Guarana (lat. Paullinia cupana) je višegodišnja tropska biljka iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Bliska je biljkama poput divljeg kestena, javora, ličija, hmelja i konoplje. Ovaj drvenasti grm je podrijetlom s prostora južne Amerike, točnije Brazila, Kolumbije, Urugvaja i Venezuele. Egzotična je biljka u Americi, Meksiku i Argentini. Poznata je pod nazivima brazilski kokos, brazilski kakao, guaranin i amazonsko oko.
Zbog svojih sastojaka sličnih kofeinu koristi se kao dodatak energetskim pićima. Raste na području amazonske šume gdje doseže visinu od 10 m, a kultivirana može narasti do 3 m s prosječnom širinom oko 1 m.
Najbolje uspijeva na temperaturi između 24 - 32°C s godišnjom količinom padalina većom od 1.400 mm. Idealna količina padalina je između 2.200 - 2.500 mm. Plod je narančasto crvene boje i veličine lješnjaka, a unutar ploda obično se nalaze do 3 sjemenke obavijene bijelom ovojnicom. Sjemenke sadrže otprilike 2,7 - 5,8% kofeina, a bogate su i teobrominom i teofilinom. Listovi su dugački s cvijetom žućkaste boje uglavnom s pet latica.
Guarana traži punu izloženost suncu, a ako raste u šumi pričvršćuje se za drugo drveće i može doseći visinu do 12 m radi sunčeve svjetlosti. Ako se sadi u posudama važno je da ih se drži na toplom i sunčanom mjestu. Uspijeva u tlima niske kiselosti s visokom koncentracijom aluminija, pa joj tako odgovaraju tla čija je pH vrijednost između 3,5 - 4,5. Tlo mora biti dobro drenirano zbog čega se preporučuje zalijevanje svako jutro prije izlaska sunca. Tlo je važno održavati vlažnim, a ograničenja u zalijevanju nema.
Srodnici
Vrste guarane
Ova grmolika biljka najbolje uspijeva na punom suncu, a ako to nije moguće potrebno joj je osigurati minimalno 6 h sunčeve svjetlosti. Svjetlozeleni listovi dugački su oko 40 cm, naizmjenični i čine ih po 5 listića. Muški i ženski cvjetovi se nalaze na istoj biljci, a oplođuju je pčele dok ptice služe za raznošenje sjemena. Od oprašivanja do sazrijevanja ploda može proći do 75 dana, a period branja ploda je od listopada do prosinca. Grane biljke su promjera 4 - 6 mm prekrivene sitnim dlačicama.
Za guaranu je prihvaćen i naziv Paullinia sorbilis Mart dok joj Europska medicinska agencija daje puni naziv Paullinia cupana Kunth ex H.B.K. var. sorbilis (Mart.) Ducke. Indijanci iz plemena Maué i Andirá uzgajali su ovu vrstu u središnjoj Amazoniji. Postoji otprilike oko 220 vrsta Paulovnije od kojih se samo 99 nalazi u Brazilu. Neke od najpoznatijih vrsta koje rastu na tom području su Paullinia elegans, Paullinia pinnata, Paullinia asiatica i Paullinia yoco.
Paullinia elegans
Paullinia elegans je vrsta guarane iz porodice sapindovki. Drvenasta je biljka koja široko i složeno lišće, a plod je u obliku kapsule. Raste na istom području na kojem i raste najpoznatija vrsta Paullina cupana, točnije na području Urugvaja, Paragvaja, Argentine i Brazila. U Brazilu je ova vrsta poznata kao "cipó-timbó". Istraživanja su pokazala da listovi ove vrste sadrže veliku količinu ekstrakta etanola.
Paullinia pinnata
Paullinia pinnata je cvjetnica koja je podrijetlom s prostora južne Amerike i Afrike. Može narasti 3 - 10 m s listovima dužine 10 - 20 cm. Savitljive stabljike ove vrste koristile su se kao sredstvo za trovanje riba osobito u plitkim bazenima. Korijen i listovi ove biljke koristili su se u tradicionalnoj medicini, a nedavno je otkriveno kako su bogati fenolnim spojevima i imaju antioksidativna svojstva.
