Mukinja

Mukinja (lat. Sorbus aria) je listopadno drvo iz porodice ružovki. Ta porodica je dobila ime po rodu ruža, ali u nju spadaju razni listopadni grmovi koji često imaju jestive plodove. Najpoznatiji predstavnici su jabuka, kruška i šljiva. Mukinja je još poznata pod nazivom brašnasta oskoruša. U njezin rod spadaju i manje poznata stabla kao što su jarebika i brekinja. Stara je voćka koja je poznata kao narodni lijek protiv mnogih bolesti. Mukinja danas više nije toliko popularna za uzgoj, ali se javljaju i moderni uzgajivači koje zanimaju njezine pozitivne strane.

Mukinja se može razviti kao stablo do 15 m visine ili kao grm. Listopadna je i gubi lišće u jesen. Kora je u mladosti glatka i crvenkastosmeđe boje, a kasnije postaje tamnija i ljušti se u trakama. Korijen prodire jako duboko i razgranat je.  Pupoljci su šiljasti i prikriveni crvenkastim ljuskicama. Listovi su dugački i nazubljeni s tamnozelenom gornjem stranom i dlakavim naličjem. Cvjetovi su dvostrukog ocvijeća, bijele boje i okruglasti. Prašnici su mnogobrojni te cvatu u svibnju i lipnju i privlače mnoge pčele. Plodovi su jajoliki, crvenonarančaste boje s malenim lenticelama i dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Mukinja je biljka srednje i južne Europe te sjeverne Afrike. Raste sporo i ima dug životni vijek, a u prirodi je samonikla. Zbog mogućnosti oblikovanja koje ima kao drvo ili kao grm, uzgaja se i u parkovima kako bi pridonijela raznolikosti. Ima lijepe listove i mirisno cvijeće koje je poželjno u parkovima. Mukinja je biljka koja je poznata u našem području, ali nije joj se pridavao značaj kao prehrambenom proizvodu zbog brašnaste teksture. Ipak, u našim se krajevima prepoznavala njezina ljepota i sadila se kao ukras i u gradskim parkovima zbog otpornosti na razne uvjete.

Vrste mukinja

Postoji nekoliko vrsta mukinje koja se ili uzgajala ili je opisana na našem području. Mukinja se znala miješati s jarebikom ili oskorušom te su nastale vrste koje imaju zajedničke odlike. To nije ni čudno jer su te vrste slične i često se uzgajaju jedne kraj drugih. Postoji nekoliko kultiviranih vrsta koje se uzgajaju za uzgoj:

Majestica

Majestica je vrsta mukinje koja je dobro poznata u našem području. Ima dugačke listove, do 15 cm, koji su tamnozeleni i ovalnog oblika. Veoma je izdržljiva i raste na planinskim i osunčanim predjelima. Ova mukinja ima ovalne plodove crvenkaste boje koji su veći od prosječnih.

Wenzig

Wenzig je vrsta mukinje koja se najviše razlikuje po lišću. Ima duguljaste i nazubljene listove te jajolike plodove koji su inače veći od tipične vrste. Vrsta je to koja dobro podnosi sušna razdoblja i traži osunčano mjesto za rast. Najčešće raste kao grm i nema uspravno deblo.

Lutescens

Lutescens je vrsta mukinje s trajnim staništem u priobalnom području. Lišće joj je u proljeće svjetlo sive boje, dok u jesen postaje sivo zeleno. Zbog toga se često uzgajala kao ukrasna biljka. Maksimalno dosegne 10 m visine, a krošnja joj je izrazito široka i može narasti do 8 m.

Magnifica

Magnifica je vrsta koja je također česta u vrtovima i parkovima. Ima jarkozelene i sjajne listove koji su dugački do 14 cm. Plodovi su joj narančastocrveni i okruglasti. Dobro podnosi surove uvjete i toplije klime.

Sadnja mukinja

Sadnja mukinje obavlja se sjemenom, ali kod uzgoja mukinje kao ukrasne biljke, koristimo sadnice s razgranatim korijenom.

Mukinja se može uzgajati kao cijepljena biljka. Tada se za podlogu može uzeti neka biljka iz porodice, a uspijeva i na divljoj voćki. Cijepljenjem se nove reznice usađuju na kalem ili na drugo stablo. Potrebno je kalemiti u proljeće kako bi se reznica mogla bolje primiti.

Vrijeme sadnje

Mukinja se iz sjemena sije u jesen u gredice namijenjene za uzgoj. Niska temperatura neće naštetiti sjemenju u zemlji i ono može klijati i na nižim temperaturama.

