Obični divlji kesten (lat. Aesculus hippocastanum) jedino je samoniklo drveće na balkanskom poluotoku. Dolazi iz porodice sapindovki (Sapindaceae) u koju spadaju javor, guarana, liči, a bliski su mu hmelj i konoplja. Divlji kesten se još naziva i konjski kesten ili kostanj. Listopadno je stablo i stalan je stanovnik listopadnih šuma na Balkanskom poluotoku, ali se zbog lijepog lišća sadi i u drvoredima u gradovima.
Divlji kesten može narasti do 35 m u visinu s krošnjom promjera 10 m. Deblo može doseći promjer od 2 m, što je izrazito zahvalno za kasniju preradu i upotrebu. Krošnja je gusta i razgranata, kao i korijen, ali ne ide toliko u dubinu koliko je površinski smješten. Kora je tamnosmeđa i glatka dok je stablo mlado, ali kasnije postaje ispucana. Listovi su nasuprotni, dugački do 20 cm na dugim peteljkama i sastavljeni od 7 listića koji su pri osnovi suženi. U jesen poprimaju zlatnožutu boju. Cvjetovi su veliki i sakupljaju se u 20 - 30 cm duge grozdove bijele boje.
Plodovi su tobolci s bodljikavom ovojnicom koji unutra imaju najčešće jednu veliku tamnosmeđu sjemenku glatke površine.
Divlji kesten potječe iz Perzije, ali autohtona je vrsta na cijelom balkanskom poluotoku. Posebno je cijenjen zbog ljepote stabla i lišća, obzirom da mu plod nije jestiv. Čest je kao ukrasno drvo u gradovima, bio da se sadi sam u parkovima ili u dvoredovima.
Srodnici
Vrste divljeg kestena
Kod divljeg kestena razvijeno je nekoliko ukrasnih formi i vrsta koje su se prilagodile različitim uvjetima. Vrste divljeg kestena razlikuju se po obliku lišća i obliku u kojem se uzgaja. Neke od najčešćih su:
Crvenocvjetni kesten
Vrsta koja se pojavila križanjem američkog crvenog kesten i običnog divljeg kestena. Ima crvene cvjetove i crvenkasto-zelene listove. Otporan je na teške uvjete i niže temperature, ali sporije raste.
Albovariegata
Vrsta kestena koja ima bijele pruge, pa je posebno privlačan za uzgoj u vrtovima ili gradovima. Voli umjerenu klimu i humusno tlo.
Incisa
Vrsta kestena kod koje su listovi dvostruko nazubljeni te ima veći plod. Omotač je bodljikav, ali ima rjeđe i deblje bodlje.
Pyramidalis
Vrsta kestena kojem krošnja ima piramidalni oblik. Hybrid je koji u sebi ima i korijene bukve, ali i javora. Posebno je cijenjen za uzgoj u gradovima te dobro podnosi onečišćene prostore.
Pendula
Vrsta divljeg kestena s jako povijen granama. Karakterizira ga manje lišće i manji plodovi, ali dobro podnosi teže uvjete.
Umbraculifera
Vrsta s gustom i razgranatom krošnjom koja ima okrugli oblik. Daje dobar hlad i plodove koji su veći od prosječnih.
Uzgoj divljeg kestena
Iako se divlji kesten većinom uzgaja zbog ljepote stabla i kao ukras u parku, potrebno je uložiti trud kako bi rezultat bio zadovoljavajuć.
Tlo
Iako divlji kesten može opstati na suhim i siromašnim tlima, svoj će potencijal u potpunosti ostvariti na humusnom i dubokom tlu. Divlji kesten ima plitak korijen, pa voli rahlo tlo. Kako bi se pospješio rast, tlo je potrebno okopavati. Divlji kesten voli tla koja su vlažna i blizu vode, pa mu neće problema raditi voda koja ostaje.
Klima
Divlji je kesten biljka koja voli umjerenu klimu i dovoljno sunca. Ipak, moći će rasti i u sjeni. Kesten dobro uspijeva na Balkanskom poluotoku, a može podnijeti i veće temperaturne razlike. Dobro se prilagodio raznim predjelima, pa je biljka koja se može naći i u dolinama rijeke i u gorjima.
