Obična bundeva (lat. Cucurbita pepo), buča ili tikva je biljka iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae) od kojih su najpoznatiji predstavnici krastavac i lubenica, a nazivi su za istu povrtnu kulturu koja je na naš kontinent stigla iz Novog svijeta i našla mjesto u mnogim vrtovima i kuhinjama kroz ukusna slana i slatka jela. U Slavoniji se zove bundeva, u Zagorju buča, u Dalmaciji tikva, no bez obzira na to kako je vi zovete, želite li je saditi u vašem vrtu, potrebno je zadovoljiti neke uvjete za njezin uzgoj.
Bundeva je jednogodišnja povrtnica s puzajućom stabljikom. Kada postigne svoju zrelost meso joj slatko i ne previše aromatično (osim nekih posebnih aromatičnih vrsta). Glavnina biljke nalazi se na samoj površini tla gdje se može vidjeti i razgranati korijen. Stabljika joj je dugačka 10 m te je obrasla dlačicama. Listovi se nalaze na dugačkim peteljkama i izrazito su krupni. Biljka je jednodomna, a cvjetovi su joj jednospolni i cvjetaju samo jedan dan. Oprašuju ih obično pčele.
Sjeme bundeve je spljošteno i ovalno, svijetle boje, a težina mu varira 150 - 350 g. Iako se svrstava u povrće, odnosno u povrtne kulture te se od nje većinom pripremaju slana jela, bundeva je zapravo voće zbog sjemenki koje se nalaze unutar njenih mesnih plodova.
Najukusniji i najkvalitetniji plodovi bundeve imaju čvrstu mat koru. One buče čija je kora sjajna, mogu biti vodene i lošeg okusa. Također, birajte tikve koje nisu oštećene jer jednom kad se ošteti, lako se može pokvariti. Iako je bundeva dostupna u trgovini od kolovoza od ožujka, plodovi bundeve dozrijevaju u jesenskim mjesecima pa je upravo tada i koncentracija vitamina, minerala i antioksidansa najveća, a njezin je okus najizraženiji.
Srodnici
Vrste bundeva
Postoji više od 800 različitih sorta bundeva. Sve su većinom jestive, a moguće ih je uzgajati svuda osim na Antarktici. Birajte ih s obzirom na namjenu i uvjete koje im možete osigurati za nesmetan rast i dobar prinos.
Smokvolisna buča
Smokvolisna buča (lat. Cucurbita ficifolia Bouche), Sijamska bundeva ili Azijska bundeva je buča zeleno-bijele kore koja izgledom podsjeća na lubenicu dok su joj listovi slični smokvinim. Meso je bijele boje, a okus joj je isti kao i okus nezrele lubenice.
Rodi srednje velikim plodovima, a iako je nešto veće veličine, najčešće raste na ogradama. Od ove vrste najčešće se pripremaju džemovi i kompoti.
Stočna tikva
Stočna tikva (lat. Cucurbita pepo L.), obična tikva, žuta tikva, krmna tikva, poljska tikva ili budimka je jednogodišnja zeljasta biljka koja se na našim prostorima uglavnom uzgaja za stočnu hranu. Plodovi joj mogu biti teški 25 - 100 kg i odlična su hrana za domaće životinje tijekom zime. Kada raste u povoljnim uvjetima, može narasti i do 10 m u dužinu.
Korijenov sustav je vretenast i obično se razvija na površini zemlje. Stablo joj je u samom središtu prazno, na presjeku rebrasto te bodljikavo. Listovi obične tikve su veliki i srcoliki te dlakavi, a cvjetovi žuti i jednospolni. Muški su nešto krupniji i razvijaju se na stablu, dok su ženski sitni i nalaze se na bočnim granama.
Prilikom sadnje potrebno joj je osigurati dovoljne količine vode i zbog velikog i dobro razvijenog korijena čija je usisna snaga ogromna, ne podnosi sušu. Najbolje temperature za rast vegetativnih organa su 22 - 15°C, a za razvoj generativnih sve temperature iznad 25°C.
Uljna tikva
Uljna tikva (lat. Cucurbita pepo) uzgaja se zbog daljnje proizvodnje bučinog ulja. Njezino sjeme bogato je uljem do kojeg u proizvodnji dolazimo prešanjem. Srodna je stočnoj tikvi, a razlikuju se po kvaliteti i izgledu sjemenja.