Ako imate uzgojenu mladicu, ona se može saditi u kasnu jesen. Tada je potrebno zaštiti mladi korijen od smrzavanja malčem ili pokrovom. Mukinja dobro podnosi mrazeve, tako da joj hladnoća neće značajnije naškoditi.

Može se posaditi i u proljeće, ali tada postoji veća opasnost da se neće primiti. Važno je dobro pripremiti tlo kako bi se mogla bolje primiti.

Sadnja iz sjemena

Mukinja se sadi iz sjemena u jesen i proljeće. U jesen se sjeme sije u gredice koje su predviđene za daljnji rasad s razmakom od 10 cm između svakog. Sjeme se pokriva do 2 cm zemlje i malčira se kako bi zaštitilo od smrzavanja i glodavaca. Ako se sije u proljeće, mora se koristiti stratificirano sjeme. Sjeme je u proljeće poželjno namočiti prije sijanja kako bi prije proklijalo. Sjeme je optimalnije koristiti za sijanje presadnica te ga je bolje posijati u kontroliranim uvjetima. Najbolje je sjeme kupiti kod provjerenog prodavača, ali ga možete izvaditi iz ploda, osušiti i pohraniti na hladno. Sjeme se prije sjetve ostavlja u rupi s pijeskom te se kasnije namoči na 3 -4 sata kako bi lakše proklijalo.

Sadnja sadnice

Sadnica se sadi u rupu dubine do 50 cm koja je prethodno pognojena organskim ili stajskim gnojivom i razrahljena. Sadnica se može posaditi u proljeće ili jesen. Ako se sadi u proljeće, važno je osigurati pognojeno mjesto. Ako se sadi u jesen, korijen je potrebno prekriti malčem kako bi očuvao temperaturu i ne bi došlo do smrzavanja. Može prezimiti i oštriju zimu ako je prekrivena snijegom. Sadnica se mora poduprijeti kolčićem kako bi uspravno stajala dok ne ojača.

Uzgoj u vrtu

Mukinja je biljka kojoj je potrebno mnogo sunca, zato je važno osigurati mjesto koje je osunčano tijekom cijelog dana ili eventualno kraće vrijeme u sjeni. U prirodi je samoklijava i može je se naći do 1.700 m nadmorske visine. Popularna je u hortikulturi zbog lijepih listova i kao ukrasno drvo. Na otvorenom dobro podnosi i jači vjetar te nije zahtjevna ako se sadi i na padini. Od svih srodnih vrsta, kao što su jarebika i brekinja, mukinja raste najsporije te za njezin uzgoj treba imati strpljenja. Zbog toga se ni ne uzgaja za prodaju plodova jer treba i do 5 godina dok ne da prve plodove.

Uzgoj u stakleniku

Mukinja se u stakleniku uzgaja samo kod sijanja za kontejnirane sadnice. Na taj se način kontrolira temperatura za rast i vlažnost. Mukinja je spremna za presađivanje nakon prve vegetacije te do tada može boraviti u stakleniku. Nakon toga raste previsoko da funkcionira normalno u skučenim uvjetima.

Uzgoj u posudama

Mukinja se u loncima uzgaja samo za daljnje presađivanje. Iako postoje vrste koje su niže rastom, mukinja razvija snažan korijen koji ubrzo preuzme cijeli obujam posude u kojoj je posađen. Biljka sporo raste pa u loncu može izdržati do 5. godine života. U uvjetima gdje biljka nema dovoljno prostora razviti korijen, može doći do sušenja.

Tlo

Mukinja je vrsta koja je prilagodljiva teškim uvjetima, pa je se može naći i u stjenovitim i planinskim predjelima. Biljka će dobro uspjeti i u težim uvjetima, kao što su sušna područja i područja s naletima vjetra. Dobro podnosi i nagibe te nije potrebno saditi ju samo na ravnici.

Mukinja je biljka koja nije zahtjevna pri odabiru tla i može preživjeti u siromašnim tlima, a uspijeva i na vapnenastoj i na silikatnoj podlozi. Može rasti i na vapnenačkim tlima i gdje ima stijena, ali za bolji urod voli mineralna i duboka tla. Ipak, kako bi se ostvario njezin puni potencijal, dobro ju je zasaditi na drenirano tlo, bogato humusom i mineralima. Dobro raste u pjeskovitim tlima.

Klima

Mukinja preferira toplu i blagu klimu, ali može rasti i u hladnijim područjima kao što su gorski predjeli. Može opstati i u tlu zagađenom onečišćenjem i zato je dobar izbor za gradske vrtove ili parkove. Prirodno je se može naći i na visinama, ali raste i u priobalju te uz vodu. Biljka se može dobro prilagoditi i sušnim dijelovima. Tako ju možemo naći i u mediteranskim područjima, ali raste i u hladnijim dijelovima Europe.