Vrijeme sadnje
Kesten se može saditi u proljeće ako želimo da brže nikne. Važno je pričekati da prođu prvi mrazovi kako bi izdanak bio siguran. Kesten se kao sadnica može posaditi i u jesen, ali važno je da se prekrije malčem ili drugim pokrovom kako se ne bi smrznuo tijekom zime. Može preživjeti i veće minuse ako je pokriven snijegom.
Slaganje kultura
Kesten je biljka koja većinom voli rasti samostalno. Iako raste u šumi, većinom se nalazi udaljen od drugih stabala i na kraju šume. Važno je da se u plodorede sadi samo divlji kesten kako bi mu odgovarao okoliš. Ispod kestena se može uzgajati trava ili djetelina, koja hrani tlo dušikom. Također, može rasti uz brezu, hostu i paprati.
Hortenzije su atraktivne cvjetnice koje rastu u raznim bojama cvjetova, uključujući bijelu, ružičastu i plavu. Njihov bujan rast i oblik grma mogu stvoriti lijep kontrast uz divlji kesten. Mahovina je niskorastuća biljka koja stvara gusti zeleni tepih te može dodati prirodan izgled i mekoću pod divljim kestenom, a paprati su zanimljive biljke s pernatim lišćem koje vole sjenovita područja.
Kesten treba saditi dalje od oraha ili crnogorice koja kiseli tlo. Divlji kesten preferira blago kiselu zemlju, stoga biljke koje uspijevaju u alkalnoj ili neutralnoj zemlji poput lavande, ružmarina, jorgovana, kadulje i santoline možda neće dobro rasti. Gusta sjena koju stvara divlji kesten može ograničiti izloženost suncu za biljke koje zahtijevaju puno sunca, pa se ne preporučuje sadnja suncokreta, ruže i kadife.
Prostrani korijenski sustav divljeg kestena može konkurirati za hranjive tvari biljkama koje imaju plitak korijenski sustav primjerice jaglac, sljez i maćuhica, što može rezultirati zaostalim rastom ili lošim uspostavljanjem. Neke biljke su osjetljive na kemijsku tvar juglon koju proizvodi divlji kesten, uključujući rajčice, krumpire, papriku te određene ukrasne biljke poput rododendrona i azaleja.
Uzgojni oblik
Uzgojni oblik divljeg kestena je primarno veliko drvo koje doseže visinu 20 - 35 m, ponekad čak i više. Karakterizira ga široka krošnja s gustim granama koje se šire horizontalno. Stablo ima okruglu ili ovalnu krošnju koja pruža obilje sjene. Kora stabla je smeđe boje i ima karakteristične uzdužne pukotine. Listovi su veliki, složeni i perasto izrezani, sastavljeni od 5 - 7 listića.
Faza mirovanja
Divlji kesten prolazi kroz fazu mirovanja tijekom zimskih mjeseci i prirodni je dio životnog ciklusa biljke u kojoj se njezin rast i metabolizam usporavaju kako bi preživjela nepovoljne uvjete. Tijekom ove faze, biljka ulazi u stanje mirovanja kako bi se zaštitila od niskih temperatura i nedostatka svjetla. U ovoj se fazi također zaustavlja vegetativni rast.
Faza mirovanja obično započinje u kasnu jesen ili zimi, kada temperature padnu i dani postanu kraći. U ovom razdoblju, divlji kesten gubi lišće i ostaje u stanju mirovanja sve do proljeća, kada se ponovno pokreće rast i razvoj. Kada se zima završi i stigne proljeće, divlji kesten će izaći iz faze mirovanja i ponovno započeti svoj rast, stvarajući nove listove.
