Svib (lat. Cornus sanguinea) je biljka koja raste kao razgranati grm, a pripada porodici drjenovki (Cornaceae). Naziva se još svibovina, obični svib ili crveni svib. Stanište čine rubovi šuma u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, a preferira topla, polusjenovita ili sunčana mjesta.
Svib može narasti otprilike 4 - 6 m visine. Cvjetove najčešće pušta u proljeće, a lišće tijekom ljeta koje krajem ljeta poprima određenu boju. Hermafroditni cvjetovi su mali, veličine oko 5 - 10 mm i oprašuju se kukcima. Listovi su nasuprotni, dugi 4 - 8 cm, jajolikog oblika i cjelovitog ruba. Plod je kuglasta bobica promjera 5 - 8 mm koja sadrži jednu sjemenku. Biljka je otporna na mraz i na štetnike, što ga čini dobrim izborom za uzgoj u vrtu.
Preferira umjerenu klimu s puno sunčanih dana, iako može podnijeti i sjenu, a u južnijim područjima najčešće raste u planinama. Zahtijeva lagana, često alkalna tla, a osobito raste u priobalju rijeka, posebno u sjenovitim predjelima i gudurama. Raste na rubovima šuma ili nepošumljenim područjima.
Razmnožava se sjemenom i korijenjem, što ga čini učinkovitim u formiranju gustih šumaraka. Često se uzgaja i u organskom vrtlarstvu i permakulturi kako bi se spriječilo oštećenje usjeva u voćnjaku. Drvo sviba je izvrsno za izradu raznih alata koji imaju drvene drške zato jer je odgovarajuće tvrdoće.
Srodnici
Vrste sviba
Postoje mnoge vrste sviba. Neke od najpoznatijih vrsta su bijeli svib, žuti svib, crveni svib, korijenski svib i razgranati svib, a ukupan broj vrsta varira ovisno o kriterijima taksonomije koji se koriste za klasifikaciju.
Crveni svib
Crveni ili obični svib (lat. Cornus sanguinea) je zimzeleni grm koji može narasti 1 - 3 m visine. U rano proljeće biljka cvjeta žutim cvjetovima, a kasnije tijekom godine daje plodove tamno-crvene do crne boje. Grane su crvene boje, što ga čini atraktivnim za uređenje vrta i parkova. Dobro podnosi razne uvjete i koristi se kao komponenta u različitim vrstama pejzažnog dizajna.
Bijeli svib
Bijeli svib (lat. Cornus alba) je zimzeleni grm koji karakterizira bijela boja grana u zimskom periodu. Može narasti oko 2 - 3 m visine. U proljeće razvija bijele cvjetove, a na ljeto bijele plodove. Cijenjen je zbog svojih atraktivnih bijelih grana koje su posebno upečatljive u zimskom periodu i sposobnosti prilagođavanja vlažnom tlu. Često se koristi u uređenju vrta zbog sposobnosti stabilizacije obala rijeka i kontrole erozije.
Žuti svib
Žuti svib (lat. Cornus mas) je autohtona vrsta zimzelenog grma u srednjoj i istočnoj Europi te središnjoj Aziji. Može narasti 3 - 6 m. U rano proljeće razvija žute cvjetove, čak prije nego mu narastu listovi. Nakon cvatnje, rađa žute do crvenkaste plodove koji su jestivi i popularni kod ptica. Često se sadi u vrtovima zbog svoje ljepote, atraktivnih plodova i otpornosti.
Korijenski svib
Korijenski ili crvenokorijenski svib (lat. Cornus stolonifera) je zimzeleni grm koja se koristi u vrtlarstvu zbog svojih atraktivnih crvenih stabljika i otpornosti na vlagu. Može narasti otprilike 1 - 2 m u visinu i širi se putem korijenskih izdanaka. Cvate u proljeće bijelim ili blijedo-ružičastim cvjetovima, dok se plodovi tamnoljubičaste, gotovo crne boje pojavljuju u kasno ljeto ili ranu jesen.
Razgranati svib
Razgranati svib (lat. Cornus racemosa) je zimzeleni grm koji raste u šumskim područjima i obalnim zonama. Može narasti do 2 m visine i 4 m širine. Razgranati svib u rano ljeto razvija bijele cvjetove u obliku grozdova, a zatim bijele ili žute plodove koji su jestivi i privlače ptice. Listovi su zelene boje i ovalnog oblika. Često se koristi u uređenju vrta zbog otpornosti na sušu i sposobnosti razvijanja širokog grmlja.