Osjetljiva je na niske temperature, a sjetva se obavlja kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva (krajem travnja ili početkom svibnja), kada su temperature 10,5 - 25°C. Iako joj mraz šteti kod sjetve, zreli plodovi su otporni na temperature do -4°C. Jako joj smetaju visoke temperature tijekom ljeta i suša, a u takvim uvjetima može doći do odbacivanja netom oplođenim ženskih cvjetova.
Zimska tikva
Zimska tikva (lat. Cucurbita mixta Pangalo) je jednogodišnja biljka koja se može posaditi na otvoreno nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazeva, što je obično početkom svibnja. Cvjeta narančastim cvjetovima, a plodovi su joj u početku zeleno-bijele boje, a kako je buča sve zrelija, tako joj kora postaje narančasto-krem boje, dok je iznutra intenzivno narančasta.
Sadi na osunčana mjesta i ne podnosi mrazeve jer je na njih jako osjetljiva.
Razmnožava se sjemenom, a bere se prije nego što nastupe mrazevi koji je mogu uništiti. Kod berbe je važno ubrati je sa stabljikom dužine nekoliko cm jer bi bez nje brzo mogla istrunuti.
Bijela buča
Najčešće se koristi na našem području, a u mnogim kućanstvima jesen je bez nje nezamisliva. Može se kuhati, peći, sastojak je juhe ili pita i ostalih deserata.
Butternut tikva
Butternut tikva ili muškatna tikva (lat. Cucurbita moschata) lako se prepoznaje jer se dosta razlikuje od ostalih bundeva. Izgledom je slična tamburici pa je neki zovu i tamburica tikva. Riječ je o zimskoj tikvi koja se može jesti tijekom zimskih mjeseci jer će ostati svježa i do 9 mjeseci. Ima malo masti i puno omega-3 masnih kiselina, a najbolje će se uklopiti u juhe, variva, sokove, pite i džemove.
Kabocha tikva
Potječe iz kambodžanskog grada po kojem je i dobila ime. Meso joj je suho, ali slatko i ukusno, a kora zelena i tanka te se može konzumirati. Izvana je slična lubenici, a i miris joj je sličan. Dosta je popularna u vrtovima i kuhinji jer se može pripremati na brojne načine.
Japanska tikva ili hokaido
Karakterističnog je izgleda te ima zašiljen dio prema dršci. Okus joj je kestenjast i sladak, a koristi se kod pripreme pirea, umaka, juha i variva te je sastojak kolača i pita. Možete je grilati, peći, kuhati ili puniti.
Prinčeva kruna
Meso joj je tamno-narančasto, sočno i debelo te slatko. Ima posebnu tanku koru sive boje. Bogata je pektinom koji ima brojna ljekovita svojstva. Može se jesti kuhana, pečena pohana, a zbog posebnog kestenjastog okus i slatkoće često se priprema u sklopu deserata.
Turban tikva
Riječ je tikvi koja se koristi i za jelo i za dekoraciju. Kora joj je šarena, a meso narančasto i žuto. S obzirom na to da je jako aromatična, najbolji je izbor za pečenje. Koristi se i za pripremu gustih juha, ali i kao dekoracija te se u te svrhe koristi kao posuda za voće, povrće i jelo.
Ibiza
Plodovi bundeve su blago rebrasti, meso joj je žuto-narančasto i suho, iznimne kvalitete. Uzgaja se najčešće zbog sjemenki koji su hranjive i bogate vitaminima i mineralima. Okus joj je sladak, a priprema se tako da se prethodno očisti od svih otpadaka i stavi sušiti te potom peći.
Uzgoj bundeve
Važno je napomenuti da bundeve nisu komplicirane za uzgoj. Ako se zadovolje uvjeti oko sadnje, velika je vjerojatnost da ćete ubrzo uživati u ukusnim plodovima jeseni. Bez obzira na sijeli li se ili sadi iz presadnica, uzgoj ne zahtjeva puno brige i posla. U prvoj fazi rasta, važno je redovito odstranjivati korov koji bi mogao lako uništiti mladu biljku što se čini okopavanjem ili mehaničkim održavanjem. Jednom kada se bundeva razvije, zbog bujne vegetacije, korov joj više neće moći naštetiti.
Tlo
Na zemlji se može stvoriti i pokorica koja bi mogla uništiti mladi usjev. Stoga redovito provjeravajte stanje oko stabljike. Po želji, biljka može imati i vertikalni oslonac. Iako buča raste po zemlji, može biti i penjačica.
Klima
Sadnju buče je potrebno prilagoditi klimatskim uvjetima područja u kojem se nalazite. Potrebno je zadovoljiti najbolje uvjete za sjetvu koje zahtjeva uzgoj tikve, a oni se u najvećoj mjeri tiču velikih temperaturnih zahtjeva za toplinom.