Sadnja divljeg kestena
Divlji kesten je samonikla biljka te se oko drveta mogu naći mladi izdanci koji se kasnije mogu presaditi. Ipak, ako ga želimo uzgojiti zbog ukrasa ili potrebe, postoji nekoliko savjeta za bolji uspjeh:
Divlji kesten voli humusna i duboka tla koja su vlažna i mogu zadržati vlagu. Zato ga nalazimo u gustim šumama gdje je tlo humusno i rahlo, ali voli i doline rijeka i blizinu vode. Može opstati i u aluvijalnim područjima, kao i u sušim, ali ne podnosi kisela tla bogata vapnencem te takva treba izbjegavati kod uzgoja.
Sadnja sjemena
Sjemenke su veće od pitomog kestena i više su okruglaste te spljoštene. Kesten je vrsta koja se razmnožava kukcima i samonikla je. Ako se želi posijati, potrebno je osigurati rahlu i humusnu zemlju te se sjemenka može položiti u proljeće ili jesen. Prije sjetve potrebno ju je namočiti preko noći kako bi imala bolju klijavost. Sjemenka se pokrije 2 - 3 cm zemlje te se ostavi da nikne. U toplijim područjima proklijat će za 2 - 3 tjedna.
Sadnja sadnice
Sadnicu divljeg kestena lako je naći u prirodi ispod samog stabla. Potrebno ju je oprezno iščupati i biti siguran da se izvukao cijeli korijen. Sadnica se sadi u rupu koja je 10 - 20 cm veća od korijena koji biljka trenutno ima te se zatrpava rahlom i humusnom zemljom. Sadnicu se može poduprijeti kolcem nakon sadnje. Može se posaditi i u proljeće i u jesen, samo je važno da se prekrije malčem korijen ukoliko se očekuje hladna zima bez snijega.
Kalemljenje
Kesten se, osim izravne sadnje u zemlju, može cijepiti na drugo drvo. Najćešće se za to koriste bukva ili dovlja voćka. Ovogodišnju mladicu potrebno je odrezati 2 tjedna prije cijepljenja te ostaviti u vodi da pusti pupove. Cijepljenje se obavezno odvija u proljeće kako bi kalemljeni rez imao dovoljno hranjivih tvari.
Uzgoj u vrtu
Kesten voli toplinu, pa mu je potrebno osigurati osunčano mjesto u vrtu. Korijen mu je razgranat, ali plitak, pa se treba voditi računa o drugim biljkama koje su neposredno pored. Ako se sadi u drvorede, potrebno je ostaviti minimalno 7 m između svakog stabla kako ne bi došlo do preplitanja te ih redovito obrezivati.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj divljeg kestena u stakleniku moguć je samo kao faza za proizvodnju presadnica. Kesten se tako lakše uzgoji zbog kontroliranja temperature i vode. Od sijanja sjemena u kontejnere i posude do rasta za daljnje presađivanje kesten može provesti 5 godina u stakleniku. Čim primijetite da korijen prerasta posudu ili da je narastao iznad visine staklenika, potrebno ga je presaditi na konačno mjesto.
Uzgoj u posudama
Divlji kesten se ne uzgaja u loncima osim za daljnje presađivanje. Tada se sije u kontejnere iz kojih će se kasnije razviti sadnica za daljnji uzgoj. Uzgoj u loncu veličine 50 cm može biti do treće godine jer kasnije ispuni cijelu posudu te može uvenuti zbog nedostatka prostora.
Održavanje nasada
Kesten voli rahlo tlo, pa je potrebno okopavati tlo na kojem je posađen kako bi imao dovoljnu količinu kisika pazeći da se ne ošteti korijenje. Tlo se prekopava do 10 cm dubine i to se može raditi ručno ako se radi o nekoliko stabala ili mehanički u drvoredu. Kada su stabla mlada, potrebno je kositi travu koja može biti previsoka i ugušiti mladice. Također, važno je osigurati dovoljno prostora da se drvo pravilno razvije.
Održavanje i njega
Održavanje divljeg kestena nije problematično, obzirom da je biljka većinom samonikla i da je otporna na mnoge klimatske uvjete.
