Jablan (lat. Populus nigra var. italica) je listopadno višegodišnje stablo koje ima stupastu krošnju i može narasti do 30 m. Dolazi iz porodice vrbovki (Salicaceae), a uz jablan najpoznatiji predstavnici ove porodice su vrba i topola. Koristi se za pošumljavanje i podrijetlom je s prostora zapadne i srednje Europe dok se invazivnom vrstom i ekološkim korovom smatra na područjima Argentine, sjeverne Amerike i južne Afrike.
Dugovječno je stablo koje nerijetko može doživjeti 200 - 300 godina. Brzorastuća je vrsta koja godišnje u prosjeku naraste oko 2 m s maksimalnim promjerom 2 - 3 m. Može rasti na 1.300 m. n. v. dok je na niske temperature jako osjetljiv. Pogodan je za sadnju i uzgoj u područjima s obilnim kišama, a zadovoljavajuća količina padalina je 38 - 140 cm.
Ima usku krošnju dok je deblo ravno s izdancima pri dnu. Iako može narasti jako visoko zanimljiva je činjenica da je korijenski sustav različit pa može biti plitak ili dubok, ovisno o vrsti tla u kojem se sadi. Upravo zbog toga se ne savjetuje sadnja u blizini kuća ili zgrada dok je preporučena minimalna udaljenost 2 m. Kora stabla je jako osjetljiva, tanka i sklona oštećenjima.
Stariji primjerci stabala imaju izbrazdanu koru s velikim neravninama obično tamnosmeđe boje. Listopadno je stablo čiji listovi u jesen mijenjaju boju u žutu nakon čega otpadaju. Duguljasti su i oblikom podsjećaju na dijamant sa zaobljenim krajevima čija je donja strana svijetlo zelena. Obično su iste dužine i širine 4 - 8 cm. Peteljke na kojima se nalaze listovi su tanke i plosnate.
Period cvjetanja je u rano proljeće prije potpunog izbijanja listova, dok se prvo cvjetanje može očekivati i u periodu zime, a obično se s prvim cvjetanjem čeka oko 6 godina, jer će jablan prvi put procvjetati između 4. - 10. godine. Iako podnosi sve vrste tla najbolje raste na vapnenastim tlima bogatim hranjivim tvarima s alkalnom pH vrijednošću.
Sadi se u plodoredima ili uz ograde kao zaštita od udara vjetra i to na međusobnoj udaljenosti od 2 m. Prihranjuje se 2 - 3 puta godišnje uravnoteženim gnojivom. Podnosi jako niske temperature do otprilike - 20°C o čemu ovisi i cvjetanje.
Srodnici
Uzgoj jablana
Jablan je vrsta koja je podrijetlom s područja Europe, a često se naziva i Lombardijska topola. Aklimatizirana je na širok raspon temperatura pa jednako dobro podnosi i visoke i niske temperature, one od 30°C do otprilike -20°C. Za rast mu je potrebno dobro drenirano tlo, dok najviše preferira vapnenasto. Grane su mu izrazito kratke i usmjerene prema gore dok korijenski sustav ovisi upravo o vrsti, ali bez obzira bio plitak ili dubok sadi se na minimalnoj udaljenosti od 2 m od kuća ili zgrada, dok neki savjetuju da to bude čak do 7 m.
Zbog brzine svoga rasta i konačne visine, idealna je vrsta stabla kao prirodna zaštita od vjetra. PH vrijednost tla bi trebala biti u rasponu između 6,0 - 8,0. Često se sadi kao rubno stablo ili kao ukrasno u parkovima. Iako se sadi kao stablo koje će štititi od direktnog udara vjetra prilikom sadnje treba paziti da ni on ne bude izložen jakim i konstantnim udarima jer može dovesti do prevrtanja.
