Pasji trn (lat. Hippophae rhamnoides) poznat je i pod nazivom vučji trn, a radi se o zimzelenoj višegodišnjoj bici koja se često viđa u obliku guste šikare. Pripada porodici zlolesinovki (Elaeagnaceae) čiji su poznati predstavnici zlolesina, jesenska malina i srebrna bobica. Smatra se endemičnom vrstom koja je široko rasprostranjena u Aziji, uključujući regije poput Tibeta, Kine, Indije i Rusije. Također se može pronaći u dijelovima Europe i sjeverne Amerike.
Raste na različitim visinskim zonama, od obalnih područja do visokih planinskih regija. U Himalaji se može naći na visinama između 2.000 - 4.000 m n. v. Optimalna temperatura za rast i razvoj biljke je između 15 - 25°C, ali može preživjeti i niže temperature.
Može doseći visinu između 2 - 4 m, ovisno o uvjetima rasta i vrsti biljke dok u optimalnim uvjetima može postati veliki grm s razgranatom krošnjom. Dvodomna je biljka gdje muški primjerci proizvode muške cvjetove dok ženski proizvode ženske cvjetove i plodove. Cvjetanje se događa u proljeće, obično od travnja do svibnja, a cvjetovi su mali, neupadljivi i neugledni, ali iznimno važni za oprašivanje i plodonošenje.
Plodovi sazrijevaju u kasno ljeto ili ranu jesen uglavnom od kolovoza do rujna. U pitanju su male bobice ovalnog oblika koje se često nazivaju "bokvica", a čija boja može varirati od narančaste do crvene te sadrže bogatstvo hranjivih tvari uključujući vitamine, minerale, antioksidante i esencijalne masne kiseline.
Pasji trn ima dobru otpornost na sušu i obično dobro podnosi suše nakon što se uspostavi. Međutim tijekom prvih nekoliko godina nakon sadnje biljka će trebati redovno zalijevanje kako bi se uspješno ukorijenila. Malčiranje tla oko korijena može biti korisno za zadržavanje vlage, inhibiciju rasta korova i zaštiti korijena od ekstremnih temperatura. Može se koristiti organski materijal poput slame, suhog lišća ili komposta. Prilikom sadnje preporučuje se ostaviti dovoljno prostora između biljaka kako bi imale dovoljno prostora za rast, a općenito se preporučuje razmak 0,5 - 1 m, dok se udaljenost između redova savjetuje 2 - 3 m čime će osigurati dobra cirkulacija zraka, pristup svjetlosti i olakšati održavanje biljaka.
Iako preferira sunce može rasti u djelomičnoj hladovini, ali u takvim uvjetima može imati smanjen rast. Ako se uzgaja u hladnijim područjima treba osigurati dovoljno svjetlosti tijekom dana.
Vrste pasjeg trna
Iako je pasji trn prilično poznata biljka on broji tek nekoliko vrsta, točnije 7 - 8 od kojih se najčešće mogu vidjeti Hippophae gyantsensis, Hippophae litangensis, Hippophae neurocarpa, Hippophae salicifolia i Hippophae goniocarpa.
Hippophae gyantsensis
Hippophae gyantsensis odnosno Gyantsenov pasji trn je endemična biljka za Tibet i kinesku provinciju Sichuan. Listopadni je grm koji može doseći visinu 1 - 3 m, ima svijetlo sive grane s trnjem, a listovi su uski i duguljasti slični listovima vrbe. Cvjeta od travnja do svibnja kada proizvodi male, neugledne cvjetove. Nakon cvatnje razvija plodove koji su obično crvene boje, ovalnog oblika i sadrže 1 ili 2 sjemena. Plodovi su jestivi i bogati hranjivim tvarima, a koriste se u prehrambenoj industriji i tradicionalnoj medicini zbog visokog sadržaja vitamina C, antioksidansa i drugih hranjivih tvari. Prilagođen je suhim i hladnim uvjetima i raste između 2.800 - 4.000 m n. v. Ova vrsta ima visoku otpornost na sušu, slanost tla i ekstremne temperature.
Hippophae litangensis
Hippophae litangensis poznat je pod nazivom Litangov pasji trn i vrsta je karakteristična za provinciju Sichuan. Može doseći visinu 2 - 4 m, ima izdužene sivo-zelene listove koji su tipični za pasje trnove. Cvjetovi su mali i obično se pojavljuju u proljeće. Plodovi su crvene boje i ovalnog oblika. Raste između 3.500 - 4.200 m n. v. Prilagođen je hladnim i sušnim uvjetima i može podnijeti slanost tla i ekstremne temperature koje se kreću 30 - 40°C ispod nule.