Zalijevanje
Iako divlji kesten može podnijeti sušno razdoblje, dulja razdoblja bez vode mogu oštetiti krošnju i uzrokovati privremeno otpadanje lišća. Obilnije zalijevanje je važno u vrijeme cvatnje kako bi se potaknuo na proizvodnju plodova. U prirodnom okruženu često raste u dolini rijeka, a u urbanim sredinama potrebno je osigurati sustav navodnjavanja. Najbolje je koristiti kap po kao sustav koji će ravnomjerno dostavljati vodu. Njegovo je korijenje plitko te je to najbolji način održavati ga vlažnim.
Gnojidba
Mjesto na koje će se posaditi divlji kesten potrebno je nagnojiti organskim gnojem. Tijekom rasta, važno je prihranjivati mineralnim gnojivima kako bi imao dosta hraniva za pravilan razvoj. Divlji kesten koji nema dosta hranjiva može prerano izgubiti lišće. Također, učinkovito je i saditi djetelinu ispod biljke koja kvržicama dušika obogaćuje tlo. Nakon što dosegne maksimalnu visinu i procvjeta, djetelinu je potrebno uzorati u zemlju. Na taj način se tlo obogaćuje dušikom, ali i sprječava erozija tla.
Razmnožavanje
Divlji kesten razmnožava se sjemenkama i reznicama. Sjemenka je samooplodna i može se razviti nova biljka ako padne na tlo ispod samog drveta. Takvi izdanci se kasnije presađuju na bolje mjesto jer postoji manja mogućnost da će uspjeti narasti. Reznice se uzimaju kao jednogodišnji izdanci te se sade u humusnu zemlju kako bi razvio korijen. Takve reznice trebaju imati dovoljno vode i prihranjivati se mineralnim gnojivom dok ne ojača korijen. Rjeđi način razmnožavanja je dijeljenje korijena jer je kesten većinom samonikla biljka.
Presađivanje
Divlji kesten se može presađivati, ali treba provesti nekoliko važnih koraka kako bi se osiguralo uspješno presađivanje i opstanak biljke. Najbolje vrijeme za presađivanje divljeg kestena je u rano proljeće ili kasnu jesen kada je biljka u fazi mirovanja ili blizu faze mirovanja. Tijekom tih sezona, biljka ima veću vjerojatnost da će uspješno preživjeti presađivanje.
Prije presađivanja, važno je pripremiti tlo da bude dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima. Također je korisno dodati kompost ili drugo organsko gnojivo kako bi se poboljšala struktura tla. Pažljivo se iskopa korijenov sustav kako bi se osigurala minimalna oštećenja korijena.
Nakon iskopavanja biljke, presađuje se na novo mjesto što je brže moguće. Biljka se stavlja u pripremljenu rupu, postavljajući je na istoj dubini kao i na prethodno posađenom mjestu, pazeći da biljka bude uspravno postavljena.
Nakon presađivanja, biljku je potrebno dobro zaliti i nastaviti zalijevati redovito tijekom prvih nekoliko tjedana kako bi se olakšao oporavak i prilagodba.
Važno je napomenuti da presađivanje može biti stresno za biljku, stoga je bitno pružiti joj dodatnu njegu i pažnju nakon presađivanja. Pravilna njega uključuje redovito zalijevanje, primjenu gnojiva i praćenje znakova oporavka.
Pomlađivanje
Divlji kesten obično ne zahtijeva redovito pomlađivanje kao neke druge biljke. Međutim, u određenim slučajevima, može biti korisno provesti pomlađivanje kako bi se održala vitalnost i ljepota biljke. Ako je divlji kesten postao stariji i izgubio svoju vitalnost, pomlađivanje može biti korisno kako bi se potaknuo rast novih izdanaka i održala zdrava krošnja što se može postići rezidbom starih i oštećenih grana kako bi se potaknulo rast novih izdanaka.
Također, ako se želi održati manja veličina stabla, mogu se provoditi redovite rezidbe kako bi se kontrolirao rast i oblik krošnje. Ako se primijeti prisutnost bolesti ili oštećenih dijelova na divljem kestenu, pomlađivanje može uključivati uklanjanje tih dijelova kako bi se spriječilo širenje bolesti i potaknulo zacjeljivanje.
