i odgovarajući uzgojni oblik za podneblje. Višnja se uzgaja u obliku vaze i popravljanje piramide. Može se uzgajati i u obliku vretenastog grma na slabo bujnim podlogama. Višnja iz cvjetnih pupova razvija samo cvjetni plod. Na njihovom mjestu nakon berbe ne ostaje novi izboj. Višnja svoje plodove rađa na dugim ili kraćim jednogodišnjim izbojima i svibanjskim kiticama.
Tlo
Višnji najviše odgovaraju topla, duboka i propusna tla. Pjeskovite ilovače te ilovasto glinasta i ilovasta tla najviše pogoduju sadnji višnje. Na težim tlima je obavezna drenaža jer takva tla višnja ne podnosi.
Ako se višnja sadi na težim tlima onda se uzgaja na generativnim podlogama. Najčešće se koristi sjemenjak divlje trešnje (lat. Prunus avium). U kontinentalnoj Hrvatskoj, na lakšim pjeskovitim tlima i na suhim tlima u Dalmaciji, višnja se uzgaja na sjemenjaku Rašeljke (lat. Prunus mahaleb). Zbog lakše adaptacije lošijim uvjetima tla i klime kao podloga je zastupljenija divlja trešnja.
Klima
Za vrijeme zimskog mirovanja višnja može podnijeti temperature i do -35°C. Posebno je osjetljiva na niske temperature kada se nalazi u početnoj fazi vegetacije. Uz niske noćne temperature, u fenofazi, dolazi do pozebe stabla. Pozeba stabla nastaje zbog naglog jutarnjeg zagrijavanja kore a manifestira se u obliku pucanja kore. Višnja je najosjetljivija 3 do 4 tjedna prije cvatnje. U toj fazi mogu nastati znatne štete ako temperatura padne ispod -3°C. Višnja je otporna na visoke temperature te može podnijeti temperature iznad 30°C.
Vrijeme sadnje
Sadi se u jesen jer u proljeće sadnja može biti loša za primitak i razvitak primljenih sadnica. Sadnica rano tjera te se pupovi višnje rano bude dok se korijen u tlu sporo regenerira. U toj dobi sadnica nema dobru ravnotežu između opskrbe vodom i hranjivima iz tla.
Sadnice koje su posađene u jesen ili rano proljeće se prikraćuju prije početka vegetacije na visinu od 120 cm. Postrani izboji se prikraćuju na dva pupa, a postrani izboji do 80 cm se sasvim uklanjaju.
Jama se kopa na označenim mjestima te se u nju može smješta sadnica s korijenom. Korijenov vrat mora biti u razini površine tla. Tlo koje je posuto po korijenu sadnice se dobro nagazi, doda se stajski gnoj te se prekrije rahlom zemljom. Ako se stajsko gnojivo dodaje poslije sadnje ono se stavlja po rubnom dijelu presađene sadnice u količini od 30 kg.
Slaganje kultura
Prije sadnje pretkultura i susjeda važno je razmotriti različite uvjete. Ne preferiraju sve biljke ista tla. Usjevi, ako su posađeni na neprikladnom tlu, će rasti loše te neće dati dobru berbu. Pored stabla višnje se sade samo one biljne vrste koje preferiraju isto tlo.
Susjedi za stablo višnje se biraju tako da se njihov korijenski sustav nalazi ispod ili iznad korijenja višnje. Posebna pozornost se pridaje osvjetljenju. Malo biljaka podnosi sjenčanje, zato se pravilno planira slijetanje u vrtu. Stabla i grmlje trebaju veliku količinu sunčeve svjetlosti, ali grane stabla višnje ne smiju potpuno pokrivati svog susjeda. Stablo višnje se ne može saditi u blizini stabla jabuke zbog njenih snažnih grana jer će s vremenom svojim krunama potpuno pokriti mala stabla višnje.
Treba paziti na kompatibilnost jer neke biljke i stabla mogu ispuštati tvari u zrak koje negativno utječu na stablo višnje, odnosno na njen rast i cvatnju. Kompatibilnost stabla višnje i stabla šljive je prihvatljiva. Kod odabira šljive, breskve ili marelice kao susjeda u obzir dolaze samo manja stabla. Visina ne bi trebala biti viša od 3 m.
Uz stablo višnje se preporučuje sadnja trešnje, gloga i oskoruše jer ovi usjevi ne ometaju jedni druge, a berba je dobra.
Grožđe je dobar susjed jedino ako se pored njega zasadi samo grmlje ili patuljasto stablo višnje, jer grožđe voli sunce. Ako je previše zasjenjeno neće dati dobru berbu. Bobice, odnosno bobičasto voće, je također dobar susjed za stablo višnje. Miris bobica odbija štetočine poput mrava i drugih insekata.
Ispod stabla višnje se preporučuje sadnja višegodišnjih usjeva. U voćnjaku se ispod višnje može zasaditi mali zimzelenac, puzavi pipak, metvica i matičnjak. Metvica i matičnjak se koriste u izradi čajeva, a svojim mirisom će odbiti štetočine.
