Fuksija (lat. Fuchsia x hybrida) ukrasna je trajnica iz porodice vrbolikovki (Onagraceae) koja je najviše raširena u suptropskoj Americi, a ima više od 840 vrsta, od kojih je najpoznatija upravo fuksija, no drugi rodovi porodice su bahornice (Circaea), velebilje, noćurak, gaura s malim orašastim plodovima koji se ne raspadaju, Gayophytum, jednogodišnje biljke s nitima i sitnim cvjetovima i hauya iz Meksika i Srednje Amerike, grmolika ili stablasta, s velikim bijelim do ružičastim cvjetovima.
Fuksija je zeljasta biljka grmolikog rasta. Grmovi su prilično niski i mogu narasti do 1 m visine, dok neke vrste mogu doseći i do 4 m. Zanimljiva je jedna vrsta s Novog Zelanda koja tvori stabalca i u takvom obliku može narasti čak do 15 m. Stabljike fuksije su nježne i zelene, dok je lišće nazubljeno i kopljasto, a najčešće raste tvoreći krug. Mogu biti listopadni ili zimzeleni.
Cvjetovi su veoma dekorativni i raznoliki, peteljka im je duža, pa vise i imaju oblik viseće suze. Sadrže 4 veće latice i čašku od manjih latica. Vanjske latice su najčešće jedne, a čaška druge boje. Boje variraju od tamnoljubičaste, ljubičaste, ružičaste, blijedoružičaste, bijele i žute te dolaze i u raznim kombinacijama. U našim krajevima cvate od lipnja, a u boljim uvjetima cvijet se može zadržati do listopada. Plod je crvenkasta, tamnoljubičasta ili tamnoplava bobica koja sadrži sitnije sjemenke.
Većina fuksija je porijeklom iz Južne Amerike, ali ih se može naći i u Meksiku. Neke vrste su se raširile na Tahiti i Novi Zeland, ali su tijekom godina promijenile karakteristike. Odgovara im umjerena kontinentalna klima, no većinom preferiraju tropsku i suptropsku. Danas su se zbog atraktivnog izgleda proširile o cijelom svijetu, pa su dio privatnih vrtova ili se koriste za uređivanje interijera.
Srodnici
Vrste fuksija
S obzirom na današnju široku potražnju, svakim se danom pronalaze novi kultivari fuksija kojima je najveća razlika u boji ili obliku cvijeta. Vjeruje se kako na svijetu postoji stotinjak različitih vrsta. Neke su biljke, zbog svojih različitih karakteristika, smještene u posebne odjeljke. Najviše vrtnih hibrida potječe od nekoliko roditeljskih vrsta. Donosimo neke od najpoznatijih vrsta za uzgoj.
Fuchsia boliviana
Ova je fuksija porijeklom iz Bolivije. Zimzeleni je grm koji ima karakteristične dlakave listove i crvene peteljke. Cvjeta krajem ljeta i cvjetovi su dugi i viseći u obliku trubice, grimiznocrvene boje i mirisni, a plod je jestiva bobica. Biljka se uzgaja u hladu i ne podnosi izravno sunce i vrućine.
Fuchsia campii
Ova vrsta potječe iz Anda i odgovara joj vlažna i hladnija klima. Raste na velikim nadmorskim visinama (iznad 2.000 m). Zaštićena je biljka i nalazi se samo u divljini, a cvate uskim i visećim ružičastim cvjetovima.
Fuchsia corymbiflora
Ovo je još jedna grmolika vrsta s Anda i može narasti do 5 metara visine. Posebna je zbog velikih listova koji mogu narasti do 15 cm. Cvjetovi su joj viseći u obliku tubice i dugački, a najčešće su crvene boje. Ime je dobila po obliku koji tvore cvjetovi jer su poredani glavicama po stabljici.
Fuchsia fulgens
Ova je fuksija karakteristična za područje Meksika, nalazi se u prirodi, ali se uzgaja i kao ukrasno drvo. Ima lijepe ovalne listovi, a cvjetovi su dugački i uski, crvene boje sa zelenim vrhovima latica.
Fuchsia apetala
Ova vrsta često poprima svojstva penjačice, a uzgaja se kao zaštita od pogleda ili za ukrašavanje napuštenih dijelova vrta. Brzo raste i porijeklom je iz Perua. Cvjetovi su duguljasti i završavaju žućkastim tonovima.
