Japanska sofora (Styphnolobium japonicum sin. Sophora japonica) je listopadno stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Ne odgovara joj kontinentalna klima stoga je relativno rijetka na području Hrvatske. Može narasti čak do 20 m i tako čini široku i zaokruženu krošnju na kratkom deblu, a može biti široka do 18 m.
Korijen joj je vlaknasto razvijen. Listovi kod sofore slični su bagremovima, na licu su tamnozeleni i sjajni, a naličje je dlakavo i sivozeleno. Boja listova u jesen je zelenožuta, a oblik podsjeća na pero. Japanska sofora zvana je još i japanski bagrem jer ima izgled sličan bagremu, ali stablo sofore nema trnje. Cvate u srpnju i kolovozu u trajanju oko 2-3 tjedna. Cvjetovi su sitni, bijeli do bijeložuti te imaju ugodan miris. Skupljeni su u metličaste cvatove koji mogu biti dugi do 25 cm. Plod je viseća mahuna veličine od 3 do 6 cm i sadrži 3-7 međusobno razmaknutih sjemenki,
Iz Kine je unesena u Japan iako joj ime glasi japanska sofora. U Europu je došla između 1747. – 1750. godine kao dekorativna vrsta.
Ponekad se sofora na prirodnim staništima može vidjeti u sastavu s ovim vrstama: Morus alba, Ginkgo biloba, Phelodendron amurense, Paulownia tomentosa, Broussonetia papyrifera, koelreuteria panniculata itd.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčano
Vrijeme cvatnje: kasno ljeto (srpanj-kolovoz)
Visina: do 20 m
Sadnja japanske sofore i razmnožavanje
Sadnice japanske sofore su jako skupe, a razlog tome je što se ova biljka ne može razmnožavati prirodno u našim uvjetima. Sofora je biljka koja se najčešće razmnožava iz sjemena, dok se teže razmnožava iz reznica. Sjemenke se nalaze u mahuni, a oko njih je ljepljiva masa. Krajem jeseni sjeme sazrijeva, a plod sa sjemenom je najbolje pokupiti krajem zime te ga držati na suhom mjestu do travnja.
Kada prođe cvatnja sjeme se zadržava na stablu do kraja zime, ako je zima bila veoma hladna zna se dogoditi da sljedeće godine ne cvjeta.
Sadnja japanske sofore, odnosno sjemena, obavlja se na dubini od 2-3 cm, a kod sadnje je bitno da se sjeme prije drži u toploj vodi kako bi omekšalo.
Japanska sofora sporo raste, a cvatnja se nerijetko događa tek za 30 ili 40 godina. Posadite je na mjesto na kojem ima puno sunca. Otporna je na sušu i neće joj smetati slaba zemlja. Može se posaditi i u blizini grada jer joj za rast i razvoj ne smeta onečišćenje.
Odrasla sofora otporna je niske temperature pa joj tako neće smetati niti one do čak minus 25 stupnjeva. Ipak, pripazite na mlade biljke, koje je potrebno zaštititi od hladnoće.
Uzgoj japanske sofore i održavanje
Pčelari japansku soforu iznimno vole jer je medonosna. Odlično se orezuje i lako se održava željeni oblik. Tijekom mladosti brzo raste, također mlade biljke imaju slabo drvo i krhke stabljike te često budu oštećene tijekom jakih oluja, a kako stare rast se usporava. Bitno je da se mlade sadnice sačuvaju od mraza.
Mnogi vole soforu zbog minimalnog održavanja, ali uzrokuje nered opadanjem lišća i plodova. Tolerantna je na urbane uvjete kao što su zagađen zrak i zagađeno tlo. U Hrvatskoj se često može naći u alejama naših gradova (Zagreb, Vinkovci, Osijek…).
Za uspješan uzgoj japanske sofore bitno je da tlo bude vlažno, plodno i dobro drenirano. Odgovora joj sunčan položaj.
Odraslo stablo japanske sofore izgleda vrlo dekorativno dok cvate, a daje i veliku sjenu.