Izuzetno popularne kuhinjske biljke i začini, vlasac, kopar, majčina dušica, peršin, ružmarin i kim su biljke koje se najviše preporučuju za sadnju ispod stabala višnje, a ako tražite dodatna stabla, a ne biljke i grmlje, razmislite o stablu jasena koji pojačava alkalno okruženje i jača korijenski sustav višnje ili hrastu koji pruža dodatnu hladovinu. Iako dosadan korov, maslačak izbacuje plin etilen koji potiče sazrijevanje višanja i drugog voća, stoga je korisna biljka u voćnjaku. Neven, bijela djetelina i gavez odbijaju nematode, a stablo kakija odbija japanske zlatice koje vole napadati višnju.
Uzgojni oblik
Najčešći uzgojni oblik višnje je klasičan oblik sa širokom krošnjom i visokim stablom u kojem se pušta stablo da prirodno raste, povremeno ga orezujući kako bi zadržao svoj oblik i grane se ne bi previše širile.
Drugi uzgojni oblik je oblik visokog i uskog stabla koji se najčešće koristi u vrtovima i parkovima, zatim niski oblik kojim se višnja uzgaja kao živica što je iznimno teško postići i preporučuje se samo stručnjacima, zatim višestruki oblik u kojem se uzgaja više sorti višnje na istom stablu te široki oblik sa širokom krošnjom gdje se dopušta razvoj bujnih i gustih grana.
Faza mirovanja
Kao i drugo koštuničavo voće, poput breskve, marelice i trešnje, i višnje razvijaju svoje rodne pupoljke ljeti. Kako se dani skraćuju, a vrijeme hladi, stabla odlaze u fazu mirovanja. Kako bi zaštitili pupoljke od otvaranja tijekom zimskih toplijih razdoblja, stabla neće prekinuti mirovanje sve dok ne dobiju dovoljno sati umjereno niskih temperatura za razvoj pupoljaka i cvjetanja. Nakon dolaska proljeća i konstantnih sati toplih temperatura, višnja se budi iz faze mirovanja i ulazi u fazu pupanja i cvjetanja.
Sadnja višnje
Sadnja višnje moguća je iz sjemena (iako se slabo koristi), sadnice ili kalemljenjem na višnju ili šljivu.
Prije rigolanja (dubokog oranja) potrebno je pokrčiti ostatke drveća ili šiblja te zaravnati veće ili manje depresije na zemljištu. Prije rigolanja se obavlja meliorativna gnojidba koja obuhvaća dodavanje fosfora i kalija. Rigolanje tla se mora obaviti najmanje do dubine od 60 cm jer se na toj dubini nalazi korijen stabla. Tlo za rigolanje mora biti suho, stoga se ono najčešće obavlja u srpnju ili kolovozu.
Prije jesenske sadnje potrebno je usitniti i poravnati tlo. Za uspješnu sadnju je potrebna rahla (sipka) zemlja. Na razmaku od 5 x 4 m se iskolče redovi i sadna mjesta. Sade se samo prvorazredne jednogodišnje sadnice višnje koje imaju snažno razvijen nadzemni dio te dobro razvijeni korijenov sistem.
Sadnja sjemena
Sadnja višnje iz sjemena se slabo koristi u masovnoj proizvodnji i industriji jer biljke dobivene iz sjemena su vrlo raznolike po bujnosti i kvaliteti proizvoda. Plodovi su lošije kvalitete od majčinske biljke.
Koštica višnje se opere te se ostavi sušiti te se dva tjedna takva drži na hladnome mjestu. Kada je sjeme spremno za sadnju stavi se u staklenku te u jako toplu vodu. Sjemenka se tako drži 24 - 48 h. Nakon što su sjemenke odstajale u vodi, u vruću vodu se stavlja kokos humus i drži 5 - 10 min. U manju posudu se stavlja supstrat, a koštice se sade na oko 2 cm u zemlju. Posađene koštice se zaliju toplom vodom i stave na toplo mjesto.
Koštice se moraju zalijevati redovito jer supstrat uvijek mora biti vlažan. Kada mladice voćke ojačaju one se mogu zasaditi posebno. One se drže na sunčanom mjestu uz redovito zalijevanje.
Kada korijen i biljka ojačaju, presađuju se u posebne posude s pjeskovitom zemljom i supstratima.
Sadnja sadnice
Prije nego se sadnica posadi sadna mjesta se obilježavaju kolcem. Sadna mjesta moraju imati razmak od 5 x 4 m. Iz rasadnika se doprema kvalitetan, bezvirusni sadni materijal. Ako se sadnice ne sade isti dan potrebno ih je dobro utrpati te ih zaštiti od miševa i voluharica.
Sve sadnice se moraju pregledati prije same sadnje. Ako je koja sadnica oštećena ona se odvoji, a korijen se osvježi rezom. Sadnice se moče nekoliko sati prije sadnje u smjesi ilovače, kravlje balege i vode.
Za sadnju su potrebne dvije osobe - jedna drži sadnicu, a druga puni jamu sa zemljom. Nakon sadnje dodaje se 30 kg gnoja po sadnici koji se nagazi čizmama i prekrije zemljom. Nakon dodavanja gnoja voćka se obilno zalije vodom.
Kalemljenje
Višnju je najbolje cijepiti u proljeće i to krajem ožujka jer tada reznice imaju najveću stopu preživljavanja. Ako pupoljci nabreknu na ljusci nakon dva tjedna, tada je cijepljenje uspjelo.
Najefikasniji način je cijepljenje bubrega jer se on lako ukorijeni. Ako je cijepljenje neuspješno ova grana se može ponovno usaditi.