Uzgoj sviba
Svib zahtijeva neutralno do blago kiselo tlo s dobrom drenažom. Odgovara mu umjerena i vlažna klima s umjerenim zimama i toplim ljetima. Sadi se u jesen ili rano proljeće. Može se uzgajati kao grm ili stablo, uz redovitu rezidbu.
Tlo
Svib preferira svijetlo, dobro drenirano tlo umjerene kiselosti 6 - 7 pH. Tlo treba biti bogato hranjivim tvarima, kao što su organske tvari, fosfor i kalij. Međutim, ne podnosi prekomjerno vlažna tla, pa je potrebno osigurati dobru drenažu kako se ne bi razvila korijenska truljenja. Ako tlo nije bogato hranjivim tvarima, može se dodati kompost ili gnojivo kako bi se pojačala hranjivost.
Klima
Klima i temperatura igraju važnu ulogu u uzgoju sviba. Biljka voli umjerene klime s toplim ljetima i blagom zimom. Optimalna temperatura za rast sviba je između 10 i 20°C. Previsoke temperature mogu oslabiti biljku i dovesti do sušenja lišća. Svib voli puno svjetlosti, ali ne i direktno sunčevo svjetlo. Biljka se najbolje razvija na mjestima s umjerenom do jakom razinom sunčeve svjetlosti.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju je u jesen ili rano proljeće, dok je tlo još toplo. Ako se sadi u ljeto, potrebno ga je redovito zalijevati kako bi se korijen dobro formirao prije zime, kao i osigurati dovoljno mjesta za rast kako bi se izbjeglo oštećenje biljke u budućnosti.
Slaganje kultura
Dobre predkulture za svib uključuju trajnice koje ne zahtijevaju puno vode, kao što su lavanda, ružmarin, kadulja, jasmin, hortenzija, ljiljan, valerijana i neven te one koje zahtijevaju umjerenu količinu vode kao što su mrkva i grah.
Loše predkulture su biljke koje zahtijevaju puno vode i hranjivih tvari, kao što su krumpir i tikva, biljke koje su sklone bolestima i štetnicima, kao što su rajčica i paprika te biljke iz porodice kupusnjača kelj, kelj pupčar, rotkvica i kupus.
Loši susjedi su biljke koje zahtijevaju puno vode i hranjivih tvari, što može dovesti do sukoba u korištenju resursa. Borovnice preferiraju kisela tla koja su manje pogodna za svib što može dovesti do smanjenog rasta i lošijeg zdravlja korijena, dok crni orah ispušta kemikalije koje mogu negativno utjecati na razvoj i rast sviba.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblik sviba može biti grm, živa ograda ili stablo. Uzgojni oblik grma je najčešći oblik, a cilj je stvoriti gusti, kompaktni grm koji će se moći oblikovati u željeni oblik. Ako se svib uzgaja kao živa ograda, biljka se sadi u redove i dozirano reže kako bi se održala niska i široka forma. Uzgojni oblik drveta je najmanje učestalo i zahtijeva više pažnje, jer se biljka mora redovito orezivati kako bi se spriječilo da ode u oblik grma.
Faza mirovanja
Tijekom zime, svib će prestati rasti i započeti fazu mirovanjanja, u kojoj će se njegove funkcije smanjiti. Ova faza je svibu potrebna kako bi se oporavio od prethodne sezone i pripremio za sljedeću. Potrebno je osigurati zaštitu biljke od jakih mrazeva, suše i ostalih vanjskih utjecaja koji bi joj naštetili.
Sadnja sviba
Sadnja sviba obično se vrši u proljeće ili jesen, kada su uvjeti za rast optimalni. Sadnice sviba treba saditi na sunčano mjesto u tlu koje je dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima na razmak od oko 1 - 2 m, kako bi imale dovoljno prostora za rast i razvoj. Prije sadnje, potrebno je prethodno pripremiti tlo, ukloniti korov i dodati hranjive tvari.
Sadnja sjemena
Sjeme sviba je potrebno zasaditi u zemlju kada postoji minimalna vjerojatnost pojave mraza, obično radi u rano proljeće, kada se tlo zagrijava.