Paullinia asiatica
Paullinia asiatica je zimzeleni grm čije je stanište u šumama i na travnjacima. Zastupljena je na prostoru istočne i srednje Afrike, a može narasti 2 - 10 m. Raste na visini 0 - 1600 m n. v. Listovi su grozdasti i dlakavi jajolikog oblika. Uslijed rasta pričvršćuje se za druge biljke radi oslonca koristeći oštre i zakrivljene bodlje. Zanimljiva je činjenica da je drvo ove vrste izuzetno jako i izdržljivo pa se kao takvo koristi u Africi za izradu štapova za hodanje.
Paullinia yoco
Paullinia yoco je penjačica koja raste na prostoru južne Amerike točnije na području Perua, Ekvadora i Kolumbije. Može narasti do 15 m sa širinom od oko 2 m. Stabljike su u promjeru 12 cm, a režu se na komade dužine 30 - 100 cm. Sok dobiven iz kore sadrži 2,73% kofeina i koristi se kao lijek protiv groznice, mučnine i povraćanja. Voli vlažno i dobro drenirano tlo, a kao i Paullinia cupana, raste na sunčanom i polusjenovitom mjestu.
Uzgoj guarane
Guarana je nizinska penjačica karakteristična za rast na prostoru gdje je vruća i vlažna klima pa tako raste u šumama sjevernog i zapadnog Brazila posebice na području Orinoca i Amazone kao i u južnoj Venezueli. Sadi se na mjestu gdje će biti izložena 80 - 100% sunčevoj svjetlosti i temperaturom otprilike oko 20°C.
Dobro podnosi i laganu sjenu, a uspijeva u dreniranim tlima s visokim sadržajem organske tvari koje je potrebno konstantno održavati vlažnim, ali ne i mokrim. Kiselost tla treba biti niska odnosno najbolje podnosi siromašna crvena tla. Guarana cvjeta u razdoblju od mjesec dana tijekom početka sušne sezone, a ona stabla guarane stara 4 - 5 godina daju stotine cvjetova.
Tlo
Ova egzotična biljka zahtijeva puno sunce ili djelomičnu polusjenu, dobro drenirano tlo, a vrlo lako uspijeva i u siromašnom, crvenom tlu. Najbolje uspijeva na područjima gdje su tla srednje ili teška po strukturi. Zbog velike godišnje količina padalina, guarana kao biljka se prilagodila na te uvjete i sada izričito preferira glejna tla odnosno vrlo kisela tla niske plodnosti čija je pH vrijednost u rasponu 3,5 - 4,5 iako u nekim slučajevima to može biti i do 6,5.
Klima
Guarana tolerira više temperature i relativno je osjetljiva na niske. Tropska je biljka koja najbolje raste na potpunom suncu ili eventualno djelomičnoj sjeni i na području gdje temperatura varira između 24 - 32°C, a može podnijeti i temperature u intervalu između 18 - 32°C. Može preživjeti i na temperaturama do oko 10 °C.
Ako se guarana uzgaja u umjerenoj klimi potrebno je oponašati uvjete prašume stavljanjem biljke u staklenik i korištenjem električnih ovlaživača zraka. U početku, kada se sadnica presadi, zahtijeva češće zalijevanje kako bi se uspostavio korijenski sustav, a ostala zalijevanja se oslanjaju na vremenske prilike.
Presađivanje na otvoreno se savjetuje u proljeće ili ljeto kada temperatura bude odgovarajuća i kada sadnica naraste dovoljno što je otprilike najmanje 7,5 cm da može podnijeti sve vremenske prilike područja na kojem se sadi.