Višnja se najbolje cijepi između srodnih biljaka - višnja na višnju, ali u nekim krajevima se višnja cijepi na šljivu.
Kao podloga za višnju mogu poslužiti i trešnja ili marelica, a u južnim krajevima breskva.
Podloge mogu biti generativne i vegetativne. Bitno je pridržavati se određenih pravila u izboru podloge. Ona mora imati dobar afinitet s izabranom sortom, podloga ne smije tjerati izdanke, mora osigurati ujednačenost nasada i biti dobro učvršćena u tlu te mora osigurati ranu i redovnu rodnost.
Kada se stablo višnje uzgaja na težim tlima, koristi se generativna podloga na sjemenjaku divlje trešnje. Divlja trešnja služi kao bujna podloga na plodnim tlima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Dobro se podudara s plemenitim sortama stabla višnje. Kada se stablo višnje cijepu na ovu podlogu ono redovito rađa i dugo živi. U regijama u kojima je opasnost od mraza veća višnja se cijepi u visini krune.
Rašeljka ili mahaleb se koristi na propusnim, laganim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima koja se pronalaze najčešće u Dalmaciji. Rašeljka ne podnosi teška tla i zadržavanje vode u tlu, osjetljiva je na virus šarke, a s višnjom se dobro podudara. Stabla višnje koja se cijepe s rašeljkom bolje podnose sušu, bujna su i ranije rode, ali su kraćeg životnog vijeka.Osjetljiva je na teža tla, zato je kao podloga zastupljenija divlja trešnja jer se lakše adaptira lošijim uvjetima.
Stepska višnja je otporna na mraz i sušu, a postoje različite varijacije ove sorte. Kao podloga je slabo bujna pa su stabla višnje, koja su cijepljena na ovoj podlozi, patuljasta. Rodi dobro i rano, ali se ne podudara sa svim plemenitim sortama višnje. U Hrvatskoj se vegetativne podloge za višnju manje koriste. Najpoznatija vegetativna podloga je Colt koja je nastala križanjem P. avium x P. pseudocerasus. Colt se podudara sa svim plemenitim sortama višnje.
Podloge CAB 6P i CAB 11E su nastale istraživanjima u Italiji. Stabla višnje koja se cijepe na ovoj podlozi su bolje rodnosti, ali u nasadu daju veliki broj korijenovih izdanaka. U Hrvatskoj su ove podloge registrirane samo za trešnju.
Uzgoj u vrtu
Višnja je voćka koja je posebno osjetljiva na temperaturu i padaline, stoga je raspored padalina tijekom vegetacije bitan u fazi rasta ploda, posebno u fazi bubrenja i dozrijevanja. Zemlja za sadnju mora biti duboka, dobro drenirana i plodna jer korijen pri vlažnim zemljištima počinje trunuti. Višnja neće uspijevati ni na alkalnoj zemlji. Višnja se sadi za vrijeme zimskog mirovanja i to za vrijeme opadanja lišća u jesen do kretanja vegetacije u proljeće.
Višnja unutar vrta zahtijeva dosta svjetlosti i topline. Odgovara joj nagnuti tereni jer se tada voda ne zadržava i ne postoji opasnost za korijenje. Nakon što se sadnica višnje posadi u vrt, preporučuje se ograđivanje voćnjaka kako ne bi došlo do najezde glodavaca. Jednom kada se višnja posadi treba ju redovito održavati.
Uzgoj u stakleniku
Višnja se može saditi u stakleniku, ali postoji nekoliko važnih čimbenika koje treba uzeti u obzir prije takvog načina uzgoja. Prvo, višnja zahtijeva mnogo sunčeve svjetlosti i visoke temperature kako bi uspješno rasla i proizvodila plodove što znači da će se morati osigurati dobra ventilacija i hlađenje, što može biti izazov u zatvorenom prostoru.
Zatim, višnje obično rastu vrlo velike i trebaju puno prostora za širenje korijena. Ako se sadi u malim posudama, neće moći uspješno rasti, a ako se sadi direktno u tlo u plasteniku, tlo mora biti dobro pripremljeno i gnojeno, jer će to ograničiti njihov rast.
Višnjama također treba oprašivanje pčela i drugih vrsta kukaca posjećuju cvjetove, stoga ako se plastenik ne nalazi na mjestu koje je lako dostupno kukcima, oprašivanje se mora vršiti ručno kako bi se osigurala proizvodnja plodova.
Uzgoj u posudama
Kamene ili drvene posude su bolje od keramičkih koje mogu popucati dok se korijenje voćke širi. Plastika ne pruža dovoljnu izolaciju od niskih temperatura.
Posuda se postavlja na nekoliko cigli kako se na dnu ne bi skupljao višak vode jer se zimi tako može oštetiti korijenje. Kako bi mladica pravilno rasla važna je zemlja. Ne smije se štedjeti na kvaliteti jer su višnja raste u ograničenom prostoru i treba joj najbolja njega. Zemlja se treba dobro pognojiti, a višnja se za uzgoj u posudama najčešće dobiva iz sjemenki.
Održavanje nasada
Prije početka vegetacije, u proljeće, se dodaje mineralno gnojivo KAN 27%. 2 - 3 puta u vegetacije se obavlja tretiranje zakorovljenog zaštitnog pojasa s 4 - 6 l/ha. U razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije se obavlja rezidba rodnih stabala. Nakon 2 - 3 od podizanja nasada se zatravljuje međuredni prostor. Malčiranjem (košnjom) tratine se povećava sadržaj organskih tvari te se poboljšavaju kemijska, fizikalna i biološka svojstva tla.