Hippophae neurocarpa
Hippophae neurocarpa ili pasji trn s dugačkim plodovima je vrsta koja je zastupljena na prostoru jugozapadne Kinu posebice u pokrajini Yunnan. Može narasti 1 - 3 m, a karakterističan je po dugim, tankim granama i srebrnkastim lišćem koje ima dlakave donje strane. Cvjetovi se, kao i u ostalih vrsta, pojavljuju u proljeće. Plodovi su crveni i bogati hranjivim tvarima uključujući vitamine C i E, karotenoide i masne kiseline. Raste na 1.500 - 3.000 m n. v. i preferira sunčana ili polusunčana mjesta, a dobro podnosi i sušne uvjete. Tlo treba biti dobro drenirano i blago kiselo do neutralno. Plodovi se koriste u prehrambenoj industriji kao sastojak sokova, džemova, čajeva i dodataka prehrani. Također se koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava uključujući jačanje imunološkog sustava, poboljšanje probave i kožne probleme. Može podnijeti temperature 25 - 30°C ispod 0°C tijekom zime i 20 - 30°C u ljetnom periodu.
Hippophae salicifolia
Hippophae salicifolia ili vrbolisni pasji trn je vrsta koja se nalazi u nekoliko zemalja južne i srednje Azije uključujući Indiju, Nepal, Butan i Tibet. Naraste 2 - 5 m, a karakterističan je po duguljastim i uskim listovima sličnim lišću vrbe sivo-zelene boje i prekriven sitnim dlačicama s donje strane. Muški cvjetovi su žute boje dok su ženski cvjetovi zelenkasti. Nakon oprašivanja biljka razvija male, sočne plodove narančaste boje. Plodovi su jestivi i bogati hranjivim tvarima uključujući vitamine, minerale i antioksidante. Može rasti na 2.000 - 4.000 m n. v. i ima prilagodljivost na hladne klimatske uvjete. Može podnijeti vrlo niske temperature često ispod -20°C koje prevladavaju na visinskim područjima gdje raste. Također može podnijeti ljetne temperature između 20 - 30°C.
Hippophae goniocarpa
Hippophae goniocarpa, odnosno pasji trn s uspravnim granama podrijetlom je s prostora Tibeta i može narasti 2 - 4 m. Nakon oprašivanja razvija male i mesnate plodove crvene boje. Preferira sunčana mjesta i raste na 2.500 - 4.000 m n. v. Plodovi se pojavljuju u kasno ljeto ili ranu jesen, a temperature na kojima uspijeva biljka iste su kao i kod prethodno opisane vrste. Isto kao i ostale vrste ima široku primjenu u tradicionalnoj medicini i prehrambenoj industriji.
Uzgoj pasjeg trna
Pasji trn preferira sunčana ili polusunčana mjesta s dobro dreniranim tlom kojeg je, prije sadnje, potrebno pripremiti uklanjanjem korova i poboljšavanjem strukture tla dodavanjem organske tvari poput komposta ili stajskog gnoja. Sadi se na međusobnom razmaku redova 2 - 3 m, a preporučena količina dnevne svjetlosti je 6 - 8 sati. Može rasti i preživjeti i na područjima s manje sunca, ali će možda imati smanjen prinos plodova ili sporiji rast. U takvim uvjetima biljka može biti manje gusta i razvijena, ali i dalje će moći rasti i preživjeti. Pasji trn preferira redovno zalijevanje posebno tijekom sušnih razdoblja i savjetuje se izbjegavati pretjerano natapanje ili zadržavanje vode oko korijenja.
Tlo
Preferira dobro drenirana, umjereno plodna tla, a najbolje uspijeva u tlima koja su propusna, dobro drenirana i bogata organskom tvari. Tlo bi trebalo biti dovoljno rastresito kako bi korijenje moglo nesmetano rasti i razvijati se. Najbolje raste u pjeskovitim, ilovastim i kamenim tlima čija je pH vrijednost između 5,5 - 8,3, iako je za ovu biljku optimalna između 6,0 - 7,0. Ako je pH tla previsok može se dodati organski materijal poput treseta ili komposta kako bi se snizila pH vrijednost. Ako je pH tla prenizak regulira se dodavanjem vapna ili pepela kako bi se podigla pH vrijednost.
Klima
Najbolje podnosi umjereno hladnu do hladnu klimu i može rasti na područjima s umjerenom kontinentalnom klimom, umjerenom planinskom klimom i hladnim subarktičkim klimama. Iako može preživjeti temperature i do -40°C tijekom vegetacijske sezone, optimalne temperature za rast su između 15 - 25°C. Izuzetno je prilagodljiv i raste na područjima s različitim količinama padalina, a općenito preferira umjerenu do visoku količinu padalina, ali može preživjeti i u sušnijim uvjetima. Idealno, biljka bi trebala dobiti najmanje 500 - 600 mm padalina godišnje.
Vrijeme sadnje
Pasji trn se obično sadi u rano proljeće ili jesen, krajem ožujka ili početkom travnja i krajem rujna ili početkom listopada. Idealna temperatura za sadnju je između 10 - 20°C što omogućuje dobro ukorjenjivanje i prilagodbu novom okruženju. Korijenski sustav treba biti dobro pokriven kako bi se osigurala stabilnost biljke, a preporučena dubina sadnje je oko 30 cm osiguravajući ravnomjernu raspodjelu i pravilno pokrivanje korijena. Preporučeni međusobni razmak ovisi o namjeni sadnje pa tako ako se sadi kao pojedinačna biljka preporučeni razmak je 2 - 3 m, a ako se sadi za formiranje žive ograde razmak može biti 0,5 - 1 m.