Uzgoj mukinja

Mukinja je poznata hortikulturalna vrsta zbog svoje ljepote grma i listova, ali nije teška za uzgoj. Ipak, postoji nekoliko savjeta kojima se može olakšati uzgoj i kako se može dobiti lijepo stablo.

Slaganje kultura

Mukinja je posebno osjetljiva na dominaciju drugih kultura i nije poželjno da se nalazi uz neko više stablo koje ju može prekriti. Može rasti dobro u bukovo-jelovim šumama, u šumama hrasta i graba i u šikarama i kamenjarima. Dobro se slaže sa žutom kaduljom, mirisnom ljubicom, crnom hudikom i drijenom. Može rasti i kraj crnog jasena i podnosi blizinu bora, ali ne smije biti u potpunosti zasjenjena.

Zalijevanje

Mukinja dobro podnosi sušu i nije joj potreban stalan dotok vode. Kako bi se dobilo ljepše drvo i kako bi bila bogatija plodovima dobro ju je zalijevati u vrijeme cvjetanja. Također, najbolje je za zalijevanje koristiti kišnicu i demineraliziranu vodu. Mukinja ima dubok korijen koji lako dopire do vodonepropusnih stijena te crpi vodu. Također, ima velike i snažne listove u kojima može skladištiti vodu. Tako duže čuva vodu i otporna je na velike vrućine.

Gnojidba

Mukinja je navikla na teška tla i nije joj potrebna prihrana da bi opstala. Ipak, prije sadnje je dobro prihraniti stajskim gnojivom kako bi se korijenje dobro primilo. Tijekom cvatnje ili prije vegetativnog razdoblja može se prihraniti mineralnim gnojivima na bazi dušika i kalija. Kod takvih biljaka bit će pojačano cvjetanje i rodnost. Ipak, važno je gnojiti prije velikih vrućina jer prevelika koncentracija gnojiva može uništiti biljku.

Razmnožavanje

Mukinja se može razmnožavati sjemenom, reznicama, izdancima i cijepljenjem. U svakom se plodu nalaze do 3 sjemenke. Sjemenke se mogu izvaditi iz ploda i osušiti te sijati. Ako će se čuvati kasnije, važno je da to bude na hladnom i suhom mjestu. Plodove mukinje vole ptice i tako pomažu u razmnožavanju vrste. Drugi način je razmnožavanje reznicama. Reznice su jednogodišnji izdanci koji se stavljaju u vodu te kad puste korijenje stavljaju se u humusnu zemlju. Izdanci su najbolji način za daljnje presađivanje jer mogu razviti snažan korijen prije presađivanja.

Održavanje i njega

Održavanje mukinja je lagano, obzirom da nije zahtjevna biljka i da je pogodna za rast na različitim tlima ili u različitim klimama.

Održavanje nasada

Nasad je lako održavati s obzirom na to da ima duboko korijenje. Za bolji protok zraka potrebno je okopavati okolnu zemlju. Najviše se mora paziti dok je korijenje mlado, a kasnije korijenje postaje dublje. Također, u područjima koja su sklona tuči može se preventivno postaviti mreža za zaštitu od tuče. Dok je sadnica mlada, važno je koristiti okolnu travu koja može zagušiti biljku. Njezino deblo ne raste ravno tako da ga se može oblikovati u smjeru u kojem želimo da ide te dodatno uljepšati krajolik.

Rezidba i oblikovanje

Mukinju nije potrebno obrezivati niti vršiti stalnu rezidbu kako bi rasla i razvijala se. Ipak, važna je hortikulturalna vrsta koja služi za uljepšavanje parkova tako da se može obrezivati u uljepšavanje. Može se orezivati u piramidu ili kao uzdužno drvo, ali ima široku krošnju tako da se može oblikovati na različite načine. Također, rezidba se obavlja u proljeće i uklanjaju se sve osušene grane i napadnute bolestima. Takve se grane moraju spaliti odmah po uklanjanju kako se bolest ne bi dalje širila.

Berba mukinja

Plodovi mukinje dozrijevaju od srpnja do kraja listopada. Plodovi su mali i jajoliki i mogu se brati ručno ili se tresti na zemlju te sakupljati. Zreli plodovi su narančastocrvene boje, ali imaju brašnast okus te se čeka da ih opari prvi mraz kako bi postali slađi. Nakon toga često padaju i samostalno te ih je lakše ubirati.