Prije sadnje sjemena, zemlja se mora pripremiti tako što se razbiju grumeni zemlje i dodaju organske tvari poput humusa. Sjeme se sije na površinu zemlje, a zatim se blago pokriva zemljom te pritiska. Zatim se zemlja navlaži i, ako je moguće, stavi na toplo mjesto gdje će se sjeme brzo proklijati. Nakon klijanja, sadnice sviba trebaju biti zaštićene od izloženosti suncu i redovito zalijevane.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice obično se provodi u proljeće ili rano ljeto kada su rizomi i korijeni sadnica dovoljno razvijeni. Prilikom sadnje, potrebno je odabrati mjesto s dobrom drenažom i dovoljno svjetlosti. Tlo se prije sadnje treba pripremiti, dodajući optimalnu količinu organskog materijala kako bi se povećala kvaliteta tla. Sadnica se sadi u rupu 3 puta veću od korijenskog sustava, a tlo se potom lagano utisne oko korijena. Nakon sadnje, sadnice se zalijevaju i malčiraju kako bi se spriječilo isušivanje tla.
Kalemljenje
Svib se može kalemiti ili cijepiti, ali to nije uobičajena praksa s obzirom na to da se, u većini slučajeva, razmnožava reznicama ili sjemenom. Međutim, kalemljenje se može koristiti u specifičnim situacijama kao što je očuvanje rijetkih ili starih sorti ili za poboljšanje kvalitete i vitalnosti biljke.
Kada se svib kalemi ili cijepi, to se obično radi u rano proljeće ili jesen kada su uvjeti za formiranje nove biljke najbolji. S obzirom na komoliciranost postupka, preporučuje se da cijepljenje obavi stručna osoba jer proces kalemljenja sviba zahtijeva stručnost i znanje kako bi se uspješno uzgojila nova biljka bez oštećenja stare.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj sviba u vrtu zahtijeva nekoliko važnih koraka kako bi biljka bila uspješna. Prvo, potrebno je odabrati pravo mjesto za sadnju, s dovoljno svjetlosti i dobrom drenažom tla. Nakon toga, biljka bi trebala biti redovito zalijevana tijekom cijele godine, osim u fazi mirovanja. Tlo bi trebalo dobro održavati - uklanjati korov i dodavati hranjive tvari. Također, u vrtu treba voditi računa o štetnicima i bolestima koji bi mogli utjecati na rast biljke.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj sviba u stakleniku nije uobičajen, jer najbolje uspijeva u prirodnim staništima. Međutim, ako je potrebno, staklenik se može koristiti za uzgoj sadnica u ranoj fazi rasta ili proizvodnju sadnica za kasniju sadnju u vrtu. Važno je osigurati dovoljno svjetla, temperature i vlage.
Uzgoj u posudama
Uzgoj sviba u posudama može biti izazov zbog potrebe za velikim prostorom korijena i potrebe za konstantnim zalijevanjem. Pri odabiru, potrebno je odabrati dovoljno veliku posudu koja će omogućiti rast korijena, kao i to da ima dobru drenažu kako bi voda mogla oticati. Zemlja u posudi treba biti dobro drenirana i pomiješana s organskim tvarima kako bi se osigurao dobar omjer vode i zraka.
Održavanje i njega
Održavanje sviba uključuje redovito zalijevanje i gnojidbu, kako bi se osigurao dobar rast i plodnost. Tlo u kojem raste svib treba biti dobro drenirano i stalno vlažno, a zemlja u posudama često navlažene. U toplijem vremenskom razdoblju može biti potrebna dodatna gnojidba.
Zalijevanje
Svib se preporučuje zalijevati 1 - 2 puta tjedno, ovisno o vremenskim uvjetima. Tijekom vrućih i suhih razdoblja treba povećati količinu vode kako bi se osigurala dobra hidratacija korijena, ali je ne smije biti previše kako ne bi došlo do prekomjernog nakupljanja vode u tlu i truljenja korijena. U klimatskim uvjetima i periodima s više oborina, zalijevanje može biti rjeđe.
Gnojidba
Svib najbolje raste na tlu koje sadrži dovoljno hranjivih tvari, što se može postići redovitom gnojidbom. Preporučuje se dodavanje organskog gnojiva, kao što su kompost ili humus, tijekom proljeća i jeseni. Tijekom rasta, može se dodati i tekuće gnojivo za cvijeće kako bi pomoglo u rastu i cvjetanju. Važno je pratiti količinu gnojiva koja se dodaje kako se svib ne bi prekomjerno prihranio, što također može dovesti do problema s korijenskim sustavom.