Ako se sadi na temperaturi između 20 i 30°C, niknut će za nešto više od tjedan dana. S obzirom na to da joj odgovara toplo vrijeme i tlo, ne preporučuje se sjetva u hladno tlo. Posijana u hladnom tlu, jako sporo će nicati, a ako u tlu ima i patogena, vjerojatno će sjeme i prije nicanja istrunuti. Stoga, za kvalitetnu sjetvu, potrebna je kontrola temperature zraka i tla koji su glavni preduvjeti za sadnju.
Idealna temperatura tla za sjetvu bundeva je 15°C. Preporučuje se ne saditi ju prije 15.5. jer su do tada još moguće pojave kasno proljetnih mrazeva.
Vrijeme sadnje
Najbolje doba godine za sadnju bundeva je od početka svibnja do lipnja, ali također ovisi i o vrsti koja se uzgaja. Neke sorte sazriju za 85 dana, dok druge možda neće sazrijeti za 120 dana. Stoga one kojima je ostalo 120 dana do berbe treba ranije saditi.
Slaganje kultura
Prije sadnje bundeve preporučuje se zelena gnojidba ili sadnja siderata kao što su inkarnatka, bijela djetelina, crvena djetelina, lucerna, grah, grašak i bob.
Sve biljke koje pripadaju porodici tikvovki sade se prve te se uzimaju kao prva kultura u smjeni sadnje i plodoredu zato što tikve iskorištavaju većinu hranjivih tvari iz tla. Druge vrste koje se također sade prve kao prva kultura u plodoredu su plodovite vrste, pa se tako preporučuje sadnja kukuruza, rotkvice, butternut tikve i vinove loze.
Biljke koje pomažu u odbijanju loših štetnika koje najčešće napadaju bundevu (lisne uši, stjenica i zlatica) su kadulja, timijan, petunija, origano, limunska trava ili citronela, neven, lavanda, anis, sladić i menta ili metvica, dok sadnja mažurana poboljšava okus tikve i istovremeno odbija loše štetnike.
Iako se obično za odbijanje štetnika sade i ljutika, češnjak, medvjeđi luk, poriluk, vlasac i luk (mladi luk), njihova se sadnja ne preporučuje za sadnju u blizini bundeva, a zahvaljujući plitkom razvoju korijenja ne preporučuje se ni sadnja mrkve, komorača, lubenice, dinje, cikle, krumpira i suncokreta te kupusnjača koje također crpe hraniva iz tla kao što su kelj, kelj pupčar, koraba, cvjetača i kupus.
Faza mirovanja
S obzirom na to da je bundeva jednogodišnja biljka, faza mirovanja se odnosi samo na sjeme. Mirovanje sjemena je uobičajeno u biljnom svijetu, sprječavajući klijanje kada okolišni uvjeti ne pogoduju preživljavanju ili kada bi došlo do prenatrpanosti ako bi sve sjemenke proklijale.
Prilikom sadnje većina sjemenki bundeve lako klija, pod odgovarajućim uvjetima, dok neke sjemenke bundeve ostaju u fazi mirovanja zbog egzogenih ili endogenih razloga; prvo se odnosi na neodgovarajuću vlagu, toplinu ili hranjive tvari (ili neobično gustu ovojnicu sjemena koja nije dopuštala važnim sastojcima da dopru do sjemenskog embrija), dok potonje ukazuje na abnormalnosti ili inhibitore unutar samog embrija.
Sadnja bundeve
Bundevi treba puno mjesta za rast jer stabljike mogu narasti i više od 10 m. Može se saditi u gredicama u vrtu, na povišenim gredicama ili hrpama komposta, sjetvom i presadnicama.
Ne odgovara im otvoreno mjesto na kojem ih može uništiti jak vjetar. Dobro će roditi na toplom i sunčanom mjestu, u plodnom, vlažnom, dubokom i rahlom tlu te na mjestima na kojima se oko njezina korijena neće zadržavati puno vode.
Bundeva se može posaditi na mjestu gdje su ranije tog proljeća rasli špinat, rotkvice ili grašak koji se ubiru netom prije sadnje bundeva na isto tlo. Ne preporučuje se mješovita sadnja s ostalim povrtnim kulturama jer bundevi treba puno mjesta za rast pa bi njezini susjedi mogli patiti zbog nedostatka mjesta.
