Sladić (lat. Glycyrrhiza glabra) je višegodišnja zeljasta biljka rasprostranjena po prostorima Euroazije, sjeverne i južne Amerike, sjeverne Afrike i Australije. Pripada porodici mahunarki (Fabaceae) i broji oko 20 poznatih vrsta. Ova listopadna biljka poznata je pod nazivima slatki korijen, gospino bilje, slatko drvo, slatki bagrem (iako nema veze s bagremom) i slatka paprat (nema veze ni s paprati).
Ne podnosi zime ili mraz i neće opstati na ekstremno niskim temperaturama, a najbolje uspijeva na prostorima gdje je temperatura 15 - 30°C.
Sladić je vrlo jednostavan za uzgoj. Tlo mora biti rahlo i bogato hranjivim tvarima, a zahtijeva maksimalnu osunčanost. Ako je tlo glinasto ili gusto, potrebno ga je obogatiti pijeskom ili rastresitom zemljom što se može učiniti pomoću organskog komposta. Za bolji rast, potrebno ga je saditi na uzdignute humke, kao primjerice krumpir, što će olakšati njegovu berbu.
Dubina tla je posebno važna s obzirom na to da je biljka čiji glavni korijen jako dugo raste.
Biljka može doseći visine 60 - 180 cm, a u prosjeku bude visoka oko 1 m. Korijen, koji se i najčešće bere, je drvenast i smećkaste boje i može narasti do 12 m. Svaka sadnica sladića, može dati otprilike 30 - 40 kg korijenove mase posebno. Cvjetovi su grozdasti i plavo ljubičasti, a cvjetaju relativno kasno, od kolovoza do listopada. Listovi sladića su dugi 2 - 4 cm i može ih biti 9 - 17 na stabljici.
Srodnici
Vrste sladića
Sladić je biljka koja relativno sporo raste, jednostavno ju je njegovati i čini lijep ukras. Potrebno je oko 4 godine da korijen biljke bude dovoljno razvijen i spreman za žetvu. Vrlo je zahvalna biljka koja ne ovisi o klimatskim uvjetima i može se uzgajati diljem svijeta. Iako za sada ima oko 20 poznatih vrsta sladića, ipak su najpoznatije kineski sladić, Yunnan sladić te američki sladić. Korijeni ove dvije vrste sladića su najsličniji izvornoj vrsti. U Hrvatskoj su raširene dvije vrste čekinjasti sladić i slatki korijen.
Kineski sladić
Kineski sladić (lat. Glycyrrhiza Uralensis) ili slatki korijen je biljka podrijetlom iz Azije, a najviše se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini. Ljekovita je biljka koja se uzgaja u sušnim i polusušnim područjima Kine. Niz komponenti, poput flavonoida, triterpenoida i polisaharida djeluju protuupalno, antimikrobno, antivirusno i antioksidativno.
Ova vrsta sladića cvjeta od lipnja do kolovoza, a period dozrijevanja sjemena je od srpnja do listopada. Može narasti oko 60 cm, raširiti se otprilike 40 cm i ima ljubičasto roze cvjetove. Najviše mu odgovaraju pješčana, ilovasta, glinasta i blago kisela i blago alkalna tla. Voli polusjenu koju daju listopadne šume i osunčana područja.
Čekinjasti sladić
Čekinjasti sladić (lat. Glycyrrhiza echinata) je vrsta poznata i pod nazivima njemački sladić, rimski sladić, jež sladić, mađarski sladić i bodljikavi sladić. Otporna je zeljasta trajnica koja raste u sjeni drveća, a može se naći i u blatnim područjima pored rijeka. Ekstrakt korijena koristi se kao zamjena za šećer. Ako se biljka uzgaja radi korijena, potrebno ju je prije cvjetanja rezati te korijenje dobro zaliti. Može narasti do 1 m visine sa širinom oko 60 cm, a period cvjetanja joj je od lipnja do srpnja. Preferira vlažno i alkalno tlo.
Uzgoj sladića
Uzgoj sladića je vrlo jednostavan i ne zahtijeva preveliku njegu. Najčešće se koristi korijen, osobito u medicinske svrhe. Dobro podnosi sve vrste tla, ali najviše voli tla bogata hranjivim tvarima. Sadi se na polusjenovitim područjima kao što su listopadne šume ili na djelomično osunčana mjesta.