Razmnožavanje
Razmnožavanje sviba uključuje sadnju sjemena, kalemljenje, sadnicama ili podjelu grma.
Sadnja sjemena obavlja se tijekom ljeta ili u rano proljeće. Sjeme se sije u malu posudu s prikladnim tlom i lagano se pritišće u tlo. Posuda se zatim prekriva prozirnim filmom ili staklom kako bi se održavala vlažnost tla. Nakon što su klice izašle iz sjemena, film se uklanja i klice se presađuju u veće posude ili u tlo u vrtu.
Kalemljenje je jedna je od najčešćih metoda za razmnožavanje sviba. Obično se provodi u rano proljeće ili u kasno ljeto. Potrebno je odabrati zdrave grane sviba, odsjeći ih i ukorijeniti u tlo. Ukorijenjene grane se zatim presađuju u vrt ili u posudu, gdje će se razvijati u nove biljke. Ova metoda omogućuje uzgajivačima da brzo i jednostavno uzgoje svib, što je posebno korisno ako se želi postići brzo širenje biljaka u vrtu.
Metoda razmnožavanja sadnica se koristi kada se želi postići brže i sigurnije razmnožavanje. Proces obuvaća presađivanje reznice ili mladog stabla u novu zemlju te zahtijeva određene vještine i znanje o presađivanju.
Tijekom godina, svib može formirati velike grmove s mnogim izdancima, što znači da grm postaje gust i prenatrpan te ga treba podijeliti. Proces podjele grma jednostavan je i uključuje podjelu grma na manje dijelove, pri čemu svaki od tih dijelova sadi na novom mjestu. Ubrzo nakon presađivanja, svib će nastaviti rasti i razvijati se kao i prije.
Važno je imati na umu da svib ne raste brzo, tako da je potrebna strpljivost u procesu njegovog razmnožavanja.
Presađivanje
Presađivanje sviba je potrebno kada biljka postane prevelika za svoju posudu ili kada se želi povećati njezina veličina u vrtu. Najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće, prije nego počne cvjetati, ili u rano ljeto, nakon što završi s cvatnjom.
Biljku je potrebno pažljivo iskopati s trenutnog mjesta i staviti ju na novu lokaciju ili u novu posudu s novom zemljom. Nakon što se biljka presadi, potrebno ju je obilno zalijevati i održavati dok se ne oporavi od stresa presađivanja. Ako je potrebno, moguće je koristiti manju količinu gnojiva kako bi se pomoglo biljci da se brže oporavi nakon presađivanja.
Pomlađivanje
Pomlađivanje sviba vrši se kod prorjeđivanja biljke.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanjem sviba se postiže revitalizacija starog grma i produžuje mu se životni vijek. Proces uključuje rezanje starih i bolesnih grana na mjestima gdje rastu nove, mladice. Nakon rezanja grane, mladica će nastaviti rasti i stvarati novi, zdraviji grm, štp se najčešće čini u jesen ili zimi kada je biljka u fazi mirovanja. Pomlađivanje sviba će povećati rast cvjetova i plodova.
Rezidba
Rezidba sviba se obavlja svake godine, nakon završetka cvjetanja. Cilj rezidbe je kontrolirati veličinu grma i podržati njegov oblik. Uklanjaju se suhe, bolesne ili ružne grane, kao i one koje rastu prema unutra.
Grane je potrebno rezati do zdrave točke rasta, koristeći škare za rezanje grana. Ako se želi kontrolirati oblik grma, potrebno je rezati grane koje rastu na stranu ili prema dolje, jer one mogu dovesti do neurednog izgleda biljke. Također, potrebno je skratiti vrhove grana kako bi se stimuliralo obilnije cvjetanje u sljedećoj sezoni.
Zaštita od vjetra
Svib je biljka koja je vrlo otporna na vjetar, ali kada se nalazi u području s jakim vjetrovima, potrebna joj je dodatna zaštita. Najbolje je postaviti zaštitne barijere oko biljke, poput živice ili platna, kako bi se smanjila izloženost vjetru.
Zaštita preko zime
Preko zime svib je potrebno zaštititi od mraza i snijega, što se može postići prekrivanjem korijena slojem malča ili slame te zaštitom krošnje od vjetra i mraza preko zime. Ako se želi postaviti dodatna zaštita, biljka se može posuti suhim lišćem ili ju pokriti plastičnom folijom. Važno je voditi računa da ne bude dugotrajno zatvorena u vreći ili foliji, jer to može uzrokovati propadanje.