Sadnja sjemena
Da bi se uzgojila kvalitetna bundeva, potrebno je nabaviti kvalitetno sjeme. Najbolje je koristiti certificirano ekološko sjeme s kojim ćete biti sigurni da zadovoljava kvalitetu i da je skupljeno u provjerenim uvjetima.
Ako želite prikupiti svoje sjeme koje ćete imati za kasniju sjetvu i sadnju bundeve, uvijek birajte velike i zdrave plodove ukusnog mesa. Iz njega uzmite sjemenke pa ih sušite 2 - 3 tjedna na papiru. Nakon toga ih, dobro osušene, pohranite u vrećice i čuvajte tako do sjetve.
Sadnja sadnice
Ako se sade iz presadnica, morat ćete uložiti nešto više rada i vremena, ali tada je i prinos kontrolirani jer ipak se mogu odabrati biljke koje će gotovo sigurno dati dobre plodove.
Presadnice je poželjno početi uzgajati mjesec dana prije sjetve. Odabire se kvalitetno sjeme koje je potrebno posaditi u čaše u kojima se polaže kvalitetna zemlja. U svaku čašu se stavlja oko 4 sjemena jer uvijek postoji mogućnost da neko sjeme ne nikne.
Kada sjeme nikne, uklanjaju se slabije biljke i ostavljaju po dvije razvijenije. Cijelo vrijeme biljke je potrebno pravovremeno zalijevati kako bi im se osigurala dovoljna vlaga. Kada razviju prve listove, biljke su spremne za sadnju na otvorenom.
Nakon pripreme tla za sadnju, potrebno je iskopati rupu. Bilo bi idealno da je tlo nahranjeno stajskim gnojem. Ako nije, sada je pravo vrijeme za to. Položite gnoj u jamu i prekrijte ga završnim slojem zemlje. Može se koristiti i kompost umjesto stajskog gnoja.
Tako pripremljeno tlo potrebno je zaliti velikim količinama vode. Nakon toga, položite presadnice u tlo, zatrpajte ih zemljom, lagano potisnite i na kraju još jednom zalijte. Preporučuje se na isto mjesto posadite više presadnica pa kada se uvjerite da rastu, prorijediti ih.
Bundevu je također potrebno zaštititi od visokih temperatura tako da se oko svake presadnice nagrne malč od listova i suhih grana.
Uzgoj u vrtu
Nakon pripreme i gnojidbe tla, iskopa se jama duboka 10 cm. Preporučeni razmak između redova je 1,5 m. Iskopane jame potrebno je dobro natopiti vodom i u svaku položiti po 5 sjemenki bundeve.
Sjemenke se prekriju zemljom 2 - 3 cm te dobro zaliju. Posijane sjemenke prekriju se suhim tlom u debljini od 2 cm kako se ne bi stvarala pokorica koja bi onemogućila izbijanje novih biljaka. Kada prve biljke izbiju, potrebno je ostaviti po dvije u jednoj kućici i označiti ih kako ih tijekom održavanja i njege ne bi uništili.
Uzgoj u stakleniku
Bundeve se mogu uzgajati u stakleniku ili politunelu, ali potrebno je imati na umu da sve bundeve i tikve zauzimaju puno prostora za rast i razvoj. Količina potrebnog prostora može se omogućiti tako da se uzgajaju uz vertikalni okvir ili rešetku. Temperature u stakleniku za bundeve trebale bi biti približno 23°C danju i 18°C noću.
Uzgoj u posudama
Tehnički gledano, u posudi se može uzgojiti skoro svaka biljka, ali rezultati će varirati. Loza bundeve u posudi će se jako raširiti, pa će trebati dovoljno prostora da biljka se biljka kvalitetno razvije i počne davati plodove. Osim malog problema veličine posude, sve što trebate je zemlja i sjeme ili sadnica.
Sade se tri sjemenke na dubinu od 2,5 cm, zalije i čeka da biljka proklija. Za brže klijanje sjeme zamotano u vlažni papirnati ručnik se može staviti u plastičnu vrećicu i na toplo mjesto u zatvorenom prostoru. Čim iznikne mala klica, potrebno ju je odmah posaditi u posudu.
Održavanje nasada
Osim redovitog zalijevanja, malčiranja i prorjeđivanja održavanje nasada bundeva i tikvi zahtijeva prihranu starim stajskim gnojem. Ako se primijeti nekontroliran rast, male sorte se mogu uzgajati vertikalno uz rešetku dok se kod većih sorti podupiru plodovi pomoću mrežica ili starih čarapa.