Pri pomlađivanju divljeg kestena važno je koristiti pravilne tehnike rezidbe kako se ne bi uzrokovao prevelik stres biljci. Preporučuje se provođenje rezidbe tijekom mirovanja biljke, u rano proljeće ili kasnu jesen. Također je važno koristiti oštar alat za rezidbu i dezinficirati ga prije uporabe kako bi se spriječilo prenošenje bolesti.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje divljeg kestena nije uvijek neophodno, ali u određenim slučajevima može biti korisno za održavanje zdravog rasta i oblika stabla. Ako krošnja divljeg kestena postane previše gusta, prorjeđivanje može poboljšati protok zraka i svjetlosti kroz stablo te pomoći u smanjenju rizika od razvoja bolesti i štetnika, kao i poboljšati opću zdravstvenu kondiciju biljke. Ako se primijeti da se grane divljeg kestena preklapaju ili trljaju jedna o drugu, prorjeđivanje može pomoći u smanjenju trenja i mogućnosti oštećenja grana. Time se također može poboljšati stabilnost i struktura stabla.
Divlji kesten može rasti u različitim oblicima, a prorjeđivanje može pomoći u održavanju željenog oblika stabla, a to može uključivati uklanjanje suvišnih ili neželjenih grana kako bi se postigao željeni izgled i estetika.
Rezidba
Divlji kesten nije potrebno obrezivati ako ga ne uzgajamo u ukrasne srhe. Ako želimo urediti ili oblikovati krošnju, dovoljno je to učiniti jednom u proljeće. Postoje mnoge vrste kestena i svaka ima svoju specifičnu vrstu grana ili oblikovanje krošnje. Kod rezidbe moramo paziti i da ne odstupamo od prirodnog izgleda. Rezidba može poslužiti i prorjeđivanju kako bi se ostavio prostor za nove izdanke. Tada se miču i bolesne ili suhe grane koje se spaljuju kako ne bi došlo do kasnije zaraze bolesti.
Zaštita od vjetra
Divlji kesten obično ima snažan korijenov sustav i dobro podnosi vjetrove. Međutim, u nekim slučajevima, posebno kod mladih biljaka ili u područjima s izloženo jakim vjetrovima, zaštita od vjetra može biti korisna. Mlade sadnice divljeg kestena mogu biti osjetljivije na jake vjetrove. U prvih nekoliko godina, dok se korijenov sustav ne razvije dovoljno, zaštita od vjetra može pomoći u sprječavanju oštećenja stabla i poticanju zdravog rasta.
Jaki vjetrovi mogu uzrokovati lomljenje grana, posebno ako su grane već oslabljene ili su preopterećene lišćem ili plodovima. Zaštita od vjetra može smanjiti rizik od lomljenja grana i oštećenja stabla. Kontinuirani jaki vjetrovi također mogu povećati isušivanje tla oko divljeg kestena što može dovesti do dehidracije i stresa biljke. Zaštita od vjetra može pomoći u smanjenju gubitka vlage iz tla i očuvanju adekvatne vlažnosti oko korijenovog sustava.
Zaštita od vjetra može se postići upotrebom fizičkih barijera poput zaštitnih ograda ili mreža. Ograda ili mreža trebaju biti postavljene duž strane izložene jakim vjetrovima kako bi pružile zaštitu biljci. Također je važno pridržavati se pravilnih postupaka sadnje i njege, uključujući pravilno pripremanje tla, redovito zalijevanje i primjenu gnojiva kako bi se ojačala otpornost biljke na vjetar.
Zaštita preko zime
Divlji kesten općenito dobro podnosi hladnoću i mraz. Ova vrsta drveća je prilagođena umjerenim i hladnim klimatskim uvjetima. Ipak, u nekim ekstremno hladnim područjima ili tijekom vrlo teških zimskih uvjeta, dodatna zaštita može biti korisna, iako su mjere zaštite obično potrebne samo u izuzetnim situacijama. U većini slučajeva, divlji kesten će samostalno preživjeti i oporaviti se od hladnoće i mraza. Pravilna sadnja, održavanje adekvatne razine vlage u tlu i primjena slojeva malča oko korijenovog sustava također mogu pridonijeti zdravom rastu i otpornosti biljke na hladnoću.