Fuchsia jimenezii
Ova se vrsta fuksije često uzgaja kao ukrasna biljka na našim prostorima. Cvjetovi su kraći, izrazito ružičaste boje i prije nego procvjetaju podsjećaju na ružičaste loptice.
Fuchsia lycioides
Ova fuksija je karakteristična po tome što raste kao stablo i stabljike joj s vremenom odrvene. Također, cvjeta jako rano u proljeće bez puštanja listove. Može narasti i do 6 metara u visinu. Cvjetovi su nježno ružičaste boje, skupljeni u grozdove.
Fuchsia triphylla
Ovo je jedna od najpoznatijih i najuzgajanijih sorti koja ima mnoštvo hibrida s kombinacijama različitih boja. Cvjeta sve do jeseni i tvori kompaktan grm koji može narasti do 2 metra. Cvijeće je najčešće crveno ljubičaste boje i privlačnog izgleda suze, a posebno privlače kolibriće. Biljka je planinskog područja, pa joj odgovara zasjenjeno mjesto i hladnija klima.
Uzgoj fuksije
Iako fuksija djeluje jako krhko ii lomljivo, nije teška za uzgoj. Štoviše, lako može postati dio vrta jer je trajnica. Dobro se slaže i s drugim biljkama, a u nastavku donosimo više savjeta kako je uspješno uzgojiti.
Tlo
Fuksija najviše voli propusno tlo, pa joj odgovaraju tla pomiješana s pijeskom. Voli i tresetna tla ili humusna tla pripremljena za uzgoj tropskih biljaka. Važno je da je zemlja rahla kako bi se korijen uspio pravilno razviti. Ne odgovara joj kiselo tlo što se može primijetiti po slabijim bojama lišća.
Klima
Fuksija je biljka tropske klime, ali joj odgovara i hladnije područje. Voli toplinu, ali ne podnosi izravno sunce. Dobro uspijeva i na visinama jer joj je prirodno okruženje planinsko. Kod fuksije je važno brinuti o vlažnosti i zasjenjenosti biljke te ju pred zimu spremiti na toplo.
Vrijeme sadnje
Fuksiju je najbolje zasaditi tijekom proljeća, kada je minimalna temperatura 15°C. Iako dobro podnosi i hladnije temperature, pa i mraz, za primanje korijena potrebna je viša temperatura.
Slaganje kultura
Fuksija je biljka tropske i suptropske klime, pa je u divljini okružena biljkama. Dobro podnosi ukrasno cvijeće i travnate površine, a može se uzgajati i ispod bjelogoričnog drveća, kao što su hrast lužnjak i kitnjak, cer, crnika, bukva, jasen, gorski javor, brijest, obični grab i crni grab, divlja trešnja, lipa, breza, pitomi kesten, bagrem, bijela i crna topola, jablan, joha, vrba, platana, brekinja, mukinja, oskoruša, jarebika i lijeska.
Fuksija se dobro slaže s begonijama, nastrucijumima, dalijama, fitonijom, majčinom dušicom ili ukrasnim koprivama jer su biljke koje dobro uspijevaju i u debelom hladu. Kod sadnje je potrebno ostaviti 20 - 40 cm razmaka između svake biljke i isto toliko između redova.
Hosta pripada obitelji ljiljana te je trajnica koja trebaju sjenu, baš kao i fuksija. U proljeće i ljeto imaju veliko lišće, dok u jesen rastu cjevasti cvjetovi ljubičaste boje koja se idealno slaže s raznim bojama fuksija. Rododendron je velika širokolisna zimzelena biljka koja fuksiji daje prirodnu sjenu. Prirodno raste na šumovitim padinama, pa dobro uspijeva u kamenjarima i sjenovitim vrtovima s višegodišnjim biljkama kao što je fuksija. Također voli niske temperature i privlači oprašivače poput pčela, kolibrića i leptira.
Faza mirovanja
Fuksija u studenom ulazi u fazu mirovanja i postupak ovisi o vrsti biljke. Listopadna fuksija odbacuje lišće i nema potrebe za danjim svjetlom, pa ju se može spremiti i u podrum. Važno je da temperatura ne padne ispod 10°C. U tom periodu biljka se održava vlažnom jednom mjesečno kako supstrat ne bi popucao. Zimzelena fuksija se unosi na toplo i svjetlo mjesto. Poželjno ju je držati dalje od umjetnog grijanja i umjetne svjetlosti. Temperatura ne bi trebala biti viša od 12°C i biljku se zalijeva jednom mjesečno.