Slaganje kultura
Iako se uglavnom najčešće može vidjeti samo sa sadnicama iste vrste, nije mu strana sadnja i s drugim biljkama koje podnose iste uvjete tla, temperature i količine vlažnosti. Može ga se saditi s biljkama poput japanske jabuke (kakija), papra, dinje, krastavca, tikava i bundeva.
Postoji nekoliko biljaka s kojima se ne preporučuje zajednička sadnja iz različitih razloga pa se tako izbjegava sadnja s biljkama koje imaju plitko korijenje poput plamenca, bršljana koji može preuzeti prostor i ometati rast i razvoj pasjeg trna kao i ambrozije, koprive, divlje vinove loze ili kukute.
Faza mirovanja
Faza mirovanja je period u koji biljka ulazi obično tijekom zime kada temperature padaju i svjetlosni uvjeti se smanjuju. Trajanje faze mirovanja može varirati ovisno o vrsti, traje nekoliko mjeseci i završava u proljeće. Tijekom faze mirovanja listovi otpadaju i biljka ima manju aktivnost te je vrijeme kada se priprema za obnavljanje rasta i razvoj u proljeće. Malčiranje tla može biti korisno kako bi se zaštitilo korijenje od niskih temperatura i održala vlažnost tla, slojem organskog materijala poput komposta, slame ili sjeckanog lišća što će pomoći u očuvanju temperature tla i smanjenju isparavanja vlage.
Sadnja pasjeg trna
Najčešće se sadi u proljeće prije nego što započne aktivni rast biljke, kada je tlo dovoljno zagrijan i kada je prošla opasnost od jakog mraza. Rupa mora biti dovoljno duboka da može primiti korijenje, a sadi se držeći ga uspravno i pokrivajući korijenje zemljom. Nakon sadnje preporučuje se temeljito zaliti sadnicu kako bi se potaknuo početni rast korijenja. U prvih nekoliko tjedana nakon sadnje potrebno je redovno pratiti vlažnost tla i zalijevati biljku posebice ako je tlo suho. Važno je održavati tlo vlažnim, ali i izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje može dovesti do truljenja korijena.
Uobičajena dubina je otprilike jednaka dubini korijenskog sustava sadnice. Idealno je saditi sadnicu kada je visine 30 - 60 cm, a preporučeni razmak između biljaka pasjeg trna prilikom sadnje može ovisno o namjeni i vrsti uzgoja.
Sadnja sjemena
Pasji trn se može uzgajati iz sjemena, a ako se skuplja iz postojeće biljke onda ga je potrebno očistiti od pulpe i osušiti. Tlo u koje će se saditi mora biti dobro drenirano i bogato organskom tvari, a kvalitetu ćemo poboljšati dodavanjem komposta ili humusa. Sjeme se može se sijati izravno u tlo na dubinu 1 - 2 cm ili u posudu iz koje će se kasnije presaditi na otvoreno tlo. Treba ga položiti na površinu tla i lagano pokriti tankim slojem supstrata.
Nakon sjetve tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim, a proces klijanja traje obično nekoliko tjedana iako može proći i više vremena. Potrebno je osigurati dovoljno svjetlosti i topline i temperaturu 20 - 25°C. Kad sadnica naraste dovoljno može se presaditi na željeno mjesto na otvorenom uz dovoljan razmak između sadnica kako bi bilo dovoljno prostora za rast.
Sadnja sadnice
Sadnicu je najbolje saditi u kasnu jesen ili rano proljeće, a prije sadnje potrebno je iskopati dovoljno duboku i široku jamu kako bi se korijenje moglo proširiti. Preporučuje se kopanje jame nešto dublje i šire od korijenske kugle sadnice. Ako je sadnica u kontejneru potrebno je pažljivo vađenje iz posude, a ako je u golom korijenu treba vidjeti je li korijenje zdravo i ima li oštećenja. Sadnica se stavi u jamu tako da je gornji dio korijenske kugle u ravnini s površinom tla. Dodaje se tlo oko korijena i lagano pritiska kako biste osigurala stabilnost sadnice. Odmah nakon sadnje potrebno je zalijevanje kako bi se pružilo dovoljno vode.
Kalemljenje
Pasji trn je moguće kalemiti i može se koristiti za razmnožavanje određenih sorti ili za kombiniranje svojstava različitih biljaka. Uobičajene metode kalemljenja koje se koriste uključuju kalemljenje pupova, kalemljenje od pupova na živicu ili kalemljenje na izbojke.
Kalemljenje pupova uključuje uklanjanje pupa sa sorte koju treba kalemiti i umetanje u unaprijed pripremljenu podlogu. Reznica s pupom se umetne u rez na podlozi, a zatim prekrije plastičnom vrećicom ili trakom kako bi se osigurala vlažnost i zaštita reznice dok se ne poveže s podlogom.