Ovisno o vrsti, period cvjetanja ove biljke je od lipnja do kolovoza. Sadnjom u drenirana tla, čije su sredine alkalne, osigurat će se kvalitetan razvoj ove biljke. Također joj je potrebno osigurati dovoljno prostora jer se njen korijen širi ispod zemlje. Zbog toga se kopaju velike rupe kako bi se korijen mogao nesmetano širiti.
Tlo
Sladić preferira lagano, ilovasto i dobro drenirano tlo. Može uspjeti na svim vrstama tla, a ako se sadi na glinovitom tlu drenaža je ključni faktor, jer bez toga njegovo korijenje nema mogućnost širenja što na koncu dovodi do propadanja biljke. Najviše mu odgovara pH vrijednost između 6,1 - 7,8.
Za vrijeme ljetnog perioda biljku je potrebno češće zalijevati kako bi joj se osigurala dodatna vlažnost, a zalijevanje se smanjuje u zimskom periodu pa se tlo oko biljke pokriva slojem malča zbog održavanja tla vlažnim i kontrole primanja vode.
Klima
Potječe s prostora gdje je suha klima odnosno gdje je godišnja količina padalina 500 - 650 mm. Najbolje uspijeva u područjima s dovoljnom vlažnošću. Može rasti i na područjima gdje je srednja količina oborina između 400 - 1160 mm, srednja temperatura 5,7 - 25°C, a pH vrijednost tla između 5,5 - 8,2. Najbolje podnosi temperature između 15 - 30°C, a ako temperatura padne ispod -20°C tada se sadnice unose u zatvoreni prostor, a one koje su posađene vani prekrivaju se slojem malča.
Vrijeme sadnje
Sadnja sladića rezervirana je uglavnom za proljeće. Za vrijeme vegetacije biljke, kada miruje, prije faze cvjetanja odvija se sadnja ili presađivanje biljke. Ako je biljka u sadnici, iznosimo ju van tek kada temperatura bude minimalno 15°C. Isto se odnosi i za vrijeme sadnje biljke pogotovo one koju smo dobili dijeljenjem stare biljke. Ako želimo gušće sadnice sadimo ih jednu uz drugu, iako se to ne preporučuje jer može doći do ispreplitanja korijenja i lakšeg prijenosa bolesti s jedne sadnice na drugu.
Slaganje kultura
Biljke koje zahtijevaju iste uvjete kao sladić i mogu se nesmetano kombinirati su končasta juka ili Adamova igla, crvenolisni puzavac ili ljubičasto srce, lantana, kadife, mažuran, ružmarin, salata i cinija. Iako ga je moguće saditi sa salatom, potrebno je izbjegavati njegovu sadnju u povrtnjacima jer prekomjerna izloženost suncu može uništiti biljku.
Nerijetko se povrće tretira raznim pesticidima što može dovesti do zagađivanja korijena sladića koji se najviše koristi u medicinske svrhe. Zbog toga se izbjegava sadnja uz biljke kao što su luk, češnjak, brokula, poriluk, kupus te cvjetača.
Faza mirovanja
Svaka biljka ima period u kojem miruje, odnosno u kojem se ne pojavljuju ni cvjetovi ni listovi. Period mirovanja sladića je od jeseni kada gubi cvjetove i listove, do proljeća kada se onu formiraju. Rezanjem biljke do dna sprječavamo njeno smrzavanje, jer neadekvatnim tretiranjem biljke možemo smanjiti broj cvjetova u sljedećoj sezoni cvjetanja. Budući da je višegodišnja zeljasta biljka, prekrivanjem tla organskim kompostom, odnosno malčiranjem štitimo korijen biljke od propadanja uslijed velike vlage, a ujedno i od niskih temperatura na kojima sigurno neće preživjeti.
Sadnja sladića
Sadi se na vrlo jednostavan način u prethodno iskopanu rupu dimenzija 50 x 50 cm u koju se prvo dodaje drenažni sloj. Sadnice sladića u posudama ili pripremljene za sadnju dijeljenjem sade se na mjesto izloženo suncu. Ako ga sadimo u tlo bogato hranjivim tvarima, dovoljno ga je prihranjivati jednom godišnje. Najbolje je koristiti organsko, sporodjelujuće gnojivo i izbjegavati opća biljna gnojiva koja ne sadrže velike količine fosfora. S obzirom na to da ima jak korijen relativno dobro podnosi suha okruženja.