Vrijeme sadnje
Guarana može narasti otprilike 10 m ili 3 m, a ako se sadi u posudama oko 1 m. Sadi se u proljeće ili u ljeto kada je temperatura odgovarajuća na sunčanom, dobro dreniranom tlu. Vrlo brzo klija i daje plodove, a cvjetaju u proljeće i to tek drugu godinu sadnje. Savjetuje se branje plodova tek nekoliko godina od sadnje kada biljka postane dovoljno velika i rodi dovoljno plodova. Upravo zbog toga što za kratko vrijeme može zauzeti veliku površinu sadi se na određenoj međusobnoj udaljenosti.
S obzirom na to da je tropska biljka ne podnosi temperature niže od 10°C. Malčiranje pomaže u održavanju vlažnosti biljke sprječavajući pretjerano upijanje vode koje može dovesti do propadanja biljke uništavanjem korijenskog sustava. Ova metoda je osobito važna u područjima s velikom količinom padalina kao što su upravo amazonske šume gdje guarana prirodno raste.
Slaganje kultura
Guarana je višegodišnja biljka koja najbolje uspijeva na visinama od 800 m nadmorske visine, a za sadnju joj je potrebno osigurati otprilike 4 x 5 m prostora. Sadi se sama u plodoredu bez pratećih biljaka jer ima relativno dobro razvijen korijenski sustav koji može smetati drugim biljkama. Iako se sadi na sunčanom mjestu, njena krošnja koja je ispunjena velikim zelenim listovima može napraviti hlad i ne dozvoliti pravilan rast i razvoj drugih biljaka ako se sade s njom u kombinaciji. Upravo je to jedan od razloga zašto se izbjegava kombinirati guaranu s drugim biljkama.
Faza mirovanja
U fazi mirovanja gurana može podnijeti temperature i do 10°C. Kada prođe sezona cvjetanja i berbe plodova dolazi faza mirovanja (od kasne zime do ranog proljeća) jer je sezona berbe plodova od listopada do prosinca. U toj fazi biljka ne cvjeta i ne daje plodove, a jedino ostaju listovi jer je guarana zimzelena biljka. Tlo se malčira, a suhe i nepotrebne grane uklanjaju kako bi se smanjio teret i težina drveta.
Sadnja guarane
Guaranu je potrebno saditi na mjestu gdje će joj biti osigurano cjelodnevno sunce, a sadi se u dobro drenirano i izrazito kiselo tlo. Hladnoća i temperature niže od 10°C mogu uništiti biljku. Sadi se u prethodno iskopanu rupu koja je ispunjena mješavinom zemlje i vermikulita.
Nakon sadnje dodaju se različita gnojiva, ovisno o tome sadi li se guarana u tlo koje je alkalno ili više kiselo. Nakon sadnje biljku je potrebno zaliti. Starija stabla guarane će imati više cvjetova i bit će bujnija dok je za pojavu prvih cvjetova nakon sadnje potrebno proći 18 - 24 mjeseca.
Ne preporučuje se sadnja uz bilo kakve vrste biljaka jer svojim velikim listovima pravi sjenu, a tlo u koje se sadi uglavnom ne preferiraju druge biljke. Najbolje raste u tropskim šumama s velikom vlagom i moguće ju je posaditi i u posudu koja će se u tom slučaju držati u stakleniku gdje će se stvoriti tropski uvjeti visoke vlažnosti i temperature.
Sadnja sjemena
Biljka se prakticira saditi u posudu koja će biti ispočetka u zatvorenom prostoru. Prije sjetve sjeme se drži u vodi 24 sata nakon čega se naprave rupe od oko 1 cm u posudi dimenzija 10 x 10 cm koje se kasnije prekrivaju laganim slojem treseta. Zbog niske razine klijavosti u posudu je moguće posijati više sjemenki koje će se nakon rasta kasnije razdijeliti u posebne posude ili presaditi na otvoreno. Da bi se tlo uspjelo održavati vlažnim potrebno je posude prekriti plastičnom vrećicom.