Kalemljenje od pupova na živicu uključuje izrezivanje pupova sa sorte koja se kalemi i umetanje na biljku podloge u obliku rezane grančice ili živice. Pup se umetne u rez na biljci podloge, a zatim se veže ili poveže kako bi se osiguralo pravilno spajanje.
Kalemljenje na izbojke uključuje izrezivanje izbojaka sa željene sorte i umetanje na reznice pasjeg trna. Izbojak se umetne u reznice pasjeg trna, a zatim se osigura pomoću vrpce ili trake kako bi se spriječilo pomicanje. Važno je osigurati da se za kalemljenje zdrava sadnica bez bolesti, a također je važno pravilno dezinficirati alat kako bi se spriječilo prenošenje bolesti. Proces prilagodbe može trajati nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci ovisno o vrsti, uvjetima rasta i korištenoj metodi kalemljenja, a prvi znakovi oporavka su pojava novog rasta, zelenila ili korijenja.
Uzgoj u vrtu
Može se uzgajati kao samostalna biljka, a sadi se na mjestu na kojem će mu biti osigurano 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti. Raste u različitim vrstama tla čija je preferirana pH vrijednost 5,5 - 8,3, a razmak između sadnica 0,5 - 1 m. Iako je otporan na vjetar mlade sadnice mogu biti osjetljive pa se često može vidjeti posađen uz zaštitnu ogradu ili živicu radi smanjenja izloženosti vjetru. Također se preporučuje da bude udaljen najmanje 2 - 3 m od kuće i cijevi kako bi se izbjegao bilo kakav utjecaj na temelje ili ometanje cjevovoda.
Uzgoj u stakleniku
Nije nepoznato uzgajanje u stakleniku sve dok se poštuju temperatura i vlažnost zraka. Idealna vlažnost zraka kreće se između 40 - 60%, a prevelika vlažnost može pridonijeti razvoju gljivičnih bolesti dok suhi zrak može uzrokovati isušivanje biljke. Sadi se u staklenik koji pruža dovoljno sunčeve svjetlosti i ventilacije s najmanje 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti dnevno. Optimalne temperature su između 15 - 25°C, s tim da u stakleniku ne bi trebala prelaziti 30°C jer to može uzrokovati stres i smanjiti produktivnosti biljke. Biljka se mora redovito hraniti tijekom vegetacijske sezone s uravnoteženim gnojivom bogatim dušikom, fosforom i kalijem.
Uzgoj u posudama
Iako može narasti otprilike 2 - 4 m, kada se sadi u posudi često ostaje manji i kompaktniji. Preporučuje se izabrati posudu koja omogućava dobru drenažu, a može se saditi u plastičnoj, keramičkoj ili glinenoj posudi. Mora biti dovoljno duboka i široka kako bi korijenje imalo prostor za rast, a preporučena dubina je 30 - 40 cm. U jednu posudu obično se sadi jedna sadnica tako što se postavi u sredinu posude, doda supstrat oko korijenja i nježno pritisne kako bi se osigurala stabilnost, a ako želimo posaditi više sadnica onda se preporučuje međusobni razmak oko 30 cm.
Održavanje nasada
Pravilno održavanje nasada pasjeg trna uključuje redovno zalijevanje sadnica, prihranjivanje prema planiranom kalendaru gnojidbe, orezivanje kako bi se potaknuo rast i vršilo oblikovanje, malčiranje tla prirodnim malčom u debljini 5 - 10 cm koristeći usitnjene listove, slamu ili kompost. Redovnim pregledavanjem smanjuje se mogućnost oboljenja biljke, a plodovi se beru u kasno ljeto ili jesen.
Sadnice koje su posađene preblizu jedna druge mogu dovesti do međusobnog dodirivanja što uzrokuje trenje i rezultira oštećenjem kore. Također, grane koje se preklapaju mogu stvarati sjenu jedna drugoj što utječe na količinu svjetlosti koja dolazi do donjih dijelova i samim tim usporava rast i razvoj tih dijelova. Ako se grane dodiruju onda se mogu natjecati za hranjive tvari, vodu i svjetlost.
Održavanje i njega
Biljka zahtijeva određeno održavanje kako bi se osiguralo zdravlje, rast i produktivnost. Orezivanjem, prorjeđivanjem i pomlađivanjem osigurava se zdraviji rast biljke i prostor za stvaranje novih grana koje će, kada dođe vrijeme za to, biti prekrivene malim narančastim plodovima. Alat koji se koristi prilikom održavanja i njege mora biti čist i dezinficiran kako bi se spriječilo širenje potencijalne zaraze. Ako se pravilno održava može imati relativno dug životni vijek pa tako u prirodi može živjeti 30 - 40 godina dok u vrtovima obično traje između 10 - 20 godina.