Postoji mnogo vrsta sofora, kao i kultivara Japanske sofore, 'Pendula' je najpoznatija i najatraktivnija. Često se naziv 'Pendula' koristi kao sinonim za japansku soforu, ali to nije ispravno. 'Pendula' rijetko cvijeta i teže se uzgaja na našem kontinentalnom dijelu, međutim u priobalju izvrsno raste. Pendula ima gusto isprepletene viseće grane, atraktivnog i dekorativnog je izgleda, međutim zabilježena je samo s pet primjeraka, a to su: arboretum Botaničkog vrta, park-šuma Tuškanac, park na Trgu kralja Petra Krešimira IV i Ribnjak.
Bolesti i štetnici japanske sofore
Neki od problema s kojima se možemo susresti prilikom uzgoja japanske sofore su krumpirov lisni skakač, gljivica Gymnosporangium clavipes, palež izbojaka te rak debla ili grana.
Primjena japanske sofore
Cvjetovi i cvjetni pupoljci japanske sofore suše se i koriste kao čaj, popularni su u kineskoj medicini. Djeluju adstringentno, smanjuju krvarenje i krvni tlak te se koriste za liječenje hemoroida. Žene za vrijeme trudnoće i dojilje biljke bi trebale izbjegavati konzumaciju ove biljke jer cvjetovi i cvjetni pupoljci u sebi imaju sastojak sličan nikotinu pa mogu biti toksični. U većini slučajeva toksični efekti koji se javljaju uključuju bol u trbuhu, vrtoglavicu, mučninu itd.
Ranije u tekstu spomenuto je da se sofora smatra medonosnom biljkom, posjećuju je pčele sakupljajući mnogo nektara i cvjetnog praha te salijeću čak i otpale cvjetove. Ukupan prinos na površini od 1 ha može iznositi do 300 kg meda, a prinosi po košnici su do 15 kg meda.
Od drveta sofore se rade specijalne vrste namještaja, gdje ono daje posebni rustikalni izgled tom namještaju. Drvo je vrlo izdržljivo i fleksibilno. Ima finu strukturu i lako se obrađuje, a pogodno je i za izradu brodova, ručica na alatima i stolarije.
Povijest japanske sofore
Japanska sofora ili na engleskom jeziku poznata kao pagoda tree (drvo budističkih hramova) zbog starog praznovjerja prestala se koristiti za izradu domova. Naime, kineski simbol i naziv za japansku soforu složenica je od riječi drvo i demon. Ondje postoji priča prema kojoj je jedan muškarac napravio kuću od drveta sofore, a ubrzo je njegova cijela obitelj pronađena mrtva u toj istoj kući.
Ulazak sofore u Europu je vrijedan spomena zbog njezine zanimljive priče. Poznato je kako je Kina bila država u koju je ulazak ljudima iz stranih zemalja bio zabranjen. Među prvim strancima koji su posjetili Kinu bili su misionari koje je pozvao kineski car Ch'ien Lunga, a razlog poziva je uzgoj vrta „savršena svjetlost“. Kineski je car za stvaranje takvog vrta morao pozvati misionare, plan je bio da se taj vrt sastoji od europskih cvjetnih vrsta.
Svi misionari su bili uključeni u proces stvaranja novog vrta osim jednog misionara Pierrea d'Incarvillea, njegova uloga je bila brinuti o dostavi botaničkog materijala za Europu. Sofora se također našla u sakupljenom sjemenu. Ograničeno kretanje u zatvorenoj zemlji Kini, doživljeni brodolom i zapljena kolekcije od strane Britanaca samo su neke od nedaća koje su zadesile misionara da dostavi sadni materijal, ali na kraju je uspio. Sjeme je dostavio preko Mongolije i Sibira pa sve do Moskve.
Prvi europski primjerak japanske sofore i danas se nalazi u botaničkom vrtu u Parizu. Najljepši primjerci u Hrvatskoj nalaze na Tuškancu, a visoki su do 18 m.
Autor: A.A., Foto: Wikimedia Commons
Odgovori