Skladištenje

Mukinja se može sušiti i koristiti kao lijek te je to i najčešći način na koji se skladišti. Mukinja se sši na suncu te se svakodnevno okreće kako ne bi sagnjilila. Osim toga, za 4 sata se može osušiti u pećnici na 60°C. Osim toga, može se konzervirati u džemovima, kompotima i rakijama kako bi se dugo mogla konzumirati. Svježa se može skladištiti do 2 tjedna u hladnjaku.

Bolesti i štetnici

Mukinja je jednako otporna na vremenske uvjete kao i na bolesti. Ipak, postoje neke bolesti i štetnici koji joj mogu naštetiti. Najveća prijetnja kao štetnici su zapravo jeleni i srne.

Rđa na borovici

Rđa je bolest koja se često prenosi s borovice na mukinju i jarebiku. S obzirom na to da su te dvije vrste jedna blizu druge, često se dogodi zaraza. Kraljem ljeta dolazi do stvaranja narančastih ecidija na lišću te se ono suši prije vremena. Bolest je moguće spriječiti prskanjem herbicida, posebno u vlažno doba. Zbog te bolesti biljka može prijevremeno gubiti lišće i plodove.

Mozaik virus

Mozaik virus pojavljuje se na mnogo drveća, ali je nađen i na mukinji. Radi se o kružnim mrljama koje uzrokuju virusi i koje mogu biti pogubne za dijelove ili cijelo stablo. Posebno je štetan kod dozrijevanja plodova jer se može preseliti na njih i osušiti h. Također se sprječava špricanjem herbicida.

Eutypella sorbi

Eutypella sorbi je vrsta gljivice koja uzrokuje truljenje i odumiranje cijelog stable. Gljivica se aktivira u toplo i vlažno vrijeme te se uvlači pod koru. Kada se naiđe na zaraženo stablo, potrebno ga je uništiti da se zaraza ne prenosi. Također, važno je špricati fungicidom.

Jelen

Jelen je velika opasnost za mukinju u vrijeme pupanja i rasta mladih grančica. On se hrani mladim lišćem i grančicama te može pojesti dovoljno da našteti rastu biljke. Biljka tako nema dovoljno vegetativnih dijelova te se može usporiti dozrijevanje plodova i cvjetanje. Protiv jelena se u divljini teško boriti, ali u privatnim vrtovima moguće je ograditi biljku. Pogotovo veliku štetu mogu raditi sobovi u hladnijim područjima jer je često pronalaze kao jedinu hranu u hladnom predjelu.

Upotreba mukinja

Mukinja nije posebno popularna zbog svog okusa, ali ima ljekovita svojstva zbog kojih se uzgaja ili sakuplja u prirodnom okruženju. Ako ćete njezine plodove ili lišće konzumirati, potrebno je odabrati biljku koja je dalje od glavnih prometnica i koja nije onečišćena kroz tlo ili zrak.

Mukinja u medicini

Mukinja je narodni lijek za proljev te se od njezinih prokuhanih bobica radio lijek koji je pomagao i kod ostalih probavnih smetnji.

Također, od njezinog se lišća i bobica može raditi sirup za pomoć kod bolesti dišnih puteva i pluća.

Mukinja u kulinarstvu

Sirovi plodovi mukinje su nejestivi zbog prevelike količine parasobinske kiseline, ali postaju jestivi kuhanjem. Također, slađi su ako ih opari mraz, pa se bere kasno.

Od plodova se ukuhava fina i slatka kaša, a mogu se koristiti i za likere i sirupe. Osim toga se često dodaje kompotima i marmeladama ili voćnim želeima u kombinaciji s drugim slatkim voćem.

Posebno su fini voćni likeri ili vino od mukinje koje se više ne proizvodi u tolikoj količini.

Povijest

Mukinja je u Hrvatskoj autohtona vrsta, ali može se naći i u drugim dijelovima Europe, kao i na gorju Atlas u Africi. Nije poznato njezino točno porijeklo, ali je biljka koja se razmnožava pticama pa je zato jako raširena u Europi.

Mukinja se u Hrvatskoj rijetko spominje i nije zabilježena u literaturi. Postoji nekoliko zapisa o mukinji u parku Maksimir i u Gorskom kotaru kao jako lijepom drvetu zbog svog ukrasnog lišća.

Zanimljivosti

Mukinja ima posebno lijepo drvo koje je značajno za izradu ukrasnog predmeta. Od njezinog se drveta mogu izrađivati mali ukrasi ili dijelovi za namještaj. Drvo je dugotrajno i nije osjetljivo na udarce te je otporno na razne vremenske uvjete.

Iako njezina ljekovitost i hranjivost nisu dobili na značaju, ipak je opstala kao veoma ukrasna biljka.

Foto: Julie Anne Workman / CC