Zalijevanje
Zalijevanje pasjeg trna važno je za održavanje optimalne razine vlažnosti tla posebno tijekom sušnih razdoblja ili dok je biljka još mlada i razvija korijenski sustav. Prilikom zalijevanja potrebno je imati na umu da tlo treba biti ravnomjerno vlažno, ali ne preplavljeno. U prvih nekoliko tjedana nakon sadnje zalijevanje je redovno kako bi se potakao rast korijenskog sustava, a to znači zalijevanje nekoliko puta tjedno ovisno o uvjetima tla i vremenskim uvjetima. Posuda u kojoj je posađen treba imati dobru drenažu kako bi se spriječilo zadržavanje viška vode.
Zalijeva se gornji sloj tla kada postane suh na dodir, a vlažnost se provjerava umetanjem prsta 2 - 3 cm duboko u tlo. Ako je tlo suho na dodir potrebno je temeljito zalijevanje. Ako se sadi u posudu promjera 10 - 15 cm onda je optimalna količina vode 0,5 - 1 l, ako je u pitanju posuda promjera 30 - 40 cm onda je dovoljno zaliti s 1 - 2 l vode dok posuda promjera 50 cm ili više zahtijeva 2 - 4 l vode.
Gnojidba
Pasji trn dobro reagira na organska gnojiva poput stajskog gnoja, komposta ili ostataka biljaka koja poboljšavaju strukturu tla, pružaju hranjive tvari i pomažu u zadržavanju vlage. Može se dodati organsko gnojivo na površinu tla oko biljke ili ga lagano pomiješati s tlom prilikom sadnje. Vrsta je koja obično dobro raste i bez prečestog prihranjivanja pa se tako ono može primijeniti jednom godišnje obično u proljeće prije početka aktivnog rasta biljke. Preporučuje se koristiti uravnoteženo gnojivo s omjerom 10-10-10.
Razmnožavanje
Pasji trn se može razmnožavati na nekoliko načina uključujući sjeme, reznice i podloge. Razmnožavanje sjemenom odvija se tako da se sjeme obično sadi u proljeće ili jesen, a prije sadnje može biti korisno izvršiti postupak stratifikacije pri temperaturama 0 - 5°C kako bi se potaklo klijanje koje obično traje 2 - 4 tjedna pri idealnim temperaturama između 20 - 25°C.
Stratifikacija uključuje hlađenje sjemena na hladnom i vlažnom mjestu nekoliko tjedana prije sadnje.
Razmnožavanje reznicama odvija se tako što se obično uzimaju iz zdravih i zrelih grana u proljeće ili rano ljeto. Sade se u vlažno tlo ili supstrat za ukorjenjivanje i drže se na toplom i vlažnom mjestu dok ne razviju korijenje, otprilike 4 - 8 tjedana. Pasji trn se također može razmnožavati cijepljenjem na odgovarajuće podloge. Ovaj postupak se obično provodi u proljeće ili ljeto kada je biljka aktivno u fazi rasta, a izvodi se spajanjem izboja na podlogu koja ima dobra svojstva rasta i toleranciju na određene uvjete.
Općenito, nakon cijepljenja biljka će trebati neko vrijeme da se prilagodi i uspostavi dobar spoj između podloge (podložne biljke) i kalema (vršni dio biljke). Uobičajeno je očekivati da će to biti u roku od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Presađivanje
Biljka se može presađivati, ali treba biti oprezan prilikom postupka kako bi se osiguralo uspješno preživljavanje. Idealno vrijeme za presađivanje je u rano proljeće prije nego što biljka počne aktivno rasti. Biljka koja je dovoljno velika da ima dobro razvijen korijenski sustav bolje će podnijeti presađivanje, a preporučuje se da biljka ima barem nekoliko pari razvijenih listova prije nego što se presadi.
Kod presađivanja je važno pripremiti novu sredinu s dobro dreniranim tlom i provesti postupak pažljivo kako bi se očuvala što veća količina korijena. Također je važno osigurati dovoljno zalijevanje nakon presađivanja kako bi se nastavio rast. Postupak presađivanja se ne preporučuje tijekom vrućih ljetnih mjeseci ili tijekom perioda cvjetanja i plodonošenja. Također, ako biljka pati od ozbiljnih bolesti ili štetnika može biti teže presađivanje.
Rezidba
Rezidba se provodi u kasnu zimu ili rano proljeće prije aktivnog rasta biljke. Uklanjaju se suhe, oštećene ili bolesne grane kako bi se potaknuo rast i poboljšao izgled biljke. Kada se skraćuju grane važno je koristiti oštar i dezinficiran alat kako bi se izbjeglo širenje bolesti, a općenito se preporučuje da se grana skrati za 1/3 duljine kako bi se potaknuo rast novih grana i održao kompaktniji oblik biljke.