Održavanje i njega
Višnja se održava rezidbom grana i vrhova. Rezidba se ne smije izvoditi tijekom vlažnih razdoblja.
Zalijevanje
Najniža granica za uzgoj višnje je 650 mm oborina godišnje. Na mjestima gdje nema dovoljno oborina, višnje se navodnjavanju.
Gnojidba
Kemijska i fizikalna analiza tla se obavlja prije podizanja voćnjaka. Njome se određuje koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija tla. Temeljem koncentracije se određuje količina mineralnih gnojiva i moguća mjera kalcizacije. Ako je tlo teško, vlažno i zbito potrebno ga je popraviti odgovarajućim agrotehničkim zahvatima.
Višnja, u odnosu na trešnju, ima veću potrebu za dušikom. Stablo dušik djelomice dobiva razgradnjom humusnih tvari koje se apliciraju stajskim gnojivom ili tresetom prije sadnje. Dušik iz mineralnih gnojiva se dodaje tijekom aktivnog rasta. Dodaje se u nekoliko obroka, dva do tri puta. U prvim godinama rasta višnja ima povećanu potrebu za dušikom. 30 do 40 kg/ha dušika se dodaje mladim voćkama, a 60 do 140 kg/ha starijim voćkama u rodnosti. Potreba za kalijem u prvim godinama razvoja iznosi 60kg/ha, a u punoj rodnosti 150 do 200 kg/ha. Kalcij, kalcijev klorid i kalcijev nitrat se nanose prskanjem radi čvrstoće plodova.
Razmnožavanje
Višnja se najčešće razmnožava samooplodnjom. Postoje neke sorte koje se ne mogu tako razmnožavati stoga ih je potrebno posadi na mjesto gdje ima puno oprašivača.
Presađivanje
Najbolje vrijeme za presađivanje višnje je u rano proljeće ili kasnu jesen kada je biljka još uvijek u fazi mirovanja. Ako se presadi tijekom aktivne vegetacije (ljeti), to može uzrokovati veliki stres biljci i može dovesti do gubitka plodova ili čak uvenuća biljke.
Također treba odabrati dobro mjesto za presađivanje. Višnja preferira sunčano mjesto s dobro dreniranim tlom, stoga treba provjeriti jesu li uvjeti na željenom mjestu prikladni za njezin rast, uključujući kiselost tla, vlažnost i uvjete za oprašivanje. Tlo treba biti dobro prozračeno, bogato hranjivim tvarima i pH neutralno. Prije sadnje, također je važno provjeriti jesu li korijeni biljke zdravi i nisu oštećeni.
Pomlađivanje
Višnja se može pomlađivati, što može biti korisno za biljku jer će joj pomoći da obnovi svoj rast, proizvodi veće i kvalitetnije plodove te da se oporavi od oštećenja ili bolesti.
Postoji nekoliko načina pomlađivanja višnje, uključujući orezivanje i ponovno cijepljenje.
Orezivanje je najčešći način pomlađivanja višnje, a može se učiniti u bilo koje vrijeme godine, iako se preporučuje orezivanje nakon berbe plodova. Uklanjaju se sve oštećene, bolesne ili slabe grane, kao i nekoliko starijih grana koje su dostigle svoj vrhunac proizvodnje plodova kako bi se potaknuo rast novih grana.
Drugi način pomlađivanja je ponovno cijepljenje, što se može učiniti ako postoje bolesti koje se šire kroz stablo ili ako je višnja oštećena od mraza. Ponovno cijepljenje uključuje uklanjanje gornjeg dijela stabla i cijepljenje novog stabla na preostali korijenski sustav. Važno je napomenuti da prekomjerno orezivanje ili ponovno cijepljenje mogu dovesti do gubitka plodova sljedeće godine, tako da je potrebno pažljivo planirati i izvesti postupak pomlađivanja.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje višnje pomaže u poboljšanju kvalitete plodova i smanjenju rizika od oštećenja grana zbog prevelikog opterećenja plodovima. Obično se provodi u vrijeme kada se plodovi počnu razvijati, u svibnju ili lipnju, a uključuje uklanjanje viška plodova tako da se ostavi samo dovoljan broj koji može biljka sigurno držati.
Preporučuje se da se ostavi oko 4 - 6 plodova po grozdu višnje, a udaljenost između pojedinih plodova na granama trebala bi biti oko 10 - 15 cm. Ako se ostavi previše plodova, biljka će biti preopterećena i plodovi će biti manji i manje kvalitetni. S druge strane, ako se ukloni preveliki broj plodova, može doći do smanjenja prinosa i gubitka nekih važnih hranjivih tvari za biljku.
Važno je napomenuti da se prorjeđivanje ne preporučuje u prvoj godini nakon sadnje, kada biljka još nije dovoljno uspostavljena i treba svu svoju energiju kako bi se razvila. Također, prorjeđivanje se ne preporučuje u vrijeme sušnih ili ekstremno vrućih uvjeta, jer to može uzrokovati stres za biljku.
