Jasika (lat. Populus tremula L.) je listopadno stablo iz porodice Salicaceae (vrbe). Razvije stablo srednje visine, koje u prosjeku može biti visoko od 20 do 30 metara. Ima plitak, ali dobro razgranat korijen. Deblo jasike u promjeru može biti široko do 1 m, a prekriveno je korom debelom oko 2 cm. Kora je kod mladih stabala glatka i bijele do žutosmeđe boje, a starenjem postaje izbrazdana i ispucana te poprimi tamnosivu boju.
Krošnja je kod jasike prozračna i okruglastog oblika. Mladi izboji su sjajni i prekriveni svijetlim lenticelama, mogu biti maslinaste do tamno crvene boje. Pupoljci su također sjajni, imaju kuglast oblik i ušiljene vrhove te nekoliko golih i ljepljivih ljuski svijetlosmeđe boje. Dugi su od 5 do 10 mm.
Lisni pupovi su uskog jajastog oblika i pri vrhu ušiljeni, dok su cvjetni pupovi kuglastog oblika i nešto krupniji. Listovi jasike su naizmjenični, a rastu na tankoj i plosnatoj peteljci dugoj 3 do 6 cm. Okruglastog su oblika i nazubljenih rubova, u početku dlakavi, a kasnije ogole. Na licu su tamnozelene boje, dok im je naličje nešto svjetlije. Lišće u jesen mijenja boju u žutu ili crvenu.
Cvjetovi jasike su jednospolni i dvodomni, što znači da muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim stablima, a smješteni su u pazušcima zalistaka prošlogodišnjih izboja. Ženski cvjetovi su viseće, tamnosmeđe rese koje mogu biti duge od 6 do 7 cm, a sastoje se od zelene plodnice i tučka s dvije krpaste njuške tamnocrvene boje. Muški cvjetovi rastu skupljeni u 7 do 10 cm dugim visećim resama koje nakon cvatnje poprime crvenu boju. Jasika cvjeta u ožujku i travnju, prije listanja, a oprašuje se vjetrom. Plod je uski i goli tobolac dužine 7 do 9 mm. Sivosmeđe je boje i sadrži nekoliko sitnih sjemenki žutosmeđe boje. Dozrijeva tijekom svibnja i lipnja.
Uvjeti sadnje: sunčana mjesta ili mjesta u polusjeni
Tlo: dobro drenirano, neutralno do kiselo
Vrijeme cvatnje: ožujak i travanj, prije listanja
Krošnja: prozračna i okruglasta
Visina stabla: od 20 do 30 m
Korijen: plitak, ali dobro razgranat
Sadnja i razmnožavanje jasike
Jasika u prirodi raste u svijetlim šumama, uz obale potoka i rijeka. Može rasti na jako vlažnim, ali i suhim područjima. Odgovaraju joj plodna, bazična do kisela, pješčana ili glinenasta tla. Brzog je rasta, a može se razmnožavati sjemenom i vegetativno, odnosno korijenovim izbojima te poluzrelim reznicama u ljetnim i drvenastim reznicama u jesenskim mjesecima.
Postoje i kultivari jasike koji se koriste za uzgoj u velikim vrtovima i parkovima. Jedan od njih, kultivar pod nazivom 'Erecta', nagrađen je od strane Kraljevskog hortikulturnog društva u Engleskoj.
Uzgoj i održavanje jasike
Kod nas se jasika ne uzgaja često, ali ako se ipak odlučite na uzgoj, birajte neko sunčano mjesto jer jasika ne podnosi hlad. Osim toga, treba imati dovoljno prostora kako bi neometano rasla i razvijala krošnju. S obzirom na to da ima dobro razgranat korijen, trebalo bi izbjegavati sadnju u blizini pločnika, betonskih prilaza, kanalizacija ili bilo kakvih cijevi. Prilagođava se svim vrstama tla, različitog stupnja vlažnosti i pH-vrijednosti, ali najbolje će rasti u dobro dreniranim neutralnim do kiselim tlima.
Jasika u prvih nekoliko godina nakon sadnje traži redovito zalijevanje, a ono se obavlja tek kada okolno tlo postane suho na dodir. Tek posađene biljke treba dobro zaliti, a tlo oko njih pokriti slojem organskog malča kako bi se što bolje održala vlažnost u tlu i spriječilo širenje korova.
Orezivanje same krošnje jasike nije nužno, ali budući da je ona invazivna vrsta i da otprilike dvije godine nakon sadnje krene razvijati mlade biljke iz korijena, njih je potrebno orezati kako se ne bi širile i formirale manji grm oko stabla. Širenje jasike možete kontrolirati tako što ćete uklanjati sve mladice čim ih uočite. Krošnju možete orezivati jedino ako primijetite da su neke grane zaražene.
Bolesti i štetnici
Mogu se javiti gljivične bolesti koje uzrokuju patogeni Ciborinia spp. i Marssonina spp. Simptomi su diskoloracija i prijevremeno otpadanje lišća. Na listovima koje napadnu ove bolesti pojave se smeđe mrlje koje su obrubljene žutom bojom. S vremenom se mrlje šire i spajaju pa dolazi do odumiranja lisnog tkiva na tim mjestima. Budući da ne uzrokuju velike štete, ne upotrebljavaju se fungicidi nego se širenje gljivičnih infekcija kontrolira skupljanjem otpalog lišća i grančica jasike.
Primjena jasike
Jasika ima svijetlo, elastično drvo i izrazito je pogodna za oblikovanje pa se koristi u stolarstvu, proizvodnji namještaja, šibica i papira te za ogrjev. Njeno meko drvo također se koristi za izradu iverice i furnira. S ekološkog je stajališta važna jer je dom za nekoliko različitih vrsta ptica i sisavaca, a od nje imaju koristi i mnoge vrste insekata te gljive poput tartufa (važna je za bijeli tartuf).
U ljekovite svrhe se koriste pupoljci i kora jasike koja se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje gihta, išijasa, povećane prostate i bolnog mokrenja te kod upale dišnih puteva. Svi dijelovi jasike sadrže eterično ulje glikozide, organske kiseline i tanine, a listovi i karotin te askorbinsku kiselinu ili vitamin C.
Povijest jasike
Jasika je prirodno rasprostranjena po cijeloj Europi, a raste i na sjeveru Afrike, u srednjoj Aziji te na istočnom i zapadnom Sibiru. Naziv roda Populus je kod starih Rimljana bio ime za topolu, a naziv vrste tremula nastao je zbog listova koji pri blažem povjetarcu trepere. Zbog toga se jasika u narodu još naziva i trepetljikom. Nekada davno se vjerovalo da jasika upija negativnu energiju te da tjera zle duhove pa se često sadila u blizini kuća.
Bjelogorično drveće
Jasika je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim jasike, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, brijest, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Hans/Pixabay
Odgovori