Održavanje i njega
Bundeve trebaju obilno zalijevanje, ujutro i za vrlo vrućih popodneva, posebno tijekom zametanja plodova te dodavanje sloja malča oko bundeva kako bi zadržali vlagu, suzbili korov i obeshrabrili štetnike. Također je potrebno nježno plijevljenje jer bundeve imaju plitak korijen koji se lako može oštetiti.
Zalijevanje
Ako tlo nije dovoljno vlažno, biljke treba redovito zalijevati tijekom cijele vegetacije, a posebno dok biljka ne nikne. Biljke uvijek zalijevajte rano ujutro ili kasno navečer, nikada tijekom najvećih vrućina. Bolje je zaliti biljku svaka tri dana s 5 l vode nego svaki dan s ½ l vode. Zalijevanje se vrši oko korijenja, nikada ne po listovima i ne smije se pretjerivati sa zalijevanjem, jer je važno da tlo bude umjereno vlažno.
Gnojidba
Ako tijekom sadnje ili sjetve tlo nije dobro pognojeno, u vrijeme raste dodaju se organska gnojiva bogata dušikom. Gnojiva kalija i fosfora potrebna su kako bi se mogli razviti kvalitetni plodovi i cvjetovi. Prihrana bundeve preporučuje se dva puta mjesečno, a za prihranu se koriste u prvom redu biljni komposti od koprive, kamilice ili gaveza.
Razmnožavanje
Ako plodovi dobro ne napreduju, bit će im potrebna pomoć kod oprašivanja. Biljku možete oprašiti ručno tako da prenesete pelud s muških na ženske cvjetove. Cvjetove vrlo lako možete razlikovati jer se kod ženskog cvijeta nalazi ispupčenje iznad samog cvata. Plod će bolje napredovati i ako uklonite listove iznad ploda na glavnoj stabljici.
Presađivanje
Sve presadnice bundeve trebaju imati 2 - 3 zrela lista i dobro razvijen korijenov sustav prije presađivanja na otvoreno. Nakon sadnje i zalijevanja, sadnice je potrebno postepeno izlagati temperaturnim uvjetima 30 - 40 sati tjedno. Sjeme koje je nicalo u uvjetima visokih temperatura će zahtijevati i duže vrijeme izlaganja vanjskim temperaturnim uvjetima. Nakon prilagodbe, bundeva se presađuje prema uputama za sadnju sadnice.
Pomlađivanje
Bundeve se ne pomlađuju kao standarne cvjetne vrste, no može ih se "osvježiti" uzimanjem reznica s vrha biljke i ručno ih ukorijeniti u vlažnom tlu. Tlo treba biti vlažno i toplo, a reznice se trebaju redovito zalijevati dok se ne ukorijene.
Prorjeđivanje
Plodovi će bolje rasti ako se redovito trgaju glavni izdanci na vrhovima što je potrebno učiniti nakon što narastu 45 cm. Osim toga potrebno je redovito plijevljenje s time da se posebno mora paziti na korijen koji se ne smije ozlijediti, a koji raste plitko. Sadnice se prorjeđuju tako da budu po 2 - 3 biljke po stabljici. Neželjene sadnice jednostavno odrežite škarama, nemojte ih pokušavati iščupati.
Rezidba
Iako nije apsolutno potrebno orezivati vinovu lozu bundeve, to može potaknuti obilniju berbu i veće bundeve. Glavni razlozi zašto vrtlari podrezuju svoje biljke bundeve su da spriječe gušenje drugih biljaka u vrtu, radi lakšeg održavanja i povećanja protoka zraka između lišća, što može pomoći u sprječavanju bolesti.
Prije bilo kakvog orezivanja, trebalo bi pričekati dok ne izrastu 2 - 5 plodova za veće sorte ili oko 10 - 12 malih na manjim kultivarima, no najčešće se orezuju tercijarne loze čim ih vidite.
Rezidba se najčešće vrši ako se primijeti da je plod mekan ili da je to šesta ili sedma tikva na biljci, uključujući i one koje rastu na sekundarnim stabljikama, rezidbom se može pomoći biljci da usmjeri svoju energiju na ostalih pet buča. Nakon što se napravi rez, potrebno je zakopati odrezani vrh 1 - 2 cm duboko u tlo i pokriti ga malčem što će pomoći u sprječavanju isušivanja biljke i otežati napad štetnika ili pojavu bolesti.