Tlo
Zahtijeva sadnju u drenirano tlo sa širokim rasponom pH vrijednosti pa tako jednako dobro podnosi kisela i alkalna tla. Jednako kako dobro podnosi mokro tlo tako dobro podnosi i suhu sredinu posebice za vrijeme sušnih perioda. Najbolje podnosi umjerenu klimu i raste uz riječna korita, na rubovima šuma, nizinskih područja kao i u krajevima koja su bogata vodom, a isto tako nema problema s rastom u područjima čije je tlo siromašno i gdje prijeti oskudica vode.
Zbog velike visine koju može postići ne sadi se u posude nego kao ukrasna biljka isključivo direktno u tlo. Tijekom hladnog perioda nije ga potrebno dodatno zaštititi u vidu malčiranja jer je jedna od vrsta koja se jako brzo prilagođava klimi područja na kojem raste.
Klima
Najbolje raste u umjerenim klimama sa zadovoljavajućom dnevnom količinom sunca u trajanju od 8 sati. Najbolje raste na jugoistočnom području Amerike i južnoj Europi. Iako pupa u rano proljeće, ipak je povezano s temperaturom pa će na području gdje prevladavaju niže temperature pa će tako pupanje biti kasnije i količina pupova će biti znatno manja. Podnosi jako velike temperaturne razlike, a jednako uspješno može rasti i na temperaturi od 30°C kao i na onoj ispod -20°C. Idealna količina padalina bi trebala biti između 38 - 140 cm.
Vrijeme sadnje
Jablan je vrsta stabla koja većinom propada nakon 30 - 50 godina jer počinje obolijevati uslijed utjecaja raznih bolesti poput bakterijskog raka i plamenjače, kao i djelovanjem štetnika poput gusjenice ili lisnih ušiju. Sadi se direktno u tlo i na mjestu na kojem će biti osigurana maksimalna količina sunca.
Stablo je najbolje saditi u proljeće ili u jesen, nekoliko tjedana prije pojave prvog mraza, a prije sadnje se savjetuje područje sadnje očistiti od korova. Najbolji period za sadnju jablana je od sredine kolovoza do sredine listopada iako je vrijeme sadnje moguće produžiti sve do prosinca što će ovisiti o temperaturi zraka i tla, a sadnja je moguća ako je temperatura tla konstantno 10°C.
Slaganje kultura
Za ovu vrstu stabla nije karakteristično kombiniranje s drugim vrstama biljaka bilo da se radi o jednogodišnjim cvjetnicama ili višegodišnjim vrstama biljaka zbog njihove široke korijenske mreže koja može uzrokovati sušenje ili gušenje susjednih biljaka. Također, jablan je sklon truljenju korijena i raznim bolestima koje se mogu prenijeti na susjedne biljke. Najčešće se može vidjeti kako se sadi kao jedina vrsta u nizu bilo da se sadi kao rubna biljka ili kao ukrasna vrsta jer pruža veliku sjenu ispod koje se može uzgajati mali broj biljaka, primjerice hosta, mahovina, krespin, anjuga, kukurijek, srdašce, hajhera i plućnjak.
S obzirom na to da većina stabala obolijeva nakon 15 godina od bolesti koju uzrokuje bakterijski rak moguće ga je saditi u kombinaciji s nekim dugovječnim stablima poput plave smreke, ginko bilobe ili tuje.
Također se mogu saditi krajnje živice, japanska kamelija i pasji trn, ovisno o tome želite li bodljikave biljke u vrtu. U nekim područjima moguća je i sadnja aronije, ovisno o temperaturnim uvjetima.
Faza mirovanja
S obzirom na to da je jablan listopadno stablo, dolaskom jeseni lišće postupno mijenja boju u žutu nakon čega slijedi opadanje. Sa završetkom opadanja listova jablan ulazi u fazu mirovanja koja nastupa prvom hladnoćom i dolaskom zime. Nije vrsta biljke koja zahtjeva pretjerano održavanje pa zato malčiranje tla tijekom ovog perioda nije potrebno. Tijekom vegetacijske sezone biljku je dovoljno prehraniti 2 - 3 puta godišnje, a za vrijeme faze mirovanja moguće je obaviti orezivanje i uklanjanje suhih i bolesnih grana kako bi stablo bilo spremno za listanje u proljeće.