Rezidba
U prvim godinama života dominacija vrha je izraženija, stoga je pravovremena izolacija vrha važna za dobro obrastanje grana te za sprečavanje zasjenjivanja. Rezidba se obavlja u vrijeme vegetacije. Nakon berbe treba odstraniti nove izboje i prve umjereno bujne mladice. Tako će u unutrašnjost krošnje prodrijeti više svijetla što poboljšava zametanje rodnih pupova te sprječava izduživanje grana izvan zadanog volumena krošnje.
Uzgojni oblik popravljene piramide se sastoji od srednje provodnice sa 7 do 9 primarnih grana koje su spiralno raspoređene u razmacima od 20 do 40 cm.
Vaza se oblikuje tako da se u prvoj godini uzgoja sadnica prikrati na 70 cm. Sadnica se krati na visini od 90 do 100 cm ako se u nasadu planira provoditi mehanizirana berba plodova. Savijanjem i vezanjem se prilagođavaju tri najbolje raspoređene grane. Visina debla u uzgojnom obliku vaze je od 50 do 70 cm. Uzgojni oblik nema provodnicu, a karakteristično je da tri osnovne skeletne grane zatvaraju kutom od 120 stupnjeva, a prema položaju provodnice zatvaraju kut od 45 do 50 stupnjeva. Razmak grana po visini je 10 cm. Ovakav način uzgoja osigurava dovoljnu količinu svjetlosti za krošnje i plod.
Zaštita od vjetra
Zaštita višnje od vjetra može biti korisna jer vjetar može oštetiti biljku, posebno u vrijeme kada je biljka u cvatu ili kada se formiraju plodovi. Vjetar može uzrokovati lomljenje grana, otpadanje plodova i oštećenje cvjetova, što dovodi do smanjenja prinosa ili čak do potpunog gubitka plodova. Također, jak vjetar može uzrokovati pomicanje tla i isušivanje korijena biljke.
Zaštita od vjetra može se postići na nekoliko načina. Prva opcija je izgradnja zaštitne ograde oko biljke koja će je štititi od jakih vjetrova. Ograda bi trebala biti dovoljno visoka da zaštiti biljku od vjetra, ali ne toliko visoka da blokira sunčevu svjetlost. Druga opcija je upotreba mreža za zaštitu od vjetra koje će se postaviti oko biljke. Mreže za zaštitu od vjetra trebaju biti postavljene tako da ne ometaju rast biljke.
Zaštita preko zime
Priprema tla za sljedeću sezonu započinje krčenjem, čišćenjem i ravnanjem terena, a zatim je potrebno izvršiti melioriranje terena. Tlo treba sadržavati minimalno 3% humusa. Kako bi se količina humusa povećala za najmanje 1% na dubini od 40 cm u tlo treba unijeti 20 t/ha stajskog gnoja. Nakon što se tlo pognoji, slijedi duboko oranje na dubinu 50 - 70 cm. Tlo se ore u kolovozu ili rujnu, kada je tlo umjerene vlažnosti.
Stablo višnje se za sljedeću sezonu priprema u jesen i to zadnjom folijarnom prihranom prije opadanja lišća. Folijarnom prihranom se stvara rezerva u kori i korijenu drveta. Korjenove dlačice i korijen akumuliraju hranjiva i rastu u jesenskom periodu.
Elementi poput cinka, dušika i bora su najznačajniji faktori u proizvodnji koštunjičavog voća. Potreba stabla višnje za cinkom, dušikom i borom najviše je izražena u proljeće kada počinje vegetacija. Stablo će ih koristiti iz rezerve stvorene jesenskom prihranom preko lista.
Slab vegetativni rast, kratke i tanke grane te njihovo slabo razgranjivanje nastaju zbog nedostatka dušika. Zbog manjka dušika dolazi do prevelike osjetljivosti na mraz, bolesti i štetnike te dolazi do opće neuravnoteženosti biljnog metabolizma.
Pojavu sitnog lišća (rozete) i sušenje lišća uzrokuje manjak bora. Na stablima dolazi do pucanja kore, a stablo se slabije oprašuje jer je bor bitan za formiranje peludne cjevčice.
Nedostatak cinka izaziva pojavu oštećenih listova u rozetama, sušenje vrhova lista te skraćivanje internodija. Plodovi zbog manjka cinka mogu biti nejednake veličine te su često deformirani.
Folijarna prihrana višnje se odvija u više faza;
- faza se odvija od početka cvjetanja do početka listanja
- faza se odvija pri pojavi prvih pupoljaka
- faza se odvija prije cvatnje
- faza se odvija nakon cvatnje
- faza se odvija nakon formiranja ploda
- faza se odvija nakon sazrijevanja plodova
- faza se odvija pred berbu
- faza se odvija nakon berbe
Bolesti
Postoje tri najčešće bolesti koje se javljaju kod višnje; šupljikavost lista, monilija i kozičavost lista.
Šupljikavost lista
Simptomi poput lucnjeva su prvi znakovi pojave šupljikavosti lista. Lucnjevi se pojavljuju u sivoj boji s crnim točkicama koje vire iz kore. U proljeće zaraženi pupovi ne tjeraju uopće ili tjeraju djelomično. Prevelika pojava lucnjeva dovodi u pitanje pravilnu rezidbu jer za reznike i lucnjeva nema dovoljno zdravog stabla.