Bolesti
Najčešće bolesti sviba su venuće sviba, siva plijesan i rak korijena. Kako bi se spriječile ove bolesti, važno je držati se pravilne njege, dobro drenirano tlo, redovito zalijevanje i određene mjere zaštite preko zime.
Venuće sviba
Venuće sviba je bolest uzrokovana gljivicom Verticillium albo-atrum. Gljivica napada korijenski sustav biljke i zaustavlja protok hranjivih tvari i vode, što dovodi do smrti listova i sušenja biljke. Bolest se najčešće pojavljuje u uvjetima visoke vlažnosti i visokih temperatura.
Znakovi infekcije uključuju sušenje i propadanje listova, žutu boju lišća, sušenje stabljike i na kraju smrt grma. Ako se biljka zarazi u ranoj fazi, cijela biljka može uvenuti, ali ako se bolest pojavi kasnije, biljka može biti oštećena samo djelomično.
Prevencija i kontrola bolesti uključuju održavanje zdrave korijenske zone, izbjegavanje sadnje u tlo koje je bilo zaraženo gljivicom i korištenje fungicida u slučaju pojave bolesti. Ako se biljka zarazi, potrebno ju je ukloniti i uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti na ostale biljke.
Siva plijesan
Siva plijesan je gljivična bolest koja može utjecati na svib. Bolest se može prepoznati po bijelim, mrljama na lišću, grančicama i cvjetovima. Ukoliko se ne liječi, bolest se može širiti i dovesti do gubitka lišća i cvjetova.
Siva plijesan najčešće nastaje u vlažnim uvjetima i nepropusnim tlima, stoga se preporučuje redovito zalijevanje i dreniranje tla, kao i provedba preventivne fungicidne obrade. Ako se bolest javi, treba odrezati zahvaćena područja i uništiti ih kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Rak korijena
Rak korijena je zarazna bolest koja se može prenijeti s jedne biljke na drugu. Simptomi uključuju žutilo lišća, sušenje i otpadanje lišća, a također može dovesti do venuća cijelog grma. U težim slučajevima, bolest može ući u korijenje i oštetiti ili uništiti biljku.
Ako biljka pokazuje znakove bolesti, potrebno ju je odmah ukloniti na način na koji se zaraza neće širiti.
Štetnici
Najčešći štetnici sviba su insekti, kao što je žičara, crvi i moljci koji se hrane korijenjem i stabljikama biljke. Ponekad se pojavljuju i korovi, koji se također smatraju štetnicima i koji konkuriraju za hranjive tvari i vodu s biljkom.
Žičara
Žičara je vrsta leptira koja može učiniti veliku štetu na svibu. Žičara liježe jajašca na lišće sviba, a njene se ličinke koje se nakon nekog vremena izlegu, hrane lišćem i mladicama. To može dovesti do deformiranja lišća i smanjene mogućnosti fotosinteze.
Ako se žičara pojavi u vrtu, jedan od načina za njihovo suzbijanje može biti apliciranje prirodnih neprijatelja ili upotreba insekticida. Imajte na umu da insekticidi mogu negativno utjecati na okoliš, stoga je uvijek bolje koristiti ekološke alternative.
Crvi
Crvi su male, šiljaste, crne žive životinje koje žive u tlu i hrane se korijenom sviba. Da bi se spriječio njihov razvoj, potrebno je kontrolirati vlažnost tla i redovito provjeravati zemljište oko biljke.
Ako se crvi pojave, jedan od načina borbe protiv njih je korištenje prirodnih neprijatelja ili primjena kemijskih sredstava za suzbijanje štetnika. Kemijska sredstva treba koristiti s oprezom i u skladu s uputama proizvođača kako se ne bi nanijela šteta okolišu.
Moljci
Moljci se hrane sokom biljke i time uzrokuju deformacije i sušenje listova. Preporučuje se redovito pregledavanje biljaka u potrazi za moljcima i uklanjanje jajašca i ličinki. Ako je potrebno, može se koristiti i insekticid za kontrolu štetnika.
Upotreba sviba
Svib se koristi za uređenje krajolika, korištenje njegovih cvjetova, lišća i grančica u kulinarstvu - cvjetovi se koriste kao dodatak u salatama, lišće i grančice za pripremu čaja. Cvjetovi sviba su također atraktivni pčelama i drugim oprašivačima, pa su korisni za očuvanje bioraznolikosti. Svib se može koristiti kao živica ili kao samostalno stablo, a njegovo zimzeleno lišće čini ga atraktivnim i zimi.