Sadnja jablana
Prije sadnje bilo koje vrste stabla, a osobito velikih vrsta poput jablana, preporučuje se čišćenje tla od korova kako bi se mogli osigurati uvjeti tla u kojima će se omogućiti kvalitetan rast korijena. Nakon uklanjanja korova tlo se ravna, a dodatna njega potrebna je tijekom prve godine kako bi se spriječila smrtnost biljke. Sadi se u dobro drenirano tlo obično na udaljenosti od 2 m, a sadnja ispod stabla se ne preporučuje i nije uobičajena zbog korijenskog sustava koji je jako invazivan bez obzira je li on plitak ili dubok.
Sadnjom na osunčano mjesto zadovoljit će se potreba za dnevnom količinom sunca i, iako biljka ne zahtjeva svakodnevno zalijevanje, oskudica vode u ljetnom periodu može dovesti do odbacivanja lišća u vegetacijskom periodu što svakako smanjuje njegov životni vijek.
Sadnja reznice
Jedini način razmnožavanja jablana je putem reznica, a postupak se odvija u rano proljeće kada se uzima reznica duga oko 15 cm i promjera oko 6 mm režući je ispod para listova. Nakon toga se skidaju listovi koji se nalaze na donjoj polovici ostavljajući samo 4 - 5 listova na vrhu. Reznicu je potrebno staviti u posudu ispunjenu mješavinom perlita i grubog pijeska nakon čega se zemlja nabija da ne bi došlo do stvaranja zračnih jastuka. Zalijevanje je redovito, posebice nakon sadnje, a stavlja se na djelomično sjenovito mjesto na otvorenom.
Reznica bi se trebala ukorijeniti za oko 2 tjedna nakon čega se presađuje u posudu od oko 15 cm gdje nastavlja rasti naredna 2 - 3 mjeseca, sve dok ne počne intenzivno rasti nakon čega slijedi presađivanje u jesen.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju gdje će se saditi jablan čišćenjem područja od korova i ravnanjem tla. Idealna sadnja je na mjestu gdje će mu biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost dok sadnju čak i na djelomično sjenovito mjesto nikako ne podnosi.
Podnosi gotovo sve vrste tla dok preferira vapnenasto gdje pH vrijednost u granicama između 6,0 - 8,0. Najčešće se sadi kao biljka u nizu posebno uz rubove cesta, a može se vidjeti u močvarnim područjima i u područjima uz jezera kao ukrasna vrsta stabla čije su grane relativno kratke i rastu okrenute prema gore.
Nakon sadnje, tlo je moguće prihraniti organskim kompostom ili gnojivom s visokim sadržajem dušika i zaliti kako bi se zaštitio korijenski sustav. Ne preporučuje se prihranjivanje više od 2 - 3 puta godišnje.
Uzgoj u vrtu
Važno je naglasiti da je korijenje uvijek potrebno držati vlažnim, a prije sadnje potrebno je iskopati dovoljno veliku rupu da bi moglo stati razvijeno korijenje. Savjetuje se iskopati rupu dvostruko veću od korijenske bale koja se presađuje, a stablo bi trebalo stajati ravno. Nakon što se postavi, rupa se puni ostatkom zemlje lagano je nabijajući kako bi se ispunili zračni džepovi. Dobro bi bilo prilikom sadnje kombinirati ispunjavanje rupe zemljom i zalijevanje kako bi se omogućilo korijenskom sustavu što brže prilagođavanje. Tretiranje vodom bi trebalo biti kontinuirano dok se sadnica stabla ne uspostavi na mjestu.
Uzgoj u posudama
Zbog tendencije jako brzog rasta (otprilike 1,8 m godišnje) ne savjetuje se uzgoj u posudama kao ni sadnja u stakleniku. Obično se, nakon što sadnica naraste 15 cm, nastavlja s uzgojem u djelomičnoj sjeni 2 - 3 mjeseca nakon čega slijedi sadnja na otvoreno tijekom jeseni.