Klijanje guarane je prilično sporo i može se očekivati tek za 5 mjeseci od sijanja. Za otprilike 18 - 24 mjeseca od klijanja moguća je pojava prvih cvjetova. Vrlo je važno napomenuti da se sjemenke guarane trebaju što prije posijati jer su održive samo 72 sata, a prvi listovi se mogu pojaviti tek za oko 100 dana. Stavljaju se na osunčano mjesto gdje će u početku biti izložene samo 20 - 40% sjene, a direktna svjetlost može uzrokovati pojavu opeklina na lišću.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti zemlju prihranjivanjem i stavljanjem drenažnog sloja odnosno organske zemlje za posude. Po mogućnosti se sadi na mjestu gdje će joj biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost ili djelomična sjena. Najbolje uspijeva u siromašnom i kiselom tlu s pH vrijednosti u granicama između 3,5 - 4,5. Najčešće se sadi sama u prethodno iskopanu rupu, a za nesmetan rast mora joj se osigurati površina od oko 4 x 5 m.
Sadnica koja se sadi mora biti velika najmanje 7,5 cm, a prilikom presađivanja mora se pripaziti na korijenje. Nakon sadnje biljku je potrebno temeljito zaliti i svakako omogućiti dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječila pojava gljivica.
Uzgoj u vrtu
Za biljku uzgojenu u stakleniku potrebno je iskopati rupu koja je najmanje dva puta veća i dublja od korijenske bale biljke i nakon dodati mješavinu drenažnog materijala i organskog komposta. Nakon toga biljka se izvadi iz posude pritom pazeći da joj se ne ošteti korijenje.
Sadi se na sunčano i vlažno mjesto u tlu čija se pH vrijednost treba prilagoditi. Ako je tlo alkalno, što ne odgovara biljci, dodaje se organski sumpor da bi se pH vrijednost dovela u granice između 3,5 - 4,5. Nakon sadnje zahtijeva zalijevanje vodom kako bi se pomoglo u razvijanju korijenskog sustava. Veće sadnice se sade na većoj međusobnoj udaljenosti, a idealno je da to bude oko 4 m kako bi se sadnicama moglo osigurati dovoljno prostora za rast. Prvo cvjetanje guarane nakon sadnje možemo očekivati tek za otprilike 2 godine.
Uzgoj u stakleniku
Nakon što se sjeme prethodno držalo u vodi 24 sata sadi se u posudu s još 2 - 3 sjemena zbog niske stope klijavosti. Posuda s posijanim sjemenom se stavlja u plastičnu vrećicu kako bi se zemlja održala vlažnom pri čemu temperatura unutar staklenika ne smije biti manja od 18°C. Posuda se stavlja na osunčan prozor ili neko drugo toplo mjesto, a sjeme je moguće držati i na toplom pomoću svjetiljki.
Sjemenke koje nisu nabubrile potrebno je ukloniti i ostaviti prostora za rast drugih sjemenki. Treba napomenuti kako zemlja ne smije biti natopljena vodom nego vlažna, a kako biljka raste tako se savjetuje presađivanje u posude odgovarajuće veličine koje će omogućiti pravilan razvoj korijena. Uslijed rasta potrebno joj je osigurati potporu budući da je guarana penjajući grm koji raste okomito prema izvoru svjetlosti i kao takva je idealna za uzgoj u staklenicima ili osunčanim prostorima s visokim zidovima.
Uzgoj u posudama
Kako rastu, tako sadnice guarane zahtijevaju veće posude s prethodno pripremljenom zemljom koja se bazira na mješavini zemlje za posude i vermikulita u jednakom omjeru. Prethodno posađeno sjeme je potrebno lagano pokriti bogatim slojem treseta. U početku se biljka sadi u posudu promjera oko 10 cm, a kasnije kada sadnica bude velika oko 7,5 cm zahtijeva presađivanje u posudu promjera 20 - 25 cm.