Sadnja sjemena
Ovakav način sadnje sladića zahtijeva malo više vremena i strpljenja i sjeme se mora podvrgnuti metodi stratifikacije. Izdvojeno sjeme se namoči u vodi sobne temperature otprilike 2 sata, iako neki podaci kažu da taj proces mora trajati 24 sata. Nakon procesa namakanja, sjeme se stavi na papirnati ručnik koji je prethodno natopljen vodom i u hladnjak na otprilike 3 - 4 tjedna. Nakon toga sjeme se sadi u posudu na dubini od otprilike 1 cm. Klijanje se očekuje za 15 - 20 dana.
Sadnja sadnice
Kada je biljka proklijala, spremna je za sadnju u vrtu ili na predviđeno mjesto. Zbog duljine korijenja moraju biti propisno udaljene jedna od druge. Sadnja se vrši u proljeće da bi u ljeto mogla davati cvjetove koji su uglavnom plave ili ljubičaste i rijetko bijele boje. Ako se međusobno sade na određenoj udaljenosti, omogućuje se dobru cirkulaciju zraka između sadnica što doprinosi da biljka bude zelenija, zdravija i da daje veće i ljepše cvjetove.
Ako je zemlja bogata hranjivim tvarima prihranjuje se jednom do dva puta godišnje. Potrebno ju je stalno zalijevati kako bi biljka mogla održavati željenu vlažnost i drenažnim materijalom kontrolirati upijanje vode samog korijena.
Uzgoj u vrtu
Biljka se sadi u vrtu na polusjenovitom mjestu ili mjestu s određenim sunčanim periodom. Nikako se ne sadi u dubokoj sjeni jer neće rasti, a razvoj korijena će stagnirati pa se neće moći koristiti, posebno u medicinske svrhe. Najlošije uspijeva na glinovitom tlu, ali uz dobru drenažu i tu će dati rezultate. Nerijetko je se može vidjeti u okruženju sebi kompatibilnih biljaka gdje privlači kukce, najviše ose te tako štiti sebe i biljke oko sebe od štetnika i bolesti.
Uzgoj u stakleniku
Sadnja u stakleniku je rezervirana za sadnju sjemena i reznica kada nije moguće saditi vani zbog vremenskih uvjeta jer biljka ne podnosi ekstremnu hladnoću kao ni niske temperature. Nakon sadnje moraju se kopirati vanjski proljetni uvjeti kako bi se potakao rast biljke. Rast se potiče tako što se sadnice stavljaju na toplo mjesto s temperaturom oko 20°C, tlo održavamo vlažnim, ali nikako mokrim.
Uzgoj u posudama
Zbog mogućeg širenja korijena, biljke se moraju saditi u veće posude gdje će imati dovoljno prostora. To se odnosi na sadnice čije se korijenje koristi za preradu. Ako se sladić sadi kao ukrasnu biljku, preporučuje se staviti barijere od rizoma kako bi se usporio rast biljaka. Sladić koji se uzgaja u posudama potrebno je rjeđe prihranjivati nego onaj posađen vani jer se sporije troše hranjive tvari iz zemlje koja se nalazi u posudi.
Ako se uzgaja u vrućim područjima, tada se sadi u svjetlijim posudama kako bi se mogla održati niska temperatura. Kada se stvore uvjeti za rast biljke, moguće je očekivati njeno klijanje u periodu 15 - 30 dana. Bilo da se sladić sadi dijeljenjem ili sjemenom, za presađivanje u vrt na otvoreno potrebno je pričekati kraj svibnja.
Održavanje nasada
Da bi se uspješno održavali nasadi, moraju se poštivati uvjeti koje zahtijeva određena biljka. Mora joj se omogućiti sadnja na odgovarajućem tlu ili ako nema uvjeta tla, onda prilagođavanje putem dreniranja. Mjesto sadnje ne smije biti duboka sjena, kao ni preniska temperatura bez prethodnog pokrivanja tla malčiranjem kako bi se spriječio nekontrolirani prodor vlage u korijenje.