Važno je napomenuti da pasji trn cvjeta na granama koje su rasle prethodne godine pa se savjetuje izbjegavati prekomjerno skraćivanje grana koje bi moglo rezultirati smanjenjem cvjetanja. Prilikom rezidbe može se postići željeni oblik kao što je krošnja ili živa ograda.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se odvija rezidbom kako bi se potaknuo rast novih, mladih grana i održala vitalnost biljke. Postupak pomlađivanja obično se provodi kada biljka postane starija i počne gubiti svoju vitalnost ili kada se želi obnoviti stariji i nepravilno oblikovan grm. Prilikom pomlađivanja potrebno je izabrati nekoliko najstarijih i najslabijih grana koje se mogu ukloniti kako bi se potaknuo rast novih grana.
Pomlađivanje se, kao i rezidba, obično provodi u kasnu zimu ili rano proljeće. Osim uklanjanjem najstarijih i najslabijih grana biljka može prorijediti gustoću preostalih grana kako bi se poboljšala prozračnost unutar biljke i omogućila bolja cirkulacija zraka. Nakon pomlađivanja mladi izdanci mogu biti osjetljiviji na mraz i oštećenja pa ih je potrebno zaštititi od ekstremnih temperatura ili jakih vjetrova.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje je postupak uklanjanja suvišnih grana kako bi se poboljšala prozračnost biljke i potaknuo rast zdravih izdanaka, a postupak se obično provodi u proljeće. Prije početka procesa potrebno je pregledati biljku i identificirati grane koje su slabe, oštećene, bolesne ili prekobrojne ili grane koje rastu preblizu jedna drugoj, unutar grma ili prema van. Prilikom prorjeđivanja potrebno je paziti da se zadrže zdrave i snažne grane koje oblikuju strukturu biljke.
Zaštita od vjetra
Zaštita od vjetra može biti važna za pasji trn pogotovo ako se uzgaja u područjima s jakim vjetrovima. Moguće je postavljanje fizičke barijere poput ograde ili rešetke oko biljke kako bi se smanjila izloženost vjetru. Ograda treba biti dovoljno visoka i čvrsta da pruži učinkovitu zaštitu. Također je moguće smanjiti izloženost vjetru postavljanjem vjetrobrana ili tkanina za zaštitu. Prilikom sadnje pasjeg trna potrebno je razmisliti o izboru položaja koji je zaštićen od jakih vjetrova, a savjetuje se izabrati mjesto koje je zaštićeno zgradama, ogradama ili prirodnim zaklonima poput visokih grmova ili drveća.
Zaštita preko zime
Iako je prilično otporan i može izdržati hladnije temperature, u područjima s izrazito hladnom zimom potrebno je poduzeti neke mjere zaštite koje mogu biti korisne kako bi se biljka zaštitila od ekstremnih uvjeta. Malčiranjem tla organskim materijalom poput slame, borove kore ili usitnjenih listova štiti se korijenje od visokih temperatura. Prije nego zima počne potrebno je osigurati dovoljno vlage što će pomoći biljci da podnese suše koje mogu nastati tijekom hladnih mjeseci. Ako se na području gdje je posađen često javlja snijeg potrebno je paziti da nakupljeni snijeg ne stvori previše težine i ne slomi grane biljke. Ako se primijeti nakupljanje snijega potrebno je lagano protresti grane kako bi se oslobodile tereta.
Bolesti
Pasji trn ima određenu otpornost na bolesti, ali kao i druge biljke može biti podložan određenim bolestima poput verticiloznog uvenuća, bolesti suhog skupljanja i raka stabljike.
Verticiliozno uvenuće
Verticiliozno uvenuće uzrokovano je gljivicama Verticillium dahliae i Verticillium albo-atrum. Ozbiljna je bolest koja može utjecati i uzrokovati uvenuće, sušenje lišća, slabljenje biljke i smanjenje prinosa. Gljivice žive u tlu i mogu prodrijeti u korijenje šireći se kroz biljku putem unutarnjeg sustava. Začepljuju unutarnje snopove biljke sprečavajući protok vode i hranjivih tvari što dovodi do venuća i propadanja biljke. Da bi se spriječilo širenje bolesti potrebno je izbjegavati uzgoj pasjeg trna na istom mjestu nekoliko uzastopnih godina.
Rotacija usjeva s drugim vrstama biljaka pomaže smanjiti nakupljanje patogena u tlu. Također je potrebno održavati dobru strukturu tla, pravilnu drenažu i optimalnu vlažnost kako bi se stvorili nepovoljni uvjeti za razvoj gljivica. Zaražene biljke je potrebno odmah ukloniti iz vrta nakon čega treba spaliti ili zbrinuti zaraženi materijal. Na koncu uvijek se mogu primijeniti fungicidi na bazi Triazola, Benzimidazola i Strobilurina.
Bolest suhog skupljanja
Bolest suhog skupljanja kod pasjeg trna uzrokovana je različitim vrstama gljivica Fusarium (Fusarium acuminatum, Fusarium oxysporum, Fusarium camptoceras, Fusarium sporotrichioides) i Phomopsis. Ova bolest obično dovodi do sušenja i odumiranja dijelova biljke uključujući grane, lišće i plodove. Simptomi mogu uključivati venuće i opadanje lišća, sušenje izdanaka, kao i propadanje plodova.