Uzgoj u stakleniku
Kao i kod uzgoja u posudama, s obzirom da jablan brzo raste, ne preporučuje se sadnja u stakleniku, osim uzgoja i zaštite mladica.
Održavanje nasada
Stablo se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od 2 m ovisno, a sadnici je poželjno osigurati cjelodnevnu sunčevu svjetlost s preporučenom dnevnom količinom sunca u trajanju od 8 sati. Iako se preporučuje sadnja s minimalnom udaljenosti od 2 m moguća je sadnja i na udaljenosti od oko 7 m, posebice ako se radi o zgradama i kućama.
Jablan se sadi podalje od dalekovoda, cjevovoda i septičkih jama zbog visine i invazivnog korijenskog sustava. Ovo višegodišnje stablo treba redovito zalijevati prvu godinu nakon sadnje. Jako dobro podnosi velike temperaturne razlike što ovisi o sredini u kojoj raste. Područje oko jablana potrebno je redovito održavati čistim od korova.
Održavanje i njega
Jablan je jednostavno održavati jer zahtijeva samo godišnje orezivanje i redovno zalijevanje, a u slučaju velikih vrućina potrebno je češće zalijevati. Orezivanjem biljke nakon opadanja listova za vrijeme faze mirovanja koja nastupa dolaskom zime i hladnijeg perioda održava se njegovo okruženje čistim i potiče rast novih grana svake sezone. Prvu godinu jablan ne zahtijeva orezivanje nego je dovoljno samo čišćenje područja oko stabla, a kasnije je biljku potrebno orezati u smislu uklanjanja suhih, bolesnih i bočnih grana. Pretjerano orezivanje može oštetiti biljku i zaustaviti rast, a tijekom zime nije potrebno dodatno malčiranje tla jer se radi o izuzetno otpornoj vrsti.
Zalijevanje
Jablan preferira tla koja su vlažna do polusuha i unatoč tome što korijenje voli biti vlažno, pretjerano zalijevanje bez moguće odgovarajuće drenaže može biti štetno za biljku jer dolazi do obolijevanja biljke i truljenja korijena. Idealna količina vode je otprilike 2,5 cm svaka 2 tjedna, dok za vrijeme ljeta i sušnih perioda potreba za zalijevanjem treba biti veća i zalijeva se jednom tjedno. Vlažnost tla i potreba za vodom može se provjeriti digitalnim mjeračem vlage ili ubadanjem drvenog štapića u tlo da bi se vidjelo ima li vlažnosti u području oko korijena.
Gnojidba
Stablo nije ovisno o prihranjivanju niti malčiranju tla zbog svoje iznimne otpornosti na temperaturne promjene. Iako ono ne zahtijeva navedene radnje nije greška ako se prihrani 2 - 3 puta godišnje i to uglavnom za vrijeme vegetacijskog perioda što se prvenstveno odnosi na prvu godinu rasta. Moguće ga je prihraniti gnojivom s visokim sadržajem dušika i organske tvari kao i uravnoteženim organskim gnojivom u omjeru 20 - 20 - 20 ili 10 - 10 - 10 s tim da se gnojivo ne stavlja direktno oko korijena nego na malo većoj udaljenosti od debla.
Razmnožavanje
Razmnožavanje se odvija isključivo reznicama i to u proljeće kada prođe faza mirovanja i nastupi vegetacijski period. Nepoznata je metoda razmnožavanja sjemenom pa se razmnožavanje provodi isključivo navedenom metodom. Reznice se nakon sadnje drže na zasjenjenom mjestu nekoliko mjeseci dok ne nastupi intenzivan rast nakon čega se sade na odgovarajuće mjesto bilo da se radi o sadnji uz rubove cesta ili u dvorištima kao obrana od vjetra.
Presađivanje
Idealno vrijeme presađivanja jablana na otvoreno je jesen, u periodu od kolovoza do listopada, a prije presađivanja sadnice tlo treba biti pripremljeno. Rupa treba biti dvostruko veća i dublja od korijenske bale. Sadnica treba imati najmanje 4 - 5 listova, a idealna je sadnja na sunčano mjesto koje se prethodno treba očistiti od korova i vegetacije.