Održavanje i njega
Sladić ne zahtijeva pretjeranu njegu. Dovoljno ga je obrezati, zaliti i povremeno prihraniti. Sadnice koje su posađene kao višegodišnje biljke, svakog proljeća se odrežu do korijena kako bi se mogle obnoviti i osigurati cvatnju sljedeće sezone. Period cvjetanja mu je od lipnja do kraja kolovoza što je dovoljno dugo za ovu vrstu biljke. Nakon cvatnje cvjetovi sami otpadaju i nije ih potrebno ručno uklanjati. Radi bolje cirkulacije zraka između biljaka, potrebno je praviti razmak između sadnica 30 - 90 cm.
Zalijevanje
S obzirom na to da voli vlažna, dobro drenirana tla, biljka zahtijeva redovito zalijevanje čime će se osigurati dovoljna vlažnost tla koja će pomoći u širenju njenog korijena. Ne podnosi skupljanje vode koje može dovesti do truljenja korijena, pa zato, ako se sadi na glinovitom tlu, potrebno je napraviti kvalitetnu drenažu kako bi se spriječilo zadržavanje viška vode.
Za vrijeme ljetnih vrućina, pored intenzivnijeg zalijevanja nego inače, potrebno je tlo malčirati organskim humusom kako bi se što dulje mogla zadržati vlažnost. U zimskom periodu nije ju potrebno zalijevati toliko često.
Gnojidba
Prihranjivanje biljke je potrebno odraditi za vrijeme vegetacije biljke. Za vrijeme sadnje gnojivo je potrebno prekopati i nakon toga dodati gnojivo s visokim udjelom dušika svakih 4 - 6 tjedana. Malčiranjem biljke sprječava se rast korova, zadržava vlagu, a u isto vrijeme osiguravaju dodatne hranjive tvari. Nikada se ne smije dopustiti sušenje zemlje. Ako se sladić uzgaja u posudama, potrebno je rjeđe prihranjivanje jer se zemlja iz posude slabije troši i crpi hranjive tvari.
Razmnožavanje
Za razmnožavanje sladića treba osigurati dobro drenirano i duboko tlo, na prostoru velike osunčanosti. Razmnožavanje sladića je moguće sjemenom ili dijeljenjem. Sjeme sladića treba namočiti i ostaviti preko noći, a zatim se sjeme sadi u 5 cm prethodno pripremljene zemlje. Ovaj postupak je najčešće vezan za sjetvu sjemena u posudama. Zemlju treba održavati vlažnom sve dok biljka ne krene izlaziti iz zemlje. Uz dovoljnu vlažnost i temperaturu od oko 20°C, sjemenke sladića bi trebale proklijati za otprilike dva tjedna.
Razmnožavanje dijeljenjem korijena se odvija polaganjem podanaka biljke u tlo, za vrijeme vegetacije u proljeće. Lopatom iskopamo biljku sladića staru u prosjeku 3 - 5 godina, korijensku balu izrežemo na određene dijelove, a svaki dio mora imati korijen i biljku. Kao takve, presađujemo ih u zemlju gdje su se prethodno postigli isti uvjeti tla, svjetla i vlage kao u izvorne biljke.
Presađivanje
Presađivanje biljke sladića se vrši za vrijeme vegetacije, kada su temperature idealne za prilagođavanje presađene biljke. Ako presađujemo biljku koju smo prethodno posijali u posudi i čuvali u stakleniku, to radimo u proljeće odnosno krajem svibnja.
Bilo da sadimo malu biljku dobivenu sjetvom ili dijeljenjem, najbolje ju je posaditi u prethodno iskopanu rupu dimenzija 50 x 50 cm koju smo prethodno napunili drenažnim materijalom. Tako posađena biljka imat će mogućnost nesmetanog rasta, posebice ako se poštuje i pravilo međusobnog razmaka od minimalno 30 cm. Nakon toga potrebno ju je zaliti kako bi hrana dospjela do korijena biljke.
Pomlađivanje
Biljka sladić se prilagođava gotovo svim vremenskim uvjetima, pa tako može izdržati temperature do -17°C. Tada ju je potrebno zaštititi slojem organskog humusa, odnosno malčiranjem kako bi upila i zadržala onoliko vlažnosti koliko joj je potrebno. Nakon zime, za vrijeme trajanja vegetacije, biljka se obreže za 5 - 10 cm osiguravajući novi rast u proljeće.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje biljke se odvija nakon zime kada se uklanja 5 - 10 cm grane kako bi joj se osigurao što zdraviji rast. Ako neka sadnica nije preživjela zimu radi neodgovarajućeg njegovanja, na proljeće ju je potrebno ukloniti jer postoji opasnost da će putem korijena prenijeti bolest na susjedne sadnice. Ako biljke rastu u djelomičnoj sjeni mogu imati ekstremno dugo korijenje pa je potrebno dodatno obrezivanje kako ne bi bile neuredne.