Monilija
Monilija je gljivica koja može ugroziti plod višnje, ali postoje preventivne mjere koje mogu spriječiti da dođe do oboljenja. Zaraza se stvara za vrijeme cvatnje kroz cvijet, zatim kroz tučak dolazi u plodnicu gdje se micelij razvija. Gljiva se s cvijeta širi na izdanke. Monilija proizvodi toksine koji uzrokuju sušenje grančica. Kišno i vlažno vrijeme pogoduje širenju monilije. U Hrvatskoj se zaraza širi i zbog rose u vrijeme cvatnje.
Prvi simptomi su vidljivi na cvjetovima koji se suše. Na izbojima se pojavljuju rane koje se smole. Ova gljivica preko rana može zaraziti i plodove koji zatim počinju truliti. Zbog napada monilije može doći do sušenja cijelog stabla.
Kozičavost lista
Kozičavost lista je najopasnija bolest koja može zahvatiti stablo višnje. Kao posljedica ove bolesti dolazi do opadanja lišća, pa stablo krajem sedmog mjeseca izgleda kao u jesen.
S gornje strane listova razvijaju se sitne crveno-ljubičaste pjege veličine 1 milimetar. Tijekom lijepog vremena broj pjega se brzo povećava i u kratkom roku prekriva cijeli list. Kada se pjege spoje list poprima crvenkastu boju. Ako je napad jak list požuti. Voćka najčešće u punoj vegetaciji ostaje bez lišća. Bolest je opasna za velike nasade, stoga se primjenjuju redovite mjere suzbijanja. Odmah iza cvatnje se provodi prvo prskanje, nakon toga dolaze još tri prskanja u razmacima od 10 do 14 dana. Nakon berbe se obavlja još jedno prskanje.
Štetnici
Najčešći štetnici stabla višnje su; gusjenica dudovca i gubara, lisne uši, žilogriz i crveni voćni pauk.
Gusjenica dudovca i gubara
Gusjenica dudovca (lat. Hyphantria cunea) i gubara (lat. Lymantria dispar) iz jaja izlazi u travnju i svibnju, a može narasti do 7 cm. Štetu pravi hraneći se lišćem.
Mlade gusjenice su crno-sive boje, a na svakom segmentu imaju bradavice prekrivene dugačkim tamnim dlakama. Dlake mladim gusjenicama omogućavaju prenošenje vjetrom.
Odrasle gusjenice na hrptu imaju dva reda bradavica - prvih pet je modre boje, a preostalih sedam pari je crvenkaste boje. Glava je žuta s crnim šarama.
Lisne uši
Šteta koju lisne uši prouzrokuju može biti direktna i indirektna. Kod direktne štete sišu biljni sok na organima biljke. Kao posljedica dolazi do kovrčanja lista, nekroze tkiva i deformacije ploda. Stablo na kraju može uvenuti.
Indirektna šteta nastaje kao posljedica prenošenja virusnih bolest i lučenja medne rose. Mednom rosom se hrane mravi koje skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjak kao hranu. Pojava mrava označuje da je stablo napadnuto lisnim ušima. Pogoduje im toplo i sparno vrijeme, a prekomjerno množenje se odvija u svibnju.
Žilogriz
Žilogriz (lat. Capnodis tenebrionis) je štetnik koji obitava na područjima Mediterana. Pojavljuje se u sve većem broju i u kontinentalnim predjelima, uslijed promjene klime. Žilogriz napada koštunjičavo voće, a najugroženije su trešnja, višnja, šljiva, breskva i marelica. Žilogriz direktno utječe na prinos jer nanosi štete koje suše voćku. Žilogriz se pojavljuje najviše zbog zapuštenih voćnjaka, ali i zbog povećanja temperature u godini s malo padalina.
Ovaj štetnik ima specifičan izgled koji karakteriziraju izražena usta crne boje, dok je ostatak tijela žute boje. Veličine je 5 - 7 cm. Jaja su bijele boje ovalnog oblika. Dužina položenih jajašca je 1,5 mm, a larve iz položenih jajašca izlaze nakon 10 - 20 dana. Početkom ožujka ženke se hrane na travama. Za vrijeme vegetacije najčešće se hrane na višnji. Mužjaci nakon oplodnje ugibaju, a ženka polaže jaja početkom lipnja.
Jedna ženka polaže 200 - 350 jaja u sezoni. Jaja polaže na do korijenovog vrata ili u zemlju, oko voćke. Nakon što larve izađu iz jajašca razvijaju se oko dvije godine, nakon čega prelaze u fazu lutke pa u odraslog kukca.
U proljeće, odrasli štetnici, se nalaze na granama i grizu mlade lastare i peteljke što je opasno za sadnice i voćke. Opasnije je kada se larve zakopaju u korijen ili stablo. Voćke imaju samoobrambeni mehanizam izlučivanjem smole, ali ako je stablo bolesno ono se ne može obraniti od napada. Simptomi su manji plodovi i listovi. Za sušnih razdoblja štete mogu biti veće.
Žilogriz ima jednu generaciju u dvije godine. Imago se javlja u srpnju i kolovozu, a hrani se korom i mladicama. U korijenu prezimljava larva te se hrani korjenčićima. Nakon dvije godine se formira lutku u stablu. Ako najezda žilogriza zahvati starije stablo u pravilu mu nema pomoći.
Kako bi se najezda spriječila treba uništiti ženke koje polažu jaja. Jaja se mogu uništiti i u zemlji oko voćnjaka uz pomoć insekticida. Prije uporabe insekticida zemlju treba obraditi motokultivatorom.