Liječenje ove bolesti može biti izazovno. Preporučuje se provođenje preventivnih mjera kako bi se smanjio rizik od infekcije poput izbjegavanja pretjeranog zbijanja biljaka koje pogoduje razvoju i širenju gljivičnih patogena, redovno uklanjanje zaraženih dijelova biljke kako bi se spriječilo širenje bolesti i korištenje zdravog sjemena i sadnica. Neki od fungicida koji se mogu koristiti za suzbijanje gljivičnih bolesti Fusarium i Phomopsis na pasjem trnu su Thiophanate-methyl, Azoxystrobin i Propikonazol.
Rak stabljike
Rak stabljike je uzrokovan gljivicama Stigmina hippophaes i Stigmina sp. koje mogu uzrokovati ozbiljne oštećenja biljke. Simptomi su pojava tamnih, smeđih, ili crnih lezija na stabljikama koje se mogu širiti po cijeloj stabljici uzrokujući pucanje i deformaciju. Inficirane stabljike mogu se sušiti i izumirati, a u naprednim stadijima bolesti mogu se pojaviti izdanci s malim i deformiranim lišćem. Bolest se obično javlja u vlažnim uvjetima i tijekom toplih ljetnih mjeseci, a infekcija se širi unutar tkiva stabljike. Da bi se spriječilo širenje bolesti potrebno je redovito uklanjati zaražene dijelove biljke.
Štetnici
Jako je osjetljiv na štetnike, a među najučestalijim koji se pojavljuju na pasjem trnu su kalifornijska štitasta uš, rogati cvrčak i obični hrušt.
Kalifornijska štitasta uš
Kalifornijska štitasta uš (lat. Quadraspidiotus perniciosus) je mali i okrugli štetnik koji se pojavljuje na lišću, granama i stablu biljke. Mogu biti smeđe ili crvene boje zbog čega su teško primjetni. Hrani se sokovima biljke isisavajući hranjive tvari iz nje što može uzrokovati slabljenje biljke, usporavanje rasta, uvijanje lišća i općenito loš izgled biljke. Redovnim pregledavanjem možemo otkriti rane znakove pojave štitaste uši. Može ga se pokušati ukloniti ručno ili obrisati mekanom krpom umočenom u vodu i sapun. Mogu se koristiti i insekticidi koji su registrirani za suzbijanje štitastih uši na pasjem trnu.
Rogati cvrčak
Rogati cvrčak (lat. Cerasa bubalus) se hrani lišćem biljke ostavljajući iza sebe rupe, izgrizene rubove ili oštećeno lišće U slučaju jakog napada biljka može oslabiti i pokazivati znakove smanjenog rasta, manje cvatnje ili općeg slabljenja. Može se uklanjati ručno i primjenom insekticida koja je u ovom slučaju jako djelotvorna poput onih na bazi piretroida, karbamatnog insekticida ili organskog insekticida kao što je ulje nima ili karanfilića.
Obični hrušt
Obični hrušt (lat. Elolontha melolontha) poznat i kao veliki jorgovanov hrušt je štetni insekt iz porodice hrušta koji obično napada korijenje biljaka uključujući i pasji trn. Uzrokuje oštećenje korijena tako što se hrani korijenjem biljaka što može dovesti do smanjene vitalnosti biljke. Pasji trn može pokazivati slab rast, žućenje lišća i opću slabost. Jedna od najboljih metoda za kontrolu običnog hrušta je prevencija održavanjem zdravog tla i dobre drenaže kako bi se smanjili povoljni uvjeti za širenje insekata.
Savjetuje se i izbjegavanje pretjeranog zalijevanja jer vlažno tlo može privući običnog hrušta. Kolonizaciju ovog štetnika možemo spriječiti postavljanjem fizičkih barijera poput mrežica ili pokrivača kako bi se spriječio pristup insekata. U težim slučajevima može se primijeniti insekticid posebno formuliran za kontrolu običnog hrušta.
Upotreba pasjeg trna
Pasji trn je atraktivna biljka s narančasto-žutim plodovima i srebrno-zelenim lišćem, a koristi se za uređenje krajolika i sadnju u vrtovima, parkovima i drugim vanjskim prostorima. Može se koristiti kao živa ograda ili grm. Ima snažan korijenski sustav koji može pomoći u sprečavanju erozije tla pa se često sadi na padinama i obalama kako bi se stabiliziralo tlo i zaštitilo od erozije. Također može poboljšati plodnost tla i privlačiti korisne insekte i ptice. Osim u ove svrhe ima široku primjenu u kozmetici, medicini i kulinarstvu.
Berba
Plodovi obično sazrijevaju krajem ljeta ili početkom jeseni ovisno o geografskom području i klimi, a idealno vrijeme za berbu plodova je kada im boja prelazi u narančasto-crvenu i kada su mekani na dodir. Plodovi imaju oštre bodlje pa je važno koristiti rukavice prilikom berbe kako bi se izbjegle ogrebotine. Obično se beru rukom pritišćući plod i okrećući ga dok se ne odvoji od stabljike.