Priprema za sljedeću sezonu
Malčiranjem tla i smanjivanjem zalijevanja biljke u zimskom periodu, osigurava se njen opstanak i priprema za sljedeću sezonu cvjetanja. Također, uklanjaju se sadnice koje su propale i čiji je korijen uništen uslijed primanja velike količine vode, kao i one koje su oštećene nekom bolesti. Upravo njihovim uklanjanjem sprječava se širenje bolesti na korijenje ostalih sadnica u blizini.
Bolesti
Iako biljka gotovo i da nije podložna razbolijevanju, najčešći problem koji se javlja je truljenje korijena uslijed primanja velike količine vode bez odgovarajućeg drenažnog sloja. Suprotno tome, uslijed prevelikog izlaganja suncu i nedostatka vode, lišće može biti opečeno. Nije imuna na hrđu i pepelnicu.
Hrđa
Hrđa (lat. Pucciniales) je gljivična bolest kojoj je jedinstveno to što napada vrtne biljke. Pojavljuju se smećkaste točkice po unutarnjoj strani lista čime se smanjuje snaga biljke. U ekstremnim slučajevima, hrđa može dovesti do uništenja biljke. Lišće zahvaćeno ovom bolesti požuti i prerano opada. Osim na unutarnjoj strani lista, stvara se i na peteljkama. Da bi se spriječila pojava hrđe, potrebno je smanjiti dušikovo gnojivo jer mekani i mesnati listovi, koji su posljedica prihrane, privlače ovu gljivicu. Da bi se riješili hrđe na prirodan način koristi se kompost na bazi mješavine sastojaka kao što su pijesak, gnojivo, treset i kokosovo vlakno. Za agresivnije uklanjanje gljivice koriste se fungicidi kao što su tebukonazol i tritikonazol.
Pepelnica
Pepelnica (lat. Golovinomyces orontii) je gljivična bolest koja napada široki spektar biljaka. Sloj plijesni prvo se pojavljuje na vrhu lišća, zatim se vjetrom prenosi na ostale biljke. Može rasti i na donjoj strani. Mlado lišće se savija, lomi i suši. Gljivična je bolest koje može usporiti rast i razvoj biljke. Najlakše se širi pri temperaturama 15 - 27°C, dok njeno širenje usporavaju temperature veće od 32°C. Više obolijevaju biljke koje su u polusjeni nego one izložene suncu. Bolest se može riješiti koristeći fungicid s niskom toksičnošću, primjerice Triadimefon.
Također brojne prirodne metode pomažu u liječenju zaraženog sladića:
- organski fungicid kao sumpor, ulje nima te kalijev bikarbonat
- soda bikarbona koja se kombinira s vodom u omjeru 1:1
- mlijeko u spreju koje se kombinira s vodom u omjeru 1:10
Štetnici
Zbog uvjeta tla u kojem se biljka sadi, logično je da će privlačiti neke vrste štetnika koje preferiraju vlažna te polusjenovita tla. Jedan od štetnika je puž.
Puž (lat. Gastropods) je štetnik koji voli vlažna područja i često se nalazi na biljkama karakterističnim za ove vrste tla. Obično se javlja rano ujutro ili po noći kada ostavlja sluzav trag. Pravi rupe u lišću ili ga cijelog pojede, a najveća invazija je u periodu između proljeća i jeseni. Hrani se širokim spektrom povrća i ukusnog bilja, a posebno presadnicama. U borbi protiv puževa na raspolaganju su brojna sredstva, ali ako se planira konzumirati, onda se koriste prirodne metode rješavanja puževa poput kave, ljuske jajeta, bakra, pivske zamke te biljaka poput hibiskusa, dalija, ružmarina, peršina i slično.
Upotreba sladića
Sladić se koristi u tradicionalnoj medicini. U kulinarstvu se koristi od davnina, ali se tek u zadnje vrijeme otkrivaju njegove prave vrijednosti i sve se više primjenjuje kao dodatak jelima. U kozmetičkom svijetu koristi se ekstrakt korijena sladića jer ima snažna protuupalna djelovanja.