Prilikom presađivanja potrebno je napraviti određeni međusobni razmak od najmanje 2 m, dok neki preporučuju i 7 m. Dno rupe treba biti ispunjeno zemljom nakon čega se stavlja sadnica koja se zatrpava preostalim materijalom i nabija kako bi se spriječilo stvaranje zračnih džepova.
Nakon sadnje, tlo je potrebno zaliti odgovarajućom količinom vode kako bi se sačuvala vlažnost dok je prihranjivanje moguće 2 - 3 puta godišnje posebice u prvoj godini sadnje kako bi se omogućilo stablu da prilagodi novi korijenski sustav.
Rezidba
Zahvaljujući stupastom obliku koji stvara nije potrebno rezanje zbog oblikovanja nego se rezidba odvija da bi se uklonile suhe i bolesne grane. Grane jablana su kratke i formiraju se s rastom prema gore pa je upravo zbog toga potrebno jako malo intervencija. Kora je jako tanka i stablo je svojom strukturom dosta osjetljivo i često mu prijeti lomljenje. Uklanjanje suhih i mrtvih grana odvija se za vrijeme faze mirovanja ili u rano proljeće prije nego nastupi intenzivna faza rasta. Uklanjaju se i donje grane koje crve hranjive tvari iz zemlje i usporavaju rast stabla. Prije rezidbe potrebno je škare dezinficirati kako ne bi došlo do obolijevanja stabla.
Pomlađivanje
Pomlađivanje je ključno za jablan jer mu se tako produžuje životni vijek i poboljšava izgled. Kao višegodišnja listopadna biljka rastom zahtijeva redovno održavanje posebice za vrijeme vegetacije. Najčešći način pomlađivanja je rezanjem grana koje kvare oblik, grana koje niču sa sredine ili dna stabla ili uklanjanjem starih, osušenih i bolesnih grana ostavljajući manje i novije grane. Pomlađivanje se odvija u proljeće prije formiranja novih listova kako bi se biljka mogla u potpunosti obnoviti, a ujedno i uklanjanjem suhih grana poboljšava se i cirkulacija zraka kako bi se omogućilo dopiranje više svjetla i time spriječilo obolijevanje stabla.
Zaštita od vjetra
Iako jablan sam služi drugim biljkama kao zaštita od vjetra, mladice je potrebno donekle zaštititi od direktnog udara vjetra kako bi se spriječilo oštećenje krošnje, prekidanje grana i deformacija stabla. Jablan se može zaštititi izbjegavanjem sadnje na vjetrovitim područjima, posebice livadama ili postavljanjem žičane ograde oko stabla. Također, može biti korisno redovito skraćivati krošnju kako bi se osiguralo da vjetar ne preopterećuje stablo.
Priprema za sljedeću sezonu
Uklanjanjem osušenih i bolesnih grana poslije perioda listanja, odnosno za vrijeme faze mirovanja, osigurat će se da jablan u sljedećem vegetacijskom periodu ima bujnije lišće. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će jablan uspjeti sljedeću sezonu.
U zimskom periodu tlo nije potrebno zaštititi organskim kompostom jer podnosi velike temperaturne promjene i ima visoku stopu preživljavanja niskih temperatura. Mlada sadnica koja je posađena u posudu stavlja se na zasjenjeno mjesto gdje će biti zaštićene od direktnog udara vjetra, a u jesen se sadi na prethodno predviđeno mjesto gdje će mu se osigurati određena izloženost suncu kao i drugi uvjeti potrebni za rast.
Bolesti
Iako je vrsta stabla koja se smatra dugovječnom i jako otpornom vrstom što se posebice odnosi na velike temperaturne oscilacije, jako je osjetljiva na razne bolesti što se posebice odnosi na bakterijski rak koji napada biljku nakon 15 godina starost, pepelnicu, pjegavost lišća i hrđu.