Bolesti
Bolesti koje napadaju pitomi kesten lako se prenose i na divlji. Nažalost, te dvije vrste nekada uzrokuju odumiranje jedna druge.
Rak kestenove kore
Najraširenija bolest koja uzrokuje propadanje nasada ali i sve manji broj kestena u listopadnim šumama. Rak uzrokuje gljivica koja se pojavljuje na deblu, a izaziva rast nekroza i rakastih izraslina na deblu. Drvo koje je zaraženo brzo se suši, iako je prije bilo potpuno zdravo. Prije dozrijevaju plodovi koji su lošije kvalitete. S vremenom postaje slabo dok se konačno se osuši u potpunosti. Kemijsko suzbijanje je nepovoljno i nemoguće ga je rasprostrijeti na sve dijelove, tako da je jedina borba protiv te vrste gljivice raskrčivanje zaraženih površina i paljenje granja i debla.
Tintna bolest
Prenosi se gljivicom i veoma je čest nametnik na europskom kestenu. Ona uzrokuje trulež korijena, odraslih stabala i mladih sadnica te cijelih nasada. Uzročnici žive u tlu, a stablo napadaju putem korijena. Prvi simptomi su prorijeđeni listovi i prorijeđena krošnja te sitniji plodovi koji ne padaju kada dozru. Nakon skidanja kore vide se crne nekroze po deblu. Stabla se mogu tretirati fungicidima, ali češće je potrebno fizički ukloniti zaražena područja.
Bolest opečenih listova
Bolest opečenih listova divljeg kestena je nepatogena bolest koja se javlja za vrijeme velikih suša i vrućina. Bolest se pojavljuje kao žute i smeđe mrlje na lišću koje se postupno suši i prijevremeno pada. Bolest se može spriječiti navodnjavanjem i pravilnim gnojenjem.
Štetnici
Osim bolesti koje mogu dovesti do sušenja čitavog nasada kestena, postoji i nekoliko štetnika. Oni nisu brojni i ne mogu napraviti štetu cijelom stablu, već oštećuju plodove.
Kestenova osa šiškarica
Pojavila se nedavno i tipična je samo za kesten. Poznata je po tome što stvara šiške na lišću i izbojcima. U tim se šiškama razvijaju ličinke koje se kasnije pretvaraju u ose. Šiške smanjuju urod jer onemogućuju izboju pravilan rast. Moguće je da će velika najezda značajnije smanjiti urod te je prisustvo potrebno prijaviti s obzirom na to da se radi o karantenskoj vrsti.
Kestenov savijač
Vrsta leptira koji se kukulji na lišću kestena. Iz ličinke se razvija gusjenica koja jede lišće, ali ne radi značajnu štetu. Najveću šteti trpi plod jer ga buši i puni izmetom te kasnije nije upotrebljiv. Biljku nije potrebno tretirati insekticidom jer nije zabilježen veći problem zbog najezde gusjenica.
Kestenov moljac
Vrsta leptira koja polaže jaja na lišće. Ličinke se hrane lišćem te mogu napraviti štetu ako ih ima u prevelikom broju. Prezimljava u otpalom lišću te u proljeće kreće s intenzivnim polaganjem jajašaca. Može se spriječiti uklanjanjem i paljenjem suhog lišća i korištenje insekticida u proljeće.
Upotreba divljeg kestena
Divlji kesten je biljka koja se većinom upotrebljava zbog svog izgleda, ali ima nekoliko važnijih svojstava zbog kojih se koristi i u ljekovite svrhe.
Berba
Plodovi divljeg kestena dozrijevaju tijekom 9. I 10. mjeseca. Plodovi se beru s tla, kada padnu s drveta. Na taj način popuca bodljikava ovojnica i lakše ih je sakupljati rukama. Kao pomoć, mogu se grabljama formirati na hrpu te nakon što im padne kora ubrati u vreću.