Sadnja fuksije
Za vlastite potrebe fuksija se najčešće kupuje kao gotova sadnica s već razvijenim korijenom koja je spremna za presađivanje na mjesto rasta. Ipak, ako želite samostalno uzgojiti biljku, u nastavku donosimo nekoliko savjeta.
Sadnja sjemena
Sadnja iz sjemena je rijetka, ali ju je moguće i tako uzgojiti. Sjeme ima relativno nisku klijavost, pa ga je potrebno ostaviti namočenim preko noći. Sije se u mješavinu tresetne zemlje i pijeska te se zalije i prekrije folijom. Nakon tjedan dana će niknuti prve klice, folija se miče i nastavlja se redovito zalijevati. Biljka za razvoj treba imati minimalnu temperaturu od 20°C. Također, treba voditi računa o otjecanju vode jer zadržavanjem truli korijen.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice je najčešći i najsigurniji oblik uzgoja. Mogu biti stare do 6 mjeseci i posađene u zasebnom kontejneru kako bi se korijen pravilno i samostalno razvio. Biljka se na otvorenom sadi u rupu 10 cm dublju od izboja i pokriva se zemljom kako bi se bolje primila i bila zaštićena. Prije sadnje je važno odabrati vrstu i zdravu sadnicu kako ne bi prenosile bolesti na druge biljke.
Kalemljenje
Fuksiju je lako uzgojiti iz presadnice, pa čak i onih koje odstranjujemo u proljeće. Takve presadnice imaju veliki potencijal za ukorjenjivanjem, pa ju nije potrebno cijepiti na drugu vrstu. Cijepljenje se izvodi samo kod vrsta koje razvijaju drvenastu stabljiku kako bi se uzgojili hibridi s drugim bojama.
Uzgoj u vrtu
Fuksija se često uzgaja na otvorenom kao trajnica u vrtu i može se posaditi i na polusjenovitom mjestu, ali zaštićenom od jakog naleta vjetra. Biljka voli blizinu drugih biljaka i pogodna je za gredice, ali ne i kamenjare. Tlo na kojem raste je poželjno malčirati kako bi se spriječio rast korova i zadržala vlažnost zemlje.
Uzgoj u stakleniku
Jedan od optimalnih načina uzgoja fuksije za daljnju sadnju je uzgoj u stakleniku gdje biljka može biti cijelu godinu uz dovoljno neizravnog svjetla. U stakleniku je moguće imitirati prirodne uvjete i povećanu vlažnost zraka prskalicama. Važno je da temperatura ne bude viša od 25°C jer se time narušava njezino prirodno stanište i može preskočiti cvjetanje godinu dana.
Uzgoj u posudama
Uzgoj u posudama je najčešći u kontinentalnim krajevima kako bi se biljku tijekom zimskih mjeseci moglo unijeti na toplije i zatvoreno mjesto. Postoji dvije vrste fuksija za uzgoj u posudama: uspravne i viseće. Uspravne fuksije se mogu uzgajati u podnim teglama, dok se za viseće koriste viseće tegle. Kod uzgoja je važno osigurati dobro dreniranu zemlju i maknuti podložak kako se voda u njemu ne bi zadržavala.
Biljku u lončanici je potrebno gnojiti tekućim gnojivom prilikom zalijevanja jednom mjesečno, od proljeća do jeseni. Ako se drži na otvorenom, odgovara joj istočni ili zapadni sjenoviti dio dvorišta. U zatvorenom voli svjetlost, ali ne izravnu jer izravno sunce može spaliti lišće i uzrokovati opadanje cvjetova.
Održavanje nasada
Održavanje nasada fuksije na otvorenom znači kosidba korova i micanje odumrlih cvjetova. Također, biljci je u proljeće potrebno trgati stabljike iznad 3 lista kako bi se postigao gusti grm. Korov se uklanja ručno, kako se ne bi naštetilo biljci.
Održavanje i njega
U kontinentalnim krajevima je održavanje fuksije malo teže ako ju želite uzgajati kao trajnicu i lončanici. Donosimo neke savjete kako bi to olakšali.