Berba
S biljkom poput sladića treba biti strpljiv. Da bi se postigla zrelost biljke potrebno je 3 - 4 godine kada je spremna za berbu korijena i kada je dovoljno jaka da bi preživjela berbu korijenske mase. Ako se jednom ukorijeni, berbu je moguće vršiti svake godine.
Najbolje vrijeme za berbu korijena je jesen kada prođe sezona cvatnje jer je upravo tada korijenje najslađe. Ako je moguće, prilikom berbe uklanja se sekundarno korijenje dok se primarno ostavlja kako bi se osigurao rast biljke sljedećih godina. Nakon berbe, biljke se režu na komade duge 15 - 20 cm, zatim operu, očiste i osuše. Ako se pažljivo odvija berba korijena sladića, može ih se bez problema upotrijebiti za sljedeću sadnju.
Skladištenje
Ako se želi skladišti korijen sladića, mora se narezati na manje komade i ostaviti da se suši na toplom i suhom prostoru. Vrijeme sušenja će ovisiti o veličini komada, zato se preporučuje rezati na manje komade. Jednom osušen, korijen se može čuvati tako nekoliko mjeseci. Još jedan način skladištenja je kuhanjem tako što se svježem korijenju doda voda i kuha dok se ne dobije crni sirup.
Pripravci
Kulinarstvo
Korijen sladića je kaloričan i sadrži fruktozu i glukozu, ali broj kalorija je zanemariv u usporedbi sa šećerom. Najčešći način konzumiranja korijena sladića je u obliku čaja. U kulinarstvu se češće koristi prah od sladića nego sam korijen, pa se tako koristi pri mariniranju bijelog mesa i ribe ili preljevu kuhanog ili sirovog povrća. Sladić se dodaje u svježu tjesteninu, ali najpopularniji oblik korištenja praha od sladića je u rižotu.
Kozmetika
Ekstrakt korijena sladića je izvrstan kod problema s kožom jer je snažan antioksidans pa kao takav umiruje osjetljivu kožu. Pomaže u liječenju tamnih mrlja koje su posljedica hormonskih promjena ili izloženosti suncu. Osim toga, pomaže u zacjeljivanju ožiljaka i omekšava kožu. Biljka sadrži sastojak koji sprječava pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron (DHT) koji ima veliku ulogu kod opadanja kose u muškaraca.
Medicina
U sladiću su pronađene brojne ljekovite supstance kao primjerice flavonoidi i fitoestrogeni. Koristi se tijekom fizičkih i psihičkih napora budući da ima prisutan hormon kortizol koji pomaže u smanjenju stresa. Prirodni spojevi iz sladića oponašaju estrogen (ženski hormon), koji opada u menopauzi i, kao takvi, smanjuju valunge i znojenje za oko 80%. Osim ovoga, sladić povećava krvni tlak, razinu šećera u krvi, djeluje protuupalno, uništava bakterije, gljivice i viruse, ublažava dišne tegobe i slično.
Zanimljivosti
Glycyrrhiza dolazi od grčke riječi glykos (sladak) i rhiza (korijen) što ukazuje na slatkasti okus ove biljke. Iako podrijetlom iz Azije, u Europu su je donijeli dominikanci u srednjem vijeku, dok je u Englesku stigla preko rimskih vojnika gdje se nastavila saditi u samostanima.
Sladić je popularan u Italiji i Španjolskoj u svom izvornom obliku gdje se korijen jednostavno iskopa, opere i žvače kao osvježivač usta.
Korijen sladića je pronađen u Tutankamonovoj grobnici iz 1350. godine pr. Kr. Egipatski hijeroglifi prikazuju ga kao omiljeno muško piće. U Rimu je 360. godine prije nove ere zabilježena primjena sladića protiv ćelavosti. Također su Julije Cezar i Aleksandar Veliki bili ljubitelji sladića.
Nizozemska, kao jedna od najmoćnijih država, u 17. stoljeću počinje proizvodnju slatkih bombona od sladića.
Mještani iz okolice Bamberga u Njemačkoj su uzeli sladić kao simbol na grbu svog kraja.
Foto: Yuriy Danilevsky / CC
Odgovori