Zaštita od vjetra
Bundevi nije nužna zaštita od vjetra, ali ako je vjetar jak i dugotrajan, može oštetiti njene listove i stabljike, što može utjecati na njezin rast i plodnost. Zato se može postaviti zaštitna mreža ili premjestiti biljku (posađenu u posudi) u zaštićeno mjesto, poput zida ili ograde, kako bi se smanjio utjecaj vjetra na nju.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema tla za sadnju bundeve preko zime je važan korak za postizanje uspješne sadnje sljedeće sezone. Prije nego što se počne s pripremom tla, potrebno je ukloniti sve ostatke biljaka koje su rasle na tom mjestu prethodne godine. Ovo će spriječiti razvoj bolesti i štetnika u novoj biljci.
Tlo treba biti dobro obrađeno kako bi se osiguralo da je dobro drenirano i da ima dovoljno hranjivih tvari za rast biljke. Također ga treba pomiješati s kompostom, humusom ili drugim organskim tvarima. Bundeve najbolje rastu na sunčanim mjestima s dobro dreniranim tlom. Ako tlo nije dobro drenirano, biljka će patiti od prekomjernog vlage, stoga testirajte pH vrijednost tla koji treba biti 6 - 7. Ako je tlo previše kiselo ili previše alkalno, treba ga korigirati dodavanjem odgovarajućih hranjivih tvari.
Bolesti
Iako postoje bolesti koji bi mogli opasno ugroziti nasad, ako se pridržavate svih mjera sadnje i uzgoja, opasnost se može lako izbjeći. Preventivne mjere uključuju odstranjivanje svih ostataka biljaka od godine prije, izbjegavanje guste sadnje biljaka te u blizini bundeve izbjegavati sadnju dinje, krastavaca i lubenice. Uvijek sadite otporne sorte jer je to jedan od glavnih preduvjeta sadnje. Gotovo sve bolesti možete spriječiti odabirom povoljnog mjesta za sadnju i uzgoj te zalijevanje biljke uz korijen, nikad po listovima.
Antraknoza
Antraknoz izaziva gljivica koja uzrokuje žute, smeđe, ljubičaste ili crne mrlje na lišću, udubljene, tamne mrlje na stabljici i plodu. Mrlje razvijaju želatinoznu masu boje lososa zbog kojih biljka na kraju trune. Način rješavanja bolesti je potreba da se unište zaražene biljke, odaberu otporne sorte, osigura dobra drenaža, izbjegava zalijevanje po lišću, rotacija usjeva te primjena komposta i malča.
Trulež cvjetova
Poremećaj uzrokovan pretjeranim zalijevanjem i natapanjem vodom uslijed kojeg nastaju mrlje koje se mogu povećati i postati udubljene i kožaste. Takođe ga uzrokuje nedostatak kalcija u voću. Rješava se uklanjanjem zahvaćenog voća, dubokim i ravnomjernim zalijevanjem, malčiranjem, održavanje odgovarajućeg pH tla (oko 6,5), izbjegavanje prekomjernog dušika i dobrom drenažom.
Peronospora
Uzrokuje ju gljivica zbog koje se pojavljuju žute, uglate pjege na gornjim površinama listova koje zatim postaju smeđe te bijeli, ljubičasti ili sivi trag samo na donjoj strani lista, iskrivljeni listove i defolijacija. Rješenje je uklanjanje ostatke biljaka, odabir otpornih sorti, dobra cirkulacija zraka i izbjegavanje zalijevanja listova.
Pepelnica
Pepelnicu također uzrokuje gljiva koju ćete primijetiti po bijelim mrljama na gornjim površinama lišća, a koje se šire i ostavljaju prevlake poput brašna po cijelom lišću. Lišće može požutjeti i iskriviti se te zakržljati. Prihvatljiva rješenja su uništavanje zaraženog lišća ili cijele biljke, odabir otpornih sorti, sadnja na direktnom suncu, dobra cirkulacija zraka te prskanje biljke 1 žličicom sode bikarbone otopljenom u 1 l vode.
Virus mozaika
Uzrokuje virus koji najčešće napada krastavce. Razlikuje se ovisno o biljci, ali može uključivati zaostajanje u rastu, šarene zelene, žute, bijele šare ili prstenaste mrlje na lišću i plodu, iskrivljeni rast lišća i pojavu bradavica na voću. Virus mozaika rješava se tako da se uništavaju zaražene biljke, a prevencija zahtjeva odabir otporne sorte i certificirano sjeme bez virusa; korištenje pokrivača redova; dezinficiranje alata, pljevidbu i malčiranje.