Bakterijski rak
Bakterijski rak uzrokuje gljivica Leucostoma kunzei koja je često prisutna na zdravim granama. Slab je patogen i ne dovodi do propadanja cijele biljke nego pojedinačnih grana, a pored stabla jablana najčešća meta su mu plava smreka, crveni cedar i jela. Infekcija se manifestira početno na gornjim granama čiji listovi počinju mijenjati boju u žutu i postupno opadaju.
Javlja se tijekom ljetnog perioda odnosno kada je temperatura viša od 30°C gdje se povećava pojava mrtvih grana koje je potrebno ukloniti. Propadanju grana prethodi savijanje i mlitavost neposredno nakon gubljenja listova. Zato se savjetuje redovno orezivanje kako bi se mogle bolje identificirati zaražene grane. Ne postoji metoda kojom bi se mogla izliječiti navedena bolest.
Pepelnica
Pepelnica (lat. Golovinomyces cichoracearum) je folijarna bolest ili bolest lišća koje se očituje pojavom praškaste plijesni na donjoj strani lista jablana. Bolest uzrokuje izobličenje lista, a najčešće se pojavljuje na stablu koje je posađeno na mjestu gdje je velika koncentracija vlažnosti što pogoduje razvoju pepelnice. Patogen se širi sporama koje se prenose zrakom i mogu se raspršiti na jako velike udaljenosti, a bolest se može riješiti korištenjem brojnih kemijskih sredstava, kao i biofungicida.
Pjegavost lišća
Pjegavost lišća (lat. Septoria cannabis) je bolest koju uzrokuju patogene bakterije, a očituje se pojavom žutih mrlja na donjoj strani listova i u unutrašnjosti krošnje posebice među gustim granama gdje nema dovoljne cirkulacije zraka. U početku su mrlje jako male smeđe ili sive boje veličine 5 - 7,5 mm, a kako se povećavaju postaju sve nepravilnije. Rezultat bolesti je opadanje lišća, a u ekstremnim uvjetima može otpasti 50 - 90% lišća.
Pojava pjegavosti je uzrokovana povećanom vlagom odnosno kako biljka raste i krošnje postaju gušće povećava se vlažnost dok se tijekom kišovitog vremena bolest može jako brzo širiti. Možemo je spriječiti uklanjanjem starog lišća s biljke i zalijevanjem točno oko stabla. Na tržištu postoje brojni fungicidi čijom se primjenom može uspješno liječiti pjegavost.
Hrđa
Hrđa je bolest koja se kod jablana najčešće javlja u periodu ljeta, a nerijetko oštećuje bočne pupove mladih stabala dok se završni mogu iskriviti i na koncu osušiti. Bolest uzorkuju gljivice iz roda Chrysomyxa točnije Chrysomyxa weirri i Chrysomyxa ledicola, a očituje se pojavom žutih listova na kojima se stvaraju mjehurići koji uslijed pucanja otpuštaju spore i vrlo jednostavno inficiraju okolne listove. Za suzbijanje hrđe ne preporučuje se korištenje fungicida jer se zaraženi listovi ne mogu liječiti. Infekcija nije smrtonosna već predstavlja estetski problem i ne pogađa stablo svake godine, a najviše se može zadržati dvije godine.
Štetnici
Kako je osjetljiv na bolesti tako je jednako laka meta i za brojne štetnike što je neobično, jer je kao vrsta jako prilagodljiv i može opstati kako na suhom tlu tako i na relativno vlažnom. Opadanjem listova, jablan zahtijeva redovito čišćenje područja oko i ispod stabla kako bi se smanjila pojava bolesti i štetnika. Zbog jako krhkih grana zahtijeva se također redovito uklanjanje istih kako bi se poboljšala cirkulacija zraka i spriječilo inficiranje zdravih grana. Štetnici koji su karakteristični za ovu vrstu stabla su gusjenice, lisne uši i svrdlaši.