Skladištenje
Divlji kesten koristi se većinom u kozmetičke svrhe, ali ipak ga je potrebno dobro skladištiti do krajnje prerade. Kesten se sprema u vreće koje se čuvaju na hladnom mjestu. Važno je da vreće ili mjesto čuvanja nije vlažno kako bi se izbjeglo truljenje plodova.
Kulinarstvo
Divlji kesten je medonosna biljka i njegovi cvjetovi privlače pčele. Med divljeg kestena je svijetle boje i ima ugodan okus. Na 1 hektar zemlje može se dobiti do 100 kg meda.
Ipak, njegovi plodovi nisu jestivi, za razliku od pitomog kestena. Jedenje može izazvati povraćanje, proljev, vrtoglavicu i nesvjesticu. Veće količine mogu uzrokovati i ozbiljnija trovanja.
Ipak, korisni su za prehranu domaće stoke i dobra su hrana za uzgoj svinje. Kesten voli jesti divljač, kojoj je to glavni izvor hrane tijekom zimskih mjeseci. Osim njih, stočari ga skupljaju kako bi tijekom zimskih mjeseci nadoknadili nedostatak vitamina C.
Medicina
Od divljeg kestena radi se tinktura koja se koristi i u narodnoj i u znanstvenoj medicini za oporavak kapilara i umornih vena. Ta se tinktura može koristiti i kod hemeroida i bolesti krvožilnog sustava.
Od njega se često rade i kozmetičke kreme koje pomažu kod umornih i otečenih nogu. Stvar je u sjemenkama koje obiluju saponinom. Tinkturu je jednostavno za napraviti jer se sjemenke prerežu ili usitne u prah i prekriju rakijom. Tako se mogu ublažiti i bolovi od reume, a ne koriste se sastojci koji nisu prirodni.
Pošumljavanje
S obzirom na činjenicu da su požari postali česta pojava u Europi posljednjih nekoliko godina, divlji kesten se pokazao kao savršen izbor za pošumljavanje područja nakon požara, kako bi se obnovila uništena vegetacija.
Bjelogorica dobra za pošumljavanje: bagrem, breza, javor, jasika, jorgovan, paulovnija, platana, topola, vrba. Crnogorica dobra za pošumljavanje: bor, duglazija, jela, smreka.
S obzirom na to da različite vrste stabala zahtijevaju različite uvjete uzgoja kako bi pravilno rasle i razvijale se, važno je odabrati vrstu stabla koja odgovara klimi i području na kojem se sadi.
Zanimljivosti
Divlji kesten potječe iz Perzije te je biljka koja se prenosi kukcima. Na taj se način polako širio dalje Europom i Balkanskim poluotokom. Na ovom je području samonikla biljka i često se može naći u prirodi.
U Hrvatskoj se uzgaja kao ukrasna biljka u gradovima. Svoj puni potencijal ima zbog listova i uspravnog rasta te bogate krošnje koja radi hlad. Njegovo latinsko ime znači hrana jer plodovi služe kao hrana srnama i ostaloj divljači. Kasnije se koristio i kao hrana za uzgoj stoke.
Postoji još nekoliko načina kako iskoristiti divlji kesten. Njegova omotnica i sam plod te zlatno-žuto lišće u jesen koriste se u jesenskim aranžmanima.
Od pupova divljeg kestena rade se Bachove cvjetne kapi. One su posebno važne u homeopatiji koja se bavi pronalaženjem prirodnih lijekova za iscjeljenje.
Divlji kesten ima ljekovito svojstvo, ali nije jesti pa nije toliko važan njegov ekonomski značaj. Također, njegovo drvo nema veliku kalorijsku vrijednost niti nije toliko često za izradu predmeta. Ipak, i dalje krasi neke od najpoznatijih parkova i gradova.
Bjelogorično drveće
Divlji kesten je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim divljeg kestena, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, bukva, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Konevi / Pixabay
Odgovori