Sušenje
Plodovi pasjeg trna se često suše kako bi se produžio njihov rok trajanja i kako bi se koristili u raznim proizvodima. Sušenje plodova pomaže u koncentraciji njihovih hranjivih tvari i omogućuje njihovo skladištenje za kasniju upotrebu. Plodovi se beru i uklanjaju se bodlje ako je potrebno. Nakon toga se osuše krpom ili papirnatim ubrusom. Potrebno ih je ravnomjerno rasporediti na tanjuru ili plehu obloženom papirnatim ubrusom. Plodovi ne smiju biti jedan do drugoga. Idealna temperatura za sušenje je 40 - 50°C nekoliko dana povremeno ih okrećući kako bi se osigurala ravnomjerno sušenje. Plodovi bi trebali biti čvrsti i suhi na dodir, bez tragova vlage, a ako su još uvijek vlažni, potrebno je nastaviti sa sušenjem.
Skladištenje
Sušeni plodovi pasjeg trna čuvaju se u hermetički zatvorenim staklenim posudama ili plastičnim vrećicama kako bi se spriječio ulazak zraka, vlage i insekata. Direktna izloženost plodova sunčevoj svjetlosti može uzrokovati gubitak hranjivih tvari i promjenu okusa. Idealna temperatura za skladištenje sušenih plodova pasjeg trna je između 0 - 10°C, a pravilno skladišteni mogu se tako čuvati do godinu dana.
Kulinarstvo
Pasji trn je višenamjenska biljka koja se može koristiti u različitim kulinarskim pripravcima. Plodovi su jestivi i imaju kiselkast okus koji može biti osvježavajući i blago slatkast. Plodovi se koriste za pripremu sokova, sirupa, smoothieja i napitaka. Sok od pasjeg trna može biti osvježavajući i bogat vitaminima B, C i E i antioksidansima. Također se može kuhati sa šećerom kako bi se napravili ukusni džemovi i marmelade, a koristi se i u pripremi raznih deserta kao što su kolači, pite, sladoledi i jogurti.
Kozmetika
Vitamin C kojim obiluje pasji trn pomaže u jačanju imunološkog sustava i potiče zdravlje kože. Ulje pasjeg trna je vrlo popularno u kozmetici zbog svojih hidratantnih i hranjivih svojstava, a koristi se u formulacijama krema, losiona, balzama za usne i seruma za njegu kože. Može pomoći u obnavljanju suhe i oštećene kože, smanjiti upalu, potaknuti zacjeljivanje i poboljšati elastičnost kože. Često se koristi i u proizvodima za njegu kose kao što su šamponi i regeneratori koji sadrže ekstrakt ili ulje pasjeg trna koji mogu pružiti hidrataciju kosi, poboljšati njezinu sjajnost, jačinu i otpornost, smanjiti perut i iritaciju vlasišta.
Medicina
Pasji trn sadrži minerale poput kalija, kalcija, magnezija, željeza i cinka koji su ključni za održavanje ravnoteže elektrolita, zdravlje kostiju, normalan rad mišića i mnoge druge funkcije u tijelu. Sadrži i različite karotenoide poput beta - karotena, luteina i zeaksantina koji imaju antioksidativna svojstva i mogu pomoći u očuvanju zdravlja očiju. Ima protuupalno djelovanje pa se može koristiti za ublažavanje upalnih stanja, poput gastritisa i dermatitisa. Zbog velike količine vitamina E koristi se u zacjeljivanju rana i primjenjuje lokalno na rane i opekline. Može pružiti prirodnu zaštitu od UV zraka i smanjiti oštećenja od sunca pa se ulje pasjeg trna može se koristiti u kozmetičkim proizvodima za njegu kože kako bi se smanjio rizik od opeklina od sunca i očuvala zdrava koža.
Zanimljivosti
Ime Hippophae rhamnoides potječe od kombinacije grčkih riječi hippos (konj) i pháos (svjetlost), te rhamnos (kržljavi) i oides (sličan).
Naziv Hippophae odnosi se na vjerovanje da su konji koji su se hranili plodovima pasjeg trna imali sjajnu dlaku i bili snažni. Ime sugerira da pasji trn pruža snagu i sjaj poput svjetlosti koja obavija konje.
U kineskoj medicini se koristi više od 1000 godina kao ljekovita biljka, a spominje se i u drevnim tibetanskim tekstovima. Kao vrsta postoji već milijunima godina jer fosilni nalazi pokazuju da su biljke slične pasjem trnu bile prisutne tijekom geoloških razdoblja kao što su miocen i pliocen.
Prvi put je uvezen u Europu tijekom 18. stoljeća, a ruski car Petar Veliki bio je jedan od prvih koji je prepoznao ljekovite i nutritivne vrijednosti biljke i potaknuo njegovu kultivaciju u Rusiji.
Foto: Uschi_Du / Pixabay
Odgovori