Ako guaranu želimo uzgajati kao biljku u posudi bez ikakve želje za sadnjom na otvoreno presađujemo je u veću posudu gdje će boraviti određeno vrijeme bez ikakve potrebe za presađivanjem. Ta posuda bi trebala biti promjera najmanje 35 cm, a poželjno je da bude i veća. Biljka posađena u posudu može narasti do 3 m.
Održavanje nasada
Biljka se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti od oko 4 m, točnije 4 x 5 m. Sadnici je potrebno osigurati cjelodnevnu sunčevu svjetlost ili minimalno 6 sati izravnog sunca. Plodovi se mogu ručno ukloniti kako bi se smanjila vjerojatnost nekontroliranog širenja, a sadnice posađene u posude presađuju se u vrt kada postignu dovoljnu veličinu.
Mora se redovito zalijevati kad je tek posađena, a vremenom se potreba za zalijevanjem smanjuje i sve više se oslanja na vremenske uvjete što s biljkama posađenim u posudama nije slučaj. Tim biljkama je potrebno stvoriti okruženje što sličnije prirodnom u vidu svjetlosti i vlažnosti.
Održavanje i njega
Guaranu je jednostavno održavati jer zahtijeva povremeno obrezivanje u smislu uklanjanja suhih grana kao i povremeno zalijevanje. Biljka najbolje uspijeva na siromašnom i kiselom tlu, a savjetuje se izbjegavati je kombinirati s drugim biljkama. Zalijevanje se svodi na oslanjanje na vremenske prilike jer dolazi s prostora na kojem su kiše dosta česte pa se tako opskrbljuje dovoljnom količinom vode.
Guaranu je potrebno malčirati organskim kompostom kako bi se zadržala određena količina voda, a samim tim i spriječilo pretjerano upijanje vode koju biljka ne može primiti pa tako dolazi do propadanja korijena kao i cijele biljke. S obzirom na to da je guarana kombinacija grmolike biljke i penjačice koja kao oslonac za penjanje u prirodi nalaze drugo drveće koje joj služi da dođe do prirodnog izvora svjetlosti u slučaju da je posađena na nekom sjenovitom mjestu.
Zalijevanje
Tlo oko biljke treba održavati vlažnim, ali nikako mokrim. Savjetuje se redovno zalijevanje svaki dan u jutro prije izlaska sunca kako bi korijenski sustav mogao primiti dovoljnu količinu vode potrebnu za razvoj biljke. Previše vode može uzrokovati bolest poput truljenja korijena i stabljike. Budući da se sadi i raste u tropskim područjima dosta se oslanja na vremenske prilike i pojačanu količinu padalina.
Iako je idealno da godišnja količina padalina bude između 2.200 - 2.500 mm, može podnijeti i količinu od 3.000 mm. U početku je sadnice potrebno ne izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti, potrebno je osigurati 20 - 40% sjene i kao takve potrebno ih je češće zalijevati kako bi se pravilno razvio njen korijenski sustav. Kasnije kada su sadnice spremne za presađivanje bez problema se mogu presaditi na mjesto gdje će biti izložene direktnom suncu.
Gnojidba
Kako bi biljka pravilno rasla potrebno je prihranjivanje svaki drugi mjesec tako što se gnojivo stavlja otprilike oko 25 cm od baze. Preporučuje se korištenje gnojiva sa sporim otpuštanjem jer teške soli u nekim gnojivima mogu oštetiti korijenje i tako ubiti biljku. Sobne biljke se ne trebaju gnojiti jer pH vrijednost mora biti između 3,5 - 4,5. Nakon prihranjivanja, guaranu je, kao i svaku drugu biljku, potrebno temeljito zaliti. Idealno je koristiti gnojiva s klorovodičnom kiselinom kako bi se tlo održavalo kiselim, a ako je tlo više alkalno tada se koristi organski sumpor koji pomaže u snižavanju pH vrijednosti tla.