Zalijevanje
Fuksija voli vlažna područja i potrebno je posebnu pažnju posvetiti zalijevanju biljke. Biljka se po potrebi zalijeva svaki dan, ali je potrebno provjeravati zemlju. Zalijeva se ako je površinska zemlja suha, a ako je previše vode, zalijevanje se preskače. Mora se osigurati dobra drenaža tla kako bi se propuštao višak vode. Kako bi se ravnomjerno rasporedila vlaga, biljku je dobro poprskati vodom po lišću. Vruću biljku se nikada ne smije zalijevati hladnom vodom, već ju je potrebno rashladiti na sobnu temperaturu. Za zalijevanje se koristi demineralizirana vode ili kišnica. Biljka koja raste u zatvorenom se mora ispirati laganim mlazom, nalik na prirodnu kišu.
Gnojidba
Fuksije posađene u vrtu prihranjuju se od proljeća do kraja ljeta, dok one koje rastu u zatvorenim prostorima i teglama prihranjuju se krajem ljeta. Za prihranu se koristi tekuće gnojivo namijenjeno sobnom ili balkonskom bilju s dodatkom dušika i kalija.
Razmnožavanje
Fuksija se razmnožava iz sjemena i reznicama, ali uzgoj iz sjemena je rjeđi. Sjeme je sitno i dozrijeva unutar ploda, bobice, pa ga je potrebno očistiti od mesa i dobro osušiti. Najbolje je saditi stratificirano sjeme jer ima veću klijavost.
Fuksija se ipak najčešće razmnožava zelenim reznicama, pazeći da ima barem 3 zdrava lista i vrh, pa je najbolje odabrati jednogodišnju stabljiku. Reznice se umeću u supstrat za ukorjenjivanje koji je obogaćen mineralnim gnojivima. Tretiraju se fungicidom kako bi se izbjegle bolesti i redovito se zalijevaju.
Najbrže će se ukorijeniti na temperaturi od 17 - 21°C, a nakon što se ukorijene, potrebno ih je prihraniti tekućim gnojivom. Ovisno o uvjetima, ukorjenjivanje traje do 2 mjeseca. Reznice se ukorjenjuju u zatvorenom od veljače do ožujka, a na otvorenom od travnja do svibnja.
Presađivanje
Biljka koja se uzgaja iz sjemena ima veću mogućnost da je pregusto posijana. Fuksije rastu u obliku grma i treba im minimalno 20 cm prostora, pa je presađivanje u drugim uvjetima nužno. Kod presađivanja je važno paziti da se ne ošteti korijen. Također, biljka koja se uzgaja u loncu ili tegli se nakon nekog vremena mora presaditi. Mladica može uspjeti u tegli promjera 10 cm, ali dvogodišnja biljka zahtijeva presađivanje u veću teglu.
Pomlađivanje
Biljka se pomlađuje kidanjem starih, osušenih ili bolesnih grana u proljeće, a mogu se ukloniti i slabiji izdanci. Tijekom cvatnje se uklanjaju osušeni cvjetovi kako bi se omogućilo bolje cvjetanje.
Prorjeđivanje
Optimalni razmak između dvije fuksije je 30 cm. Kako bi se biljka mogla pravilno razviti, ali kako bi se spriječile i bolesti, potrebno je nasad prorjeđivati. Prorjeđivanje se vrši ručno, dok je zemlja vlažna kako bi se korijen u potpunosti izvadio. Biljka se može bez problema preseliti na drugo mjesto.
Rezidba
Fuksiju nije potrebno orezivati, ali se uklanjanjem starih i bolesnih ili posušenih grančica potiče daljnji rast. Izboji se u proljeće mogu rezati na 3 cm duljine kako bi se uklonili dijelovi oštećeni mrazom ili zimom. Tijekom godine se ručno orezuju osušene glavice cvjetova kako bi se potaknulo daljnje cvjetanje.
Priprema za sljedeću sezonu
Nakon vraćanja fuksije na otvoreno, potrebno ju je smjestiti na zaštićeno i sjenovito mjesto kako bi se biljka oporavila. Biljka će krenuti s tjeranjem novih grančica, pa je stare i bolesne potrebno odstraniti. Također, daljnji rast će potaknuti i promjena novog supstrata.
Bolesti
Fuksija nije otporna na bolesti, ali najčešće se na nju prenose bolesti drugih biljaka. Donosimo neke od najčešćih i savjet kako ih se riješiti.