Ispod mladih stabla se postavlja folija na koju se sa stabla istresaju kukci. Tako se smanjuje broj odraslih jedinki.
Preporuka je uklanjanje zapuštenih voćnjaka jer zaraza može poteći iz takvih voćnjaka.
Od agrotehničkih mjera se koristi navodnjavanje voća jer voda smanjuje mogućnost da kukac uđe u voćku. Navodnjavanje se vrši za vrijeme sušnih mjeseci.
Kemijska zaštita se vrši korištenjem insekticida plitkim ukopavanjem. Insekticidi se koriste kružnim pokretima na jedan metar od stabla kada ženka polaže jaja.
Crveni voćni pauk
Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) se najčešće pojavljuje na jabukama i vinovoj lozi, ali sve češće se pojavljuje i na stablu višnje. Ovo je najvažniji štetnik između svih grinja.
Napada lišće na kojemu se vide žućkaste točkice koje počinju poprimati ljubičasto-crvenu ili ljubičasto-smeđu boju. Boje su koncentrirane uz žile. Pjege se s vremenom spajaju, a list se suši te se često deformira. Kod kasnijih napada može i otpasti s grana.
Jajašca su crvena, veličine od 0,1 do 0,15 mm. Najviše se pojavljuju na dvogodišnjem stablu. Ličinke pri izlazu iz jajašca imaju narančastu boju, a s vremenom pocrvene. Odrasle ličinke su veličine od 0,3 do 0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lista.
Crveni voćni pauk siše koagulacijsku protoplazmu i klorofilne zrnce. Kao posljedica dolazi do reducirane fotosinteze. Napadnuto tkivo nekrotizira jer dolazi do gubitka vode. U proljeće nimfe i ličinke uzrokuju lomljenje izbojaka. Za vrijeme zadnje generacije napad ne najveći. Crveni voćni pauk može uzrokovati štetu i iduće sezone jer je razvoj plodova i pupova prilikom napada slabiji.
Ako se na jednom listu nađe više od 8 pauka stablo se mora tretirati prskanjem mineralnim uljima te uljanim organofosfornim insekticidima. Prskanje se provodi za vrijeme kretanja vegetacije.
Upotreba višnje
Višnja se uzgaja iz više razloga, najčešće zbog pretvaranja ploda u kompot, sok ili liker. Zbog svoje kiselosti plodovi se rijetko jedu.
Berba
Višnja se može brati ručno ili tresačima. Tresači su strojevi koji tresu stablo s kojeg padaju plodovi na samohodne okvire stroja s platnom koje je smješteno ispod krošnji stabla. Strojna berba tresačem traje jednu minutu po stablu, a učinak stroja je od 40 do 50 stabala po satu. Jedan stroj za 10 h rada pobere od 0,9 do 1,0 ha.
Uz ručnu berbu višnja se može brati drvenim motkama. Drvenim motkama se plodovi višnje trasu na mreže koje su postavljenje ispod stabla. Ovakav način berbe se izbjegava jer oštećuje stablo i plod.
Berba započinje u lipnju.
Sušenje
Sušenje višnje je proces uklanjanja viška vlage iz svježih višanja kako bi se produžio njihov vijek trajanja i omogućilo lakše skladištenje. Postoji nekoliko načina sušenja višanja, uključujući prirodno sušenje na suncu, sušenje u pećnici i sušenje u dehidratoru.
Prirodno sušenje na suncu je najčešći način sušenja višanja. Za ovaj postupak potrebno je imati dovoljno sunčeve svjetlosti i suhog vremena. Višnje se obično slažu u tanke slojeve na pladnjeve ili mrežaste rešetke, a zatim se ostavljaju na suncu da se suše dok ne postanu suhe i krhke.
Sušenje u pećnici se obično koristi kada nema dovoljno sunčeve svjetlosti ili kada se želi brže sušenje. Višnje se slažu u jedan sloj na pladanj za pečenje i stavljaju se u zagrijanu pećnicu na oko 60 - 70°C na 6 - 8 sati, uz povremeno okretanje.
Sušenje u dehidratoru je najbrži način sušenja višanja i obično se koristi u komercijalne svrhe.Višnje se slažu na pladnjeve dehidratora i ostavljaju se da se suše oko 12 - 24 sata, ovisno o temperaturi i vlažnosti zraka.
Kada su višnje potpuno suhe, mogu se čuvati u staklenkama ili plastičnim vrećicama na suhom i hladnom mjestu.
Skladištenje
Višnje koje se skladište trebaju biti sjajne i bez mrlja. Treba izbjegavati oštećene višnje, a višnje s peteljkom će imati duži vijek trajanja.
Višnje se mogu čuvati u plastičnoj vrećici u frižideru ili se zamrzavaju. Kada se izvade iz frižidera treba ih ostaviti nekoliko sati na sobnoj temperaturi jer je okus bolji. Svježe višnje se konzumiraju u roku od dva do četiri dana. Prije zamrzavanja plodovi se stavljaju pojedino na pladanj kako ne bi došlo do kontakta. Pladanj se stavlja 2 do 4 h u zamrzivač, a zatim se smrznuti plodovi stavljaju u vrećice koje se vraćaju natrag u zamrzivač. Kada se višnja zamrzava u kućnom zamrzivaču na temperaturi od -20°C pri odmrzavanju plod luči tekućinu koja se može popiti.