Razmnožavanje
Guarana se najčešće razmnožava sjetvom sjemena iz ploda ili sadnjom reznica. Način sadnje je gotovo isti jer se i reznice i sjeme stavljaju u plastične posude promjera oko 10 cm s odgovarajućim drenažnim sustavom i organskom mješavinom za posude. Jedina razlika je u tome što se prije sjeme prije sadnje treba tretirati vodom, a s obzirom na to da ima nisku stopu klijavosti poželjno ih je posaditi više u jednu posudu.
Ako se sade reznice guarane, potrebno ih je posaditi na dubinu od oko 5 cm u posudu ispunjenu mješavinom zemlje i vermikulita. Kada postignu veličinu od oko 7,5 cm spremne su za presađivanje na otvoreno.
Presađivanje
Uz dovoljnu količinu svjetlosti guarana je biljka koja uspješno raste u posudama. Biljci je potrebno omogućiti dobru cirkulaciju zraka i tlo u posudi održavati vlažnim. Kada sadnica postigne određenu veličinu poželjno ju je presaditi u novu posudu promjera 20 - 25 cm, a nakon određenog vremena idealno je da raste u posudi promjera 35 cm ili više.
Nakon presađivanja, biljku je potrebno smjestiti na osunčano mjesto unutar prostora.
Prilikom presađivanja, bilo da se radi o presađivanju na otvoreno ili u veću posudu, potrebno je posebno paziti da se korijenje ne bi oštetilo. Ako se sadnica presađuje na otvoreno potrebno je paziti da temperatura u trenutku presađivanja ne bude ispod 18 °C, da pH vrijednost bude odgovarajuća odnosno između 3,5 - 4,5 i da ima dovoljno dnevne sunčeve svjetlosti. sadi se u prethodno iskopanu rupu, a međusobna udaljenost između sadnica guarane bi trebala biti 4 x 5 m što u konačnici daje oko 500 sadnica po ha.
Pomlađivanje
Pomlađivanje je ključno za guaranu jer joj se produžuje životni vijek i poboljšava izgled. Kao višegodišnja tropska biljka rastom gubi oblik pa zahtijeva redovno oblikovanje posebice poslije perioda cvjetanja, odnosno za vrijeme vegetacije.
Najčešći način pomlađivanja je uklanjanjem starih i bolesnih grana kako se stablo ne bi srušilo zbog vlastite težine. Osim toga potrebno je odrezati i grane koje su cvjetale prethodne godine. Uslijed toga bitno je spomenuti kako se guarana pomlađuje i obrezuje tek nakon druge godine. Također se mogu ukloniti neželjeni izdanci kako bi se napravile nove reznice. Pomlađivanje omogućuje obnavljanje biljke, a tako ujedno i zadržavamo željeni oblik i veličinu biljke.
Prorjeđivanje
Iako nije neophodno, prorjeđivanje se vrši kako bi se potaknuo novi rast biljke. Dovoljno je ukloniti ili podrezati grane koje su slomljene, bolesne, slabe ili previše rastu kako bi se smanjilo opterećenje jer može postići visinu do 10 m, a u nekim slučajevima i do 12 m.
Savjetuje se prorjeđivanje svake druge godine, a osim navedenih grana uklanjaju se i one koje su prethodne godine cvjetale. Tako ćemo omogućiti zdraviji izgled jer nepotrebne grane crpe hranu iz korijenskog sustava što sprječava pravilan razvoj biljke. Iako će vrlo brzo biti spremna dati plodove, stručnjaci savjetuju da se s berbom pričeka barem 3 godine kako bi se razvilo što više plodova.
Priprema za sljedeću sezonu
Uklanjanjem osušenih i bolesnih grana poslije perioda osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije cvjetne stabljike s većom količinom plodova. Potrebno je poštivati njene uvjete poput tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka uspjeti sljedeću sezonu.