Hrđa
Hrđa je bolest karakteristična za livadno i vrtno bilje, pa se lako prenosi s biljke na biljku. Radi se o gljivičnoj bolesti koja napada lišće i uzrokuje sušenje biljke, a simptomi bolesti su crvenkaste mrlje na lišću. Najbolje je biljku tretirati fungicidom kako bi se spriječila njezina pojava. Također, potrebno je ostaviti dovoljan razmak kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Siva plijesan
Siva plijesan je još jedna gljivična bolest koja napada više biljaka, a pogoduje joj toplo i vlažno vrijeme. Na listovima se pojavljuju sive nakupine i biljke s vremenom odumiru. Kako bi se spriječila njihova pojava, važno je smanjiti vlažnost zemlje.
Odbacivanje cvjetnih pupova
Odbacivanje cvjetnih pupova je bolest koju razvija fuksija kojoj su uvjeti rasta i klima naglo promijenjeni. Najčešće se radi o prevelikoj razlici u temperaturi i biljka odbacuje cvjetove u proljeće ne postoji lijek za stanje, ali je potrebno više paziti na klimu u kojoj se biljka nalazi. Najčešće se oporavi kroz godinu dana.
Štetnici
Osim bolesti, donosimo i štetnike koji mogu napasti fuksiju.
Bijela mušica
Bijela mušica je jedan od najgorih štetnika za usjev fuksije. Radi se o malom insektu koji se naseljava na naličju lista gdje polaže jajašca. Hrani se sokovima biljke i smanjuje tlak u žilama, ali ubacuje i otrovnu slinu, pa je fuksija jako osjetljiva na njezin napad. Protiv bijele mušice se borimo insekticidima.
Lisne uši
Lisne uši napadaju mnoge biljke, pa među njima i fuksiju. Vidljive su kao crne nakupine na peteljci ispod cvijeta, a hrane se sokovima i ugrožavaju rast biljke. Veća najezda može posušiti dio ili cijelu biljku. Rješava ih se prskanjem otopina.
Upotreba fuksije
Fuksija nema zabilježenih ljekovitih svojstava, njezina je upotreba i uzgoj najviše povezan s dekorativnim elementom u hortikulturi. Cvjeta prekrasnim cvjetovima koji se križanjem mogu miješati. Ipak, upotrebljava se i u kulinarstvu.
Berba
Od fuksije se beru samo bobice, ali samo kod određenih vrsta. Bobice dozrijevaju tijekom rujna i listopada, prije mirovanja biljke. Plodovi se beru ručno pazeći da se ne ošteti biljka. Bobice su zrele kada im je kožica napeta i sočne su iznutra. Najčešće se suše na suncu 2 - 3 tjedna uz redovito okretanje dok ne ostane minimalnih 20% suhe tvari.
Skladištenje
Osušene bobice se skladište u zatvorenoj posudi na niskoj temperaturi u suhim uvjetima i tako spremljene se mogu skladištiti kao začin do dvije godine. Ukiseljene bobice je potrebno konzumirati u roku od 3 mjeseca.
Kulinarstvo
Bobice fuksije mogu se koristiti u kuhinji, ali samo određenih vrsta. Vrsta Fuchus splendens ima najukusnije bobice čiji okus podsjeća na limun. Svježe bobice se najčešće miješaju s drugi voćem u izradi kolača ili pita, a kuhanjem se od njih mogu raditi i marmelade, pekmezi i džemovi. Sušene bobice se najčešće koriste kao dodaci alkoholnim pićima.
Zanimljivosti
Fuksija je autohtona biljka za područje tropske Amerike, pa je otkrivena tek kasnije. Prvi ju je otkrio i opisao francuski redovnik Minim kada je putovao po Velikim Atilima. Zbog prekrasnih je cvjetova distribuirana diljem svijeta, a prve fuksije su u engleske vrtove uvezene u 18. stoljeću, dok je u 19. stoljeću je vladala groznica za pronalaskom najljepše boje cvijeta.
Danas na svijetu postoji oko 2.000 kultivara fuksije kojima se razlikuju boje i oblik cvijeta. Zanimljivo je da u Velikoj Britaniji postoji nagrada za najljepšu fuksiju koju dodjeljuje Kraljevsko hortikulturalno društvo.
Foto: Capri23auto/Pixabay
Odgovori