Štetnici
Najviše će nastradati neuhranjene i slabe biljke pa izbjegavajte uzgoj istih. Biljke mogu napasti i miševi i puževi golaći, a ako ih primjetite na vrijeme postavite zaštitu. Birajte uvijek ekološki prihvatljivu zaštitu poput primjerice mreža, klopki ili odbijanjem mirisa.
Lisne uši
Kukac koji napada bundevu, a uzrokuje iskrivljene, žute listove, cvijeće i voće. Nastaje ljepljiva tzv. "medena rosa" (izmet lisnih uši) i čađava, crna plijesan. Za prevenciju potrebno je pažljivo odabrati biljke koji služe kao repelent, a riješiti ih se možete prskanjem vodom, primjenom insekticidnog sapuna, postavljanje kore banane ili naranče oko biljaka, brisanjem lišća 1 - 2% otopinom sredstva za pranje suđa (bez aditiva) i vodom svaka 2 - 3 dana tijekom tjedna.
Svrdlaš
Kukac zbog kojeg trsovi odjednom uvenu, biljke umiru, pojavljuje se kašasto područje i/ili zeleni do narančasto-žuti izmet nalik piljevini na/u blizini baze stabljike biljke. Ako se rano otkrije, potrebno je zarezati zaraženu stabljiku uzduž do pola kako bi se uklonile ličinke, zatim zakopati rez u vlažnu zemlju kako bi se potaklo ukorjenjivanje, zamotati stabljike sadnica u ovratnik od aluminijske folije, uhvatiti insekte žutim ljepljivim zamkama, koristiti pokrivače redova ako prethodno nema štetnika te uništiti ostatke žetve i rotirati usjeve.
Upotreba
Za pripremu jela od bundeve najbolje je koristiti zdrave i čvrste plodove. Takve bundeve u sebi sadrže i najveće količine vode i šećera pa su kao takve i najukusnije. O ljekovitosti bundeve govori i podatak da je nekada davno bila glavni izvor prehrane kod Indijanaca. Bogatstvo hranjivih tvari, vitamina i minerala, bile su im pomoć kod hladnih i dugih zima.
Berba
Bundeva se bere samo kada je skroz zrela. Ovisno o vrsti, tada dostigne i vrhunac u svojoj boji. Kako biste provjerili je li bundeva zrela, pokucajte prstima po njoj. Ako čujete zvonak, a ne tupi zvuk, bundeva je spremna za berbu. Obratite pozornost i na peteljku. Ona bi trebala biti pomalo suha i uvela.
Sušenje
Nakon berbe, bundeve se preporučuje nekoliko dana ostaviti na suncu. U to vrijeme koža će im dodatno stvrdnuti i one će se dobro osušiti. Ako su vremenske prilike nepogodne, pospremite ih u zimski vrt ili staklenik.
Nakon sušenja na suncu, zdrave plodove spremite u podrum ili u smočnicu. Važno je da mjesto bude suho i da na njemu na postoji opasnost od smrzavanja. Tako skladištene možete ih čuvati i do šest mjeseci.
Skladištenje
Obvezno ih je potrebno dobro zaštititi od mrazeva koji bi ih mogao uništiti, unijeti ih u zatvorenu prostoriju i čuvati na slojevima drveta, papira ili kartona. Izbjegavajte ih čuvati na hladnim mjestima poput kamena i betona.
U slučaju da su ubrani plodovi oštećen, moraju se odmah upotrijebiti. U protivnom bi mogle brzo istrunuti. Preporučuje se dobro ih očistiti i narezati na kockice ili naribati te zamrznuti i koristiti po potrebi.
Pripravci
Kulinarstvo
Posebnu aromu i okus, buča dobiva kada se peče. Tada joj je okus slatkast i aromatičan. Dobro je operite, narežite i ispecite. Pečena buča najbolje će odgovarati uz rižu, meso ili krumpir, a od nje možete dalje pripremati i različite guste juhe, variva i umake.
Tikva se može i kuhati, a prije termičke pripreme uklonite joj koru i narežite na sitne kockice. Osim ako je ne želite pripremiti za izradu krem juha, kuhajte je na pari jer kuhanjem u vodi postaje previše mekana i vodena.
Buča se nerijetko priprema i za izradu ukusnih slastica poput savijača, palačinka i kolača. Ukusan je sastojak i kašica i sokova, ali i džemova i marmelada.