U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi nekim organskim kompostom kako bi se spriječile velike temperaturne promjene koje dovode do propadanja korijena i cijele biljke budući da je vrsta kojoj odgovara tropska klima. Sadnice guarane posađene u posude unose se unutar staklenika gdje im se osigurava odgovarajuća temperatura, a u proljeće ju je moguće iznijeti iz zatvorenog prostora i staviti na predviđeno mjesto gdje će joj se osigurati određena izloženost suncu kao i drugi uvjeti potrebni za rast.
Bolesti
Iako je tropska biljka koja živi u vlažnim uvjetima, nije podložna pretjeranim bolestima. Jedini problem može stvarati antraknoza, bolest koja sprječava širenje usjeva u Amazoniji. Ostale bolesti poput truleži korijena (Ganoderma philippii) i crne kore (Septoria paulliniae) su zanemarive jer se jako rijetko pojavljuju.
Antraknoza (lat. Glomerella cingulata) je bolest uzrokovana pojavom gljivice Colletotrichum guaranicola, a bolest se očituje na listovima pojavom smeđih mrlja. Smatra se jednim od glavnih krivaca za brojen ekonomske gubitke. Za sprječavanje pojave i širenja bolesti koriste se brojni fungicidi, a prekomjerno korištenje povećava otpornost patogena što uzrokuje štetu ljudima i okolišu. Prirodni antifungicidi nalaze se u amazonskoj guarani iz koje su izolirane endofitne gljive.
Štetnici
Za razliku od bolesti koje jako rijetko napadaju ovu vrstu, neke životinje su veliki nametnici guarane zbog uvjeta u kojima raste poput vlažnosti i temperature. Tropska klima je idealno okruženje za štetnike poput crva. Guarana je izložena dvama vrstama crva poput Meloidogyne thamesi i Meloidogyne arenaria.
Meloidogyne arenaria
Meloidogyne thamesi je biljni patogen odnosno valjkasti crv ili nematoda poznat i kao jegulja. Ima širok raspon staništa i može oštetiti gotovo svaku obitelj biljaka. Oštećenje usjeva javlja se u toplijim krajevima, a rijetko se nalazi u područjima gdje se prosječne mjesečne temperature približavaju ledištu. Uništava korijen biljke stvarajući bijele kvržice koje sprječavaju dopiranje kisika unutar biljke koji je potreban za stvaranje listova i cvjetova.
Meloidogyne thamesi
Meloidogyne thamesi je valjkasta vrsta crva koji se nalazi na prostoru oko rijeke Temze. Također se nalazi na području s vrućom klimom i kratkim zimama. Kao i prethodna vrsta i ova inficira korijenje biljke koje može biti smrtonosno osobito kod mladih biljaka dok kod starijih smanjuje količinu usjeva. Ovi štetnici se mogu kontrolirati sredstvima poput Paecilomyces lilacinus, Pasteuria penetrans i Juglone.
Upotreba guarane
Guarana je naširoko poznata biljka koja ima veliki spektar svog djelovanja. Dio biljke koji se koristi je sjeme i to za izradu napitka koji je bogat kofeinom, odnosno ima jače djelovanje nego kava. Jednako je zastupljen u kulinarstvu, kozmetičkoj industriji kao i u medicini gdje je njegova primjena daleko najpoznatija.
Berba
Plodovi guarane se beru 75 dana nakon cvatnje, u periodu između kasne jeseni rane zime. Kada plodovi dobiju crveno narančastu boju spremni su za branje i beru se cijeli grozdovi oštrim škarama ili se grane ručno prelome. Važno je napomenuti da se berba odvija ručno tijekom sušne sezone. Iz svakog ploda vadi se sjemenka kojih ukupno po grozdu može biti do 80. Nakon branja plod se dalje tretira ovisno o namjeni, a sjemenke koje se vade iz tobolaca natapaju se u vodi ili se ostave nekoliko dana dok aril ne omekša kako bi se mogao ručno ukloniti.