Gusjenica
Gusjenica uglavnom napada sama što u tom slučaju ne uzrokuje previše štete, a zarazu ovim štetnikom je moguće vrlo lako uočiti jer se hrane novim izdancima uslijed čega izdanak poprima smećkastu boju. Najbolje djeluju po toplom vremenu dok je uklanjanje oštećenih grana najučinkovitija metoda suzbijanja koje se uslijed odstranjivanja stavljaju u vrećice. Umjesto toga mogu se koristiti i prirodne predatore poput parazitske ose i muhe kako bi se kontroliralo njeno širenje ili ručnim sakupljanjem i uklanjanjem bez korištenja ikakvih kemikalija.
Lisna uš
Lisna uš (lat. Aphidoidea) je štetnik koji se nalazi na donjoj strani lišća i boravi u skupinama, jede lišće jablana praveći sitne rupice i ispuštajući ljepljivu tvar tzv. mednu rosu što uzrokuje promjenu boje listova i na kraju uvenuće. Toplina i vlažni uvjeti idealni su za boravak lisnih ušiju na stablu. Izbjegavanjem sađenja više sadnica jablana na maloj udaljenosti kao i ispiranjem listova vodom može se spriječiti pojava lisnih ušiju. Proizvodi koji se mogu koristiti, a da nisu otrovni odnosno sadrže prirodne komponente su repičino ulje dok se za veću najezdu koristi insekticidni sapun ili otopina češnjaka i sredstva za pranje posuđa kao i kombinacija kiselog mlijeka, vode i brašna.
Svrdlaši
Svrdlaši su skupina insekata koja poliježu svoja jaja unutar drveća. Žvaču koru stabla polako ga uništavajući, a vremenom mogu opasati stabla ili grane što uzrokuje lomljenje pod pritiskom. Osim kore napadaju i grane. Rupe su uglavnom okrugle ili duguljaste, a oboljela stabla je lakše zamijeniti novima nego liječiti. Stablo se uklanja radi sigurnosti jer dolaskom prvog jakog vjetra prijeti opasnost od lomljenja. Ako je jablan zaražen toliko da se može liječiti onda se koriste insekticidi poput karbarila, klorpirifosa ili permetrina koji uslijed korištenja ostaju na stablu nekoliko tjedana, a zahtijeva se pokrivanje cijele površine navedenim insekticidima.
Upotreba jablana
Svrha jablana je prvenstveno ukrasnog karaktera, a u nekim područjima koristiti se i kao zaštita od udara vjetra iako se radi o vrsti koja je unatoč svojoj visini izuzetno krhka. Nerijetko se može vidjeti kao biljka za obrubljivanje golf terena, a iznenađujuće ima širok spektar djelovanja kako u tradicionalnoj tako i u modernoj medicini.
Lisni pupoljci jablana sadrže glikozid koji se u organizmu pretvara u salicilnu kiselinu, a pupoljci se koriste pri liječenju želučanih i bubrežnih tegoba, za liječenje prehlade, upale sinusa, reume, artritisa, gihta i suhe kože. Kora jablana djeluje protuupalno i služi kao antiseptik, a također ima i diuretično djelovanje. Kora se uzima s bočnih grana, a za vanjsku upotrebu koristi se kod liječenja ozeblina, hemeroida i inficiranih grana.
Zanimljivosti
U Italiji se drvo nekada koristilo kao materijal od kojeg se proizvodio sanduk za grožđe.
Muške sadnice jablana imaju veliku koncentraciju peludi što može izazvati poteškoće disanja, curenja nosa i suzenja očiju, a zbog svoje drvenaste note nekada se koristio pri izradi parfema.
Jablan se često još naziva i Lombardijska topola, a značenje punog latinskog naziva Populus nigra var. italica dolazi od latinskih riječi Populus (arbor - populi ili drvo naroda), nigra (crna) i italica (naziv za područje na kojem se najčešće može naći točnije područje Lombardije). Mutacija je muške crne topole (lat. Populus nigra).
Kraljevsko hortikulturno društvo je 1993. godine jablanu kao vrsti je dodijeljena nagrada za vrtne zasluge.
Bjelogorično drveće
Jablan je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim jablana, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Bluesnap/Pixabay
Odgovori