Posebno su poznate bučine sjemenke koje se mogu samostalno grickati ili ih se može dodati u razna jela. Osim toga, od njih se radi i bučino ulje koje se najčešće koristi za začinjavanje salata, gustih krem juha, variva i žitarica. Ne preporučuje se koristiti za kuhanje i pečenje jer tada gubi velik broj ljekovitih svojstava. Bučino ulje može se prepoznati po posebno aromatičnom i orašastom okusu te tamnozelenoj boji.
Bundevine sjemenke
Bundeva se ne uzgaja samo zbog njezinog ploda, odnosno mesa, već i zbog sjemenki koje se jedu samostalno ili se koristi u proizvodnji bučinog ulja. Bučine sjemenke bogate su antioksidansima, proteinima, mastima te vitaminima E, B, mineralima željezom, cinkom, selenom, bakrom, kalijem, manganom.
Poboljšavaju pamćenje, djeluju antistresno, a zbog bogatstva vlakna utječu na zdravlje probave. Dokazano će pomoći kod povećanja prostate i otežanog mokrenja. Kao dokaz tome, u Ukrajini, Rumunjskoj, Turskoj i Bugarskoj postoji najmanji broj zabilježenih slučajeva bolesti prostate. Naime, u navedenim područjima bučine sjemenke su dio redovite prehrane.
Bučino ulje
Jedno od najkvalitetnijih ulja je upravo bučino ulje koje se dobiva od bučinih sjemenki, odnosno od uljne tikve. Ono je odličan izvor antioksidansa, esencijalnih masnih kiselina, vitamina i minerala. Bučino ulje djeluje diuretski, jača imunitet, uravnotežuje hormone te blagotvorno djeluje na zdravlje kože i kvalitetu spermija. Poznato je njegovo djelovanje na zdravlje prostate. I ulje i sjemenke bundeve koriste se kod crijevnih parazita i glista.
Medicina
S obzirom na to da je većinom narančaste boje, na prvi pogled se može uočiti da se radi o biljci s velikim izvorom beta karotena koji je zaslužan za jačanje imuniteta. Osim beta karotena, bundeva sadrži i vitamine i minerale, a to su vitamini iz skupine B (B1, B2, B3 i B6), zatim željezo, kalcij, kalij, fosfor i folna kiselina.
Bundeva pomaže kod bolesti crijeva i želuca, a posebno se preporučuje kod zatvora i upale debelog crijeva. Budući da pripada skupini biljaka koje se svrstavaju u diuretike, pomaže kod gihta i artritisa. Smanjuje kolesterol u krvi i čuva zdravlje očiju i vida. Pomaže kod bolesti prostate, bubrega i mokraćnog mjehura.
Osim svega navedenog, bundeva je namirnica koja se preporučuje u sklopu zdravog mršavljenja. Bogata je hranjivim tvarima, a s druge strane siromašna kalorijama i zasitna. Također, koristite je kao masku za lice ako imate problematičnu kožu.
Zanimljivosti
Bundeva kakvu uzgajamo i sadimo danas u povijesti je rasla u divljini između Meksika i Gvatemale. Pretpostavlja se da su sve bundeve podrijetlom iz Amerike, a postoji i manji broj onih koje su vjerojatno iz Afrike i Azije. Kroz povijest, prije više od 6.000 godina, ali i danas, uzgajaju se i jedu u Meksiku.
Bundeve se mogu podijeliti i s obzirom na to otkuda dolaze pa se tako razlikuju one sa Staroga svijeta i one s Novoga svijeta. Egipćani i Rimljani su u prošlosti češće pripremali Luffu cylindricu - duguljastu buču glatke kore i Lagenaria vulgaris - tikvice, dok je većina bundeva donesena u Europu upravo iz Amerike i Meksika.
U prošlosti su se na kontinentu Novog Svijeta obično uzgajali kukuruz, grah i bundeva na jednom posjedu. Kukuruz bi obično rastao na polju, dok bi se grah penjao duž njegove stabljike, a pored njih, na samom tlu rasla je bundeva. Spomenute tri namirnice bile su sinonim za zdravu prehranu i zdrav život.
Istraživanja pokazuju da su Egipćani koristiti bundeve za izradu tanjura i zdjela što stoji kao dokaz da su neke bundeve stigle i iz Afrike. U Kini se bundeva smatrala simbolom zdravlja pa su se zbog toga često koristile i kao predmet umjetničkih djela. Indijanci su imali toliko poštovanje prema bundevi da su i njome mrtve pokapali. Naime, vjerovali su da će im ona biti hrana na posljednjem putovanju. Neke kulture su čak od sušenih bundeva izrađivale i tepihe.
Foto: Marius Ciocirlan/Unsplash
Odgovori