Skladištenje
Sjemenke guarane je potrebno izvaditi i osušiti iz prethodno namočenog ploda. Kako bi se izbjegle mrlje savjetuje se koristiti jednokratne rukavice. Nakon što je sjemenka izvađena potrebno ju je isprati i ostaviti na papirnatom ručniku kako bi se mogla još dodatno osušiti. Nakon toga premješta se na toplo i suho mjesto radi dodatnog sušenja. Nakon što je prošla faza sušenja sjemenka se prži 2 - 3 h u posebnim glinenim pećnicama na srednjoj temperaturi, zatim se uklanja ljuska i slijedi faza mljevenja nakon čega se dobiva pasta tamnosmeđe boje.
Kulinarstvo
Najpoznatiji način konzumiranja guarane je u bezalkoholnim pićima jer sadrže 2,7 - 7% kofeina koji ima dugotrajniji stimulirajući učinak. Mljevene sjemenke guarane se koriste za pripremu čaja, kao začin kruhu, kao pojačivač okusa, a postoje i neki recepti gdje se guarana koristi u pripremi smoothieja s bananom, keksa s rižinim ili kukuruznim brašnom, voćnoj salati, a najzanimljiviji način korištenja je u obliku tartufa s čokoladom.
Kozmetika
Guarana ima osvježavajuće djelovanje koje čini kožu mekom i hidratiziranom, a posjeduje antibakterijska svojstva koja pomažu u smanjenju akni. Izvrstan je prirodni stimulator organizma jer jača i revitalizira kožu, a sadrži visoku razinu antioksidansa koji štite kožu od štetnih slobodnih radikala koji ubrzavaju proces starenja. Visok sadržaj kofeina pomaže u liječenju celulita, ispravlja neravnomjernu pigmentaciju kože i potiče proizvodnju kolagena. Također se koristi u izradi losiona, sapuna i proizvoda za kosu.
Medicina
Sjeme guarane sadrži derivate ksantina, smatra se snažnim stimulansom i analgetikom usporedivim s aspirinom i sredstvom protiv gripe. Sprječava zgrušavanje krvi što pomaže pravilnoj cirkulaciji krvi kroz srce. Dnevni unos koji je siguran za organizam je 200 - 800 mg. Sadrži spojeve koji služe u borbi protiv katarakte i glaukoma. Ima protuupalno djelovanje što pomaže pri kontroliranju bolova u zglobovima, zadržavanja vode, problema s crijevima, proljeva, groznice i slično. Sadrži vitamine B i C koji daju tijelu energiju i smanjuju umor.
Zanimljivosti
Guaranu je prvi put opisao isusovački misionar Johannes Philippus Bettendorf 1669. godine. Sredinom 18. stoljeća opisana je upotreba guarane protiv proljeva i od tada su se počele istraživati mnoge značajke ove biljke uključujući sve veći broj istraživanja o njezinom kemijskom sastavu. Zbog široke upotrebe guarane službeno je opisana u Brazilskoj farmakopeji. Prva supstanca guarane izolirana je 1826. godine i nazvana guaranin, trimetilksantin koji je identičan kofeinu.
Guarana je važna u kulturi plemena Guarani jer se vjeruje da je ova biljka čaroban lijek za probleme s crijevima i način vraćanja snage. Poznat je mit o 'božanskom djetetu' koje je ubila zmija i čije su oči rodile ovu biljku.
Guarana se dugo koristila kao tonik i za liječenje raznih poremećaja u Brazilu i inozemstvu, a postala je nacionalno gazirano piće u Brazilu prije otprilike jednog stoljeća.
Godišnji prinos sjemena može se kretati od 0,1 - 9 kg po biljci, a prosječni prinosi su oko 500 kg/h.
Ime "Guaraná" dolazi od Guaranis, južnoameričkog plemena Indijanci, a rod Paullinia je nazvan po njemačkom medicinskom botaničaru Christianu Franzu Paulliniju koji je otkrio biljku.
Foto: Marco Schmidt / CC
Odgovori