Berba
Berba cvjetova sviba se obično vrši u rano proljeće, kada biljka počinje cvjetati. Mogu se skupljati za sušenje i daljnju upotrebu. Berba cvjetova ne utječe na sam rast biljke i njezin razvoj. Važno je imati na umu da ih ne bi trebalo uzimati previše, kako se ne bi naškodilo biljci.
Berba plodova sviba obično se obavlja u kasnijim ljetnim i ranim jesenskim mjesecima kada plodovi postanu crni.
Sušenje
Plodovi sviba može se sušiti na suncu ili u pećnici. Sušenje plodova omogućuje njihovu dugotrajnu uporabu u kulinarstvu, primjerice za pripremu čaja.
Najčešći način sušenja je sušenje na zraku, što se obično radi u suhom i prozračnom prostoru. Plodovi se stavljaju na prozračne mrežice ili na papirne ručnike i ostavljaju na suhom mjestu nekoliko dana dok se potpuno ne osuše.
Drugi način sušenja je sušenje u pećnici. Plodove je potrebno očistiti od viška kore i lišća, a zatim ih narezati na željenu veličinu. Nakon toga se stavljaju na papir za pečenje, ravnomjerno raspoređuju i suđe u pećnici na temperaturi 50 - 60°C otprilike 4 - 6 sati, ovisno o veličini plodova i željenoj suhoći. Stanje plodova je tijekom sušenja potrebno stalno provjeravati tako da ih se okrene par puta kako bi bili ravnomjerno suhi. Nakon što su potpuno suhi, plodovi sviba su spremni za skladištenje.
Plodovi se mogu sušiti i u dehidratoru, što će brže osigurati potpuno sušenje. Plodove je potrebno ravnomjerno razmaknute na tanjuru, tako da se ne dodiruju, postaviti dehidrator na temperaturu 40 - 50°C i pustiti da radi sve dok plodovi ne budu potpuno suhi. Također je potrebna redovita kontrola plodova kako ne bi pregorili.
Skladištenje
Pravilno skladištenje sviba omogućuje da plodovi ostanu svježi i kvalitetni duže vremena. Potrebno je pažljivo očistiti plodove od lišća i druge nečistoće. Zatim staviti u suhu i hladnu prostoriju s dobrom ventilacijom. Mogu se staviti u papirnate vrećice ili staklene posude s hermetičkim poklopcem ili u hladnjak u plastičnoj vrećici. Važno je osigurati da su plodovi dobro zaštićeni od svjetlosti, vlage i vjetra kako bi se spriječilo njihovo propadanje. Skladištenje na ovaj način može osigurati svježinu i upotrebljivost plodova više nekoliko mjeseci.
Kulinarstvo
Svib se može se u kuhinji koristi na razne načine. Njegovi ukusni plodovi često se koriste za pripremu raznih jela i napitaka, primjerice za pripremu džema, marmelade, želea, sokova i pića. Također se mogu sušiti i koristiti kao dodatak u raznim jelima. Plodovi sviba su bogati vitaminima i mineralima, pa se smatraju zdravim začinom. Osim toga, svib se može koristiti i u kulinarskim kombinacijama s drugim biljkama, kao što su šipak, brusnica i ribiz.
Medicina
U narodnoj medicini se smatra da su plodovi sviba korisni za jačanje organizma zbog toga što su bogati antioksidansima, vitaminima i mineralima. Plodovi sviba sadrže tanine i druge tvari koje se smatraju korisnim za zdravlje, uključujući vitamine C i K, flavonoide i polifenole.
Svib se u narodnoj koristi u medicini kao diuretik i sredstvo protiv groznice..
Zanimljivosti
Plodovi sviba su jestivi i često se koriste za izradu džemova, sokova i kompota. Mladi listovi su jestivi i često se koriste u azijskoj kuhinji. Grm sviba obiluje cvjetovima koji su privlačni mnogim vrstama leptira.
U starim vremenima, ljudi su vjerovali da svib posjeduje čarobne moći i nosili su ga kao talisman kako bi se zaštitili od zlih duhova.
5. mjesec u godini - svibanj - dobio je ime po ovoj biljci.
Foto: Emilian Robert Vicol / Pixabay
Odgovori