Višnje se mogu konzervirati u obliku kompota te se i tako skladištiti. Kada se radi kompot važno je odvojiti oštećene plodove jer mogu biti pljesnivi. Plodovi se ukuhavaju nakon kratkog zamrzavanja jer im je tada okus bolji. Za kompot se koriste plodovi koji nisu dovoljno zreli. Kada se u kompotu upotrebljavaju konzervansi ili kada se kompot pasterizira, rok trajanja se produžuje do godine dana. Kompot se drži na tamnom i suhom mjestu.
Pripravci
- džem od višanja
- kompot od višanja
- liker od maraske
- liker od višanja
- marmelada od višanja
- pekmez od višanja
- sirup od višanja
- slatko od višanja
- sok od višanja
Kulinarstvo
Višnje se rijetko jedu svježe, a imaju široku primjenu u kulinarstvu. Višnje je najbolje pripremiti istog dana kada se uberu ili kupe, ali neće izgubiti na svojim svojstvima ako se stave na par dana u hladnjak. Višnje se ne koristi samo za izradu slastica već i za izradu slanih jela. Višnja je puno mekša nego trešnja, stoga se plod pažljivo bere. Peteljke se odstranjuju prije jela ili kuhanja kako bi što brže omekšale.
Od višanja se može napraviti umak koji je poznat u vojvođanskoj kuhinji te se poslužuje uz kuhanu junetinu. Radi se s temeljcem, od malo šećera, brašna i soka od višanja, a od začina se stavlja papar i ružmarin. Ovom receptu je srodan onaj za izradu voćnog octa. Umak se radi pomoću domaće kvasine u koju se na nekoliko dana uranjaju očišćene i zgnječene višnje. Koristi se u salatama, kuhanim jelima ili se samo prelije preko mesa.
U kontinentalnoj Hrvatskoj, od višanja, se priprema kolač glajhgeviht. Klasični clafouts pripremaju Francuzi, a kolač podsjeća na tradicionalnu Hrvatsku zlevku. Višnje se stavljaju u jednu od najpoznatijih torti na svijetu - švarcvald tortu.
Višnje se koriste prilikom kuhanja gulaša, a s njima se može puniti lungić te se mogu raditi knedle s višnjama.
Višnje najbolje, od sveg voća, trpe konzerviranje. Od višanja se može raditi kompot ili smjesa koja se zamrzava kako bi se tijekom cijele godine mogao raditi nadjev za savijače. Smjesa se radi od očišćenih višnji i šećera koji se zajedno kuhaju na vatri. Smjesa se premješta u flaše, vrećice ili staklenke te se zamrzava.
Kompot od višanja se radi od šećera, očišćenih višanja, cimeta i ruma. Kompot se nakon kuhanja konzervira i skladišti.
Višnja kao plod obiluje notama klinčića pa se može spajati s medom i čokoladom.
Medicina
Višnja ima visok udio fenola, beta karotena, vitamina A i melatonina. Plod višnje sadrži SOD koji je jedan od najznačajnijih enzimatskih antioksidacijskih kemijskih spojeva u našem organizmu.
Od vitamina unutar ploda višnje najzastupljeniji je beta karoten kojeg može biti čak i do 522 mcg na 100 g ploda. U narodnoj medicini višnjin sok se koristio kao pomoć kod gihta i bolova u zglobovima.
Višnja zbog svojih svojstava ima protuupalno djelovanje, stoga pomože kod reume i osteoartritisa. Kod sportaša, nakon intenzivnog treninga, višnjin sok smanjuje bol u mišićima jer snažni antioksidativni spojevi u soku višnje smanjuju oštećenja koja nastaju kada se mišići izrabljuju do svog maksimuma. Sok mišićima omogućuje brz opravak svojim anti-upalni spojevima, antocijaninima koji su odgovorni za žarku boju višnje.
Plod višnje smanjuje razinu kolesterola u krvi te smanjuje rizik od pojave ateroskleroze i metaboličkog sindroma. 20 višanja dnevno ima isti učinak oslobađanja od boli kao i aspirin.
Višnja je prirodan izvor hormona melatonina stoga višnje potiču san. Dvije čaše soka tjedno pomaže u regulaciji ritma srca.
Zanimljivosti
Latinski naziv dao joj je, 1737. godine otac taksonomije, Carl Linnaeus. Porijeklo riječi Prunus je grča riječ prounon koja označava stablo šljive. Na stranim jezicima je poznata kao; ginja, sour cherry, tart cherry, cerisier aigre…
U Zadru i okolici pronađene su pisane potvrde koje osvjetljavaju postojanje Maraske u vrtovima i vinogradima. Potvrde o visinama pristojbi, koje su trebali platiti seljaci datiraju iz 1447 godine. Za jednu košaru Maraske, prodavač je trebao platiti polugroš.
Na obalama Kaspijskog i Crnog mora pojavile su se prve sorte višanja, i to u 3. stoljeću prije Krista. Višnje su uzgajali stari Grci, a Europom su je proširili Rimljani.
Michigan je najveći proizvođač višanja u svijetu. Od 1926. u Michiganu se održava Nacionalni festival stabla višnje te traje osam dana. Za vrijeme festivala natječe se u jedenju pite od višanja te u pečenju najveće pite.
U Turskoj je višnja sastavni dio tradicionalnih džemova od višanja koji se prave tijekom cijele godine.
Foro: ASSY / Pixabay
Odgovori